Pregled bibliografske jedinice broj: 179192
Adaptibilnost nekih njemačkih i mađarskih sorata krumpira na različitim lokacijama u Hrvatskoj
Adaptibilnost nekih njemačkih i mađarskih sorata krumpira na različitim lokacijama u Hrvatskoj // Poljoprivreda / Pospišil, Milan (ur.).
Zagreb: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. str. 371-374 (poster, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), stručni)
CROSBI ID: 179192 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Adaptibilnost nekih njemačkih i mađarskih sorata krumpira na različitim lokacijama u Hrvatskoj
(Adaptibility studies on some German and Hungarien potato cultivars at different sites in Croatia)
Autori
Josipović, Marko ; Kusman Noyan ; Brkić, Ivo ; Kovačević, Josip ; Kolar, Darko ; Kusman, Burcu
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni
Izvornik
Poljoprivreda
/ Pospišil, Milan - Zagreb : Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004, 371-374
Skup
XXXIX. znanstveni skup hrvatskih agronoma
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.02.2004. - 20.02.2004
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
adaptabilnost; krumpir; lokacija; interakcija; genotip
(adaptability; potato; genotype; interaction)
Sažetak
Fenotip pojedine biljke je posljedica (ili rezultat) interakcije genotipa i okoline u kojoj se nalazi. Urodi u pokusima na pojedinim lokalitetima su "mreže" pomoću kojih se ispitivani kultivari obično procjenjuju za dobivanje preporuka za pojedini genotip. Poboljšana adaptabilnost i stabilnost uroda mogu proizaći iz dugogodišnje pravilno određene strategije križanja, ali i u kratkom roku pri pravilnom izboru kultivara (domaćih ili stranih, tradicionalnih ili kreiranih u javnim ili privatnim ustanovama). Idealno je, da odluke u vezi sa strategijom križanja i kultivara budu temeljene na znanstvenim spoznajama o biljnom materijalu i njegovom odnosu prema uvjetima uzgoja za ciljano (određeno) područje. Ciljevi stabilnosti uroda za programe oplemenjivanja mogu biti definirani iz regionalnih pokusa procjenjenih komponentama varijance za ciljano područje (široko adaptabilni). Odabrani cilj stabilnosti uroda za programe oplemenjivanja može biti definiran iz regionalnih pokusa kroz procjenu komponenti varijance za ciljano područje (široko adaptabilni) ili pojedinačni sub regionalni (specifični). Izabrani kultivar treba biti najpogodniji za lokalne uvjete, dakle, to ne postaje ograničavajući čimbenik proizvodnje. Od tri komponente fenotipske varijabilnosti (G, O i interakcija G x O), najveća pozornost je dana učinku genotipa. Postoje brojne metode koje se koriste za određivanje stabilnosti kultivara. Eberhard i Russel (1966), Perkins i Jinks (1968), Shukla (1972), and Francis and Kannenberg (1978) su najviše koristili četiri metode. Eberhart i Russell koristili su “ b” , Perkins-Jinks koristili su “ B” pokazatelje, Eberhart i Russell koristili su “ sd2” i Shukla “ s2” u svojim metodama.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)
