аЯрЁБс>ўџ ?Aўџџџ>џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС5@№П5bjbjЯ2Я2 .:­X­X[џџџџџџˆ˜˜˜˜˜˜˜Ќааа8$ Ќ'ю<<"^^^^^^vxxxxxx$ Rg 2œE˜^^^^^œ˜˜^^сффф^и˜^˜^vф^vффђ˜˜ђ^0 а#c!4Фа6dђvї0'ђ™ š4™ ђЌЌ˜˜˜˜™ ˜ђ„^^ф^^^^^œœЌЌ$аЮЌЌаLEO JUNEK (Bilješka) Na jednoj fotografiji snimljenoj u ljeto 1988. u krajoliku blizu mjesta Saint-Michel l'Observatoire u Haute-Provence, na jugu Francuske, sjedi na maloj sklopivoj stolici slikar Leo Junek. Ispred njega je platno postavljeno u visoku travu na kojemu on kistom upravo stavlja trag boje. Sliku ine mnoge raznobojne fasete prete~ito svjetlih tonova koje povraini pru~aju dojam prozra nog treperenja. Lice mu je sabrano i skoncentrirano u pogled koji slijedi potez kista. Izmeu oka i ostavljenog traga boje na platnu postoji uo ljiva veza: kao da je itav prizor zgusnut u taj razmak od oka do slike u nastajanju. Kao da je u tome razmaku upisan krajolik koji nije na slici predo en prizorom, ve treperenjem prizora, krajolik u kojemu se slika i ija se pulsiranja nastoje pa~ljivim slikanjem zabilje~iti. Tu sam Junekovu fotografiju prvi puta ugledao na koricama jednog kataloga. Neko vrijeme imao sam je pred sobom na stolu i esto joj se vraao. Gledajui je pomialjao sam na re enicu koju je prije stotinu godina u jednom razgovoru izrekao Paul Cщzanne. Re enica glasi: ЋSlikarstvo je prije svega optika. Materija naae umjetnosti je upravo ovdje, u onome ato misle naae o iЛ. Veze izmeu fotografije Lea Juneka, kojemu je te 1988. bilo osamdesetdevet godina i Paula Cщzanne viaestruke su. Ne poznajem, naime, niti jedno drugo slikarstvo koje je na tako inteligentan, tako strasno promialjen na in godinama i desetljeima usvajalo ono ato je rodona enik moderne umjetnosti govorio i ato je slikao. Zapravo, bilo mi je jasno da sam u fotografiji Juneka gledao Cщzannea koji je negdje u istoj toj Provansi, samo neato ju~nije, uranjao u krajolik i prenosio u svoje djelo sve viene i do~ivljene vibracije. On nije preslikavao ono ato su mu o i analiti ki promatrale. Najmanje je tu bilo rije i o preslikavanju, o reproduciranju vidljive stvarnosti. Ono ato je dugotrajnim i duboko odmjerenim promatranjem i slikanjem nastajalo nije ono ato vide naae o i, ve ono ato one misle. Baa tako: materija naae umjetnosti je u onome ato misle naae o i. U jednom pismu upuenom slikarici Veri Nikoli 29. lipnja 1951. Leo Junek, izmeu ostaloga, ka~e: ЋCщzanne mi je otkrio da se mo~e izlu iti mrlja sa prikazanog predmeta i analizirati je nezavisno.Л Primijenimo li tu primjedbu na njegovo slikarstvo, tada se zaklju ak namee sam od sebe: Junekovo slikarsvo, prije svega ono koje nastaje od 1940. naovamo, kao da je izraslo iz te koliko jednostavne, toliko i velike spoznaje. Junekova prekretni ka remek djela, kao ato su   д Ž Ь ъ О ц :\t‚„ Zjlью№N’>ВДЖf"ёхнвнЪТКТКВКЇœЇ‘Їœ†œ†œ~ВvnvfВ^VTUhЌgћOJQJhц+СOJQJhГ||OJQJh2JOJQJhщ|œOJQJhц?OJQJhщh…JˆOJQJhщhэOJQJhщhц?OJQJhщhVLOJQJhŸ^{OJQJhqY7OJQJhf+ЂOJQJh•єOJQJhШhШOJQJhШOJQJhˆoCJOJQJaJhШhШCJOJQJaJ  юД&К4М4к4ь4ю4№455 5 55єєььььььсжЪШЦЪШЦЦж „ќџ„&`#$gdˆo $dha$gdШ $dha$gdLBdhgdˆo $dha$gdШк4 5ўўЋCrta Л (1940) ili ЋMaternitщ de Porte RoyalЛ (1940) i nisu drugo ve precizna i iznimno slojevita razrada mrlje. Razrada u kojoj se prije svega afirmira vitalnost boje, o emu je govorio Radoslav Putar, vjerojatno najpronicljiviji tuma  Junekova ЋCrta aЛ, slike koja je itavoj poratnoj generaciji hrvatskih slikara i kriti ara bila koliko orjentirom, toliko i mitskim djelom. Putar nadalje ka~e kako je Junek svoj izraz gradio ~ivom bojom koja je prerasla u dogaanje na platnu Ћkoje bismo mogli nazvati cvatnjom bojaЛ. Slikajui krajnje jednostavne prizore, Leo Junek uvijek je u tu jednostavnost znao unijeti stanovitu zabunu. Uvijek se ispod vienog skrivala neka pitalica koja je tra~ila dopunu osnovnog si~ea slike. Slikaru nije bio cilj da se iscrpljuje u naraciji i stoga je sve elemente prikazanog dogaaja iskazao u natuknicama. Na ЋCrta uЛ, na ЋMaternitщ de Porte RoyalЛ figure su predo ene s krajnjom suzdr~anoau, one se meusobno preklapaju kako bi otkrile slikarsku slojevitost. Tu nema vrstih obrisa, ve se mrljama pru~a mogunost da se usklade s ambijetnom, s podlogom. Nastaju tako ploani pomaci koji ritmi ki artikuliraju plohu ne nastojei na njoj nazna iti dojam scene, neke fiktivne, iluzorne dubine. Sve se odvija na jednom planu: onome koji se paralelno uzdi~e s podloge pulsirajui u nepravilnim, ponekad sasvim mrljastim fasetama boje. Od pedesetih godina pa do smrti Junek je slikao uljem ili akvarelom djela koja se doimaju kao krajnje logi an nastavak Cщzanneovih ulja i akvarela koja je on napustio 1906. Pa ipak, Junekova umjetnost nipoato nije ni epigonska, ni anakrona. `toviae, moglo bi se rei kako je on do kraja 20. stoljea, dakle sve do svoje smrti u ljeto 1993. u inio ~ivom onu nit istog slikarstva koju su zapo eli Poussin, Cщzanne i Bonnard, njegovi mentori kako ih u jednom predgovoru spominje Jean Bazaine. Meu te mentore ubrojio bih svakako i Vermeera. ЋVermeerov 'Pogled na Delft' proganjao me je godinama tako da sam obilazio kanale St. Martin i Ourq u tra~enju slike koju sreom nisam naslikaoЛ, navodi Junek u jednom pismu od 26. sije nja 1977. upuenom Josipu Vaniati. Dakako, ono ato ga je na slici ЋPogled na DelftЛ moglo zaintrigirati, to je velika plavkasto sivo ~uta, mrljasta, prozra no treperava povraina neba. Povraina u kojoj nema nikakve pri e, iz koje je ak i prizor ia ezao, da bi postala materijom koju misle naae o i. Zvonko MAKOVI PAGE  PAGE 2 "м#ю#0$@$œ$д$ж$ђ$і$&&–(Ж(Р+Д,//"/Z/(060^0Ф2Ъ2(3r3š3А3И4К4и4к4м4ш4ъ4ь4№4ђ4ў45555ј№јшјш№шјшриаШРИаАЈИАЈА А А Аи˜ƒ}ƒ}yƒ}ƒnƒ}hщ0JmHnHuh R h R 0Jjh R 0JUhˆoh•єOJQJhШOJQJhF`OJQJh™ЧOJQJhLBOJQJhOJQJh“ ЖOJQJhБZOJQJh2JOJQJh–G№OJQJhГ||OJQJhpI%OJQJhЕe#OJQJhѕihOJQJ+5 5 55ќјэhˆoh•єOJQJhщh R ,1hА‚. АЦA!А‰"А‰#‰$‰%ААФАФ Фœ@@ёџ@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@ђџЁD Default Paragraph FontRiѓџГR  Table Normalі4ж l4жaі (kєџС(No List4@ђ4 ˆoHeader  ЦИp#.)@Ђ. ˆo Page Numberu:џџџџ Вњ KL[defqrsv˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€Ш˜@0€€с˜@0€€My0€˜@0€€˜@0€€My0Ї,ШЈ "555 5 !•!џ•€ !"01./;<ijuv|}шщёђВГю я х ц ю я   < = X Y g i р с љ ћ < = C F I J прŽ›PQSTЇЉЦЧрсJLZ[sv БГљ ћ JLZ[sv LZ[sv[svџџZMхщэ R F`ц?Еe#pI%qY7LB2JVLБZѕihˆoŸ^{Г||…Jˆщ|œf+Ђ“ Жц+С™ЧШ–G№•єЌgћџ@€<<ДMи<<@;;;ю u@@@ @@@"џџUnknownџџџџџџџџџџџџGю‡z €џTimes New Roman5€Symbol3&ю ‡z €џArial7ю‡ŸGeorgia"ёˆ№ФЉ0…†e:…І˜уx #уx #!№‰‰ДДr4dRR 3ƒ№H)№џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџˆoџџZMZMўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0\˜ЄАМШдф №ќ  $ 0<DLTтssZMMMNormalZMm16mMicrosoft Word 10.0@ё;@АuOь2Ф@64ФуxўџеЭеœ.“—+,љЎ0ш hp|„Œ” œЄЌД М Щт# RA  Title ўџџџ !"#$%ўџџџ'()*+,-ўџџџ/012345ўџџџ789:;<=ўџџџ§џџџ@ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF 6v!4ФB€Data џџџџџџџџџџџџ1Tableџџџџ&WordDocumentџџџџ.:SummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ.DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџ6CompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq