Pregled bibliografske jedinice broj: 153417
Eksterijerne odlike hrvatskih autohtonih hladnokrvnih pasmina konja
Eksterijerne odlike hrvatskih autohtonih hladnokrvnih pasmina konja // Stočarstvo : časopis za unapređenje stočarstva, 58 (2004), 1; 15-36 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 153417 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Eksterijerne odlike hrvatskih autohtonih hladnokrvnih pasmina konja
(Exterior features of Croatian autochtonous horse breeds)
Autori
Ivanković, Ante ; Caput, Pavo
Izvornik
Stočarstvo : časopis za unapređenje stočarstva (0351-0832) 58
(2004), 1;
15-36
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
autohtone pasmine ; hladnokrvni konj ; Hrvatska ; tjelesne mjere ; korelacija
(autochthonous breeds ; coldblood horse ; Croatia ; body measurements ; correlation)
Sažetak
Autohtone hladnokrvne hrvatske pasmine konja udjelom su dominantno zastupljene u ukupnoj populaciji konja u Hrvatskoj. Njihov sustavni uzgoj započeo u početkom devetnaestog stoljeća na području Međimurja a zatim se proširio na područja Podravine, Posavine i Slavonije. Bazna populacija na kojoj su izgrađene bio je konj "bušak", ovisno o podneblju različito konformacijski i genetsko profiliran. S nakanom popravljanja konformacije ondašnjeg "bušaka" tijekom dvadesetog stoljeća uvažani su kvalitetni rasplodnjaci teških europskih pasmina konja, primarno noričke, pešeronske i belgijske krvi, kojima se "oplemenjivala" postojeća populacija. Difernciranost bazne populacije te usmjeren selekcijski pristup uvjetovao je profiliranje ondašnje izvorne populacije u autohtone pasmine koje se danas nalaze na ovim područjima. Posavski konj i hrvatski hladnokrvnjak zadržali su se na marginalnim pašnjačkim područjima u nevelikom broju koji iziskuje konstantan monitoring. Populacija međimurskog konja svedena je na tridesetak grla, radi čega je nužno njeno pomno praćenje i povremeni ciljani unos srodne "svježe krvi". Istraživanje je obuhvatilo 378 konja (214 posavskih konja, 146 hrvatskih hladnokrvnjaka i 18 međimurskih konja). Unutar populacije posavskog konja zamjetna je manja varijabilnost eksterijeknih obilježja. Uočljivo je profiliranje populacije u dva podtipa, različita u formi glave i jačini koštane osnove, što je posljedica tijeka oplemenjivanja ove pasmine. Hrvatski hladnokrvnjak je najvećeg tjelesnog okvira. U populaciji hrvatskog hladnokrvnjaka kakođer je uočljivo je profiliranje dva glavna pasminska podtipa, koje kao takve treba zasebno promatrati i uzgojno podržavati oblikovanjem primjerenih linija i rodova. Na jednom od podtipova hrvatskog hladnokrvnjaka uočljiv je trag stoljetnog oplemenjivanja izvorne populacije s europskim pasminama teških konja (veći tjelesni okvir, grublja glava i jača koštana osnova) za razliku od drugog podtipa koji je profinjenije koštane osnove i manje glave. Međimurski konj je u fazi konsolidacije uzgoja, a limitirajući čimbenik je mala efektivna veličina populacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
Napomena
Rad je priopćen na Znanstvenom skupu hrvatskih agronoma u Opatiji 17. do 19. veljače 2004. godine.
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- AGRICOLA
- CAB Abstracts
- FSTA: Food Science and Technology Abstracts