Pregled bibliografske jedinice broj: 165852
Primjena transgenog kvasca (Saccharomyces cerevisiae) kao modela za istraživanje oksidacijskog stresa
Primjena transgenog kvasca (Saccharomyces cerevisiae) kao modela za istraživanje oksidacijskog stresa, 2004., diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 165852 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Primjena transgenog kvasca (Saccharomyces cerevisiae) kao modela za istraživanje oksidacijskog stresa
(Application of transgenic yeast (Saccharomyces cerevisiae) as a model for oxidative stress research)
Autori
Matijević, Tanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad
Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
25.03
Godina
2004
Stranica
43
Mentor
Krsnik-Rasol, Marijana
Neposredni voditelj
Žarković, Neven
Ključne riječi
Saccharomyces cerevisiae; lipidna peroksidacija; oksidacijski stres; ω -6 desaturaza; PUFA; glutation
(Saccharomyces cerevisiae; lipid peroxidation; oxidative stress; ω -6 desaturase; PUFA; glutathion)
Sažetak
Dosadašnja istraživanja lipidne peroksidacije kod Saccharomyces cerevisiae su uključivala egzogeno dodavanje višestruko nezasićenih masnih kiselina u podlogu kako bi se oksidansima mogla izazvati lipidna peroksidacija budući da Saccharomyces cerevisiae prirodno nema višestruko nezasićenih masnih kiselina u sastavu lipida. Konstrukcijom transgenog Saccharomyces cerevisiae koji u sebi nosi plazmid s genom za desaturazu, enzim koji uvodi dvostruke veze i tako stvara višestruko nezasićene masne kiseline, nastao je testni sustav u kojem dolazi do endogene lipidne peroksidacije. U ovom istraživanju pokušali smo odrediti može li se transgeni kvasac koristiti kao modelni organizam koji bi omogućio ispitivanje učinaka oksidacijskog stresa na više eukariotske organizmime u kojima prirodno dolazi do lipidne peroksidacije. Svrha istraživanja bila je utvrditi koliko je transgeni S. cerevisiae osjetljiv na vodikov peroksid, koji je reaktivan kisikov spoj (ROS) i posrednik u nizu staničnih bioloških procesa vezanih uz oksidacijski stres te dolazi li do prilagodbe na oksidacijski stres i povećanog stvaranja glutationa koji je glavna molekula u obrani organizma od toksičnih produkata lipidne peroksidacije i nekih ROS. Prvo je utvrđeno da se gen za desaturazu eksprimira te da je desaturaza aktivna i proizvodi višestruko nezasićene masne kiseline (PUFA). Daljnim istraživanjem osjetljivosti na oksidanse, utvrđena je povećana osjetljivost transgenog S. cerevisiae u odnosu na divlji tip kad je desaturaza inducirana neposredno prije pokusa. Međutim, kada je desaturaza bila uzastopno inducirana tijekom dva tjedna prije izvođenja pokusa, primijećena je veća vijabilnost stanica transgenog S. cerevisiae u odnosu na divlji tip nakon tretmana vodikovim peroksidom. Pretpostavljamo da je došlo do prilagodbe transgenog S. cerevisiae u kojem zbog desaturaze dolazi do lipidne peroksidacije pa je obrana stanice od oksidansa neprekidno aktivna. To je potvrđeno mjerenjem razine glutationa u stanici jer su rezultati pokazali da je razina glutationa u stanici transgenog S. cerevisiae povišena za gotovo 50% u odnosu na sve kontrole.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemija, Biologija, Temeljne medicinske znanosti