ࡱ> NPM7 [bjbjUU 2h7|7|S,l 1 t v v v v v v $ ^ Q   ~t t ` `  A 2` `  01 ` e e` Prof. dr. sc. uro Huber 27. o~ujka 2001. Zavod za biologiju 16. travnja 2001. Veterinarski fakultet 06. svibnja 2001. Heinzelova 55 10000 Zagreb Tel. 2390-141, Fax. 244-1390 E-mail: huber@vef.hr Stan: Slavka Kolara 45b 10410 Velika Gorica (Tel. 6218-345) Za "LOVSTVO" (za Hrvatski lova ki savez) 4. LOVNO GOSPODARENJE 4. 6. Naseljavanje divlja i 4. 6. 1. Svrha naseljavanja (introdukcija i reintrodukcija) Suatinska je razlika izmeu naseljavanja (introdukcije) ili ponovnog naseljavanja (reintrodukcije) neke ~ivotinjske vrste u odreeno staniate. Ako vrsta koju se unosi nije nikada ~ivjela na tom mjestu onda se radi o introdukciji. Reintrodukcija je vraanje svojedobno istrijebljene vrste. ovjek je danas organizaciono, tehnoloaki, pa i financijski sposoban provoditi oba ta postupka. Ako pristupa unoaenju nove vrste onda to radi u cilju postizanja veeg gospodarskog u inka, dakle prvenstveno iz ekonomskih razloga. Ako vraa istrijebljenu vrstu onda pokuaava uspostaviti ishodiane ekoloake odnose, a tek neizravno iz toga izvui i neku korist za svoje interese. U prirodnim uvjetima izuzetno se rijetko deaava da neka vrsta spontano doe u ekosustav u kojemu nikada prije nije ~ivjela. U pravilu su sve vrste nekog ekosustava nastale zajedni kom evolucijom na zajedni kom prostoru, te svaka ima svoju odreenu ekoloaku niau koja je u ravnote~i sa svom procesima tog sustava. Unijeti novu vrstu izuzetno je opasno. Najpovoljniji mogui ishod je da unesena vrsta ne uspije opstati, te ubrzo ia ezne. Uspjeani unos nove vrste u pravilu zna i pomicanje svih ekoloakih odnosa u autohtonoj ~ivotnoj zajednici. Svaka vrsta mora do neke mjere trpjeti da bi nova dobila svoje mjesto, odnosno ekoloaku niau. ovjek organizator i provoditelj takovog unosa rado pokazuje i iskoriatava rezultate svog uspjeha, ali redovito ignorira ostale promjene u sustavu. Veina odnosa izmeu razli itih vrsta nesumljivo je zahvaena promjenom. Od odnosa opisanih u poglavlju 4. 1. 2. 1. 2. (Populacija drugih vrsta kao imbenik okoline) ovdje bi istakli samo one koji se mogu najdramati nije promijeniti: a) Kompeticija za prostor i hranu se suatinski mijenja unosom novog konkurenta za iste prirodne izvore. b) Odnos predator - plijen takoer poprima potpuno nove dimenzije bez obzira da li uneaena vrsta predstavlja predatora ili plijen. c) Odnos parazit - nosilac krije mo~da najvee skrivene zamke. Unosom novog nosioca nesumljivo se unosi i odreeni broj njegovih specifi nih nametnika. Mnoge od tih nametni kih vrsta u novom podru ju nee uspjeti obaviti ~ivotni ciklus te e propasti. Poneki pak nametnik mo~e za nosioca po eti rabiti i jednu ili viae od autohtonih vrsta, a koje nikako nisu njemu prilagoene i ne mogu mu se oduprijeti. Posljednjih desetljea svjedoci smo airenja ameri kog gigantskog metilja (Fasciola gigantica) u populacije europskih jelena. Svojedobnim neodgovornim unosom ameri kih elkova u podru je tadaanje ehoslova ke unijet je i taj nametnik, koji se kasnije proairio i u Maarsku, a izgleda i u sjevernu Hrvatsku. U nespecifi nog nosioca kao ato je naa jelen taj metilj izaziva teaka oateenja jetre sa posljedi nim loaim opim stanjem i ugibanjem. Sli ne katastrofe dogodile se i kada su u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama naseljavali crnorepe jelene u staniate elkova (Slika 6?), kao i bjelorepe jelena u staniate crnorepih. O tim problemima postoji obilna znanstvena dokumentacija. 4. 6. 2. Uvjeti pod kojima se mo~e vraiti ponovno naseljavanje Vraanje svojedobno istrijebljenih vrsta, odnosno njihova reintrodukcija, mo~e se provesti ako viae ne postoje razlozi koji su jednom doveli do njihovog nestanka. To zna i da su, na primjer, uvjeti staniata vraeni u stanje prihvatljivo za vrstu koju se vraa, ili da se stav lokalnog stanovniatva prema toj vrsti pozitivno promijenio. Postupak odlu ivanja detaljno je razraen u uputama za reintrodukciju Specijalisti ke skupine za reintrodukcije pri IUCN-u (International Union for Conservation of Nature). Primjeri uspjeanih reintrodukcija u Hrvatskoj su vraanje risa (preko Slovenije) i dabra. Istovremeno je Hrvatska i jedan od izvora smeih medvjeda za reinrtodukcije u Europi. Tako je iz Hrvatske i Slovenije medvjed ponovo naseljen u Austriju, a iz Slovenije u centralne Pireneje. Poseban oblik reintrodukcije je poja avanje autohtone populacije koja pokazuje slabu reprodukciju i negativan trend, te je u opasnosti od izumiranja. Veina preostalih populacija smeih medvjeda u zapadnoj Europi je takovoj situaciji. Tako su iz Slovenije dodavani medvjedi preostaloj populaciji u talijanskim Alpama (Ttrento), a planira se dodati nekoliko medvjeda iz Hrvatske onima u zapadnim Pirenejima u Francuskoj. 4. 6. 3. Nabavka ~ive divlja i }ive ~ivotinje su potrebne za sve projekte ponovnih naseljavanja ili za dodavanje oslabljelim populacijama. Pitanja u vezi sa time su izbor populacije za nabavku tih ~ivotinja, te na ini njihovog hvatanja i prijevoza. Naravno da populacija iz koje se uzimaju ~ivotinje mora biti dovoljno brojna i reproduktivni uspjeana da se odvajanjem njenog dijela ne ugrozi opstanak. Onaj koji uzima te ~ivotinje treba voditi ra ina o srodnosti te populacije sa onom koju se nadomjeata ili poja ava. Danas je za to najbolje primijeniti metode molekularne genetike, koje na razini gena pokazuju sli nosti i razlike populacija. Nadalje je bitan inilac pri izboru donatorske populacije njihovo zdravlje; treba sve poduzeti da se sa tim ~ivotinjama ne unese neki uzro nik bolesti (bakterije, virus, nametnik). To uklju uje zdravstveni pregled tih ~ivotinja, mogue preventivno medicinsko tretiranje, te po mogunosti dr~anje u karanteni prije ispuatanja u novo staniate. Kako uhvatiti divlju ~ivotinju bez da ju se ozlijedi i izlo~i suvianom stresu bitno ovisi o njenoj vrsti. Postoje i opisane su brojne i vrlo razli ite metode. U svakom slu aju za upuatanje u zahvat hvatanja potrebna je osoba sa iskustvom za upravo tu vrstu. Pokuaavanje improviziranja mo~e dovesti do vrlo neugodnih iskustava: od toga da niti veliki i skupi napori na dadu nikakav rezultat, do ozljeivanja ili stradavanja hvatanih ~ivotinja pa ak i osoba uklju enih u izvraenje. 4. 6. 4. Obilje~avanje i praenje divlja i Znanstveni pristup u istra~ivanju divlja i podrazumijeva sve bitne kriterije znanstvene metode. To zna i da metoda rada treba biti toliko jasno opisana da italac objavljenog rada mo~e ponoviti pokus odnosno istra~ivanje. Uzorak, odnosno broj prikupljenih podataka mora biti dovoljno velik da se mo~e podvrgnuti statisti koj obradi. Rezultati te obrade uvijek trebaju pokazati koji nalazi imaju statisti ku zna ajnost (signifikantni) ili su posljedica slu aja. Ne treba niti napominjati da svaki podatak koji je prikupljen izvan okvira opisane metode mora biti izba en iz obrade. Nadalje bitno je prou iti postojeu znanstvenu literaturu o temi istra~ivanja, te u razmatranju vlastite rezultate usporediti i kriti ki analizirati u odnosu na rezultate drugih autora. Znanstvena metoda u praenju divlja i naj eae uklju uje potrebu obilje~avanja ~ivotinja. Neke vrste i u nekim staniatima mogue je analizirati i primjenom drugih metoda. Tako se velike ~ivotinje u otvorenim staniatima poput tundre mo~e promatrati tijekom duljeg razdoblja iz odgovarajueg zaklona ili ih brojati iz zrakoplova. Tu se pridru~uju metode snimanja u vidljivom dijelu spektra ili sa infracrvenim filmom. Obilje~avanje ~ivotinja pretpostavlja njihovo hvatanje, a ato je djelomi no opisano u prethodnom poglavlju. Obilje~avati ih se mo~e tako da to bude vidljivo tek prilikom mogueg slijedeeg hvatanja (tetoviranje, rovaaenje, prstenovanje, amputacija), tako da ih se vizualno mo~e razlikovati od ostalih jedinki (bojanje, krilne ili uane markice, ogrlice), tako da ostavljaju prepoznatljiv trag (na primjer na nakon injekcije radioaktivnog izotopa ili neke rijetke zemlje svaki izmet te ~ivotinje bude prepoznatljiv pod odgovarajuim instrumentom) ili tako da ih se putem radiosignala iz ugraenog odaailja a mo~e na daljinu (telemetrijski) pratiti tijekom odreenog razdoblja. Radio-odaailja  se ovisno o vrsti ~ivotinje ugrauje u ogrlicu, naprtnja u, uanu markicu, ili se kiruraki ugrauje ispod ko~e ili u trbuanu aupljinu. Tehnologija odaailja a na ~ivotinji i prijemnika u rukama istra~iva a u prvom redu omoguava odreivanje polo~aja obilje~ene ~ivotinje. Redovito je putem radiosignala mogue odrediti i status aktivnosti ~ivotinje u trenutku sluaanja signala: kretanje, napasivanje (sagnut polo~aj glave), mirovanje ili mirovanje koje traje dulje od programiranog termina (npr. alarm za mortalitet ako se ~ivotinja nije micala najmanje 12 sati). Prema izvedbi odaailja a signal mo~e sadr~avati podatak o tjelesnoj temperaturi ~ivotinje, o ritmu rada njenog srca, o dubini i trajanju ronjenja za akvati ke ~ivotinje i mnoge druge. Antena i prijemnik koji prihvaaju signal mogu biti u ruci istra~iva a koji se kree pjeaice, mogu biti na njegovom vozilu ili na zrakoplovu. Posebne izvedbe omoguuju prijenos signala do satelita i povratnu vezu do baze na zemlji ili pohranjivanje svih podataka u memoriji ureaja na ~ivotinji. Nove tehnoloake mogunosti pojavljuju se gotovo svakodnevno, te viae i nema ~ivotinjskih vrsta koje se ne mo~e telemetrijski pratiti, i to od p ele do kita. Putem sa~etog opisa telemetrijskog istra~ivanja medvjeda u Hrvatskoj dajemo primjer primjene uporabe te metode i dijela rezultata koja ona mo~e pru~iti. Literatura Giles, R. H. (urednik) (1971): Wildlife managemnet techniques. The wildlife society, Washington D. C. Odum, E. P. (1971): Fundamentals of ecology. W. B. Saunders company. Philadelphia, London, Toronto. Postlethwait, J. H., J. L. Hopson (1989): The nature of life. McGraw-Hill publishing company, New York Moen, A. N. (1973) Wildlife ecology. W. H. Freeman and company, San Francisco. Huber, ., Ehrlich, I. i Jer i, J. 1979. Opasnost antropogenih utjecaja na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera za ekoloaku ravnote~u endohelmintskih populacija. Veterinarski glasnik. 33: 295-296. 1979. Ehrlich, I., Jer i, J., Huber, . i Brnek-Kosti, A. 1979. Faktori koji pogoduju airenju ehinokokoze meu divljim i domaim sisavcima na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera. Veterinarska stanica. 9: 103-105. Huber, . i Ehlich, I. 1981. Ekoloaki aspekti regulacije stabilnosti sistema nosilac - parazit. Veterinarski arhiv. 51 (Suppl.): 66-69. Huber, . 1982. Djelovanje nekih parazita na nespecifi ne nosioce kao ograni avajui faktor za useljavanje novih vrsta divlja i. Veterinarska stanica. 13: 35-38. Huber, . i `tahan, }. 1983. Helmintofauna nekih vrsta divlja i Samoborskog gorja: ekoloaki odnosi. Veterinarska stanica. 14: 23-27. Mu~ini, J., Marinculi, A. i Huber, . 1984. O biologiji i ekologiji gradskog goluba, Columba livia domestica, na podru ju grada Zagreba. Ekologija. 19: 73-84. Bristol, J. R., Mayberry, L. F., Huber, . and Ehrlich, I. 1984. Endoparasite fauna of trout in the Plitvice Lakes National Park. Veterinarski arhiv. 54: 5-11. Poljak, A., Huber, . i Greguri, J. 1990. Procjena veli ine populacije gradskog goluba (Columba livia) u Zagrebu. Larus. 41-42: 141-150. Huber, ., Kusak, J., Kova i, D., Frkovi, A., Radovi, J., `tahan, }. 1999. Privremeni plan gospodarenja vukom u Hrvatskoj. Dr~avna uprava za zaatitu prirode i okoliaa, Zagreb, pp. 76. 8 0 P[[\>*6]CJ 5CJ\ \ &@z8prNR <8#l%(dh`$dha$dhd[((((*r064844:=LMMMMVNN!OpOQXShTUV 0d^`0 0^`0dh`dhVW8YLZ[[[ 0d^`00&P1. A!"#$4%n  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH<A@< Default Paragraph FontToT Nabrajanje u radudh5CJ_HmHsHtH S, h.X89Ok)R^ _ [\{|W9GFJ$$$$$V%%!&p&C'((F))l* ++Q,R,U,@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0[/(V[023[189OPRSU  ^ _ [\{}WX9:GHFG$$$$&&((Q,U,-.WX 79NORjk()QR] _ Z\z}VX8:FHEGI$J$$$$$U%V%%% &!&o&p&B'C'((((E)F)))k*l* + +++P,U, Djuro Huber;E:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\LOVSTVO naseljavanje divlja i.docR,U,@OOAOOL%p&p*S,(@PXUnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial#K͊&L͊&i$M!Kfr0,2Q@Prof Djuro Huber Djuro Huber Oh+'0t  0 < HT\dlProffrof Djuro Huberjurjur Normal.dot Djuro Huber1urMicrosoft Word 9.0@F#@@(i$ ՜.+,0 hp|  VFrM, Prof Title  !"#$%&'()*+,-./012346789:;<>?@ABCDFGHIJKLORoot Entry FA Q1Table5WordDocument2hSummaryInformation(=DocumentSummaryInformation8ECompObjjObjectPoolA A   FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q