ࡱ> 9 2bjbj.u< <lNNN08N$r4 I"uGwGwGwGwGwGwG$I KG)Gv'Hv'v'v'puGv'uGv'"v'6EaG >[-6 D!=FaGH0 IQFL&LaGv'Dragan Damjanovi Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet HR  10 000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 E-mail: poganovci@yahoo.com Nacrti Janka Nikole Grahora za preoblikovanje pro elja episkopalnoga dvora u Plaakom Klju ne rije i: Grahor, Janko Nikola Arhitektura romantizma Plaaki Episkopski dvor Episkopalni kompleks u Plaakom hrvatska je povijest umjetnosti gotovo u potpunosti zanemarila iako je rije  o jednom izuzetno zanimljivom i slo~enom arhitektonskom sklopu nastalom u vremenskom rasponu od sredine 18. do sredine 20. stoljea i to na prostoru gorskoga dijela Hrvatske koji ionako ne obiluje spomenicima uslijed posljedica mnogobrojnih ratnih sukoba koji su svoje najdublje o~iljke ostavili upravo u ovome kraju. Razloge zanemarenosti ovoga kompleksa valja mo~da potra~iti i u njegovom necjelovitom danaanjem stanju. Kraj drugog svjetskog rata crkva i dvor do ekali su oateeni, ali obnovljivi. Na~alost, iz za sada joa neutvrenih razloga, zgrada dvora poruaena je po etkom sedamdesetih godina, dok crkva i danas stoji djelomi no uruaena krova izlo~ena konstantnom raspadanju. Sl. 1. Dvor i crkva u Plaakom oko 1915. Plaaki istaknuto mjesto u povijesti Like i gorske Hrvatske dobiva po etkom 18. stoljea i to upravo kona nim smjeatajem sjediata pravoslavne episkopije u njemu, nakon nekoliko desetljea stalnih preseljavanja ove institucije. Najprije su plaa anske vladike, do sredine 18.stoljea, bile nadle~ne za pravoslavne Karlova koga generalata, a potom, nakon ato je ukinuta Kostajni ka episkopija, i za podru je Banovine i Korduna. Prvotno, i dvor i crkva bili su drveni, da bi sredinom 18. stoljea zapo elo njihovo mijenjanje zidanim objektima. Najprije je sagraena nova velika episkopalna crkva za episkopa Danila Jakaia(1755.-63.), a dva desetljea poslije i novi dvor (1782.-83.), projekt tada jednoga od najzna ajnijih arhitekata na tlu Vojne Krajine, karlova kog Mauermeistera Josipa Stillera, graditelja pravoslavne crkve Svetoga Nikole u Karlovcu. Prvotno zamialjen kao jednokatan objekt sa zidanim prizemljem i drvenim katom, na kraju je, zahvaljujui nov anoj dotaciji tadaanjega episkopa Petra Petrovia odlu eno da obje eta~e objekta budu zidane. Stillerov dvor pokazuje sve odlike jednog uobi ajenog krajiakog javnog objekta s kraja 18. stoljea, s prevladavajuim elementima klasicizma, s vrlo jednostavnom raa lambom, koja se sastojala od rustike u prizemlju i jednostavnih istaknutih natprozornika na katu. Sl. 2. Dvor u Plaakome 60-tih godina 20. stoljea Sl. 3. Dvor i crkva u Plaakome 60- tih godina 20. stoljea U vremenu koje slijedi plaa anske su vladike vrlo brzo po ele ovaj skroman objekt do~ivljavati nedostojnim svoga polo~aja, te su ga nastojale ili proairiti ili kona no preseliti sjediate episkopije iz udaljenog i zaba enog Plaakog, u Karlovac. Na ovome je mjestu mo~da dobro uputiti na razlog zaato su upravo u to mjestaace nedaleko Plitvi kih jezera Gornjokarlova ki episkopi smjestili svoje srediate. Razloge za to valja tra~iti u vremenu kada je i Plaaki izabran da vrai ulogu srediata, dakle u 20-tim godinama 18. stoljea, kad se njegov zaba eni polo~aj to no u sredini izmeu dva velika podru ja gusto naseljenog pravoslavnim stanovniatvom (isto ne Like s ju~ne, te Korduna i Banije sa sjeverne strane) inio idealno zaatienim u vremenu kada su pritisci za unijom s katoli kom crkvom bili konstantni i upravo u tim najzapadnijim dijelovima Hrvatske najintenzivniji. Vrlo brzo, osobito nakon Josipova edikta o toleranciji, ovakav polo~aj srediata eparhije gubi na zna aju budui da te~nja za stvaranjem unije sve viae jenjava i zaatitna uloga mjesta viae nije va~na, dapa e zaba eni polo~aj Plaakoga postaje uvelike i hendikep, pa se raaju ideje o premjeataju srediata episkopije u Karlovac, koji se ini gotovo idealan za ulogu episkopskog srediata, kao va~an politi ki i gospodarski centar na ~ili prometnici Hrvatske, iako na margini podru ja koje episkopija pokriva. Pokuaaji zapo inju ve za episkopa Genadija Dimovia po etkom 90-tih godina 18. stoljea, a nastavljaju se za Mojsija Mijokovia u prvim desetljeima 19. stoljea. Uslijed nesigurnosti i gospodarske krize izazvane napoleonskim ratovima, sredstva za premjeataj dvora i podizanje nove reprezentativne zgrade u Karlovcu nikako se nisu mogla namaknuti. Privremeno, za episkopa pjesnika i knji~evnika Lukijana Muaickog (1824.-38.), ideja preseljenja u Karlovac se krajem dvadesetih godina nakratko realizira, no rjeaenje je provizorno  Muaicki stanuje u privatnoj kui, koju nije stigao otkupiti do smrti. Do preseljenja dolazi u puno veoj mjeri ne iz prakti nih ve iz privatnih razloga, sukoba s plaa anskim stanovniatvom i lokalnim sveenstvom. Ipak njegovo je kratko episkopovanje u Plaakom u drugoj polovini dvadesetih donijelo jedinu izrazitiju realiziranu intervenciju na objektu od njegove izgradnje krajem 18. stoljea  rije  je o dogradnji raskoanog barokno-klasicisti kog balkona iznad glavnoga portala zgrade. I nasljednik Muaickoga Eugen Jovanovi pokuaava preseliti srediate episkopije u Karlovac i ponovno tu namjeru nakratko i uspijeva realizirati, no kako u meuvremenu dolazi 1848.-49 godina, rat i revolucija, sredstva potrebna za preseljenje, odnosno, to nije re eno, za izgradnju novoga dvora, nisu se nikako mogla namaknuti. Kako je i Jovanovi stanovao u Karlovcu u privatnoj kui, i kako je, poput Muaickoga, nakon smrti taj objekt ostao njegovim potomcima, a ne crkvi, tadaanji srpski patrijarh Josif Raja i, ina e i sam porijeklom iz Gornjokarlova ke episkopije donosi kona nu odluku o Plaakome kao srediatu episkopije. etvrtstoljetno seljakanje episkopije i boravak vladika u Karlovcu doveo je dvor u Plaakom u vrlo materijalno teako stanje. Obnova je bila hitno potrebna za ato se zauzeo novi administrator episkopije i budui episkop Stevan Kaanski, nastojei namaknuti sredstva iz Srijemskih Karlovaca i Zagreba za taj poduhvat. Isti ui manjkavosti dvora Kaanski nam donosi niz interesantnih podataka o objektu, isti ui da je doduae graen vrstim materijalom, no da na fasadi uope nema raa lambe (atukature, kako se ka~e u izvoru), ve samo balkon, da niti jedna soba nije nadsvoena, te da se i krov na ju~noj strani slomio. Naravno, izvore ato nam govore o stanju zgrade prije adaptacije, ne treba uzeti u potpunosti zdravo za gotovo, budui da se stvarno loae stanje objekata preuveli avalo kako bi se namaknula ato vea sredstva iz Zagreba ili Be a. Tako u pismu iz 1852. Kaanski doslovno ka~e  Es liegt demnach in meinem Interesse, das Gebude in Plasky so schlecht zu schildern, als es mglich ist.  Zanimljivo je napomenuti kako je prva inicijativa za po etak obnove dvora doala od strane bana Jela ia po etkom pedesetih godina. Sredinom lipnja 1851. godine uputio je dopis na Plaa ansku konzistoriju da se kona no u ini neato za popravak zgrade dvora. Ovo banovo zauzimanje valja promatrati u kontekstu njegovih osobnih veza s ve spomenutim tadaanjim Gornjokarlova kim episkopom Jovanoviem, ali i vezama s patrijarhom Raja iem, koji ga je 1848. i instalirao, u odsutnosti zagreba kog biskupa, u polo~aj bana. Sl. 4. Prva varijanta Janka N. Grahora za izmjenu pro elja dvora iz 1857., Sl. 5. Druga varijanta Janka N. Grahora za izmjenu pro elja dvora iz 1857. Kao produkt ina e neuspjelog pokuaaja da se ova obnova realizira ostala su nam dva dragocjena nacrta arhitekta Janka N. Grahora sa samoga po etka njegove arhitektonske djelatnosti, iz 1857. s dvije varijante za preoblikovanje pro elja objekta sa uvana u ostavatini Radoslava Grujia u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu u omanjem dosjeu sa spisima koji se odnose na episkopa Sergija Kaanskoga. Na projektu se nalaze dvije verzije izmjene pro elja dvora na injene od strane zagreba kog arhitekta Janka N. Grahora u Graevinskoj direkciji Centralne uprave Vojne Krajine, kako sam natpis na njemu ka~e, 2. 9. 1857. Tako ran datum nastanka ovoga plana postavlja ga na istaknuto mjesto kako povijesti arhitekture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, tako i opusa samoga arhitekta Grahora. Naime, do sada nije bilo poznato niti jedno njegovo djelo nastalo prije 1858., kada je u travnju dobio graevinsku dozvolu za izgradnju kue Aloisa Halma na uglu Tesline 1 i Zrinjevca br. 20 u Zagrebu. Upravo rad u krajiakoj Graevinskoj direkciji je i doveo do preseljenja ovoga arhitekta iz Nove Gradiake, gdje je do tada radio za isti ured na lokalnoj razini, u Zagreb, no do sada nije bilo poznato ni jedno njegovo djelo na injeno za rada u toj instituciji. Sveukupno u vremenu do 1869. i stvaranja zajedni kog graevinskog poduzetniatva s Kleinom do sada su bila poznata samo dva projekta, ve spomenuta kua Alojza Hama i kanoni ka kurija na Kaptolu 12, ato ove dvije varijante za pro elje dvora u Plaakom ini joa va~nijim unutar arhitektova opusa. Ukoliko pak planove za adaptaciju fasade dvora smjestimo u kontekst situacije u zagreba koj arhitekturi u tome trenutku ponovno nas mora za uditi tako rani datum oblikovno u osnovi isto ranohistoricisti kih  romanti arskih elemenata raa lambe. U trenutku kada Grahor sa injava ove nacrte tek je nekoliko romanti arskih arhitektonskih objekata u kontinentalnoj Hrvatskoj u postupku podizanja. Relativno dosta ranija samo je Kleinova ~upna crkva u Molvama u Vara~dinskome generalatu, koja se gradi od 1855. godine, dvorac u Trakoaanu i nekoliko drugih manjih objekata. Ukoliko se pak promatra stambena i javna arhitektura toga trenutka, tada Grahorovi planovi pokazuju joa veu aktualnost. Naime, do 1857. kada se po ela graditi bolnica (danas rektorat sveu iliata) u Zagrebu nije podignuta niti jedna zgrada s tako istim oblikovnim rje nikom romantizma u njegovoj Rundbogenstil varijanti, pa i projekt za taj prvi objekt nije proizaaao iz naae sredine, ve je doaao od be kog arhitekta Ludwiga Zettla, ato ovaj Grahorov plan ini joa zanimljivijim i vrednijim. Sl. 6. Kanoni ka kurija, Kaptol 12, Zagreb, Janko Grahor, 1860. Sl. 7. Gradska realka na Strossmayerovom aetaliatu, Franjo Klein, Kako je ve spomenuto Grahor je predlo~io dvije varijante za izmjenu pro elja dvora. I jedan i drugi oblikovno su izraziti primjeri stila oblog luka (Rundbogenstila), odnosno arhitekture srednjoeuropskog romantizma. Meusobno bitno se razlikuju, gotovo ujedinjujui sav oblikovni repertoar hrvatske arhitekture romantizma kakav e se manifestirati na brojnim primjerima u Zagrebu i van njega, dominirajui gotovo cijelo desetljee nakon nastanka ovoga Grahorova djela. Tripartitnost pro elja, povezuje obje varijante plana. Fasada objekta s 9 prozorskih osi podijeljena je u oba slu aja na tri jednako airoka segmenta s uzdignutim sredianjim dijelom fasade, ato predstavlja airoko raairenu koncepciju organizacije pro elja toga vremena, kako se mo~e vidjeti na brojnim zagreba kim primjerima, od Kanoni ke kurije (Kaptol 12 iz 1860.) samoga Grahora, preko Kleinovog remekdjela Hotela K caru austrijanskome (Zagreb, Ilica 4), do ve spomenute zgrade danaanjega Rektorata sveu iliata. Tripartitnost je bila tako sna~no raairena, da se katkada pojavljuje i na vrlo malim objektima poput Kleinove kue Bannwitz u Juriaievoj 2 (1861., pregraena) Prva varijanta pro elja, raa lanjena je s neato manje dekorativnih elemenata nego druga. Osnovu raa lambe ine plitki pilastri, jednostavni i bez dekoracije na rubovima pro elja, a raa lanjeni u sredianjim dijelovima. Raa lamba pilastara sredianjega dijela fasade asocira prili no na neato kasniju pregradnju kue Andrije Majcena od Michaela Strohmayera u Ilici 42 u Zagrebu iz 1858. i zanimljiva nam je ilustracija nevjerojatno bliskih oblikovnih elemenata u arhitekturi dvaju razli itih majstora u tom trenutku. U oba slu aja sredianji dio pilastara zauzima uleknue u vidu duge kazete i u oba slu aja susreemo na vrhu pilastara kvadrati nu kazetu s neogoti kim etverolistom. Prozorski parapeti prizemlja dvora u Plaakom s motivom dvaju dijagonala, koje se sijeku, podsjeaju na raa lambu srednjega dijela pilastara Strohmayerovog ranije spomenutog objekta. Prozori prvoga kata raa lanjeni su u gornjem dijelu gotovo obaveznim motivom u arhitekturi romantizma, tankim nadprozornikom kru~nog presjeka koji obrubljuje prozor na gornjemu rubu, spuatajui se na strane prozora samo desetinu visine i zavraavajui u obliku slova L. Taj je motiv osobito est kako kod samoga Grahora (kurija na Kaptolu 12), tako i kod Kleina (Ilica 19 iz 1864.). Budui da ova fasada nije realizirana, Grahor je ju je ponovno primijenio, u uvelike sli nom planu za Kaptolsku kuriju (Kaptol 12), tri godine kasnije. Paralele su mnogobrojne, od velikih ulaznih vrata nadsvoenih segmentnim lukom, preko na ina obrubljivanja prozora prizemlja i prvoga kata do istaknutih poligonalnih polustupova koji u slu aju kaptolske kurije raa lanjuju cijelo pro elje, a na dvoru u Plaakome, samo njegov sredianji dio. Kako je ve istaknuto ranije sredianji dio pro elja vertikalno je naglaaen stepeni astim izdizanjem zidne plohe. Prijelaze s jedne visine zida na drugu Grahor rjeaava postavljanjem pilastara, koji izlaze iz konzola u visini poda prvoga kata i zavraavaju tipi nim romanti arskim poligonalnim fijalama, omiljeni i nevjerojatno airoko raaireni motiv, koji nas ponovno dovodi do Kleina, (mada se javlja posvuda po Monarhiji), i to ovaj puta do njegova rjeaenja pro elja crkve u Molvama ili joa sli nijeg rjeaenja na pro elju Gradske realke na Strossmayerovom aetaliatu (1864., danas Geofizi ki zavod), koje se jednako stepeni asto uzdi~e prema srediatu s jednako tako naglaaavanjem vertikalizma putem poligonalnih fijala sa sto~astom kapicom. Podrijetlo ovih fijala nalazi se, kako je to poznato, u Foersterovoj i Hansenovoj arhitekturi, koji ih preuzima iz orijentalnog graditeljstva, kako se to jasno vidi i na Grahorovom primjeru u lukovi astom oblikovanju konzola. Na bo nim stranama sredianjega dijela pro elja Grahor smjeata dataciju adaptacije objekta, a na sredianje, najviae polje, episkopski grb. Velika ulazna vrata uokviruje pravokutnim okvirom, te dobivenu povrainu izmeu okvira i ruba vrata raa lanjuje motivom voluta. Sl. 8. Ludwig Zettl, Zgrada Kraljevske zemaljske bolnice, danas Rektorata sveu iliata u Zagrebu, 1856.- 1858., Sli nosti prve i druge varijante ve su spomenute, pa ih nema potrebe ponavljati. Zasigurno je da je druga varijanta joa zanimljivija, jer pokazuje veliku sli nost sa zgradom danaanjega Rektorata sveu iliata na trgu Maraala Tita u Zagrebu. Ukoliko je izgradnja ovoga objekta po ela 1857., tada bi se ona mogla smatrati direktnim predloakom za Grahorov plan; ukoliko pak po etak izgradnje pada u 1859., oblikovne sli nosti proizlazile bi iz stila vremena, i u tome slu aju Grahorovi bi planovi anticipirali Zettlove. Koje su sli nosti ovih dvaju graevina? Tripartitnim rjeaenjem pro elja dvor u Plaakom kao da je isje ak sredianjeg dijela pro elja rektorata, bez zabatnih krajeva zgrade na Kazalianom trgu. Tu sli nosti ne zavraavaju, povezuje ih i niz slijepih lukova pod vijencem fasade. Za razliku od prozora rektorata oni na Dvoru predvieni su s arhitravnim, a ne lu nim zaklju enjem, ato se mo~e protuma iti i zadanoau prethodnom situacijom, jer naravno ovdje je rije  o preoblikovanju fasade, a ne novogradnji. Na vrh zabata postavljen je zanimljiv motiv akroterija s nekom vrstom lukovi aste kupolice na vrhu s kri~em. Na oveu zabatnu povrainu imale su doi episkopske insignije Ovo je rjeaenje pro elja osobito i po predvienome vijencu izmeu dvaju katova na bo nim stranama, raa lanjeno nizom voluta. Takav je motiv dekorativnog vijenca i u Zagrebu bio u tome trenutku vrlo rijedak, gotovo nepoznat, osim pojave na kasnijoj, ve spomenutoj Strohmayerovoj zgradi u Ilici 42, nastaloj dvije-tri godine kasnije. Zabat dvostrukoga prozora u srediatu fasade dodatni je zanimljivi motiv, ponovno vrlo ran za tadaanju arhitekturu u Hrvatskoj, sa specifi na dva akroterija na rubovima i jednim u sredini zabata, povezanih meusobno volutama. U osnovi ovaj motiv, koji e postati tako uobi ajenim u 60  tim, pa i 70- tim godinama 19. st., koliko je za sada poznato, ne mo~emo nigdje ranije susresti u arhitekturi u Hrvatskoj. Ponovno paralele mo~emo povui s Kleinom (zabati bo nih prozora u sredianjem dijelu pro elja Hotela K caru austrijanskom, prva verzija pro elja za kuu Rosenfeld u Mesni koj iz 1866.), pa i s Plochbergerom (zabat na erkeru kue na rubu Tesline 5 i Gajeve 1 iz 1867.). Ispod doprozornika sredianjega dijela prvoga kata premjeaten je motiv etverolista, postavljen iznad pilastara na prvoj varijanti pro elja. I kona no dolazimo do ulaznih vrata, kao i u prethodnom slu aju segmentno nadsvoenih i uklopljenih u pomalo neobi an, ak arhai an  klasicisti ki trokutni zabat s vratima na kojima susreemo neogoti ke motive. Sredianja polja na objema stranama vrata prekriveni su nizom gustih slijepih neogoti kih arkada. Ove su arkade svojim angliziranim formalnim oblicima tipi an predstavnik ranog gothic-revivala u Hrvatskoj i cijeloj Srednjoj Europi. Tako isti neogoti ki formalni elementi, makar je rije  o jednome detalju kao ato su krila vrata, srest emo do tada u nas na doista malenom broju mjesta, kao ato su dodaci u zagreba koj katedrali na Alagovievim 1835. i Haulikovim 1847. popravcima, te na ranoj neogoti koj zgradi u Vlaakoj 87 iz 1856. Sli no, mada jednostavnije, u neogoti kim e oblicima, Grahor rijeaiti vrata na ve nekoliko puta spomenutoj kanoni koj kuriji iz 1858. Druga je varijanta za pro elje dvora s kombinacijom motiva tako raznolikog porijekla, od medijevalnih, neoromani kih slijepih arkada, preko neorenesansnih zabata srednjih dvaju prozora do neogoti kih vrata, tipi an primjer, gotovo klasi an u itkosti, romanti arske mjeaavine stilova. Pa~ljiva analiza pojedinih formalnih detalja ima za cilj na neki na in potra~iti jedno viae mjesto za Janka Grahora unutar hrvatske arhitekture, koji, iako prepoznat kao zna ajan i kvalitetan arhitekt, gotovo uvijek ostaje u veoj ili manjoj mjeri zasjenjen osobom Franje Kleina. Usporedba ovih dvaju varijanti za pro elje dvora u Plaakom pokazuje da je Grahor na njima anticipirao za godinu pa i viae dana zbivanja u arhitekturi Zagreba, jednako tako anticipiravai i veinu elemenata koje emo susretati u Kleinovom stvaralaatvu prve polovine i sredine aezdesetih godina. S oblikovne analize valja na kraju ponovno pozornost obratiti na povijesni kontekst i pokuaati objasniti zaato do realizacije ovih projekata doalo. Sasvim je sigurno da u obzir valja uzeti nekoliko bitnih faktora koji su kona nu realizaciju planova onemoguili. Pedesete godine vrijeme su Bachova apsolutizma i gospodarske stagnacije Monarhije uzrokovane strogim policijskim re~imom te konstantnim unutraanjo i vanjskopoliti kim sukobima. U takvim su se okolnostima teako mogla pronai sredstva za Plaaki. Drugi, mo~da joa bitniji faktor bila je smrt episkopa Kaanskog 1859., kao glavnog inicijatora obnove objekta. Novi episkop Petar Jovanovi, rodom Ilo anin, dotadaanji mitropolit Srbije, istjeran sa svojega polo~aja nakon povratka kneza Miloaa na vlast u tu zemlju, svoj je novi polo~aj do~ivljavao viae kao izgnanstvo, a ne kao ast. Uglavnom je izbivao iz Plaakoga, pa nije imao ni pretjeranog interesa da ula~e u obnovu dvora. Kako su godine prolazile inicijativa iz 50-tih padala je u zaborav, a Grahorovi su planovi ostali zaboravljeni meu spisima. I na kraju valja obratiti pozornost na zanimljivu injenicu koliko je uloga crkvenoga srediata postavljala Plaaki katkada u ~i~u zbivanja u umjetnosti Hrvatske u 19. stoljeu, ato najjasnije pokazuje prethodni primjer. Pomalo je smijeano i paradoksalno da se jedan takav objekt koji meu prvima u Hrvatskoj direktno prenosi Foersterove oblikovne pou ke, javlja u mjestu kao ato je Plaaki s kojih 500 stanovnika ni u emu usporedivom sa Zagrebom. Ovaj primjer najjasnije nam pokazuje koliko je vladi anska stolica imala uloga u prenoaenju modernih stremljenja, ne samo, kao u ovom slu aju u arhitekturi, ve jednako tako openito u kulturi, na inu ~ivota i rada u tu jednu vrlo izoliranu i po prirodni konzervativnu ruralnu sredinu. Mo~da su ipak od episkopije veu ulogu u presaivanju svih tada modernih tekovina odigrale su krajiake vlasti (nije slu ajno da su i Molve i Plaaki i na tlu Krajine, kao ato nije slu ajno da Grahor dolazi u Zagreb upravo iz Krajiakoga graevnoga ureda), upravo stoga ato se njima direktno upravljalo iz Be a bilo je i mogue iz srediata Monarhije direktno u ruralne krajeve na granici vrlo rano prenijeti i novosti, jednako na polju arhitekture, kao i svih drugih polja ljudskoga stvaralaatva, a da se pri tome zaobiu srediata kakav je Zagreb, koja su uvajui svoje autonomije veoj ili manjoj mjeri uvala i konzervativne nazore. Koriatene skraenice: HDA  Hrvatski dr~avni arhiv PGEP  Pravoslavna gornjokarlova ka eparhija Plaaki SPC  Srpska pravoslavna crkva Bibliografija: Bedenko, V. (2000), Franjo Klein i razvoj historicisti ke arhitekture u Zagrebu, Historicizam u Hrvatskoj 87.  99. , Knjiga I. katalog izlo~be, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Cvitanovi, . (1974.), Parohijska crkva Svetoga Nikole u Karlovcu i njezin graditelj Josip Stiller, Zbornik za likovne umetnosti 10, Matica srpska, Novi Sad Dobroni, L. (1962), Zaboravljeni zagreba ki graditelji, Mala serija Muzeja grada Zagreba IV, Zagreb Dobroni, L. (1983), Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983. Dobroni, L. (1996), Romantizam, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, II., [ur. }arko Domljan], Leksikografski zavod Miroslav Krle~a: 190  193, Zagreb Grbi, M. (1891), Karlova ko vladi anstvo, `tamparija Karla Hauptfelda, Karlovac Horvat, A. (1960), Neogoti ki kolos  kipovi u Zagrebu 1847. i razmatranja o pojavi historicizma u Zagrebu, Iz staroga i novog Zagreba II., str. 225  238., Izdanja muzeja grada Zagreba III, Zagreb Horvat, A. (1995)., Historicizam; Enciklopedija hrvatske umjetnosti I., str. 334.-336 Kne~evi, S. (1996.) Zagreba ka zelena potkova, Zagreb, `kolska knjiga Maroevi, I. (1968), Graditeljska obitelj Grahor, Druatvo histori ara umjetnosti Hrvatske, knjiga XV., Zagreb Maruaevski, O. (1993.), Franjo Klein, graditelj sredine 19. stoljea, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17., br. 2., str. 107.- 123. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Moa anin, F., Valenti, M. (1981), Vojna Krajina u Hrvatskoj, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb Radeka, M. (1975), Gornja Krajina ili Karlova ko vladi anstvo, Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija, Savez udru~enja pravoslavnih sveatenika SR Hrvatske, Zagreb `idak, J., Gross, M., Karaman, I. `. Dragovan (1968), Povijest hrvatskog naroda g. 1860  1914., `kolska knjiga, Zagreb Wagner-Rieger R. (1970), Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, Oesterreichischer Bundesverlag fuer Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Wien Arhivski izvori: Hrvatski dr~avni arhiv (dalje HDA), Zagreb, fond br. 675., Pravoslavna gornjokarlova ka eparhija Plaaki (PGEP) Muzej Srpske pravoslavne crkve, Beograd, Ostavatina dr. sc. Radoslava Grujia Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaatitu kulturne baatine, Zagreb, fototeka (za Plaaki) Podrijetlo ilustracija: Dvor i crkva u Plaakom oko 1915.  Zbirka razglednica o Gornjokarlova koj eparhiji, Muzej SPC-a, Beograd Dvor u Plaakome 60-tih godina 20. stoljea, Fototeka Uprave za zaatitu kulturne baatine, Ministarstvo kulture, Zagreb Dvor i crkva u Plaakome 60- tih godina 20. stoljea, Fototeka Uprave za zaatitu kulturne baatine, Ministarstvo kulture, Zagreb Prva varijanta Janka Grahora za izmjenu pro elja dvora iz 1857., Muzej, SPC-a, ostavatina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218. Druga varijanta Janka Grahora za izmjenu pro elja dvora iz 1857., Muzej, SPC-a, ostavatina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218. Kanoni ka kurija, Kaptol 12, Zagreb, Janko Grahor, Maroevi, 1868; 211 Gradska realka na Strossmayerovom aetaliatu, Zagreb, Franjo Klein, Maruaevski, 1993; 109 Ludwig Zettl, Zgrada Kraljevske zemaljske bolnice, danas Rektorata sveu iliata u Zagrebu, 1856.- 1858., Kne~evi, 1996; 19 Krai sa~etak: lanak se bavi dvama varijantama nacrta Janka Grahora za preoblikovanje pro elja episkopalnoga dvora u Plaakom nastala 1857. godine. Tako ranom datacijom ovi planovi predstavljaju najranija poznata djela arhitekta Grahora i istodobno jedne od najranijih primjera romanti arskog historicizma u hrvatskoj arhitekturi uope. Du~i sa~etak: Plaaki vei zna aj u povijesti gorskoga dijela Hrvatske dobiva u prvoj polovini 18. stoljea sa smjeatajem sjediata episkopije za pravoslavne Karlova koga generalata, po emu novouspostavljena episkopija i dobiva ime Gornjokarlova ka. Prvotno su i dvor i katedralna crkva bili vrlo skromne, provizorne, drvene graevine nastale u vrijeme konstantnih sukoba pravoslavnoga klera s katoli kim oko pitanja unije s Rimom, koji je upravo u tome dijelu Hrvatske bio najintenzivniji. U drugoj polovini 50-tih godina 18. stoljea zapo inje najprije izgradnja velike zidane episkopalne crkve, a po etkom 80-tih godina i dvora. Dvor episkopa Gornjokarlova kih u Plaakom spomenik je jedva dotaknut u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Do sada je bio poznat tek kao djelo zna ajnog karlova kog arhitekta Josipa Stillera, graditelja parohijske pravoslavne crkve Svetoga Nikole u Karlovcu iz vremena cara Josipa II. Stillerova graevina bila je jednostavni jednokatni kasno-barokno klasicisti ki objekt, aturom artikulacijom fasada u potpunosti uklopljen u kontekst arhitekture javnih zgrada u jozefinskom i postjozefinskom razdoblju u Vojnoj Krajini, koji su Gornjokarlova ki episkopi s politi kom stabilizacijom polo~aja eparhije vrlo brzo po eli smatrati nedostojnim svojega polo~aja, te su ga ili nadogradnjama nastojali u initi reprezentativnijim ili su pokuaavali preseliti sjediate episkopije u nedaleki Karlovac kao veliki politi ki i gospodarski centar. Tu namjeru realizira najprije episkop Lukijan Muaicki 30  tih, a potom Eugen Jovanovi 40  tih godina 19. stoljea, no kako su objekte koji su slu~ili kao dvor u Karlovcu, nakon smrti ostavili svojim roacima, do kona noga preseljenja nije doalo lanak se usredoto uje vremenski na vrijeme koje slijedi upravo nakon kona noga povratka rezidencije u Plaaki 1854., kada gornjo-karlova ki episkop Sergije Kaanski, preoblikovanjem fasada, te promjenom organizacije unutraanjega prostora plaa anskoga dvora ponovno nastoje dobiti objekt prikladan svome zna aju. Nacrte za adaptaciju izradio je jedan od najzna ajnijih zagreba kih arhitekata u tome trenutku, Janko Nikola Grahor, zaposlen 1857. u graevinskoj direkciji Ujedinjene krajiake generalkomande. Njihova datacija u drugu polovinu 1857. ine ove planove najranijim do sada pronaenim djelom arhitekta Grahora. Istodobno, svojim su oblikovnim rjeaenjem jedan od najranijih primjera arhitekture romanti arskog historicizma u kontinentalnoj Hrvatskoj uope. Na nacrtu Grahor nudi dvije varijante za preoblikovanje pro elja koje kao da sublimiraju sav oblikovni rje nik romanti arske arhitekture u Hrvatskoj, kakav e dominirati u tijeku cijelog sljedeeg desetljea kako u djelu samoga Grahora, tako i u svih ostalih arhitekata u Zagrebu i Hrvatskoj, Kleina, Strohmayera, Plochbergera i drugih. Na prvoj verziji susreemo tako romanti arske orijentalno-gotizirajue motive oktogonalnih fijalica, stepeni asto izdizanje sredianjega dijela fasade, te je time jedan je od prvih odraza utjecaja Frsterovih i Hansenovih be kih objekata, ponajprije velike zgrade sinagoge. Vrlo sli nu artikulaciju primijenit e ve idue godine Grahor ponovno u, ovaj puta realiziranoj Kanoni koj kuriji na zagreba kom Kaptolu br. 12. Oblikovne se paralele mogu postaviti i s gradskom vijenicom u akovcu koja se podi~e u tome trenutku, ali i s kasnijim Kleinovim objektima kao ato je zagreba ka sinagoga ili objekt Gradske realke na Strossmayerovom aetaliatu u istome gradu, oba sagraena tijekom 60-tih godina. Kod druge varijante sredianji dio pro elja trokutno se uzdi~e nad bo nim stranama. Glavni elementi artikulacije su pilastri i slijepi polukru~ni lukovi ispod vijenca. Druga je varijanta pro elja gotovo klasi an u itkosti primjer romanti arske mjeaavine stilova gdje se neoeromani ki oblikovni detalji pojavljuju zajedno s neorenesansnim (nadprozornik velikog prozora u sredianjem dijelu pro elja s akroterijima i volutama), neogoti kim (raa lamba ulaznih vrata) i orijentalnim (istaknuti zavraeci pilastara) elementima. Ova je varijanta oblikovno vrlo bliska jednom od najveih i najzna ajnijih objekata podignutih u Hrvatskoj u tome trenutku, danaanjoj zgradi Rektorata zagreba kog sveu iliata, ina e vjerojatno najraniji objekt Rundbogenstila u Zagrebu koji se u trenutku nastanka ovih planova Janka N. Grahora tek po eo podizati po projektu be koga arhitekta L. Zettla. Na kraju svakako valja napomenuti kako opus arhitekta Janka Nikole Grahora stoji uvijek u odreenoj sjeni Franje Kleina, nacrti za fasadu dvora u Plaakome pokazuju, meutim, da je Grahor mnoge oblikovne elemente koje e kasnije i Klein upotrebljavati ranije primjenjivao u svojoj arhitekturi. Do realizacije planiranih zahvata nije doalo zbog viae razloga. Glavni je nesumnjivo nedostatak sredstava u vremenu gospodarske stagnacije Monarhije izazvane strogim re~imom Bachova apsolutizma do planiranih intervencija na kraju nije doalo, meutim i smrt glavnoga inicijatora obnove, episkopa Kaanskog, uvelike je doprinijela tomu. Njegov nasljednik Petar Jovanovi boravio je u Plaakom rijetko i kratko, pa ga obnova nije zanimala. Dvor je sve do po etka 70-tih godina 20. stoljea, kada je iz do sada nepoznatih i nerazumljivih razloga sruaen, zadr~ao prvotnu, Stillerovu artikulaciju fasada s tim da je prostorno u meuratnome periodu bio znatno produ~en. Biografija: Dragan Damjanovi, roen je 1978. godine u Osijeku. Zavraio studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstveni je novak na Odsjeku za povijest umjetnosti istoga fakulteta na projektu kod doc. dr. sc. Zvonka Makovia. Glavni interes mu je vezan uz arhitekturu 19. i po etka 20. stoljea  Episkopija nosi naziv Gornjokarlova ka, po Karlovcu kao sjediatu generalata iji je teritorij ova crkvena pokrajina obuhvatila. Pridjev Gornji dolazi od potrebe razlikovanja Karlovca s Karlovcima u Srijemu, gdje se tada nalazilo sjediate mitropolije.  HDA, Fond 675, PGEP, kutija br. 7., 1782.-1783. godina  Cvitanovi, 1974: 135  HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 1., Registar 1740.-1798.g., br. Dok. 686, 688  Radeka, 1975: 173  HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 15., Eksibit s registrom, 1851-52., spis br. 331  Isto  Ne stoji na koga je pismo namijenjeno, no po svoj prilici rije  je o patrijarhu Raja iu  Muzej, SPC-a, ostavatina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1291.,  HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 15., Eksibit s registrom, 1851-52., spis br. 331  Nacrti se danas nalaze u zbirci dokumenata ostavatine Radoslava Grujia u Muzeju srpske pravoslavne crkve u Beogradu  Muzej SPC-a, ostavatina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218.  Maroevi, 1968: 103  Maroevi, 1968: 16  Maroevi, 1968: 39  Jer ini se da je to jedini opravdani kontekst, s obzirom na to odakle su planovi izniknuli, uspostavljati neke aire kontekste ne bi imalo pretjeranoga smisla  Maruaevski; 1993: 107  Maruaevski, 1993: 109  godinu dana starija je neogoti ka vojna zgrada u Vlaakoj 87  Maruaevski, 1993: 110  Historicizam II., 2000; 494, slika br. 94.  Oznake prvi, odnosno drugi nacrt koriste se proizvoljno, radi lakaeg strukturiranja opisa, na originalnom nacrtu varijante nisu ozna ene brojevima, tako da sam u smjeru itanja slijeva nadesno proizvoljno ih nazvao prvim odnosno drugim nacrtom.  Valja napomenuti da su Strohmayer i Grahor bili u poslovnim kontaktima, kako potvruje slu aj podizanja kue Alojza Hama, godinu dana kasnije, koju projektira Grahor, a izvodi Strohmayer (Maroevi, 1968; 103), pa se oblikovna bliskost njihove arhitekture mo~e protuma iti napomenutim poslovnim vezama  Dobroni, 1962: 16  Maroevi, 1968: 105  Dobroni, 1962: 49  Maruaevski, 1993: 109, susreemo ih u raa lanjenijoj varijanti na sinagogi u Zagrebu, kao I na djelima niza drugih arhitekata  kao kod nas u Trakoaanu ili recimo na kazaliatu u Osijeku  moglo bi se ustvrditi da su poligonalne fijalice vjerojatno najraaireniji I najmarkantniji oblik, svojevrsni simbol romanti ke arhitekture  Maruaevski, 1993: 109  Kne~evi, 2000: 113  Sli an motiv nalazimo na kronoloaki gotovo sukladnoj zgradi (1850.-70.) Stare vijenice u akovcu na vrhovima polustupova na pro elju, Historicizam, 2 (2000); 544  Koje, ako se ne varam viae podsjeaju na one u zapadnoj, a ne isto noj crkvi, no Grahor vjerojatno nije bio upuen u odijevanje pravoslavnih crkvenih velikodostojnika.  Maruaevski, 1993: 109  Bedenko, 2000: 93  Maruaevski, 1993: 109  Dobroni, 1962: 29  Maruaevski, 1993: 108  Horvat, 1960: 231  Horvat, 1995: 334 PAGE  PAGE 3 Damjanovi- Episkopski dvor, Plaaki   ,.##((//446667799;<==??~DDVEXEHHIILLOOPP|~~|~$&ˆ"$<>$2L:6] j0JU5\ 5CJ\\$Px*JLNP 2/;.<<$`a$$a$$a$$a$@0<:QJZtƳB4@BNfNpB`@B<>JR^fmHsH j0JUmHsH5\mHsH5\:6]WR$\ư.B4LNpNƹؼD$ & Fa$ & F$ & Fa$$a$ & FD<>@B`bBR&p@<$h^ha$$a$$ & Fa$fjvx|NP\^hjVX*,.>TVXh~&(tvx 02CJj0JCJU: j0JUmHsH[N\hV*T~&t0   68:Nfhjv20JmHnHu0J j0JU: :mHsHmHsH j0JU( 6f,.02&`#$ ,1h. A!"#$n%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH6A@6 Zadani font odlomka6@6 Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*>B@> Tijelo teksta$a$ 5CJ \4>@"4 Naslov$a$5CJ$\tH 2@22 Zaglavlje  p#0 B0 Podno~je  p#*)@Q* Broj straniceLC@bL Uvu eno tijelo teksta$`a$RR@rR Tijelo teksta, uvlaka 2$`a$8P@8 Tijelo teksta 2$a$VS@V Tijelo teksta, uvlaka 3$`a$5\ UFJ? ""p$%_&++,-O0w0489;<k=??@`B[CC  !"#$%7Oi .Fsk% = S  ' ; >  (<_{|%&'(CEm  b&&&!'+{07v7;EzGKPPQQ-QaQQQQQQFRRJSSATTXUUUcVWvW!XX&Y'Y8YYY_Z`ZyZZY[[l\]H]]^^ ^!^0^1^s_t___a!fnj)mpqlsPtQt]t^tuvvv܀000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  000 0 0 000 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000 0@0@0@0 0@0@0@0 0 ;;;;;>Lf2<RD 20 >!!4ae(3?F[b\fkx  ) g w S[ $/n{~w]bcj184<BJ[]^cdklnouvz+<GRox7>mvw~fmmt    $ - !!:"A"*#>#u#{#$ $/$6$$$%%P&W&X&^&j&r&&&&&&'''7'='''((k*r*z****^+f+l+t+w++,,,,,,,,,,-- ... .*.5.j.q.....i/w/2090^0d0001122222222Z3b33344I4O4S4b4444445,525T5`5c5m55555-636<6D667777788Q9Z9s9{999::::;;;;;;;;<<(=6== >E>M>(?/?r????????????@(@~@@gAqAAAAA+B1B2B:BnBxB+C7C@CJCjCuCCCCCvDDDDDDEEKFQFFFFF7G@GHHIIIIIIIIJJhKqKLLMMOO=OCO@QPQQQQQFRPRRRRRRRJSRSSSSSSTATFT^TjT}TTTTTTUUV%VcVmVVVWW%W-WvW|WWWWWX X!X&X,X1X7X>XFXNXXXXXXXXXXXXXXXXXXY YYYYYY!Y%YYYYYYYYYJZRZZZZZZZ[[h[p[[[[[2\;\<\C\Q\[\\\\\\\\\,]2]4]<]P]V]Z]i]]]]]]]]]_^f^^^^^^^__G_S_2`C`\`l`aaa bbbbbccccccc dPeWeXe_eweeffffffgggg hh"h*hhhhh&i,ijjAjGjIjTjVjbjjjjjjj2k=k@kJkkkllllllmm7nDn|nnnnnnnno$oppOpVpppppq q%q-qGqMqyq~qfrmrrrs(s6s=sssetotFuHuQuYuuuuvvvvvvvvvvvvBwHw{wwxx$x-x.x5xCxMxxxxxxxEyNyOyVydynyyyyyyybzlzzzzzzzz$|.|1|7|||||||<}D}Q}Y}g}o}|}}}}a~i~~~cnDNPUVZ\cejknpz|€Àǀ܀'(;<^_z| $(BElm   Zab&&&& '!'++z0|077u7v7:E;EyGzGKKPPQQ,Q-Q`QaQQQQQERFRRRISJSSS@TATTTWUXUUUUUbVcVWWuWvW X!XXX%Y'Y7Y8YYYYY^Z`ZxZyZZZX[Y[[[k\l\]]G]H]]]^!^/^1^r_t___aa f!fmjnj(m)mppqqkslsOtQt\t^tuuuvvvvvv?wBwSwVwwwwwx x_xcxxx*y-y~yyyyyyyy_zbzwzzzzzzz{{ | |9}<}N}Q}d}g}y}|}~~~~~~ADY\mpƀɀڀ܀Zo7v7PQUUYYXt^tuvv@wTwzz~~ڀ܀dragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Anwendungsdaten\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.asddragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Eigene Dateien\Plaaki\Tekstovi\Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.docdragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Eigene Dateien\Plaaki\Tekstovi\Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.docdragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Eigene Dateien\Plaaki\Tekstovi\Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.docdragan damjanovicC:\Dokumente und Einstellungen\Dragan Damjanovic\Eigene Dateien\Plaaki\Tekstovi\Nacrti Janka Grahora za restauraciju fasade episkopalnoga dvora u Plaskom.docg]TDw>7$)7N isE(Wtd 4 |F2!^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.h^`.hpp^p`.h@ L@ ^@ `L.h^`.h^`.hL^`L.h^`.hPP^P`.h L ^ `L.^`o()^`o(.h$ $ ^$ `.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.h44^4`.h  ^ `.h L ^ `L.h^`.htt^t`.hDLD^D`L.h^`.h^`.hL^`L.sE)74 |tw>7g] yo                z@y$!&'-HQRSTUVWYZrw{2:<@FPR^UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1[ff e`F[ }!0dwf 2QKNacrti Janka Grahora za preoblikovanje fasade episkopalnoga dvora u Plaakomdragan damjanovicdragan damjanovicOh+'0 ,< Xd   LNacrti Janka Grahora za preoblikovanje fasade episkopalnoga dvora u Plakomacrdragan damjanovicraragragNormalddragan damjanovicra12gMicrosoft Word 9.0a@ @S@rR[-`՜.+,04 hp|   iFw LNacrti Janka Grahora za preoblikovanje fasade episkopalnoga dvora u Plakom Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F[[-1TableLWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool[[-[[-  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q