ࡱ> wyv7 bjbjUU .7|7|Kl>>>>>>>R 8 " $R(R h " /111111$ ~U> U>>  2> > / /rB:,>> F -iR  0(R| N| RR>>>> Suvremeni koncept rane intervencije za neurorizi nu djecu Sa~etak U lanku se daje prikaz rane intervencije kroz etrdestgodianje razdoblje u nas i u svijetu s osobitim naglaskom na primjenu i u inke u djece s neuroloakim razvojnim rizicima. Analiziraju se promjene koje su se desile u sustavu rane intervencije kao i razlozi za promjene. Obrazla~e se zaato su programi evoluirali od onih usmjerenih na kompenzaciju deficita prema nastojanju da se oja aju dijete i njegova obitelj te zaato rana intervencija u svom suvremenom obliku ima dva fokusa: u jednom je dijete, a u drugom njegova obitelj. Temeljna obilje~ja postala su: rana primjena, uklju enost djeteta, obitelji i zajednice, psiholoaka podraka roditeljima, transdisciplinarnost. Rana intervencija u Hrvatskoj po svojoj teorijskoj utemeljenosti i na inu primjene tra~i br~e osuvremenjivanje. Nedovoljno je pravodobna i transdisciplinarna, intervencijski su postupci esto zastarjeli i fokusirani samo na dijete. Programi postoje samo u velikim gradovima, te mnoga neurorizi na djeca ostaju neobuhvaena. U postojeim programima obitelj i njezini resursi i prioriteti nedostatno se uva~avaju. Klju ne rije i: rana intervencija, tercijarna prevencija, dojen ad s neurorazvojnim rizicima Modern concept of early intervention for children at neurodevelopmental risk Summary The article presents early intervention through the forty years of its use for children at neurodevelopmental risk. Evaluation researches have shown general effectiveness and feasibility of early intervention programs for children born at risk as well as for those with developmental disabilities. The aim of early intervention has not changed since its start: the aim is to strengthen the development of a child at risk or developmental disability and prevent or at least alleviate the effect of the disability on the childs development. The aim, defined in this way, has its foothold in numerous research of early development, which showed that the early years offer a unique opportunity of influencing a childs development with long-lasting effects. However, the context of conducting early intervention, as well as its methods, have changed and are still being improved thanks to contribution from researchers, clinicians, authors of programs and policy creators from many countries. Programs have evolved from efforts to intervene as early as possible in order to compensate the childs deficit towards efforts to strengthen the childs family and establish the foundations for subsequent development. Therefore, early intervention in its modern concept focuses on two things: one is the child and the other its family. Basic components of early intervention are early onset, child and family-centered intervention, psychological support of the parents, and transdisciplinary work. Early intervention in Croatia requires faster modernization in terms of its theoretical foundations and ways of application. It is untimely and not transdisciplinary enough, intervention models are often dated and focused only on the child. The family, its resources and priorities, are insufficiently considered. There has so far been no evaluation research done of early interventions application in Croatia and there is a general lack of research in that area. Incidentally gathered data point to a need for creating a polycentric network which could facilitate better coping processes in the family, while ensuring the childs best possible developmental outcome, in the region where he or she lives. Key words: early intervention, tertiary prevention, infants at neurodevelopmental risk Suvremeni koncept rane intervencije za neurorizi nu djecu Uvod Djeca s rano prisutnim razvojnim poremeajima i ona roena s neuroloakim imbenicima rizika oduvijek su zauzimala posebno mjesto u pedijatrijskoj skrbi, a etrdesetak godina unatrag u brigu o njihovom razvoju od najranije dobi uklju uju se sve viae i stru njaci drugih profila (1,2). Ova je promjena bila povezana s novim spoznajama o ranom razvoju i neurorazvojnim odstupanjima. Tako su za djecu roenu s razvojnim imbenicima rizika i rano prisutnim razvojnim poremeajima kao i za njihove njhove obitelji otvorene nove mogunosti, a za profesionalne djelatnike (politi are, klini are, znanstvenike, odgajatelje) nastale su nove odgovornosti. Iako je svako dijete roeno s jedinstvenom biologijom, ona ne odreuje kona ni ishod njegova razvoja. Na in odgoja i poticanja djeteta imaju zna ajan u inak na djetetov razvojni ishod, te su prava na rane programe poticanja djece u koje je ugro~en uredni razvoj pravno regulirana u brojnim dr~avama. U aezdesetim godinama proaloga stoljea po eli su se stvarati i provoditi razli iti programi poticanja predakolske djece s razvojnim initeljima rizika (biomedicinskim i okolinskim), a od sedamdesetih programima se sve viae obuhvaa i najranija ~ivotna dob (3). Sustav rane intervencije slijedi iste principe neovisno o vrsti rizi nih imbenika, dok su same intervencije ovisne o obilje~jima i psihi kim potrebama kako djeteta tako i njegove obitelji. Va~no je da se s intervencijom po ne im se uo i odstupanje ili rizik za njegov nastanak, ne ekajui medicinske nalaze i dijagnozu. Brazelton i Greenspan navode da gotovo 99% lije nika koji uo e rano razvojno odstupanje smatra da treba pri ekati kako bi se vidjelo hoe li se to samo od sebe normalizirati (4). Prema njihovom mialjenju takav stav proizlazi iz cijele orijentacije medicinskog obrazovanja prema bolestima, te se eka dok slika smetnje ne postane dovoljno jasna. Takvo je stanoviate u suprotnosti s potrebom stjecanja ranog iskustva na individualno primjeren na in i to bez odgode i ekanja da se poka~e ozbiljnije zakazivanje. Rana intervencija: pojmovno odreenje, primjena i evaluacija u inkovitosti Rana intervencija je viaezna an pojam kao i mnogi drugi pojmovi stvoreni u pluridisciplinarnom kontekstu. Kad se govori o ranoj intervenciji misli se na (a) odreenu (re)habilitacijsku metodu koja se primjenjuje vrlo rano kako bi se oja ale aanse za ato bolji razvojni ishod (u smislu tercijarne prevencije), ili na (b) konceptualno slo~eniji konstrukt koji nadilazi pojedinu metodu djelovanja. Europska asocijacija za ranu intervenciju opisuje ranu intervenciju kao pedagoako-didakti ku aktivnost s medicinskom i paramedicinskom podrakom usmjerenu na dijete, roditelje, obitelj i relevantni druatveni kontekst koja je preventivno orijentirana i primijenjuje se neposredno nakon detekcije razvojnog rizika. Teorijska izvoriata za suvremeni koncept rane intervencije ine rezultati istra~ivanja ranog razvoja odnosno utjecaja socijalnog, psiholoakog i bioloakog konteksta na razvojni ishod, te dokazana va~nost ranog odnosa djeteta i roditelja. Istra~ivanja rane, predjezi ne komunikacije i odnosa roditelj-dijete dovela su do prepoznavanja dugoro nog u inka ovog utjecaja na djetetovo zdravlje i razvoj (5). Neurorazvojni imbenici rizika imaju zna enje dopunskih stresora koji nepovoljno utje u na obrasce interakcija dijete  roditelj. Roditelj perinatalno vitalno ugro~enog djeteta dugoro no ostaje traumatiziran s posljedicama na obiteljsku dinamiku i djetetovo ponaaanje (6). Roditelji zapadaju u krizu zbog neizvjesnosti i strepnji u pogledu djetetovog zdravlja i razvoja. Ne znaju kako objasniti djetetovo ponaaanje i kako prilagoditi njegu i odgojne postupke, te ato ih eka u pogledu akolovanja i budunosti. Optereuje ih i neizvjesnost u pogledu terapijskih postupaka koji su djetetu potrebni te pitanje kakav e biti njihov u inak. Cijela obitelj ponekad trpi strah od mogue stigmatizacije i socijalne izolacije zbog djetetovih razvojnih teakoa. Zato u svom suvremenom obliku rana intervencija obuhvaa i dijete i obitelj. Na porast druatvene va~nosti rane intervencije utje e i injenica da se populacija djece koja su rizi na za nastanak razvojnih problema kontinuirano poveava (7). Prema nekim podacima u SAD razvojne teakoe razli itog stupnja ima 17% djece (8). Tehnoloaki napredak u medicini te napredak perinatalne skrbi omoguuje pre~ivljavanje velikog broja perinatalno ugro~ene djece, osobito djece s vrlo niskom poroajnom te~inom ali s upitnim neurorazvojnim ishodom (9,10). Rizik nastanka razvojnog poremeaja se poveava u slu aju udru~eno prisutne niske poroajne te~ine i drugih perinatalnih rizika, te nepovoljnih socijalnih imbenika (11). Stru njaci koji rade u sustavu rane intervencije uz dobro poznavanje mati ne discipline moraju raspolagati i dopunskim znanjima i vjeatinama, te se oni u zapadnim zemljama uklju uju u odgovarajue sveu iliane diplomske programe (12). Primjena razli itih metoda i modela rane intervencije kriti ki se evaluira i programi skrbi se unapreuju (13,14). Evaluacijska istra~ivanja prete~no dolaze s ameri kog podru ja i odra~avaju promjene u njihovom sustavu rane intervencije. Tzv. prva generacija istra~ivanja bila je temeljena na usporedbi djece koja su bila uklju ena u odreene programe i one koja nisu, a prvi programi bili su koncipirani kao kompenzacijske intervencije za razvojne deficite (15). Opi zaklju ak bio je da rana intervencija ima svoje opravdanje, no ta istra~ivanja nisu dala odgovor na bitno pitanje koja je intervencija najbolja, za koga i pod kojim uvjetima. Odgovorima na ta pitanja te~i druga generacija istra~ivanja koja bi trebala klini arima dati osnovu za sigurnije donoaenje odluka u pogledu izbora i provoenja programa. Pregledom rezultata intervencijskih programa rane stimulacije za prijevremeno roenu djecu tijekom trideset godina takoer se doalo do zaklju ka o pozitivnim u incima rane stimulacije koji su u nekim istra~ivanjima praeni kratkoro no (razli ite fizioloake mjere u djeteta, du~ina hospitalizacije, dobivanje na te~ini), a u nekima dugoro nije  npr. bolje socijalno ili kognitivno funkcioniranje dvije godine nakon intervencije (16). Meutim u pogledu pitanja kako konceptualizirati razvojni proces koji je intervencija modificirala, nema suglasja, te to ostaje izazov za daljnja istra~ivanja. Kao jedna od najboljih tehnika za njegu prijevremeno roenog dojen eta navodi se kangaroo njega (nedonoae golo le~i na maj inim prsima). Ovaj pristup pozitivno vrednuje velik broj istra~ivanja jer on integrira aktivnu ulogu roditelja u ranu stimulaciju nedonoaeta i pozitivno utje e na perceptivno-kognitivni i motori ki razvoj, na roditeljsku responzivnost te skrauje boravak u bolnici (16, 17, 18). Osim programa rane stimulacije u jedinicama intenziven njege za djecu vrlo male poroajne te~ine provode se programi prevencije poremeaja u odnosu majka-dojen e, programi razrjeaavanja emocionalnih kriza uslijed prijevremenog roenja, programi oja avanja roditeljske odgovorljivosti na slabe i atipi ne signale nedonoaeta i dr. Programi se provode individualizirano, a istra~ivanja i dalje podupiru njihovu primjenu rezultatima o utjecaju kvalitete ranog iskustva na razvoj mozga u prijevremeno roene djece (19). Programi rane intervencije u Hrvatskoj U naaoj zemlji zasad suvremene promjene u programima rane podrake kao i brojne novije metode (spomenimo samo tretmane dojena ke disfagije i odvikavanje od hranjenja na sondu) nisu imali dostatan odjek. Neuromotori ko i senzori ko razvojno podru je se medicinski kvalitetno prate pa su i rani intervencijski postupci viae usmjereni na motori ki i psihomotori ki aspekt razvoja negoli na komunikacijski i mentalni. Domaa istra~ivanja jednako kao i inozemna ukazuju na povezanost perinatalnih imbenika rizika, osobito perinatalnih ozljeda mozga s jezi no govornim razvojem (20,21,22). Meutim, ona joa uvijek nemaju adekvatnu primjenu u klini koj praksi. Rana intervencija po svojoj teorijskoj utemeljenosti i na inu primjene joa uvijek slijedi principe iz sedamdesetih godina proaloga stoljea: nedovoljno je pravodobna i pluridisciplinarna, intervencijski su postupci esto zastarjeli, fokusirani su samo na dijete i razvojne deficite, a cjelokupni kontekst djetetova razvoja nedovoljno se uva~ava. U Hrvatskoj ne postoji mre~a savjetovaliata ili klini kih jedinica s programima rane intervencije, te roditelji s malom djecom putuju u velika gradska srediata, a mnogi ostaju i neobuhvaeni. Psiholozi su vrlo rijetko uklju eni u proces savjetovanja roditelja djece u prvoj godini ~ivota. Poja ana iritabilnost i loaa regulacija uzbuenja dojen eta, problemi s prekomjernim plakanjem, hranjenjem i spavanjem, potreba za informacijama, stanje stresa i neizvjesnosti ostavljeni su roditelju malog neurorizi nog djeteta da se nosi s njima kako sam mo~e i umije. U tom pogledu roditelji djece s neurorazvojnim imbenicima rizika dijele sudbinu svih roditelja u nas, jer sustav stru ne podrake za pitanja regulacijskih poremeaja i izazova ranog roditeljstva nije uspostavljen. U izvoenju jednog pilot projekta iz podru ja rane intervencije esto smo upravo od roditelja djece s neurorazvojnim rizicima mogli uti kako ~ive pod teretom uvjerenja da djetetov napredak ovisi upravo o tome koliko e oni s djetetom vje~bati.(Ljubeai) Roditelje se esto pretvara u terapeute koji onda svaki budni trenutak svog djeteta pretvaraju u terapijsku seansu. Pri tome postaju smanjeno osjetljivi za ostala podru ja djetetova razvoja u uvjerenju da oateeno moraju trenirati, a razvoj ostalih e ii sam po sebi. Tako esto ostaje zanemareno i podrazvijeno ono ato je moglo biti dobro, a oateena domena biva bolja, no naj eae nedovoljno funkcionalna i nedotsatno integrirana s ostalim razvojnim podru jima. Ipak, prema naaem uvidu ste enom tijekom provoenja spomenutog projekta, najdramati nije posljedice nastaju zbog zanemarivanja djetetovih temeljnih potreba. Primjerice, bezuvjetno prihvaanje ispunjeno toplinom i bliskoau ~rtvovano je terapeutskoj ulozi roditelja. Nadalje, djeca esto imaju manje prilika za izlo~enost razvojno primjerenim iskustvima kao i mogunosti za istra~ivanje voeno intrinzi nom motivacijom, ato su takoer njihove temeljne potrebe, jer je svo slobodno vrijeme podreeno programu vje~banja. Stoga djeca nerijetko razvijaju apati an i nezainteresiran odnos prema u enju i svemu novome, a ponekad i nepo~eljne oblike ponaaanja (23). U okviru projekta bila je organizirana i roditeljska akola za roditelje male djece kojoj su bile utvrene jezi ne i komunikacije teakoe. Pokazalo se da uz kvalitetniju obavjeatenost roditelji bolje razumiju svoje dijete, stje u vei osjeaj kontrole te smirenije i realnije gledaju na djetetovu budunost (24). Zaklju no valja rei da Hrvatska ve ima ostvarene brojne pretpostavke da unaprijedi sustav rane intervencije, ponajprije zahvaljujui opoj obavjeatenosti da rane godine sadr~e jedinstvenu mogunost za utjecaj na djetetov razvoj s dugoro nim u incima, kao i zahvaljujui razvijenim sustavima odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva. Ovi su sustavi, meutim, i unutar sebe i meusobno slabo i neracionalno povezani i nedostatno otvoreni za promjene. Valja vjerovati da e ekspertnost stru njaka koji rade s malom djecom poduprta snagom roditeljskih udruga ipak doskora zna ajnije unaprijediti sustav rane intervencije u Hrvatskoj. Literatura Raver SA. Transdisciplinary approach to infant and toddler intervention. U: Raver SA. Strategies for teaching at risk and handicapped infants and toddlers: A transdisciplinary approach. NewYork: Macmillan 1991: 26-44. Bailey D. An overview of interdisciplinary training. U: Bricker D, Widerstrom A. Preparing personnel to work with infants and young children and their families: A team approach. Baltimore:Brookes 1996:3-21. Guralnick M J. Second-gegeration research in the field of early intervention.U: Guralnick MJ. The effectiveness of early intervention. Baltimore: Brookes,1997: 3-20. Brazelton TB, Greenspan SI. Die Sieben Grundbeduerfnisse von Kindern. Basel: Beltz, 2002. Clarke-Stewart KA. Parents' effects on children's development: A decade of progress? J Apl Dev Psychol 1988; 9:41-84. Rautava P, Lehtonen L, Helenius H, Sillanp M. Effect of newborn hospitalization on family and child behavior: A 12-year follow-up study. Pediatrics 2003; 111:277-283. Hogan DPH, Park JM. Family factors and social support in the developmental outcomes of very low-birth weight children. Clin Perinatol 2000; 27:433-455. Decoufle P, Boyle CA, Paulozzi LJ, Lary JM. Increased risk for developmental disabilities in children who have major birth defects:A population-based study. Pediatrics 2001, 108:728-734. Cifuentes J,Bronstein J, Phibbs CS, Phibbs RH, Schmitt SK, Carlo WA. Mortality in low birth weight infants according to level of neonatal care at hospital of birth. Pediatrics 2002; 109:745-757. Vohr BR, Wright LL, Dusick AM et al. Neurodevelopmental and functional outcomes of extremly low birth weight infants in the National Institut of Child Health and Human Development Neonatal research Network, 1993-1994. Pediatrics 2000; 105:1216-1226. Thompson JR, Carter RL, Edwards AR et al. A population-based study of the effects of birth weight on early developmental delay or disability in children. Am J Perinatol 2003; 20:321-332. Klein NK, Gilkerson L. Personnel preparation for early childhood intervention.U: Meisels SJ, Shonkoff JP. Handbook of early childhood intervention. Cambridge: Cambridge University Press, 2000: 454-486. Als H. Earliest intervention for preterm infants in the newborn intensive care unit. U: Guralnick MJ. The effectiveness of early intervention. Baltimore: Brookes,1997:47-76. Ramey CT, Bryant DM, Suarez TM. Early intervention:Why, for whom, how, and at what cost? Clin Perinatol 1990; 17:47-55. Guralnick MJ, Bennett, FC. The effectiveness of early intervention for at risk and handicapped children. NewYork:Academic Press. Feldman R, Eidelman AI. Intervention programs for premature infants. How do they affect development? Clin Perinatol 1998; 25:613-626. Charpak N, Ruiz-Pelaez JG, Figueroa Z, Charpak Y. A randomized, controlled trial of kangaroo mother care: results of follow up at 1 year of corrected age. Pediatrics 2001, 108:1072-1079. Feldman R, Eidelman AI, Sirota L, Weller A. Comparison of skin-to-skin (kangaroo) and traditional care: Parenting outcomes and preterm infant development. Pediatrics 2002; 110: !6-26. Als H, Duffy FH, McAnulty GB et al. Early experience alters brain function and structure. Pediatrics 2004; 113: 846-857. Brozovi B. HYPERLINK "http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=33994"Similarities and differenceces in language development between preterm and term children at the age of 4 to 5. Prenatal and Neonatal Medicine. 1998; 3:216-216. Reai B, Brozovi B, Reai N, Mejaaki-Boanjak V, uli V. Language development in children with perinatal unilateral central nervous system lesions. U: Early communication and language development. Zagreb: Faculty of Special Education and Rehabilitation 1999; 57-57. Modruaan-Mozeti  Z, Vlaai-Cicvari I, Prpi I, Pau i-Kirin i E, Kri~ A, Sasso A. Language development in very low birth weight infants. U: Early communication and language development. Zagreb: Faculty of Special Education and Rehabilitation 1999; 56-56. Ljubeai M. Od teorijskih ishodiata do primjene: Model dijagnosti ko-savjetodavnog praenja ranoga dje jeg razvoja i podrake obitelji s malom djecom. U: Ljubeai M. Biti roditelj. Zagreb: DZZOMM 2003; 17-40. Brozovi B. Roditeljska akola: Kako pomoi roditeljima da bolje razumiju svoje dijete. U: Ljubeai M. Biti roditelj. Zagreb: DZZOMM 2003; 309-313. PAGE  PAGE 1 x+tvx(|(22223 3333&3(34363:3LQNQQQstQtytttttuuuzz~~DFH"$hjvxz~ȻͲ0JmHnHu0J j0JU0J>*B*phjB*Uph B*phjB*UphmH sH ]mHsH5\ 5CJ\5CJ\mH sH mH sH 6]=x   45=>h+,^ $dh`a$$dha$h`hdh $hdh`ha$h,tvx(z(|()).B8>=?rELQNQQQ $dh`a$$dha$ h^`h$hdhx^`ha$dh ^` $hdh`ha$ $dhx^a$^QVZ|_lqqqrs5ttuuGvwwx}yGzzm{{t|/} & F hh^h`h hh^h`h$hhdh^h`ha$/}}~Bhz|~h]h&`#$ & F,1h/ =!"#4$4% DyK yK Rhttp://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=33994 i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH F@F Heading 1$$dhx@&a$ 5CJ\N@N Heading 2 $$hdx@&^ha$ 5CJ\22 Heading 3$@&5\N@N Heading 4 $$dhx@&^a$ 5CJ\<A@< Default Paragraph Font2B@2 Body Text$dha$JP@J Body Text 2$dhxa$CJOJQJ^JHC@H Body Text Indent$dh`a$, @", Footer  _$&)@1& Page NumberL^BL Normal (Web)dd[$\$B*mH phsH TRRT Body Text Indent 2$hdx^ha$CJ(U@a( Hyperlink>*B*XSrX Body Text Indent 3"$hdhx^`ha$8>`8 Title$hdh`ha$6]K<DE45=>h +,fglhijzM !$****-/18;;;;<a==1>>s?.@@ABsC!DDEE[FGGqH|I}JMKKKKKK00000000000000g0g0000000000800000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0e 0 0@0@0@0 0 F,Q/}GIJKHGG=HKX !!;<DE45=> %,fg,-,-hkz{,-ij%%****a.b.8888;;@=B======>0>1>8><>D>H>P>T>]>>@@DDEFFFGG=H@HHHKKKK;<CE35<>gh  ,egklgky{LM !!$$****--//1188;;;;;;<<`=a===0>>r?s?-@.@@@AABBrCsC D!DDDEEEEZF[FGGGGGGpHqH{I|I|J}JLKMKKKKK3<,g**;;@s@D!DzDD;FZFmGGKKKMarta LjubesicYC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of rana intervencija sub.asdMarta LjubesicYC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of rana intervencija sub.asdMarta Ljubesic#E:\clanci\rana intervencija sub.docMarta LjubesicYC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of rana intervencija sub.asdMarta LjubesicYC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of rana intervencija sub.asdMarta Ljubesic#E:\clanci\rana intervencija sub.docMarta Ljubesic#E:\clanci\rana intervencija sub.docMarta LjubesicgC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of suvremeni koncept rane intervencije.asdMarta Ljubesic1E:\clanci\suvremeni koncept rane intervencije.docMarta Ljubesic1E:\clanci\suvremeni koncept rane intervencije.doc8 Jl6JS^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.8 JJSH8<                 KKY=@ ,,,;,G,H,I,J,KKPP P@PP.P@P~PPPPUnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"qh(ԊF҈4 > !420dL 2QUvodProf. Dr. Marta LjubesicMarta Ljubesic Oh+'0  $0 L X d p|UvodfvodProf. Dr. Marta Ljubesic0rofrof Normal.dotaMarta Ljubesic 31tMicrosoft Word 9.0b@8|r@+F5@%@൫i > ՜.+,D՜.+,D hp  University of Zagreph L Uvod Title 8@ _PID_HLINKSA_)http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=33994  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLNOPQRSTVWXYZ[\]^_`abcdeghijklmopqrstuxRoot Entry F=izData M1TableU| WordDocument.SummaryInformation(fDocumentSummaryInformation8nCompObjjObjectPool=i=i  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q