Naslov
GENSKI POLIMORFIZAM CYP2D6 U LIJEČENJU NEUROPSIHIJATRIJSKIH BOLESNIKA
(CYP2D6 GENETIC POLYMORPHISM IN TREATMENT OF NEUROPSYCHIATRIC PATIENTS)

Autori
Štefanović, Mario

Izvornik
Biochemia Medica (1330-0962) 13 (2003), Suppl 1-2; 138-9

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kongresno priopcenje, znanstveni

Ključne riječi
polimorfizam CYP2D6; PCR
(CYP2D6 polymorphism; PCR)

Sažetak
CYP2D6 je enzim koji metabolizira neke u mozgu prisutne endogene spojeve, a također i velik broj lijekova među kojima su antipsihotici i antiparkinsonici koji često izazivaju štetne nuspojave. Oslabljeni metabolički kapacitet enzima mogao bi biti povezan s povišenim rizikom prema duševnim i neurološkim bolestima te rizikom nastanka štetnih nuspojava pri njihovu liječenju. Prvi cilj istraživanja bio je metodom multipleks alel specifične lančane reakcije polimeraze (polymerase chain reaction, PCR) utvrditi može li se određivanjem nefunkcionalnih alela CYP2D6*3, *4, *6, *7, i *8 u bolesnika predvidjeti odgovor na liječenje i time utjecati na bolji i sigurniji odabir lijeka. Drugi cilj je bio usporediti 145 zdravih ispitanika s duševnim (shizofrenija, n=73 ; depresija, n=36) i neurološkim (Parkinsonova, PB ; n=41 ; Alzheimerova bolest, AB ; n=35) bolesnicima te ustanoviti postoji li u bolesnika s nefunkcionalnim enzimom povišena sklonost prema tim bolestima. Rezultati usporedbe duševnih bolesnika s izraženim nuspojavama na lijekove koje uzimaju (n=38) potvrdili su značajno povišenu učestalost *4 (relativni rizik, RR=2, 6) i *6 (RR=5, 3) nefunkcionalnih alela CYP2D6 u usporedbi s bolesnicima bez nuspojava (n=97). U skupini s nuspojavama nađeno je i znatno više *4/*4 genotipa i sporometabolizirajućeg fenotipa (RR=7, 1). U bolesnika s PB razlika je za podskupinu s nuspojavama (n=28) prema podskupini bez nuspojava (n=28) bila manja i odnosila se samo na CYP2D6*4 alel (RR=4, 4). Druga razina istraživanja potvrdila je za alel CYP2D6*4 povišen rizik prema shizofreniji (RR=2, 5), a za potpuno neaktivni enzim (oba alela nefunkcionalna) relativni je rizik iznosio 5, 0. U skupini depresija (n=36) nismo utvrdili povezanost s polimorfizmom CYP2D6. U podskupinama PB podijeljenim prema težini bolesti (ljestvice Hoehn i Yahr) utvrdili smo da su nosioci alela *4 skloniji razvitku težih oblika bolesti 2, 7 puta. Homozigoti za neaktivne alele skloniji su pogoršanju bolesti čak 7, 9 puta. Prema rezultatima za AB, RR za alel *4 iznosio je 3, 7, dok homozigoti nisu pokazali razliku prema zdravim kontrolama. Ispitivanjem polimorfizma CYP2D6 mogu}; ; ; ; ; e je predvidjeti odgovor bolesnika na liječenje. CYP2D6 se također može promatrati i kao jedan od čimbenika rizika za nastanak shizofrenije i PB, dok je njegova značajnost u nastanku AD manja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA