аЯрЁБс>ўџ •—ўџџџ“”џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС7 №ПЌсbjbjUU 2ю7|7|жnџџџџџџlўўўўўўў№ № № № ќ $яЖ, , , , , , , , $Ѕ Х^(ў, , , , , (^ўў, , Љ^^^, €ў, ў, ^, ^^юўўю,  Ќ6’џКФо№ Ќ ВююП0яю#^#ю^ўўўўйProf. dr. sc. uro Huber 27. o~ujka 2001. Zavod za biologiju 16. travnja 2001. Veterinarski fakultet 06. svibnja 2001. Heinzelova 55 10000 Zagreb Tel. 2390-141, Fax. 244-1390 E-mail: huber@vef.hr Stan: Slavka Kolara 45b 10410 Velika Gorica (Tel. 6218-345) Za "LOVSTVO" (za Hrvatski lova ki savez) 4. LOVNO GOSPODARENJE 4. 2. Osnovne mjere gospodarenja s divlja i 4. 2. 1. Utvrivanje stanja populacije divlja i 4. 2. 1. 1. Utvrivanje brojnosti i strukture populacije Koliko je va~no u gospodarenju sa divlja i poznavati broj jedinki i strukturu te populacije, toliko je teako doi i do to nih podataka. Istovremeno znamo koliko mogu procjene broja biti pogreane. Pristupanju utvrivanju brojnosti neke populacije mo~e se prii apsolutnim i relativnim metodama. Apsolutne metode podrazumijevaju potpuno prebrojavanje jedinki, a relativne zapravo omoguuju samo dobivanje uvida u trend. Iako tako obi no ne mislimo, ve i samo poznavanje trenda neke populacije daje bitne elemente za uspjeano gospodarenje tom populacijom, a da nikada ne saznamo i njenu stvarnu brojnost.. Za utvrivanje trenda treba sustavno i periodi ki na isti na in pratiti opa~anje ~ivotinje neke vrste ili njihovih tragova. To se uglavnom radi na odabranim pokusnim plohama ili u nekom transektu staniata. Mo~e se dati viae primjera iz razli itih situacija. Za ptice (npr. patke) koje dolaze na neko jezero mo~e se organizirati promatranje s istog mjesta tijekom viae godina u kojima ~elimo usporeivati populaciju. Da bi podaci bili stvarno usporedivi treba odrediti vrste kriterije i njih se treba nepokolebljivo dr~ati. Tako treba osigurati da se uvijek promatra ista povraina, da promatra  rabi uvijek ista opti ka pomagala (ili da radi bez njih), te da je broj sati promatranja isti, kao i da su ista doba dana i dani u godini. Mo~e se raditi prosje na vrijednost za viae dana. Metodu mo~e pokvariti ako se u meuvremenu neato bitno promijenilo u okoliau: jezero je na primjer gotovo presuailo ili su ljudi tamo napravili neki graevinski zahvat. Zato je dobro imati viae takovih pokusnih ploha. esto se rabi mamljenje ~ivotinja radi prebrojavanja. Ta metoda je rutinska na hraniliatima za medvjede. Ovdje postoji opasnost da se kod novijih hraniliata porast broja pojavljivanja medvjeda tuma i kao porast populacije, a zapravo se tek radi o navikavanju ~ivotinja da dolaze na mamac. Drugi na in je uporaba transekta, na primjer to no odreene staze kojom se promatra  periodi ki kree i broji opa~ena ~ivotinje ili njihove tragove (npr. otiske nogu, izmete, tipi na markiranja). Za sve ove metode treba imati ato vei uzorak. Tako se izbjegava situacija da vianje pojedine ~ivotinje ili njenog traga bitno mijenja rezultat. Ne mo~e se tako u zamialjenoj ekstremnoj situaciji zaklju ivati da ako se jedne godine vidi jedna ~ivotinja, a druge dvije, da je populacija porasla 100%! Svi nizovi sa manje od 25 podataka ne bi smjeli niti pokuaavati statisti ki obraivati, a po~eljno je da je taj broj barem preko 100. Apsolutne metode nude olakaanje u tome da se populaciju ne treba brojati na cijelom staniatu, ve se takoer mogu rabiti pa~ljivo odabrane pokusne plohe. Mno~enjem razlika povraina pokusnih ploha i prebrojanih jedinki do povraine cijelog staniata dobila be se ukupna populacija. Na~alost ta metoda je dobra samo za nepokretne ili slabo pokretne vrste, odnosno za biljke i neke beskraljeanjake, a gotovo niti za jednu vrstu divlja i. Proizlazi da za procjenu apsolutne veli ine neke populacije ptica ili sisavaca moramo ~ivotinje ~ive hvatati, obilje~avati i ponovno hvatati. Udio obilje~enih ~ivotinja u drugoj seriji hvatanja pokazuje postotak populacije koji je obilje~en. Ako smo na primjer uhvatili, obilje~ili i pustili 100 ~ivotinja, a u drugom hvatanju je od 100 uhvaenih bilo 10 obilje~enih iz prvog hvatanja, mo~emo smatrati da je obilje~eno 10% populacije, odnosno da je njena brojnost u redu veli ine od 1000 jedinki. Ta metoda razraena je kroz Lincoln - Petersenov indeks. Brojne formule omoguuju korekcije za mogue promjene u populaciji u razdoblju izmeu dva hvatanja. Ovisno o bioloakim svojstvima pojedine vrste i vremenu izmeu hvatanja treba uzeti u obzir mortalitet, natalitet, imigracije i emigracije. Na ini hvatanja i obilje~avanja trebaju biti takvi da ne poveavaju vjerojatnost smrtnosti tretiranih jedinki. Takoer treba nastojati da jednom uhvaena i puatena ~ivotinja ne bude zbog tog iskustva te~e ili lakae uhvatljiva u drugom pokuaaju. Pri tome treba uzeti u obzir vrstu klopke, te sposobnost pamenja ~ivotinja istra~ivane vrste. Inteligentnije ~ivotinje bi mogle izbjegavati tip klopke s kojom su imali neugodno iskustvo, ali bi mogle biti i privuene klopkom ako im je iskustvo bilo pozitivno zbog pojedenog mamca. Krajem 1990-tih godina razvijene su i metode koje rade na istom modelu ali ne zahtijevaju hvatanje ~ivotinja. To su omoguile tehnike molekularne genetike kojima se iz izmeta ~ivotinje ili iz njene dlake izdvaja njena deoksiribonukleinska kiselina (DNA), te se iz redoslijeda duai nih baza u pojedinim genima mo~e svaka jedinka individualno prepoznavati. Tada je dovoljno vidjeti koliko se esto iste ~ivotinje ponavljaju u istra~enom uzorku da izra unamo veli inu populacije. 4. 2. 1. 2. Utvrivanje populacijskog prirasta Tradicionalno se uvid u prirast neke populacije utvruje usporedbom njene veli ine prije i nakon razdoblja reprodukcije. Ograni enje te metode je samo u ograni enim mogunostima to nog prebrojavanja jedinki. Modernije, ali i skuplje metode predviaju hvatanje, obilje~avanje radio-odaailja ima i telemetrijsko praenje obilje~enih ~ivotinja. Uvidom u reprodukcijski uspjeh tako praenih ~ivotinja, a pod pretpostavkom da je uzorak bio dovoljno velik, mo~e se odrediti veli ina prirasta na razini populacije. Joa viae u tom pogledu omoguuju metode analize DNA (iz uzoraka tkiva, ali i iz dlake ili izmeta), a iz kojih je mogue i odrediti srodstvene odnose istra~enih jedinki. Tako je na primjer, kod poligamnih vrsta, mogue utvrditi za koliki je dio potomstva jedne generacije isti mu~jak bio otac, ili koliko je jedinki braa. 4. 2. 2. Utvrivanje usklaenosti populacija sa okolinom 4. 2. 2. 1. Ocjena kapaciteta staniata za pojedinu vrstu Divlja  je rezultat okoliaa, a brojnost i stanje neke ~ivotinjska populacije su jedan od pokazatelja produktivnosti okoliaa. Pojam "ocjena staniata" uklju uje nastojanja za procjenu vrijednosti razli itih elementa staniata za populacije ~ivotinja. Openito je vegetacija najva~niji vid okoliaa za veinu vrsta divlja i. Istovremeno vrste poput jelena ili kunia mogu oatetiti tu vegetaciju. Onaj koji gospodari divlja i u nekom staniatu treba poznavati ope bioloake potrebe prisutnih ~ivotinjskih vrsta. Klju ni postupak u ocjeni staniata je analiza vegetacijskog pokrova. Nakon vizualnog pregleda i upoznavanje terena prvo osnovno sredstvo (1) je izrada zemljopisne karte biljnog pokrova. Ovisno o veli ini terena, vrsti ili vrstama ~ivotinja koje nas zanimaju, te moguim posebnim pitanjima odreuje se koliko detaljna ta karta treba biti. U najmanju ruku ona treba odvojeno prikazati biljni pokrov samog tla, sloj grmlja i sloj drvea, i to dovoljno detaljno da se mo~e procjenjivati gustoa vegetacijskog pokrova. Gustoa mo~e biti prikazivana u postotku pokrivene povraine, kao broj biljaka po jedinici povraine i/ili kao vodoravna vidljivost. Pri tome treba voditi ra una i o godianjem dobu kada se obavljaju mjerenja. Drugo osnovno sredstvo (2) ocjene staniata je procjena (a) proizvodnosti, (b) raspolo~ivosti i (c) konzumacija biljne mase. Postoje brojne standardne metode za izra unavanje proizvodnosti pojedinih vrsta biljaka na bazi uzoraka. Jedan od primjera je kako na odreenom dijelu kroanje hrasta na nasumi no odabranim granama brojati ~irove. Nije sva proizvodnja neke biljne vrste raspolo~iva za svaku vrstu ~ivotinja. Ako nas zanima vrsta koja, na primjer, skuplja ~ir sa tla, za nju su raspolo~iva samo ona zrna koja se tu mogu nai kao cijela. Za izra un raspolo~ivosti potrebno je na nasumi no odabranim plohama sakupiti i izbrojati sva takova zrna. Za procjenu koli ine biljne hrane koju pojedine vrste pojedu (konzumacija) potrebno je napraviti pokusne plohe na kojima je toj vrsti ili tima vrstama pristup onemoguen (zona isklju enja), a da istovremeno biljna proizvodnja bude neometena. U to svrhu se obi no postavljaju razli ite ograde oko odabranih ploha, te se tijekom vegetacijske sezone usporeuje biljna masa unutar i izvan ograde. Ostali elementi ocjene staniata su klima, vla~nost, tlo, stupanj uznemiravanja, proala uporaba prostora, te trend promjene u kraem i dugoro nom terminu. Brojni autori nude standardizirane metode mjerenja tih pokazatelja i formule za prora un rezultata. Posebni postupci se primjenjuju za farme divlja i, a gdje se i intervencije u prostor eae primjenjuju. 4. 2. 2. 2. Kvaliteta divlja i i iskoriatenost prehrambene baze kao pokazatelji usklaenosti populacije s okolinom Priroda ima brojne mehanizme regulacije veli ine populacija svih vrsta ~ivih organizama u nekom ekosustavu. Mogua odstupanja pojedinih vrsta iznad ili ispod kapaciteta staniata razmjerno se brzo usklauju. Slijed prehrambenog lanca odnosno piramide uvijek djeluje u oba smjera, to jest na organizme koji su konzumirani (biljna i ~ivotinjska hrana) i na njihove konzumente (bilj~dere i meso~dere). Umjetno nastojanje ovjeka da poti e zastupljenost vrsta koje su njemu zanimljive prirodna ravnote~a mo~e podnositi samo do odreene mjere. Prekomjerna iskoriatenost prehrambene baze i/ili pad kvalitete divlja i pokazatelji su odstupanja od ishodianih odnosa preala podnoaljivi odnosno samoobnovljivi prag. U svakoj takovoj posebnoj situaciji treba procijeniti da li se radi o viaku ili manjku pojedinih populacija. esto se pogreanom prosudbom i djelovanjem prirodna ravnote~a mo~e joa ja e, pa i nepovratno, poremetiti. Ako na primjer prekomjernu iskoriatenost biljnog pokrova zbog viaka nekih biljo~dera pokuaavamo rijeaiti dodavanjem biljne hrane, u inak e biti joa vea populacija tih biljo~dera i joa vea oateenost biljnog pokrova. 4. 2. 3. Odstrjelni zahvati u populaciju (izbor divlja i za odstrjel) Prema poznatom pravilu da svaka vrsta mo~e proizvesti viae potomaka nego je potrebno za odr~anje njene brojnosti proizlazi i da su tim kapacitetom reprodukcije predvieni i gubici u ~ivotnom ciklusu. Tako prije dosizanja najvee mogue ~ivotne dobi veina ~ivotinja strada od razli itih uzroka: gladi, vremenskih nepogoda, najrazli itijih nezgoda, bolesti ili napada predatora. Smrtnost tijekom ~ivota je rasporeena tako da su najranija ~ivotna razdoblja ujedno i najkriti nija, te ato je ~ivotinja starija to je postotak pre~ivljavanja po jedinicama vremena vei. Takav raspored gubitaka populacija ujedno i najlakae nadoknauje. Odstrjelni utjecaj ovjeka se mo~e usporediti sa onim od predatora, odnosno bilo bi nabolje da je ato sli niji utjecaju predatora. U praksi je razlika ipak dosta velika. Predator se u prvom redu evolucijski razvio zajedno sa svojim plijenom, te su gubici koje on izaziva i izbor njegovih ~rtava ve evolucijski "predvieni". U drugom redu predator je uvijek oportunist, to jest hvata one jedinke u populaciji plijena koje mo~e najlakae uhvatiti i savladati. To su mlade ~ivotinje koje joa nisu uspjele doi u punu ~ivotnu snagu, te one koje su oslabljele boleau ili su pak u kasnijoj ~ivotnoj dobi. Ovih posljednjih ima razmjerno najmanje u udjelu i cjelokupne populacije i plijena predatora. Naravno, i lov predatora je igra slu aja i velikih brojeva, te i oni esto uspiju ubiti plijen u punoj ~ivotnoj snazi. ovjek je pak razvio oru~ja za lov neusporedivo br~e od evolucijskih procesa, on je pretekao evoluciju, te je za bioloake sustave iznenadno postao sposoban hvatati plijen mimo kriterija koji vrijede za ostale predatore. Uz to je razvio i kult trofejnog lova u kojem su najpo~eljnije upravo jedinke u vrhunskoj ~ivotnoj formi. Radi usklaivanja sa bioloakim potencijalom vrsta koje su plijen ovjeka trebalo bi u lovnom gospodarenju, uz ope prihvaeno eliminiranje vidljivo hendikepiranih jedinki, usmjeravati predvieni odstrjelni kontingent prema mlaim dobnim kategorijama ~ivotinja. Pri odstrjelu trofejno vrijednih jedinki, osim ato on treba imati ato manji udio, treba birati jedinke koje su blizu krajnjoj ~ivotnoj dobi, to jest one koje su imale priluku dovoljno svojih gena ve prenijeti na svoje potomstvo. U obratnom slu aju dolazi do negativne selekcije kaja je, posebno na dulji rok, vrlo nepo~eljna. 4. 2. 4. Mjere gospodarenja u ~ivotnom okoliau populacije U pravilu sa ~ivotnim okoliaem neke, nama zanimljive populacije ~ivotinja, treba gospodariti tako da se ato manje mijenjaju njegova prirodna obilje~ja. Prihvatljivi su zahvati koji se provode u cilju uklanjanja odreenih prethodno u injenih promjena, to jest zahvati za vraanje u prirodno stanje. Ipak i pri takovim zahvatima treba imati dobro razraeni plan da u kona nici ne bude viae atete nego koristi. Brojni oblici manipulacija staniatem mogu poveati njegov kapacitet za odreenu vrstu divlja i. Niti jedna od takovih akcija nee proi bez utjecaja na ostale vrste u ekoloakom sustavu. Poznavanje ekoloakih niaa ato veeg broja vrsta mo~e pomoi u predvianju moguih posljedica, te utjecati na odluku o pristupanju pojedinom zahvatu, te o na inu provedbe. ak i naizgled bezazlene intervencije, kao ato je umjetno poveanje mogunosti gnije~enja ili osiguravanje vode za pie, mogu utjecati na meusobne odnose prisutnih populacija. Unaprjeenje uvjeta ~ivota za jednu ili viae vrsta dovodi do poveanja populacija, a to kroz razli ite odnose meu vrstama (npr. aktivna i pasivna konkurencija, predator - plijen) mijenja stanje ravnote~e u ekosustavu. Literatura opisuje i brojne druge mogue intervencije u staniatu poput: kontroliranog paljenja, saenja raznih vrsta biljaka, kontroliranog poplavljivanja terena, ograivanja, uniatavanja ovjeku nepo~eljnih vrsta (biljaka, kukaca, predatora)... Svi takovi zahvati su povezani sa brojnim rizicima, a rizik je to vei ato se zahvat provodi na veoj povraini. 4. 2. 5. Dopuna prirodne prehrane s prihranjivanjem divlja i Prihranjivanje divlja i je joa jedan od oblika manipuliranja staniatem koji mo~e zna ajno poveati populaciju ~eljene vrste. Kao i svi ostali ovjekovi zahvati u ekoloaki sustav, tako i ovaj ima svoje rizike i ograni enja. Opi je rizik da se umjetnim porastom jedne populacije ne dovedu neke druge vrste u stanje ugro~enosti. Drugi je rizik, odnosno ograni enje, da se i ta prihranjivana vrsta u jednoj fazi nae u nezavidnoj situaciji. }ivotinje u pravilu tra~e svoju prirodnu hranu na airokom podru ju, i to ovisno o godianjim dobima, odnosno o fenoloakom ciklusu. To zahtijeva da one poznaju svoje cijelo staniate i razvijaju tjelesne sposobnosti potrebne za takovo kretanje. Nadalje ~ivotinje imaju svoje slo~ene socijalne odnose koji takoer zahtijevaju odreeni prostor i kretanje ponjemu. Trajno nala~enje izdaanih koli ina hrane na jednom mjestu bitno smanjuje potrebu ~ivotinja za kretanjem i mijenja opisane parametre. Joa je neugodnija mogunost prijenosa nametnika, te bakterijskih i virusnih uzro nika bolesti, a koja raste proporcionalno u estalosti dola~enja ~ivotinja iste vrste na isto mjesto. Na posljetku, ~ivotinje koje su redovito u nekom u~em podru ju bitno su izlo~enije i napadima predatora, a koji pak, zbog lakoe nala~enja plijena, sve svoje lovne aktivnosti koncentriraju na to podru je. 4. 2. 6. `tete uzrokovane divlja i i mjere sprje avanja U prirodno uravnote~enim populacijama atete se kao takove ne pojavljuju, odnosno meusobni utjecaji populacija svih vrsta su u okvirima prirodne ravnote~e. Interesom ovjeka izazvane promjene u brojnosti pojedinih vrsta mogu dovesti do njihovog meusobnog poja anog utjecaja, a na primjerima utjecaja biljo~dera na biljni pokrov ili utjecaja meso~dera na biljo~dere. Zbog opeg djelovanja ovjeka i njegovog prodiranja u staniata divljih ~ivotinja sve eae su situacije u kojima on trpi atete od divljih ~ivotinja na svojim dobrima. To mogu biti atete na poljoprivrednim kulturama ili na domaim ~ivotinjama. Naju inkovitiji oblik sprje avanja takovih ateta bio bi suzdr~avanje ovjeka do svoja dobra dr~i ili uzgaja u zoni dohvata odreenih vrsta divljih ~ivotinja. Na~alost, naj eai na in rjeaavanja tih ateta se pokuaava putem materijalnog obeateivanja oateenika. Pri tome su za atete od divlja i odgovorni subjekti koji gospodare odreenom vrstom u tom podru ju, a za atete od ~ivotinja zaatienih Zakonom o zaatiti prirode odgovorno je tijelo koje je donijelo taj zakon, odnosno dr~ava. Postoje brojne i vrlo specifi ne metode za sprje avanje ili barem smanjivanje razli itih vrsta ateta od razli itih vrsta ~ivotinja. Sve te metode zahtijevaju odreeni rad i troakove, te poskupljuju proizvodnju, a esto uklju uju i odstupanja od tradicionalno uobi ajenih na ina gospodarenja. U svijetu prevladava trend da se pravo na financijsku nadoknadu atete ve~e uz poduzete mjere za njeno sprje avanje. Nudi se i mogunost subvencioniranja zbog rizika od ateta zbog prisua odreenih vrsta ~ivotinja, to jest isplata odreenog iznosa bez obzira mogue postojanje i veli inu atete. Pretpostavlja se da taj sustav izravnije potie primjenu mjera sprje avanja ateta. 4. 6. Naseljavanje divlja i 4. 6. 1. Svrha naseljavanja (introdukcija i reintrodukcija) Suatinska je razlika izmeu naseljavanja (introdukcije) ili ponovnog naseljavanja (reintrodukcije) neke ~ivotinjske vrste u odreeno staniate. Ako vrsta koju se unosi nije nikada ~ivjela na tom mjestu onda se radi o introdukciji. Reintrodukcija je vraanje svojedobno istrijebljene vrste. ovjek je danas organizaciono, tehnoloaki, pa i financijski sposoban provoditi oba ta postupka. Ako pristupa unoaenju nove vrste onda to radi u cilju postizanja veeg gospodarskog u inka, dakle prvenstveno iz ekonomskih razloga. Ako vraa istrijebljenu vrstu onda pokuaava uspostaviti ishodiane ekoloake odnose, a tek neizravno iz toga izvui i neku korist za svoje interese. U prirodnim uvjetima izuzetno se rijetko deaava da neka vrsta spontano doe u ekosustav u kojemu nikada prije nije ~ivjela. U pravilu su sve vrste nekog ekosustava nastale zajedni kom evolucijom na zajedni kom prostoru, te svaka ima svoju odreenu ekoloaku niau koja je u ravnote~i sa svom procesima tog sustava. Unijeti novu vrstu izuzetno je opasno. Najpovoljniji mogui ishod je da unesena vrsta ne uspije opstati, te ubrzo ia ezne. Uspjeani unos nove vrste u pravilu zna i pomicanje svih ekoloakih odnosa u autohtonoj ~ivotnoj zajednici. Svaka vrsta mora do neke mjere trpjeti da bi nova dobila svoje mjesto, odnosno ekoloaku niau. ovjek organizator i provoditelj takovog unosa rado pokazuje i iskoriatava rezultate svog uspjeha, ali redovito ignorira ostale promjene u sustavu. Veina odnosa izmeu razli itih vrsta nesumljivo je zahvaena promjenom. Od odnosa opisanih u poglavlju 4. 1. 2. 1. 2. (Populacija drugih vrsta kao imbenik okoline) ovdje bi istakli samo one koji se mogu najdramati nije promijeniti: a) Kompeticija za prostor i hranu se suatinski mijenja unosom novog konkurenta za iste prirodne izvore. b) Odnos predator - plijen takoer poprima potpuno nove dimenzije bez obzira da li uneaena vrsta predstavlja predatora ili plijen. c) Odnos parazit - nosilac krije mo~da najvee skrivene zamke. Unosom novog nosioca nesumljivo se unosi i odreeni broj njegovih specifi nih nametnika. Mnoge od tih nametni kih vrsta u novom podru ju nee uspjeti obaviti ~ivotni ciklus te e propasti. Poneki pak nametnik mo~e za nosioca po eti rabiti i jednu ili viae od autohtonih vrsta, a koje nikako nisu njemu prilagoene i ne mogu mu se oduprijeti. Posljednjih desetljea svjedoci smo airenja ameri kog gigantskog metilja (Fasciola gigantica) u populacije europskih jelena. Svojedobnim neodgovornim unosom ameri kih elkova u podru je tadaanje ehoslova ke unijet je i taj nametnik, koji se kasnije proairio i u Maarsku, a izgleda i u sjevernu Hrvatsku. U nespecifi nog nosioca kao ato je naa jelen taj metilj izaziva teaka oateenja jetre sa posljedi nim loaim opim stanjem i ugibanjem. Sli ne katastrofe dogodile se i kada su u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama naseljavali crnorepe jelene u staniate elkova (Slika 6?), kao i bjelorepe jelena u staniate crnorepih. O tim problemima postoji obilna znanstvena dokumentacija. 4. 6. 2. Uvjeti pod kojima se mo~e vraiti ponovno naseljavanje Vraanje svojedobno istrijebljenih vrsta, odnosno njihova reintrodukcija, mo~e se provesti ako viae ne postoje razlozi koji su jednom doveli do njihovog nestanka. To zna i da su, na primjer, uvjeti staniata vraeni u stanje prihvatljivo za vrstu koju se vraa, ili da se stav lokalnog stanovniatva prema toj vrsti pozitivno promijenio. Postupak odlu ivanja detaljno je razraen u uputama za reintrodukciju Specijalisti ke skupine za reintrodukcije pri IUCN-u (International Union for Conservation of Nature). Primjeri uspjeanih reintrodukcija u Hrvatskoj su vraanje risa (preko Slovenije) i dabra. Istovremeno je Hrvatska i jedan od izvora smeih medvjeda za reinrtodukcije u Europi. Tako je iz Hrvatske i Slovenije medvjed ponovo naseljen u Austriju, a iz Slovenije u centralne Pireneje. Poseban oblik reintrodukcije je poja avanje autohtone populacije koja pokazuje slabu reprodukciju i negativan trend, te je u opasnosti od izumiranja. Veina preostalih populacija smeih medvjeda u zapadnoj Europi je takovoj situaciji. Tako su iz Slovenije dodavani medvjedi preostaloj populaciji u talijanskim Alpama (Ttrento), a planira se dodati nekoliko medvjeda iz Hrvatske onima u zapadnim Pirenejima u Francuskoj. 4. 6. 3. Nabavka ~ive divlja i }ive ~ivotinje su potrebne za sve projekte ponovnih naseljavanja ili za dodavanje oslabljelim populacijama. Pitanja u vezi sa time su izbor populacije za nabavku tih ~ivotinja, te na ini njihovog hvatanja i prijevoza. Naravno da populacija iz koje se uzimaju ~ivotinje mora biti dovoljno brojna i reproduktivni uspjeana da se odvajanjem njenog dijela ne ugrozi opstanak. Onaj koji uzima te ~ivotinje treba voditi ra ina o srodnosti te populacije sa onom koju se nadomjeata ili poja ava. Danas je za to najbolje primijeniti metode molekularne genetike, koje na razini gena pokazuju sli nosti i razlike populacija. Nadalje je bitan inilac pri izboru donatorske populacije njihovo zdravlje; treba sve poduzeti da se sa tim ~ivotinjama ne unese neki uzro nik bolesti (bakterije, virus, nametnik). To uklju uje zdravstveni pregled tih ~ivotinja, mogue preventivno medicinsko tretiranje, te po mogunosti dr~anje u karanteni prije ispuatanja u novo staniate. Kako uhvatiti divlju ~ivotinju bez da ju se ozlijedi i izlo~i suvianom stresu bitno ovisi o njenoj vrsti. Postoje i opisane su brojne i vrlo razli ite metode. U svakom slu aju za upuatanje u zahvat hvatanja potrebna je osoba sa iskustvom za upravo tu vrstu. Pokuaavanje improviziranja mo~e dovesti do vrlo neugodnih iskustava: od toga da niti veliki i skupi napori na dadu nikakav rezultat, do ozljeivanja ili stradavanja hvatanih ~ivotinja pa ak i osoba uklju enih u izvraenje. 4. 6. 4. Obilje~avanje i praenje divlja i Znanstveni pristup u istra~ivanju divlja i podrazumijeva sve bitne kriterije znanstvene metode. To zna i da metoda rada treba biti toliko jasno opisana da italac objavljenog rada mo~e ponoviti pokus odnosno istra~ivanje. Uzorak, odnosno broj prikupljenih podataka mora biti dovoljno velik da se mo~e podvrgnuti statisti koj obradi. Rezultati te obrade uvijek trebaju pokazati koji nalazi imaju statisti ku zna ajnost (signifikantni) ili su posljedica slu aja. Ne treba niti napominjati da svaki podatak koji je prikupljen izvan okvira opisane metode mora biti izba en iz obrade. Nadalje bitno je prou iti postojeu znanstvenu literaturu o temi istra~ivanja, te u razmatranju vlastite rezultate usporediti i kriti ki analizirati u odnosu na rezultate drugih autora. Znanstvena metoda u praenju divlja i naj eae uklju uje potrebu obilje~avanja ~ivotinja. Neke vrste i u nekim staniatima mogue je analizirati i primjenom drugih metoda. Tako se velike ~ivotinje u otvorenim staniatima poput tundre mo~e promatrati tijekom duljeg razdoblja iz odgovarajueg zaklona ili ih brojati iz zrakoplova. Tu se pridru~uju metode snimanja u vidljivom dijelu spektra ili sa infracrvenim filmom. Obilje~avanje ~ivotinja pretpostavlja njihovo hvatanje, a ato je djelomi no opisano u prethodnom poglavlju. Obilje~avati ih se mo~e tako da to bude vidljivo tek prilikom mogueg slijedeeg hvatanja (tetoviranje, rovaaenje, prstenovanje, amputacija), tako da ih se vizualno mo~e razlikovati od ostalih jedinki (bojanje, krilne ili uane markice, ogrlice), tako da ostavljaju prepoznatljiv trag (na primjer na nakon injekcije radioaktivnog izotopa ili neke rijetke zemlje svaki izmet te ~ivotinje bude prepoznatljiv pod odgovarajuim instrumentom) ili tako da ih se putem radiosignala iz ugraenog odaailja a mo~e na daljinu (telemetrijski) pratiti tijekom odreenog razdoblja. Radio-odaailja  se ovisno o vrsti ~ivotinje ugrauje u ogrlicu, naprtnja u, uanu markicu, ili se kiruraki ugrauje ispod ko~e ili u trbuanu aupljinu. Tehnologija odaailja a na ~ivotinji i prijemnika u rukama istra~iva a u prvom redu omoguava odreivanje polo~aja obilje~ene ~ivotinje. Redovito je putem radiosignala mogue odrediti i status aktivnosti ~ivotinje u trenutku sluaanja signala: kretanje, napasivanje (sagnut polo~aj glave), mirovanje ili mirovanje koje traje dulje od programiranog termina (npr. alarm za mortalitet ako se ~ivotinja nije micala najmanje 12 sati). Prema izvedbi odaailja a signal mo~e sadr~avati podatak o tjelesnoj temperaturi ~ivotinje, o ritmu rada njenog srca, o dubini i trajanju ronjenja za akvati ke ~ivotinje i mnoge druge. Antena i prijemnik koji prihvaaju signal mogu biti u ruci istra~iva a koji se kree pjeaice, mogu biti na njegovom vozilu ili na zrakoplovu. Posebne izvedbe omoguuju prijenos signala do satelita i povratnu vezu do baze na zemlji ili pohranjivanje svih podataka u memoriji ureaja na ~ivotinji. Nove tehnoloake mogunosti pojavljuju se gotovo svakodnevno, te viae i nema ~ivotinjskih vrsta koje se ne mo~e telemetrijski pratiti, i to od p ele do kita. Putem sa~etog opisa telemetrijskog istra~ivanja medvjeda u Hrvatskoj dajemo primjer primjene uporabe te metode i dijela rezultata koja ona mo~e pru~iti. Literatura Giles, R. H. (urednik) (1971): Wildlife managemnet techniques. The wildlife society, Washington D. C. Odum, E. P. (1971): Fundamentals of ecology. W. B. Saunders company. Philadelphia, London, Toronto. Postlethwait, J. H., J. L. Hopson (1989): The nature of life. McGraw-Hill publishing company, New York Moen, A. N. (1973) Wildlife ecology. W. H. Freeman and company, San Francisco. Huber, ., Ehrlich, I. i Jer i, J. 1979. Opasnost antropogenih utjecaja na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera za ekoloaku ravnote~u endohelmintskih populacija. Veterinarski glasnik. 33: 295-296. 1979. Ehrlich, I., Jer i, J., Huber, . i Brnek-Kosti, A. 1979. Faktori koji pogoduju airenju ehinokokoze meu divljim i domaim sisavcima na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera. Veterinarska stanica. 9: 103-105. Huber, . i Ehlich, I. 1981. Ekoloaki aspekti regulacije stabilnosti sistema nosilac - parazit. Veterinarski arhiv. 51 (Suppl.): 66-69. Huber, . 1982. Djelovanje nekih parazita na nespecifi ne nosioce kao ograni avajui faktor za useljavanje novih vrsta divlja i. Veterinarska stanica. 13: 35-38. Huber, . i `tahan, }. 1983. Helmintofauna nekih vrsta divlja i Samoborskog gorja: ekoloaki odnosi. Veterinarska stanica. 14: 23-27. Mu~ini, J., Marinculi, A. i Huber, . 1984. O biologiji i ekologiji gradskog goluba, Columba livia domestica, na podru ju grada Zagreba. Ekologija. 19: 73-84. Bristol, J. R., Mayberry, L. F., Huber, . and Ehrlich, I. 1984. Endoparasite fauna of trout in the Plitvice Lakes National Park. Veterinarski arhiv. 54: 5-11. Poljak, A., Huber, . i Greguri, J. 1990. Procjena veli ine populacije gradskog goluba (Columba livia) u Zagrebu. Larus. 41-42: 141-150. Huber, ., Kusak, J., Kova i, D., Frkovi, A., Radovi, J., `tahan, }. 1999. Privremeni plan gospodarenja vukom u Hrvatskoj. Dr~avna uprava za zaatitu prirode i okoliaa, Zagreb, pp. 76. uro Huber 8і€‹И‹юžŸєЃЄТе„сЌсњїїѓёя\>*6]CJ 5CJ\ \А &@zЄАдќ8pržіVШR  "ˆ<)і,њњњњњњњњњњњѕээѕѕѕѕѕѕѕффффф„аdh`„а$dha$dhdџЌсўі,ј,V-ј.ж3и3J4М4А8xFHIJI0JSSІS–XfffŒfОiprrrьr6}8}Ј}Š€іёёёёёёёёёёёёёёііёёёёёёёіёёёdh„аdh`„аŠ€v‹x‹z‹|‹~‹€‹И‹0Œ4†—žЃ ЃЄЈNЊ˜­š­и­к­ЏTЕЙЙpЙnПАТvбЈвіёёёёёёёёіёёёёёёёёёёёёёёёёёіdh„аdh`„аЈвЊвРвТвŽгVд$еТеhзй*кnлxмКнњор„с†сˆсŠсЊсЌсњјіььььпппппппппіііжі„аdh`„а „а„0§dџ^„а`„0§ „а„0§^„а`„0§dh0&P1ЬАƒ. АШA!АŠ"АŠ#Š$4%ААnА Ф i8@ёџ8 NormalCJ_HaJmHsHtH<A@ђџЁ< Default Paragraph FontTўoёџђT Nabrajanje u radudh5CJ_HmHsHtH жn ю џџџџ.X…“ Нвиъў89O{ЋфЉˆ Ф ž{|Ћ|ыь%^XЛCМCНCОCПCРCмCDšEУIЯOаOP R'SЬTЭTьTэTШUЊXŒZZИZЗ]X_ЛfTgUg`gagЧg+h’hсhДijkЗkE>КCРCлCмCDD™EšEТIУIЮOаOPP RR&S(SЫTЭTыTюTЧUЩUЉXЋX‹ZZЗZЙZЖ]И]W_Y_КfЛfSgTgUg_gagЦgЧg*h+h‘h’hрhсhГiДiŒjjkkЖkЗk;l?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwўџџџyz{|}~€‚ўџџџ„…†‡ˆ‰ŠўџџџŒŽ‘’ўџџџ§џџџ§џџџ–ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF Ќ6’џКФ˜€1Tableџџџџџџџџџџџџx#WordDocumentџџџџџџџџ2юSummaryInformation(џџџџƒDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ‹CompObjџџџџjObjectPoolџџџџџџџџџџџџ Ќ6’џКФ Ќ6’џКФџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq