Naslov
Hipomagnezijemija u domaćih životinja - uzroci i posljedice
(Hypomagnesia in domestic animals - its causes and consequences)

Autori
Stojević, Zvonko ; Milinković-Tur, Suzana ; Poljičak-Milas, Nina

Izvornik
Praxis veterinaria (0350-4441) 51 (2003), 3; 197-201

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
magnezij; metabolizam; resorpcija
(magnesium; metabolism; absorption)

Sažetak
Metabolizam magnezija u mnogočemu je specifičan u odnosu prema drugim mikroelementima u organizmu. Za razliku od kalcija i fosfora čije potrebe u organizmu ne moraju biti direktno namirene iz hrane, već za to mogu poslužiti depoi u kostima, što izravno stoje pod utjecajem kalcitonima i parathormona, ili natrija i kalija čiju ravnotežu održava aldosteron, magnezij ne posjeduje takve regulatorne mehanizme. Neki hormoni mogu utjecati na metabolizam i preraspodjelu magnezija kao primjerice hormoni nadbubrežne žlijezde ta štitaste i paratiroidne žlijezde, no njihov je učinak praktički zanemariv. Stoga možemo s pravom zaključiti da je magnezij "prepušten sam sebi". Potrebe organizma mogu biti namirene samo alimentarnim putem te je stoga redovit, svakodnevni unos magnezija hranom nuždan u održavanju njegove homeostaze. Magnezij u organizmu ima niz za život važnih uloga. Kao unutarstanični kation aktivira ili katalizira više od 300 enzima, primjerice sve reakcije koje rabe ATP potrebuju magnezij. Regulira ribosomsku RNA i strukturnu DNA utječući na rast stanice. Manjak magnezija očituje se povećanjem sekrecije inzulina i adrenalina. Izvan stanice njegovo je djelovanje povezano s kalcijem. Pritom magnezij djeluje kao antagonist kalcija. Nizak omjer magnezija izvan stanice potiče oslobađanje acetilkolina na neuromuskularnim spojevima, što može dovesti do grčeva. Također aktivnost kolinesteraze je slabija kod manjka magnezija u organizmu. Prema tome, hipomagnezijemija imat će za posljedicu niz metaboličkih i neuromuskularnih poremećaja. Međutim, uzrok hipomagnezijemije ne mora biti samo nedovoljna količina u hrani, već i poremećaj u njezinoj resorpciji. Resorpcija magnezija zbiva se najvećem dijelom u distalnim dijelovima probavila (debelo crijevo), dok u preživača važnu ulogu imaju predželuci. Značajnu ulogu u resorpciji ima i omjer drugih kationa u sadržaju. Kalcij u povećanoj koncentraciji koči njegovu resorpciju, dok kalij u istim uvjetima može potpuno blokirati i potpuno onemogućiti opskrbu organizma magnezijem. Amonijak koji nastaje u procesima vrenja (bakterijske razgradnje bjelančevina)također uvelike ograničava sposobnost sluznice probavila za resorpciju magnezija. Na osnovi iznesenoga može se zaključiti da hipomagnezijemija može imati dalekosežne posljedice na zdravlje i proizvodnost domaćih životinja. U sprečavanju hipomagnezijemije nužno je svakodnevno unošenje magnezija hranom, ali se prito osobita pažnja mora posvetiti i drugim čimbenicima koji bi unatoč dovoljnoj količini u obroku mogli prouzročiti slabu iskoristivost pa time i hipomagnezijemiju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA