ࡱ> 5@0'bjbj22;>XX|_    8@dL 142Tf2222222$c5R7@2 2  3?)?)?)  2?)2?)?)M)V<0@  1 && x|0 P2d40140x7'71      7 1P"?)22  $#)  $Dr. sc. Berislav Majhut PUTOVANJE I AMBIJENT - ASPEKTI PRIPOVIJEDNOG PROSTORA U DJE JEM ROMANU U naratoloakim analizama pripovijednih djela prostor zadobiva mnogo manje pa~nje negoli primjerice vrijeme. Kada se i govori o prostoru u pripovijednom djelu naj eae se prostor razmatra kao element atmosfere; potom o prostoru se esto govori kao o kronotopu; o prostoru je mogue shvatiti i kao sredstvo za distribuciju znanja o prikazivanim dogaajima izmeu likova ali i izmeu likova, pripovjeda a i itatelja. Rijee se pak prostor razmatra kao element radnje koji bitno odreuje konstituciju junaka i drugih likova. U Abramsovom Glosariju za okolinu (setting) se ka~e da je ona openito: Sveukupni smjeataj pripovjednog i dramskog djela u openitom lokalnom, povijesnom vremenu i druatvenim okolnostima u kojima se radnja zbiva  Ili u smislu smjeatanja pojedina ne epizode ili scene smjeataj pojedina ne epizode ili scene unutar takvog djela je posebno fizi ko mjesto na kojemu se ona odigrava. (& ) U djelima takvih pisaca kao ato su Edgar Alan Poe, Thomas Hardy i William Faulkner, oba odreenja okoline i openito i posebno su va~ni elementi u generiranju atmosfere njihovih djela. Veza okoline i junaka dakle nije neposredna ve je okolina sredstvo, element kreiranja atmosfere pa je prije svega njezina funkcija da djeluje na itatelja a ne da bude element razvoja radnje. O vezi atmosfere i likova u djelu ne govori se ali se pretpostavlja neka labava veza. No taj se termin primjenjuje i na dramsko djelo Kada se primjenjuje na kazalianu izvedbu "setting" (dakle, okolina) je sinonim za dekor, ato je francuski pojam koji denotira scenografiju i predmete (properties) to jest pokretne dijelove namjeataja na pozornici. Aristotel takoer smjeata scenografiju u manje va~ne elemente dramskog djela. Nije potrebno nikakvo detaljno elaboriranje pa da se uvjerimo kako se okolina prije svega do~ivljava upravo kao scenografija pripovijednog teksta, dakle ne kao neato ato je u supstancijalnoj vezi s junakom i drugim likovima. I Aristotel i Abrams grade svoj pojam okoline na pripovijednim djelima u kojima je naglasak na unutarnjoj psiholokoj radnji a ne na vanjskoj radnji. Naavi se upravo pred problemom opisa pripovjednih djela u kojima prevladava vanjska radnja Fry je morao uvesti (u odnosu na Aristotela od kojega preuzima po etnu podjelu pripovjednih tekstova) kao novi razlikovni element pripovijednih modusa pojam okoline. Okolina mu je nepohodna kako bi mogao u obzor razmatranja uvesti pripovijedni modus romanse dakle jedan oblik pustolovnog pripovjedanja. Knji~evna vrsta koja nam izuzetno plasti no upravo zbog svoje vezanosti za vanjsku radnju mo~e predstaviti odnos junaka i okoline je hrvatski dje ji roman. Iako je akcionost i vanjska radnja obilje~je dje jeg romana openito najuo ljivije je ono u po ecima hrvatskog dje jeg romana kada je joa sna~no oslonjen na postupke preuzete iz pustolovnog romana te na oblike dje jeg romana koji nastaju ili su neposredno vezani upravo uz pustolovni roman. U hrvatskom dje jem romanu do kraja drugog svjetskog rata isti u se tri pripovijedna modela: u samim po ecima prevladava pustolovni roman, krajem devetnaestog stoljea, kao reakcija na dominaciju pustolovnog romana, javlja se roman o siro etu, a tridesetih godina kao reakcija na neprevladane slabosti oba prethodna modela pojavljuje se roman o dje joj dru~bi. Pustolovni romani mogli bi ukratko opisati ovako junak (uvijek odva~nija i sna~nija verzija itatelja) odlazi, s nekim ciljem, iz svog doma u egzoti nu divljinu gdje e nakon niza uzbudljivih pustolovina uspjeti ostvariti zadau i sretno se vratiti doma. Da bi pustolovni roman bio adekvatno do~ivljen on zahtjeva od svog itatelja da itatelj vlastiti dom (tj situaciju iz koje ita) ne do~ivi kao mjesto koje je toliko po~eljno da ga on nikada ne bi napustio ve kao mjesto du~nosti, obaveza, rutine i neslobode. Tek iz takve pozicije itatelja junakove pustolovine o aravajue sjaju u dalekim, egzoti nim predjelima. Roman o siro etu javlja se kao reakcija na takav zahtjev pustolovnog romana prema itateljevom stavu prema domu. Roman o siro etu pripovijeda o antijunaku koji se prognan iz svog doma potuca samim dnom ~ivota. Da bi roman o siro etu primjereno do~ivio itatelj e vlastiti dom (vlastitu itateljsku situaciju) do~ivjeti kao mjesto ljubavi i sigurnosti, zaatienosti, kao mjesto o kojemu antijunak mo~e tek sanjati. No, niti pustolovni roman niti roman o siro etu ne uspjevaju progovoriti o dje jem svijetu na dje ji na in ve stalno ostaju u sferi odraslih. Tek e romani o dje jim dru~bama biti u stanju progovoriti o dje jem svijetu na dje ji na in. Odredimo joa i pojam okoline. Ako bismo kao primarni svijet definirali stvarnost u kojoj se kree realna publika, onda bi okolina morala biti sekundarni, pripovjedni svijet na koji mora pristati narativna publika ako ~eli adekvatno do~ivjeti pripovjedno djelo. Odnosi moi okoline i junaka Usporedimo funkcije prostora u bajci i pustolovnom romanu. Tragajui za osnovnim svojstvom skaske Liha ov ga ne nalazi u arobnom, magi nom, udesnom, nadnaravnom ve u posebnom svojstvu prostora skaske kojim se junak kree. Prostor skaske je ogroman: iza sedam brda i sedam rijeka, u trideset sedmom carstvu. Meutim, taj golemi prostor junak svladava lakoom zato ato prostor junaku ne pru~a nikakav otpor. Krenuvai u airoki svijet, junak se nikada ne umori ili malakae. Junak se ne umara niti fizi ki ozljeuje. Junak bajke (kao i junak pustolovnog romana) kree iz doma u daleke krajeve. Prostor bajke je, ka~e Liha ov, prostor bez otpora sredine. Junak putuje prostorom bajke kao kroz rijetki zrak, bez ikakvog napora, lakoom. Tako Trinaestku kralj naredi da mu donese ljudo~derov pokriva  I kralj pozove Trinaestka: - uo sam da ljudo~der ima zlatnu pticu, koja govori kao ovjek, pa ne donesea li mi tu papigu, hajde odmah na vjeaala! -Iatem samo malo sladora - re e momak, pa sa sobom uze aeera, tajom se uvu e u ljudo~derovu kuu, aeerom ondje nahrani zlatnu pticu. (11.) Trinaestko svladava prostorne udaljenosti tako lagano da uope nema potrebe izvjeatavati o njegovom putovanju: prostor se svladava unutar iste re enice. Dakle, prostor skaske sastoji se od mjesta susreta, mjesta na kojima se obavljaju zadaci, kraljevog dvora, junakova doma. Prostor izmeu tih to ki krajnje je bezootporan. O tom prostoru pripovjeda  ne samo ato nikada ne izvjeatava, ve nikada ni ne zastajkuje opisujui ga. No, za razliku od prostora bajke koji ne pru~a nikakav otpor, junaku prostor pustolovnog romana teako je svladiv. Gust je i kroz njega se teako probija. On iziskuje od junaka veliku izdr~ljivost, spremnost na fizi ko odricanje i ~rtvu. Fizi ko djelovanje junaka, njegovo naprezanje, borba i mukotrpno svladavanje tog prostora va~na su odrednica pustolovnog romana. Dakle, prostor pustolovnog romana ne sastoji se samo od mjesta susreta likova, mjesta obavljanja zadataka, ciljne to ke, ve i od prostora izmeu tih to aka koje treba svladati. Za razliku od bajke u kojoj zapreku ini samo zapreka dok je put do nje bezotporan, u pustolovnom romanu i samo svladavanje sredine predstavlja za junaka iskuaenje. ak dapa e samo svladavanje prostora izmeu pojedinih to ki je u samom srediatu interesa pripovijedanja. Otpor sredine kroz koju se probija junak samo je nali je iste stvari - to jest tjelesne snage junaka: potrebna je ogromna izdr~ljivost i sr anost da se svlada sredina. Za razliku od junaka narodne bajke koji redovito ne osjea teakoe puta i nikada nije ozlijeen niti ranjen, junak pustolovnog romana svoj put plaa esto fizi kim naporom na granici izdr~ljivosti. Fizi ko iscrpljivanje i ranjavanje junaka uobi ajeni je postupak u pustolovnom romanu. Upravo to fizi ko slabljenje junaka sve do izvrgavanja smrtnoj opasnosti slu~i gradiranju teakoe svladavanja zadatka: zadatak se uz sve reduciranja sredstva i snage junaka ini sve te~e rjeaivim. Napor pri fizi kom pribli~avanju cilju va~an je element pustolovnog romana. No, na kraju junak e ipak, zahvaljujui svojoj tjelesnoj snazi uspjeti svladati poteakoe puta i time pokazati svoju nadmo okolini. Okolina koliko god negostoljubiva pa i opasna bila nije uspjela nadvladati snage junaka. Naprotiv, u romanu o siro etu junak nee biti nadmoan okolini. Njegove snage nee biti dostatne da ga izvuku iz neprijateljske okoline u kojoj se naaao. Pomo mora doi od drugih. Poneki puta sti~e, a poneki put i ne sti~e. Junak postupno gubi i ono malo sredstava koja mu stoje na raspolaganju da se obrani. Djevoj ica gubi prevelike mamine papu e: jednu je izgubila kad se sklonila pred kolima, a drugu joj je oteo objesni dje ak. Preostaju joj joa aibice s kojima se pokuaava ugrijati. Troai jednu aibicu, pa joa jednu aibicu, napokon zapali cijeli snop. Meutim, no je prehladna i djevoj ica se smrzla. Naprotiv, na kraju romana Bez porodice snje~ne olujne noi stari Vitalis i dje ak siro e Remi posve iscrpljeni pokuaavaju se skutriti pokraj neke ograde. Meutim, Vitalis se smrzne dok Remija polumrtvog nalaze i prenose u kuu budui dobro initelji. Ili u romanu Ivanov tu~ni klanac Ivan luta po planini potpuno iznemogao od od gladi i iscrpljenosti kada slu ajno sretne svog oca. Otac odvodi dje aka kui. U svim primjerima obrazac je isti: okolina se pokazuje ja om od lika i on je sam, samo vlastitim snagama (kako to ini junak pustolovnog romana) nikada ne bi mogao svladati. Potrebne su snage utjelovljene u drugim likovima koje e ga izvui iz neprijateljskih sila. Junak e ina e podlei i prirodnim i druatvenim silama koje mu prijete. Roman o dje jim dru~inama. Glavni problem nije kretanje u prostoru ve osiguranje jednog djela prostora autonomnim. Osiguranje skroviata, skloniata, podru ja u kojemu ne vladaju zakoni odraslih ve oni djece. U najveem broju romana to je glavni problem. U Dru~bi Pere Kvr~ice autonomnost mlina osigurana je smjeatajem mlina podalje od sela kao i dodatnim sredstvima: Pero uzbueno odgovara: -Drugovi! Evo mlinskog puta! pogledajte, kako je po sredini obrastao travom. Ovuda kola ne prolaze ve nekoliko godina. Ni ljudske se stope ne vide. De ki! Mi smo prvi poslije svega toga! U Vlaku u snjegu zadruga ima svoj posebni vagon. Meutim, ponekad nije izvedivo takvo osiguranje oaze u kojoj djeluju djeca izvan vidokruga i kontrole odraslih. Primjerice u Emilu i detektivima radnja se odvija na berlinskim ulicama. Usporedno funkcioniraju dva sustava onaj odraslih i onaj paralelni, nevidljivi, dje ji. Putovanje Margery Hourihan kao jednu od temeljnih odrednica pustolovnog romana navodi motiv putovanja. No, tu bismo ipak trebali biti precizniji. Putovanje mo~e u sebi uklju ivati i cilj, svrhu putovanja: junak ima, makar lutao i gubio se, stalno pred o ima jasnu zadau koju ~eli ostvariti. Lutanje mo~e biti i zapreka na putu dolaska do cilja. Ali putovanje mo~e biti i naprosto mijenjanje mjesta, promjena prostora bez neke junakove jasne namjere. Zato Hourihan pojaanjava: On napuata civilizirani red doma da bi se zaputio u divljinu u potrazi za svojim ciljem. Onaj drugi vid putovanja slu~i kao motivacija za nizanje dogaaja koji ne moraju biti pripremljeni prethodnim zbivanjem. Junak putuje iz mjesta u mjesto i on je ta nit na koju se ni~u epizode. Te epizode ne povezuje niata drugo osim ato je u svima isti junak. Dogaaji su neovisni jedni o drugima. Takva kompozicija romana svojstvena je pikarskom romanu. Kad aegrt Hlapi napusti Mrkonjinu radionicu i krene u svijet on nema nikakav plan pred sobom. On naprosto ide sve dalje i dalje, a stvari mu se dogaaju. Tako: Joa uvijek je iaao Hlapi, a onda je po eo svitati dan, pa nije bilo viae tako tamno. U posljednjoj ulici grada susretne Hlapi jednog starca ... Potom: Dugo su Hlapi i Bundaa veselo iali po cesti. No kona no su ih ve po eli i tabani pei. Baa su doali do jedne male sirotinjske kuice. (24.) Potom: Iali su, naime, neko vrijeme veselo i bez brige, a onda su doali do jednog mjesta na cesti gdje su sjedili ljudi s duga kim ekiima i tukli kamen za cestu. (29.) Dakle, Hlapi putuje pjeaice i nailazi na razli ite ljude s kojima se uplie u razli ite odnose. No, niata ne postoji u dogaaju sa starcem ato bi imalo veze s iduim dogaajem tra~enja Markovih gusaka, a niti u jednom od ta dva dogaaja nema niata ato bi imalo veze s dogaajima s kamenarima. Osim naravno ato su ti dogaaji nanizani kao perle na nit Hlapievog putovanja. Meutim, pikarska kompozicija romana iz temelja se mijenja u trenutku kada Hlapiu crni ovjek ukrade izmice. Strategija romana do~ivljava radikalnu promjenu te postaje pustolovnim romanom. Borba aegrta Hlapia i zla otjelovljenog u crnom ovjeku odvija se u nekoliko gradiranih sukoba: Hlapi prvo crnom ovjeku otme plijen i ponovno se dokopa svojih izmica, onda preda forintu Grgi te crnom ovjeku oduzme pomaga a i na kraju aegrt Hlapi uspijeva na vrijeme osigurati pomo Marku i njegovoj majci. Dapa e to i nije bilo potrebno jer je Hlapi pobjedio crnog ovjeka u "izravnom dvoboju" budui je proaao opasnim mjestom iznad "otkopane stijene" dok crni ovjek nije uspio u tome. Promjene pripovijedne strategije potpuno je svjestan i pripovjeda  pa to i eksplicitno naglaaava kontrastirajui sve ato se dogaalo do tog trenutka s potpuno druga ijim tipom pripovijedanja koje tek slijedi: "Hajdemo, Bundaau, tra~iti onoga ovjeka. Mi emo ga nai makar ga tra~ili deset godina i dobit emo izme, pa da ih je objesio u sam carski dimnjak!" Tako je Hlapi poaao bos dalje na put da tra~i svoje izmice. To je bio po etak njegovih naj udnijih do~ivljaja. (36.) Tek tu, smatra pripovjeda , po inju Hlapievi naj udniji do~ivljaji, dakle, nakon bijega iz Mrkonjine radionice, susreta sa starcem mljekarom, pronala~enja Markovih gusaka i susreta s kamenarima. Svi ti nabrojani dogaaji, zna i, prva etvrtina romana ispri ana je u pikarskom klju u i kako su ti dogaaji nanizani a da niti jedan ne uvjetuje ijedan drugi oni svi imaju istu va~nost. Tek iz slo~enije narativne perspektive koja slijedi (pustolovnog tipa) neki e se od ovih do~ivljaja pokazat od vee va~nosti. Tako e se vidjeti da Hlapiev susret s kamenarima nikako nema istu te~inu kao i nala~enje Markovih gusaka jer dok je prva epizoda zapravo posve slobodna, druga je vezana jer ima va~nu funkciju u kasnijim dogaajima. Roman o siro etu. Kretanje junaka romana o siro etu nalikuje na niz odgurivanja i tjeranja iz prostora u kojima je junak potra~io privremeno uto iate. Siro e se u prostoru ne pribli~ava cilju kao junak u pustolovnom romanu ve naprotiv luta neprijateljskim i nesigurnim prostorima (Oliver Twist). U Ivanovom tu~nom klancu junak istjeran iz doma, kree nekamo bez cilja: Pa ipak se odlu i na bijeg, jer mu je bilo lakae pomisliti i na to da ga zvijeri rastrgaju, nego li, da ga maeha i dalje zlostavlja i mu i. I smislivai tako, digne se i podje bez cilja. Iveka ~ena gazde De~djeka prisiljava da napusti svoj privremeni dom: Ivek osta sam posred ceste. Sam i bezpomoan. U usta mu navre gor ina. Osjeti kako mu noge drhu. -Kuda? Stajao je dje ak pred tim kratkim pitanjem: Kuda? Sam, nigdje nikoga. Siro e nikada ne odlazi po svojoj volji iz prostora u kojemu boravi. Siro e je uvijek izba eno, otjerano. Pikaro, kao i siro e, putuje bez cilja, potuca se. Meutim, dok je siro etovo kretanje uglavnom odreeno voljom drugih, pikara pokree vlastita volja. Tako Lazarillo de Tormes sam odlu i kada e napustiti svog gospodara slijepca, kamo e nakon toga otii i kada e potra~iti novog gospodara. Roman o dje joj dru~bi. Za razliku od pustolovnog romana okrenutog putovanju ili romana o siro etu koje luta, radnja romana o dje jim dru~bama naj eae se odigrava u susjedstvu: na selu i okolici, u dvoriatu ili na ulici. Vezanost radnje uz jedan ambijent u romanu o dje joj dru~bi dijelom je objaanjiva time ato je junak skupina djece a ne pojedinac. Susjedstvo nije naprosto zajedni ki presjek svih ne-domova lanova dru~be, to je djeci bliski ambijent koji djeca ne samo poznaju ve i koriste na na in druga iji od onoga kako to ine odrasli. Milostiva bi se jako iznenadila da zna kako Zvonko i de ki koriste jedan od praznih stanova u njezinoj kui. Oni koriste prazan stan ne samo da je provociraju nego i apijuniraju. Malo kasnije, ulasci u kune ve~e, uglovi i ulazi u trgovine poslu~iti e Zvonku i Oliju za uspjeanu otmicu Cvebe, milostivinog psa. U romanu o dje joj dru~bi putovanje kao sredstvo za uvoenje i nizanje dogaaja je stoga, za razliku od pustolovnog romana ili romana o siro etu, prije izuzetak nego pravilo. Kada se ipak radi o dru~bi na putovanju kao u Vlaku u snijegu onda je karakteristi no da je odabran opet jedan pokretno-nepokretni prostor kakav je primjerice vlak za popriate zbivanja. Karakteristi no je da itatelj uope ne doznaje kroz koja se mjesta ili kakav pejsa~ vlak prolazi. Vanjsko putovanje vlaka uope ne utje e na dogaaje u dru~bi. Ambijent Pustolovni roman. Najuo ljivija osobina prostora pustolovnog romana je njegova egzoti nost i neobi nost. On je aaren, on je po~eljan. On je prikladno popriate ne0BHX^  & 2    ( 8  & b ˿hs1h_#6\h[h_#6\ h_#\ hk\ h(\ hm<\ hJ\hJhJ\ hC\ hHH\hU{hU{5\aJhU{5\aJh Shm<56\aJhm<5\aJh ShU{56\aJh3hP5\aJ10 b ~DtvN"&'d*@,P.gd,@,B,l,z,|,6-D---P........//33L4N4V47>8A8AVAfAtAvA~AABBPCCEE>HTHVHxHLMMM:M溶ֲ柛h8uhHtIM4PR`gdJ$&(H>@Fr Bz2zj^|4~ (J$2 ^>FϿǿϷh3hPh!\]h3hPh!6\h3hPh!\h3hPh!]h3hPh!6 h3hPh!h3hPh8uhm<5jh8uhm<0JUh8uhm<6] h8uhm<?>>f6&@"gd!0dx^`0gd! @&`gdm<gdm<gdm<gdm<gdm<FfTPN`2|N2"$6<LR6H     4Ǽ|xpxhfvhfv6hfvhs1jhs10JU hGBhhJYAh6 h6] hohhhU{h5\ h5\h Sh56\h.uh3hPh!6]$h3hPh!CJOJQJ^JmH sH h3hPh!6 h3hPh!h3hPh!>*+T"$6    6 ` ,4gd`gd$a$gd0dx^`0gd"gd!0dx^`0gd!46np~V"$ <>z|   !!!V!X!!!!!!!""$"&"L"P"n"p"r"t""ɷhK#hK#6]mHsHhK#hK#mHsH hK#6]hK#jhK#0JUhGjh.u0JUh.uhGBh"jh"0JUhDjhD0JUhZhZ6hZhOjhO0JU44"<z !V!!!!""p""#V##$$$ %N%r%%%v:v:v:v:v:v:gdm<gdA@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisaD@D &@> )@!> _i?u @ K9A^c@9L| 8 "3$%&'''))*G+,K--->.u.|./0C34&57)9r92:w::-;;<@@(B1BGIKLMNOOP:RgRSST"XXZYYZZ"]^`absc;ddddMeqfg=hhhMii&jejjTkk,lUll&mm+nnn/o|oo+pppp3qq2rsuuvvvwy||l|||,}c}p-_}́ \}4Kbyσ ghk0000p0p0000000p0000 0000A0A0A0A0A0A0A0A0A0A0A0A0A0A0A 0A0Ap0A0A(0A0A0A0A00)(0)0)0)0)0)0)0)0)0)0)(0)p0)0)0)0)00)0)0)80)0)0)0)@0)@0)0)0@0(B0(B0(B 0(Bp0(Bp0(B0(BP0(B0(B0(B0(B0(B0(B0(BP0(BX0(B0(B0(B0(B0(B0(B0(Bp0(B0(B0(Bp0(B0(B0(B0(B0(B0(B0(B0p0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf@0qf00 @0@0@0@00p@0@0p@0@0@0@00p@0@0@0@0@0@0@0p@0p@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0p@0@0@00@0@0@0@0p@0@00i¨!@0@00ivvvwy|kOy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00 0~^^^^^ab j*:Mvmh F4""'0'GJKLNPP.Ro4%0'HMOQ.'IQX[a! _Ref17294482 _Ref17294499 _Ref17294523A)(Bk])0BktWWkWWk9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplaceB*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region ,,))(B(B0B0BIILLYMYMZMZMMMNNSS@TATVV["\,\,\!]!]]]^^^^^^aag||c}--__}}de [fk^_hi>?tu  ? @ JK8:@A]^bd?@89KM{}  6 8 ""2$3$%%&& ''''''))))**F+G+,,J-K-----=.@.t.u.{.|.//00B3C3444444%5&577(9)9q9t9::1:2:v:y:::::,;-;;;<<@@@@'B(B0B1BGGIIKKLLMMNNOOOOPPfQgQ9R:RfRhRSSSSTT!X#XXXYY\YYYZZZZ!]#]^^``aabbrcsc:d;dddddddLeMepfqfggGB[,GHHR K3hP TTjVXfZ[\^UbIVhkvfv?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F&&Data 1Table 8WordDocument;>SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q