ࡱ> Y bjbjWW !(==lu]NNNlr& 8 $DD"ffvvvv$ATvvvvv}TTvvD}}}vxTvTvTTTTv}}TTv0Y}Predano: sije anj 2003. Izvorni znanstveni rad PROJUGOSLAVENSKA PROTUKOMUNISTI KA GERILA U HRVATSKOJ NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA: PROBLEMI ISTRA}IVANJA  Zdenko Radeli, Hrvatski institut za povijest, Zagreb Autor upozorava na mnogobrojne probleme koji prate istra~ivanje projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon zavraetka drugoga svjetskoga rata 1945. Jedini izvori dostupni istra~iva ima dokumenti su Slu~be dr~avne sigurnosti DFJ/FNRJ, ija jednostranost i povranost ote~avaju rekonstrukciju dogaaja i nepristranu ocjenu. Oru~ani otpor snaga projugoslavenskog protukomunisti kog usmjerenja suzbijen je uglavnom do kraja 1945., ali se djelovanje pojedinih izoliranih skupina mo~e se pratiti sve do 1950. Potkraj 40-ih godina javile su se skupine pobunjenih seljaka i njima bliskih osoba, koji su se odlu ili na oru~anu borbu motivirani uglavnom komunisti kim mjerama u agraru. Treba naglasiti da njihovo nezadovoljstvo zbog socijalnih prilika nije bilo u potpunosti liaeno utjecaja velikosrpske ideologije ili sklonosti obnovi Kraljevine Jugoslavije. Fondovi Slu~be dr~avne sigurnosti, na kojima autor temelji svoj rad uvaju se u Hrvatskom dr~avnom arhivu u Zagrebu. I. U istra~ivanju projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata istra~iva a ekaju mnoge prepreke. S tom temom mo~e se upoznati samo na temelju onih radova koji su bili posveeni antikomunisti kim pokretima u svim podru jima Jugoslavije, a dogaaji nakon Drugoga svjetskog rata tek su usput spomenuti. U knjizi Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950. pokuaao sam objediniti dosadaanje spoznaje s rezultatima osobnih istra~ivanja na fondovima hrvatskog dijela Slu~be dr~avne sigurnosti (SDS), jugoslavenske politi ke policije, pod prijaanjim nazivima Odjeljenje za zaatitu naroda i Uprava dr~avne bezbjednosti, zadu~ene za uniatenje protukomunisti kih snaga. Njezini fondovi su od ranih devedesetih 20. stoljea dostupni istra~iva ima u Hrvatskom dr~avnom arhivu (HDA). Meutim, mnogobrojni problemi nisu samo posljedica neistra~enosti teme, nego i injenice da su navedeni fondovi SDS-a gotovo jedini izvori za istra~ivanje. U HDA se mogu nai tek nekoliko dokumenata koji su nastali u redovima protuvladinih projugoslavenskih snaga ili su, pak, nastali kao prijepis izvornih dokumenata za potrebe izvjeaa slu~be sigurnosti. Iako u svakom istra~ivanju utvrivanju vjerodostojnosti treba posvetiti du~nu pa~nju, u ovom slu aju i nakon pomnih analiza ostat e mnogo otvorenih pitanja. O ito je da e tek budue detaljnije obrade povijesti manjih sredina moi prevladati dvojbenu vrijednost dostupnih dokumenata. Va~nu ulogu u tome imat e poznavanje osobnih sudbina sudionika dogaaja i manjih sredina, u emu e neprocjenjivu ulogu imati povjesni ari koji se bave lokalnom povijeau u~ih regija ili naselja, kao i svjedoci tadaanjih dogaaja. II. Da bih opisao poteakoe u istra~ivanju, zadr~at u se na analizi nekoliko problema. Jedan od takvih pitanje je pitanje najprimerenijeg naziva za raznolike skupine za koje se uvrije~io naziv etni ke skupine. Naime, preairoko i nekriti ko koriatenje naziva etnici zapravo su~ava mogunost to nijeg sagledavanja problema, barem u onom smislu kako se naziv etnik esto tuma i. Manje-viae uvrije~eno je da se pod nazivom etnici obuhvaaju velikosrpske snage koje ~ele obnoviti Kraljevinu Jugoslaviju s dinastijom Karaorevia i s prevlaau srpskih interesa. Centralisti ka i unitaristi ka Jugoslavija i Velika Srbija, dva su mogua vida rjeaenja srpskog nacionalnog pitanja u jednoj dr~avi, od kojih je Velika Srbija bio ekstremnije rjeaenje u odnosu na druge nacionalnosti. Za njih je teritorijalno ujedinjenje svih Srba bilo od presudnog zna enja. Meutim, preairoka uporaba pojma etnik obuhvaa esto i one snage koje s velikosrpstvom nemaju nikakve ili, barem, ne izravne veze. Takvi su npr. veina slovenskih protukomunisti kih snaga i hrvatski protukomunisti ki jugoslavenski nacionalisti, napose oni u pograni nim podru jima Meimurja ili u Dalmaciji. Zato dr~im da je naziv projugoslavenske protukomunisti ke snage primjereniji i obuhvatniji za sve one koji su se borili za Kraljevinu Jugoslavije, a protiv revolucionarnih namjera Komunisti ke partije Jugoslavije. Ako je navedeni naju~i mogui pojam zajedni ki svim snagama koje se bore za obnovu Kraljevine Jugoslavije, bilo one u~eg srpskog usmjerenja, bilo aireg jugoslavenskog usmjerenja, najprimereniji, preostaje mi da se pozabavim s njihovim razli itim nazivima koji su bili u uporabi nakon Drugoga svjetskog rata. Naj eai naziv za spomenute snage bio je, dakako, etnici. Za sad je nemogue ustvrditi preciznije granice i posebnosti pojedinih hrvatskih podru ja, ali mo~e se konstatirati da komunisti ka vlast, a o njezinim dokumentima je rije , ne dvoji o njihovoj uporabi kada govori o projugoslavenskoj protukomunisti koj gerili meu Srbima, najviae na prostoru Dalmacije i Like, ali i ostalih podru ja Hrvatske, gdje je prisutno srpsko stanovniatvo. No, kod ozna avanja skupina iji pripadnici nisu Srbi, a takve su zabilje~ene u Meimurju, slu~benici jugoslavenske komunisti ke sigurnosne slu~be kolebaju se i ne govore o etnicima, nego, malo ubla~eno, o osobama ili skupinama s  etni kim obilje~jima . U Dalmaciji je nazivlje najbogatije u cijeloj Hrvatskoj. Osim naziva etnici, bili su uobi ajeni i nazivi akripari, kamiaari te apiljari. No, va~no je upozoriti da su se ti nazivi koristili za sve gerilske skupine, kako za ustaake tako i za etni ke. Nije sasvim sigurno, ali je teako vjerovati da su se spomenuta imena koristili i sami pripadnici organiziranih skupina, ali ih je, osim vlasti, tako nazivalo i stanovniatvo. Zabilje~eno je da su pristaae etnika u nekim mjestima u parolama pisanim po zidovima zgrada ravnopravno koristili oba naziva: i etnici i apiljari, npr.  ~ivili apiljari ,  ~ivili etnici . U dinarskim predjelima Hrvatske udbaai u svojim izvjeaima razlikuju apiljare-ustaae od apiljara- etnika. Ako zanemarimo one koji su se ujedinjavali u skupine s jedinim ciljem da sa uvaju svoje ~ivote, s velikom se sigurnoau mo~e pretpostaviti da su organizirane skupine koristile upravo one nazive koji su najjasnije otkrivali njihove politi ke i vojne ciljeve. Zato je teako vjerovati da bi takvi nazivi, pogodni za pridobivanje pristaaa i airenje pokreta, mogli biti akripari, apiljari ili kamiaari. Jako regionalno obilje~je spomenutih naziva, kao i injenica da su stanovniatvo i vlast tako nazivali i kri~are, borce za obnovu samostalne hrvatske dr~ave, pru~a dosta vrstu podlogu pretpostavci da su etni ke skupine vjerojatno najviae koristile tradicionalne prijeratne ili ratne etni ke nazive ili, pak, formacijske nazive jedinica vojske Kraljevine Jugoslavije. Na~alost, zabilje~eno je tek nekoliko takvih naziva, koji su sadr~avali naziv za vojnu formaciju, poput brigade i odreda, esto uz neki lokalni zemljopisni pojam, kao i pridjev etni ki ili jugoslavenski, npr. Slavonska etni ka brigada, Juriani odred Zmajevac, odred Tromea. Meutim, treba upozoriti da su airoko rasprostranjen naziv kri~ari, osim hrvatskih gerilskih skupina koje su se borile za obnovu NDH, koristile i slovenske skupine, koje su u pravilu bile jugoslavensko opredijeljene. Osim toga, na granici Slovenije i Hrvatske, u Prekmorju i Meimurju, djelovale su i mjeaovite hrvatsko-slovenske skupine, isto tako jugoslavenske orijentacije, koje su koristile isti naziv. Navest u i primjer nekog Antikomunisti kog odbora Splita koji je koristio ~ig sa simbolom kri~a, a pozivao je graane da se odazovu u kri~are u borbu protiv komunista i za spas Hrvatske, Slovenije i Srbije, iz ega jasno proizlazi njegova politi ka i ideoloaka opredijeljenost. Iako dokumenti pru~aju malo podataka, ipak se mo~e pretpostaviti da su projugoslavenske skupine, sastavljene od Hrvata i Slovenaca, izbjegavale kompromitirani naziv etnici, znajui da je on veini Hrvata odbojan. Koristili su naziv kri~ari koji im se inio najprihvatljivijim i s velikim mobilizatorskim u inkom, iako su taj naziv koristili i njihovi suparnici ustaaki i domobranski gerilci. S obzirom na injenicu da su postojale razlike meu projugoslavenskim i srpskim protukomunisti kim snagama, ato je ovisilo od njihova nacionalnog sastava, na ina i vremena djelovanja te politi ke orijentacije, pa sve do toga u kojoj su se vojsci borili u ratu, organizirane skupine mogu se podijeliti na tri grupe: 1. etni ke skupine s velikosrpskom orijentacijom; 2. protukomunisti ke jugonacionalisti ke skupine uglavnom lojalne poretku Kraljevine Jugoslavije, esto mjeaovitog nacionalnog sastava; i 3. pobunjeni ke skupine uglavnom bivaih partizana, veinoma Srba koji su se razo arani obveznim otkupom i selja kim radnim zadrugama oru~anim sredstvima suprotstavili svojim bivaim suborcima i pokuaavali pobuniti seljake. Teako je razaznati nijanse koje razlikuju etni ke snage od ostalih projugoslavenskih protukomunisti kih snaga. Ipak, na temelju dostupnih podataka mo~e se konstatirati da su etni ke skupine, koje su bile za nastavak borbe za veliku Srbiju ili unitarnu Kraljevinu Jugoslaviju sa srpskom dinastijom i prilagoenu srpskim nacionalnim interesima, prevladavale. etnici su veli ali srpstvo, jugoslavenskog kralja Petra II. Karaorevia, i bivaeg ministra Kraljevine Jugoslavije i vou etni kog pokreta generala Dra~u Mihailovia. Za razliku od etni kih skupina protukomunisti ke jugonacionalisti ke skupine nisu iskazivale velikosrpstvo i protuhrvatski aovinizam. Najkrae re eno te su skupine bile lojalne nekadaanjem poretku koji je sruaen revolucionarnom borbom, a da pri tome nisu bili presudni povratak srpske dinastije ili srpski interesi, nego jugoslavenska dr~ava i protukomunizam. Meu njima bilo je i Hrvata. Dakako, treba upozoriti da je vlast, kao i u slu aju kri~ara, esto la~no optu~ivala sve neistomialjenike najte~im optu~bama npr. sveenike Katoli ke crkve i pripadnike Hrvatske selja ke stranke, da podupiru protukomunisti ki oru~ani otpor. To joj je omoguivalo da ih se rijeai uporabom drasti nih metoda ili da la~nim optu~bama prikrije svoje pogreake, koje su rezultirale pobunama. Pretpostavljam da se vlast i u slu aju Srba poslu~ila la~nim optu~bama za etniatvo, iako je, barem ponekad, bila rije  samo o politi kim neistomialjenicima ili, pak, o nezadovoljstvu zbog komunisti ke politike. Zbog toga e tek daljnja istra~ivanja moi to nije odgovoriti na pitanje kakva je bila prava politi ka orijentacija mnogih u ovom radu navedenih skupina, ako su je uope imali. Na sadaanjem stupnju istra~ivanja nemogue je sa sigurnoau ustanoviti jesu li optu~be za mnoge srpske skupine u Hrvatskoj da su bile etni ke ili, barem, jugonacionalisti ke, uvijek opravdane, a napose ne za one koji su predvodili otpor protiv prisilnog otkupa i drugih agrarnih mjera komunisti kih vlasti. Mo~da je i ovdje rije  samo o pokuaaju vlasti, sli no kao u slu aju protukomunisti kih Hrvata optu~enih za ustaatvo, da se ato u inkovitije i bezbolnije rijeai svih nezadovoljnika ili potencijalnih suparnika. Ostaje otvoreno pitanje, jeli i kod socijalno motiviranih oru~anih pobuna meu Srbima bio prisutan utjecaj etniatva i monarhizma te protukomunizam, na emu je gotovo uvijek inzistirala Udba i tu~iteljstvo. Ponovo naglaaavam da se u udbinim dokumentima gotovo u pravilu svi Srbi, bivai partizani i lanovi KP, sudionici selja kih pobuna, optu~uju da su etnici ili, barem, monarhisti, a, ponekad, da su i protuhrvatski raspolo~eni. Uz to, va~no je napomenuti da je vrlo malo Hrvata sudjelovalo u selja kim pobunama, kao i to da se u nijednom takvom slu aju u udbinim dokumentima ne spominju hrvatski aovinizam ili ustaatvo, uobi ajene oznake za  neprijatelje hrvatske nacionalnosti. `to se ti e razdoblja u kojem je djelovala projugoslavenska protukomunisti ka gerila, donja vremenska granica je u ratnom razdoblju, zna i prije 9. svibnja 1945. Mogue je govoriti o sukobu dviju suprotstavljenih gerilskih pokreta prije 1945. Diverzantske akcije, iznenadni prepadi i izbjegavanje frontalne borbe i inzistiranja na osvojenim podru jima, organiziranost u malim jedinicama, zajedni ke su komunisti kom partizanskom pokretu, kao i etni kom. Ne ulazei u tuma enja o utjecaju vojnih i politi kih prilika na polo~aj pripadnika projugoslavenskih protukomunisti kih snaga, napose nakon sporazuma Tito-`ubaai i smjene Dra~e Mihailovia, zadr~at u se samo na konstataciji da na njihovo djelovanje i stvarni polo~aj spomenute promjene i nisu imale presudni utjecaj. Oni koji su se odlu ili boriti se do kraja nisu imali veliku potrebu da analiziraju promjene koje nisu ovisile o njima, nastojei prema svojim moima boriti se za odreene ciljeve ili, pak, sa uvati goli ~ivot. Gornja vremenska granica je kraj 40-ih, vrijeme kad je prestao bilo kakav oru~ani otpor. Ukratko, dokumenti i literatura omoguuju da se po etak gerile smjesti u 1944., a kao krajnja gornja vremenska granica mo~e se postaviti 1950. Postavlja se pitanje zaato su projugoslavenske protukomunisti ke skupine, a naj eae je rije  o etni kim snagama, najviae na podru ju Benkovca, Gra aca, Knina i Obrovca, manje u drugim krajevima Hrvatske, nastavile s otporom i nakon sloma glavnina etni kih snaga i povla enja na Zapad? Na sadaanjem stupnju istra~ivanja mo~e se pretpostaviti da su uzroci tome dvojaki: sna~ni protukomunizam, lojalnost Kraljevini Jugoslaviji te izbjegavanje legalizacije zbog straha pred drasti nim kaznama nove vlasti. Mnogi su se opredjelili za oru~ani otpor sa sasvim odreenim politi kim programom, meutim, ne mali broj je onih koji su se morali odmetnuti u aumu i ne prijaviti se komunisti kim vlastima zbog straha za vlastiti ~ivot. Dakle, mnogi se nisu odmetnuli zbog njihovoga politi kog opredjeljenja, bez obzira na to ato je ono bilo naj eae protukomunisti ko, kao ni zbog ~elje za nastavak borbe, nego je bila presudna njihova borba za opstanak. Kao i u slu aju kri~ara, mnogima je to bio jedini na in da pre~ive ili, pak, da izbjegnu teake kazne, a sve u vjeri da je pitanje rata izmeu demokratskog Zapada i komunisti kog Istoka samo pitanje dana. Isto tako, treba naglasiti, da je nemogue povui jasnu granicu izmeu skupina koje su se pridru~ile oru~anoj borbi za odreene politi ke ciljeve i kriminalnog odmetniatva s ciljem pribavljanja materijalne koristi. Vlast, a i dio stanovniatva, esto je tvrdila da se pod izlikom oru~ane borbe zapravo kriju kriminalci. Zaista, mnogi gerilci, kako etnici tako i kri~ari, organizirali su krae, plja ke i prepade. Meutim, ono ato ih razlikuje od kriminalnih bandi bilo je to, da su takve akcije poduzimali da bi mogli pre~ivjeti, a razbojniatvo nije bio cilj njihova okupljanja. Dakako, to ne zna i da nije bilo skupina koje su nastale na politi kim temeljima, ali su se kasnije u borbi za opstanak kriminalizirale. Osim toga, kao i u slu aju kri~ara, otimanje ~ivotnih potrepatina institucijama sustava i pristaaama komunisti ke vlasti tretiralo se kao kazna i ratni plijen, pa takav na in borbe njezini sudionici, za razliku od vlasti i dijela stanovniatva, nisu do~ivljavali kao kriminalno djelovanje. Gotovo nerjeaiv problem je ustanoviti brojnost projugoslavenskih i protukomunisti kih snaga u Hrvatskoj nakon 1945. Vjerojatno e i budua istra~ivanja usmjerena na taj problem utvrditi tek njihov pribli~an broj. Naime, u dokumentima ima viae procjena no ato ima pouzdanih podataka, koji se, uostalom, esto meusobno razlikuju. Kona no, u izvjeaima nastalim u razdoblju borbe s gerilom, kao i u onima nastalim u kasnijim vremenima, nije to no definirano koga je zapravo vlast dr~ala gerilcima, a koga samo njihovim pristaaama. Najaira definicija uklju ivala bi aktivne gerilce, njihove pomaga e ili jatake te bunkeraae ili skriva e. Mo~da je nepotrebno spominjati da takva airoka definicija uklju uje starce i mlae maloljetnike, uglavnom lanove obitelji gerilaca, koji su, po prirodi stvari, jedva sposobni potvrditi opravdanost takve definicije. Meutim, svako su~avanje definicije na aktivne gerilce, mora ra unati na njihovu neprestanu promjenljivost, napose u slu ajevima kada jataci ili bunkeraai postaju aktivni gerilci ili kada se aktivni gerilci prestaju aktivno boriti i po inju se skrivati. Treba upozoriti i na problemati nost naziva skupina, ali i nepreciznost u vezi osobnih podataka o njihovim pripadnicima. U elaboratima Uprave dr~avne bezbjednosti ili sigurnosti (UDB) esto su iskrivljeno ili potpuno krivo navedeni najosnovniji podaci. U nedostatku provjerljivog primjera na etni koj strani, dovoljno je znati za mnogobrojne neto nosti i razlike kod osobnih podataka za kri~are, od njihovih imena, mjesta roenja do inova. Imenovanja skupina esto su ovisila o slobodnim procjenama autora elaborata, napose o tome tko je bio njihov voa ili najistaknutiji sudionik. Autorima izvjeaa ili elaborata bilo je gotovo nemogue sa sigurnoau precizirati tko je voa skupine, pa su to proizvoljno odredili. Osim toga, slu~ba sigurnosti ponekad je na temelju izmialjenih podataka u potpunosti iskonstruirala tobo~nju skupinu ne bi li zatvorila ili smaknula politi kog i ideoloakog protivnika ili, pak, potencijalnog suparnika. Na taj je na in komunisti ka vlast provodila prikrivenu revoluciju sve do prve nacionalizacije u prosincu 1946., koja je uz agrarnu reformu 1945. bila prva otvorena revolucionarna mjera, ali i kasnije. Naime, komunisti su svojim neistomialjenicima, protivnicima ili vlasnicima veih proizvodnih pogona i trgovina, dakle  klasnim neprijateljima , pod izlikom da su suraivali s  okupatorom i domaim izdajnicima , oduzimali imovinu, a esto i slobodu. Tek kada su takvim i sli nim mjerama te nacionalizacijom ostvareni bitni ciljevi komunisti ke vlasti, politika prikrivene revolucije je napuatena, ili je, barem, ubla~ena drasti nost njezina ostvarenja. Kada se govori o gerili u Hrvatskoj, neminovna je usporedba snage i utjecaja projugoslavenske gerile s kri~arskom gerilom. Mora se konstatirati da je projugoslavenska protukomunisti ka gerila mnogo manje zna ajna, u djelatnom i u broj anom smislu. Isti zaklju ak va~i i u usporedbi tih snaga u Hrvatskoj s onima u Bosni i Hercegovini, gdje je njihova uloga bila mnogo vea, najviae zbog druk ije nacionalne strukture stanovniatva i velikog broja Srba. Ostali zaklju ci i usporedbe morat e sa ekati nove radove na tu temu u Bosni i Hercegovini, ali i na ostalim prostorima bivae Jugoslavije. `to se stanja u Hrvatskoj ti e, mo~e se zaklju iti da etnici nisu predstavljali zbiljsku opasnost za komunisti ku vlast. Stanje se neato promijenilo tek potkraj 40-ih, kada se etniatvo povezuje sa aovinisti kim djelovanjem nekih bivaih srpskih partizana i otporom nezadovoljnih seljaka protiv komunisti kih mjera na selu. Meutim, ti su otpori, esto nazivani bunama ili ustancima, a zapravo je jedina ozbiljnija prijetnja bila Cazinska buna, bili skraeni nesmiljenim oru~anim odgovorom vlasti i sudskim progonima, ali i odustajanjem od nekih komunisti kih mjera na selu po etkom 1950. Selja ke pobune, koje su uglavnom otkrivene u vrijeme priprema, nisu organizirali pristaae komunisti kog re~ima u Savezu Sovjetskih Socijalisti kih Republika (SSSR), iako se javljaju baa u vrijeme sukoba jugoslavenskih komunisti kih vlasti sa SSSR-om i meunarodnim Komunisti kim informativnim birojem. No, sudjelovanje mnogih demobiliziranih partizana, policajaca, pripadnika Udbe i lanova Komunisti ke partije (KP) uope, inilo je takvu opasnost realnom. Zapravo, u kadrovskom smislu ti pokreti ine mjeaavinu razli itih politi kih i ideoloakih struja meu srpskim seljacima i dr~avnim slu~benicima. Nezadovoljstvo poslijeratnim stanjem utjecalo je na injenicu da su se bivai srpski partizani u Hrvatskoj nakon 1945. esto odmetali, zapravo, to nije re eno, mnogo eae, nego ato je to bio slu aj kod Hrvata. Zapravo je kod Hrvata rije  o iznimkama, pred kraj rata mobiliziranim partizanima. Najviae je nezadovoljstvo meu Srbima bilo izra~eno na Kordunu i u Banovini, dakle u srediatima masovnog partizanskog ustanka. Razlika meu pojedinim hrvatskim regijama je o ita: tamo gdje je etniatvo u ratu bilo izrazito jako, npr. na podru ju Gospia, Gra aca, Knina i Obrovca nema znakova pobuna, ali tamo gdje je partizanski pokret prevladao nad etni kim, napose na airem podru ju Petrove i Zrinske gore, srpski se seljaci otvorenije protive agrarnim mjerama nove vlasti, poput prisilnog otkupa i selja kih radnih zadruga. Nezadovoljni zbog teakog gospodarskog stanja i pritiska na seljake, pobunjenici su se pozivali, iako ne uvijek otvoreno, na Kraljevinu Jugoslaviju vidjevai u nedavnoj proalosti, iz perspektive poslijeratne nesigurnosti i opeg siromaatva, primjer boljeg ~ivota. Nekima je sudjelovanje u borbi protiv NDH i njezinoj nacionalnoj isklju ivosti, bilo pokrie za vlastitu isklju ivost protiv svakog oblika hrvatske dr~avnosti ili, pak, nacionalne ravnopravnosti. Mnogi primjeri osvete nad Hrvatima to dokazuju. S obzirom na slu~beni program nacionalne ravnopravnosti, koji je najjasnije izra~en kroz federalizaciju Jugoslavije i uvoenje na ela samopredjeljenja naroda, neki srpski demobilizirani borci okrenuli su se "reakcionarnim krugovima" koji su izjedna avali Hrvate s ustaaama, a u ovima su, opet, vidjeli samo zlo ince s kojima se mo~e neka~njeno obra unavati. Stradanje Srba, njihov veliki ratni udjel u NOP-u i neugaaena velikosrpska ideja, inile su pogodno tlo za raanje nezadovoljstva meu njima, koje, ponekad, ni drasti an obra un komunisti ke vlasti s pristaaama NDH, nije mogao smanjiti. Jedno pitanje provla i se kroz gotovo sva izvjeaa organizacija KPH, a to je problem povratka izbjeglica iz Srbije, koji su se tamo sklonili pred progonima i ratnim neprilikama, i, sukladno tome, ja anje srpskog nacionalizma i mr~nje prema Hrvatima. Primjeri takvog ponaaanja zabilje~eni su u mnogim krajevima Hrvatske gdje su ~ivjeli zajedno Hrvati i Srbi. I u Banovini, Lici i Slavoniji na ra un svih Hrvata airile su se optu~be za ustaatvo. U odnosu prema pora~enima ispreplitali su se komunisti ki radikalizam i srpski aovinizam, koji je rezultirao masovnim odmazdama. Ona su izvraene u mnogim mjestima, kao npr. u }upanji, u Gradiatu pokraj }upanje, na podru ju Donjih Andrijevaca pokraj Slavonskog Broda, na podru ju Zagreba, Bjelovara, Slavonske Po~ege, u Sibinju pokraj Slavonskog Broda i Suhopolja pokraj Podravske Slatine. Izvjeatavalo se i o nekim jedinicama Jugoslavenske armije koje su bile  zadojene etniatvom . I Vjesnik, glasilo Narodne fronte Hrvatske, u broju od 20. srpnja 1945. oatro je osudio aovinisti ke ispade meu Srbima. Bez obzira na sve intervencije, o emu je bilo govora na sjednicama CK KPH, gdje se upozoravalo na  zulum ,  srbovanje , ja anje nacionalne mr~nje, ubijanje Hrvata zarobljenika, ali i drugih Hrvata, nekontrolirana nasilja i ubojstva nastavljala su se i sljedeih mjeseci. O ito je bilo teako sprije iti revanaizam  prete~ito srpskih komunista . Velikosrpski aovinizam  uzeo prili no jak zamah i u kasnijem razdoblju, a njegovi predvodnici, bili su pravoslavni popovi i povratnici iz progonstva u Srbiji, napose na podru jima Banovine, Daruvara, Korduna, Like, Oku ana, Osijeka i Vukovara. U mnogim izvjeaima okru~nih i kotarskih organizacija KPH rijetko se kada spominjao velikosrpski aovinizam u sjevernoj Dalmaciji, napose na podru ju Knina. Pretpostavljam, da su to pitanje partijski aktivisti apsolvirali samim prikazom stanja o djelovanju i utjecaju etnika, pa nisu ni dr~ali nu~nim posebno navoditi bla~e oblike nacionalizma. No, ini mi se da je druga pretpostavka mnogo bitnija. Naime, srpski se aovinizam u toj bla~oj varijanti, dakle ne kroz oru~ane napade, nego kroz prijetnje Hrvatima i kritiziranje tobo~njeg blagog odnosa vlasti prema pristaaama NDH, nije ni mogao iskazivati zbog kompromitacije dijela ovdaanjeg stanovniatva u suradnji s etnicima. Za razliku od Banovine i Korduna i drugih partizanskih krajeva, gdje je prikriveno velikosrpstvo moglo nastupati na temelju zasluga mnogih pojedinaca ili itavih naselja zbog sudjelovanja u NOP-u, u ovom dijelu Hrvatske pozivanja na ratne zasluge nije moglo biti. etni ke skupine prevladavale su neposredno iza rata u Dalmaciji, zapravo u zaleu njezinog sjevernog i srednjeg dijela, i Lici, a gotovo neprimjetne bile su na podru jima srednje i sjeverne Hrvatske, napose Kordunu, Baniji, Podravini, Posavini i Slavoniji. Povla enjem glavnine etni kih jedinica u Italiju i Austriju, opadanjem bojne moi onih koji su ostali na tlu Hrvatske, odlu nim postupcima vlasti, etniatvo se svelo na djelovanje nekoliko skupina koji su zagor avale spokoj novoj vlasti, ali i svakodnevni ~ivot stanovniatva. Ja anjem komunisti kih mjera na selu, te~iate se nemira prebacilo s juga Hrvatske prema sjeveru, na Kordun i Banovinu. Mo~e se tvrditi da su potkraj 40-ih komunisti ku vlast malo ili, ak, nimalo, zabrinjavali sporadi ni oru~ani incidenti motivirani borbom za povratak dinastije Karaorevia i ruaenja komunisti kog re~ima, ali da su u njenim nonim morama sve viae nastupali sudionici otpora protiv radikalne agrarne politike. Meutim, odlu nost i nemilosrdnost u obra unu sa sudionicima takvih pokuaaja, kao i promjena politike prema seljaku, rezultirali su smirivanjem stanja. Mo~da je, osim gospodarskih ateta, najbolji pokazatelj pada utjecaja KP podatak da se potkraj 40-ih i po etkom 50-ih naglo poveao broj njegovih isklju enih lanova. Vlast je relativno brzo skraila srpsku protukomunisti ku gerilu, tako da je, npr. u Dalmaciji u 1948., preostalo tek nekoliko pojedinaca, koji su izvodili akcije isklju ivo zbog opskrbe hranom. Vei problem predstavljali su povremeni upadi etnika iz Hercegovine na pograni na podru ja Imotskog i Dubrovnika. Jedini podatak, koji potvruje da su etnici bili aktivni joa 1949., isto tako povezan je s njihovim djelovanjem uz granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Preciznih podataka o ukupnom broju etnika u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata nema. Djelomi no mogu pomoi podaci za Liku. U prvim procjenama 1945. spominjalo se 350 etnika. Udba je ustvrdila da je 1945., nakon  povla enja neprijatelja u Lici ostalo 63 etnika i 244 ustaaa. Pretpostavljam da je znatna razlika u odnosu na prvospomenuti broj od 350 etnika ovisi od vremena procijenjivanja. Ako je tako, onda je 350 etnika bilo neposredno nakon rata, a 63 etnika, vjerojatno, na jesen 1945. U jednoj analizi o  oru~anim bandama iz jeseni 1945. spominje se da u Hrvatskoj u jesen 1945. nije bilo viae od 70 etnika. O ito je projugoslavenska protukomunisti ka gerila, a napose etniatvo, vrlo brzo splaanjavalo ve 1945. No, i u kasnijim godinama povremeno su se pojavljivale etni ke ili druge projugoslavenske protukomunisti ke skupine, ali njihov broj nikada nije dosegnuo spomenute brojke. SUMMARY Autor upozorava na mnogobrojne probleme koji prate istra~ivanje projugoslavenskih protukomunisti kih gerilskih snaga u Hrvatskoj nakon zavraetka drugoga svjetskoga rata 1945. Jedini izvori dostupni istra~iva ima dokumenti su dokumenti Slu~be dr~avne sigurnosti DFJ/FNRJ, ija jednostranost i povranost ote~avaju rekonstrukciju dogaaja i nepristranu ocjenu. Oru~ani otpor snaga projugoslavenskog protukomunisti kog usmjerenja uglavnom je suzbijen do kraja 1945., ali se djelovanje pojedinih izoliranih skupina mo~e se pratiti sve do 1950. Potkraj 40-ih godina javile su se skupine pobunjenih seljaka i njima bliskih osoba, koji su se odlu ili na oru~anu borbu motivirani uglavnom komunisti kim mjerama u agraru. Treba naglasiti da njihovo nezadovoljstvo zbog socijalnih prilika nije bilo u potpunosti liaeno utjecaja velikosrpske ideologije ili sklonosti obnovi Kraljevine Jugoslavije. Fondovi Slu~be dr~avne sigurnosti, na kojima autor temelji svoj rad uvaju se u Hrvatskom dr~avnom arhivu u Zagrebu.  Ovaj lanak djelomi no je preraen i sa~et dio veeg rada, koji e biti objavljen u asopisu za suvremenu povijest (Zagreb).  Milo BO`KOVI, `esta kolona. Nastanak, organizacija i delovanje antijugoslovenske faaisti ke emigracije, Zagreb, Novi Sad, Birotehnika, NI`RO Dnevnik, 1985.; Milenko DODER, Jugoslavenska neprijateljska emigracija, Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1989.; Fikreta JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, Zagreb, Globus, 1986.; Marko LOPU`INA, Ubij bli~njega svog, Jugoslavenska tajna policija 1945/1995., Beograd, NIP Novosti d.d., 1996.; Mio MEDI, Obavjeatajna slu~ba na podru ju Like i osvrt na vojnoobavjeatajnu slu~bu u jedanaestom korpusu, u: etvrta godina Narodnooslobodila kog rata na podru ju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i }umberka, Zbornik 11, Karlovac, Historijski arhiv u Karlovcu, 1981., 793.-837; Branko PETRANOVI, Politi ke i pravne prilike za vreme Privremene vlade DFJ, Beograd, Institut druatvenih nauka, 1964.; ISTI, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941-1945), knjiga druga, Beograd, Rad, 1983.; Duaan PLEN A, Kninska vremena 1850.-1946., Knin, Drnia, Bukovica, Ravni kotari, Zagreb, Globus, 1986.; Jovo POPOVI, Marko LOLI, Branko LATAS, Pop izdaje, Zagreb, Stvarnost, 1988.; Mato RADULOVI, Krug se zatvorio na tromei, Zagreb, Epoha, 1965.; ISTI, Poslednje odmetni ke grupe, tiskano kao rukopis, Beograd , Biblioteka SSUP, 1963.; Aleksandar RANKOVI, Izabrani govori i lanci, Zagreb, Kultura, 1951.; uro REBI, `pijuni, diverzanti, teroristi - ostaci kontrarevolucije, Zagreb, Centar za informacije i publicitet; ore LI INA, Put za gubiliate, drugo izd., Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1985.; Aleksandar VOJINOVI, Kako se razvijala naaa Slu~ba sigurnosti, Start, Zagreb, 19. 5. - 30. 6. 1984.  Zdenko RADELI, Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2002.  HDA, RSUP SRH, SDS, 015-9, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar akovec, 11. 12. 1961.; isto, 015-10, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Daruvar; isto, 015-11, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Dubrovnik; isto, 015-12, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Gospi; isto, 015-13, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Karlovac; isto, 015-15, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Kri~evci; isto, 015-18, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Naaice; isto, 015-19, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Nova Gradiaka, 30. 12. 1961.; isto, 015-20, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Ogulin, 20. 2. 1962.; isto, 015-23, Aktivnost banditskih grupa na podru ju kotara Sisak, 29. 8. 1962.; isto, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Slavonski Brod; isto, 015-26, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Split, 31. 8. 1962.; isto, 015-27, Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar ibenik, 16. 5. 1962.; isto, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Vinkovci, 15. 2. 1962.; isto, 015-30, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Virovitica, 11. 2. 1961.; isto, 015-31, Rekonstrukcija banditizma za bivai kotar Zadar. U sljedeim biljeakama naslovi svih navedenih elaborata pojednostavljeni su, npr. Banditizam - Zadar.  Od novijih radova vidi: Aleksandar Bajt, Bermanov dosje, Ljubljana, Zalo~ba Mladinska knjiga, 1999.  HDA, OZN-a Hrvatske, k. 35, , bez prvih i zadnjih stranica, datuma, pe ata, potpisa. O ito je rije  o izvjeau s aibenskog podru ja i to iz razdoblja potkraj proljea 1945.  HDA, Banditizam - `ibenik; HDA, Banditizam  Virovitica; HDA Banditizam  Zadar; HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.; isto, k. 4, JT za oblast Zagreb, Bilten 43., 1.-5. 12. 1950.; F. JELI BUTI, etnici u Hrvatskoj, n. dj., 233.; J. POPOVI i dr., Pop izdaje, 375, 376.  HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj MUP-a NRH, 25. 4. 1946.  HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj MUP-a NRH, 22. 8. 1946.  HDA, Banditizam  akovec; HDA, CK SKH, Izvjeataj KK KPH Mursko Srediae, 16. 1. 1948.; isto, inv. br. 2357, Izvjeataj OK KPH Vara~din, 22. 3. 1947.  HDA, CK SKH, VK, k. 134, Izvjeataj o radu na suzbijanju banditizma na okruzima Brod, Bjelovar i Zagreb; isto, inv. br. 1021, Izvjeataj KK KPH Podravska Slatina, 5. 9. 1949.; HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 14. 6. 1949.; isto, 30. 6. 1949.; isto, 9. 6. 1950.; isto, k. 5, JT okruga Osijek, 1. 11.-25. 11. 1949.; isto, 1. 11.-25. 11. 1949.; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-13, Bijeli Vaso; isto, Mile Devrnja; HDA, Banditizam - Karlovac; isto, Banditizam - Koprivnica; isto, Banditizam - Kri~evci; isto, Banditizam - Naaice; isto, Banditizam - Nova Gradiaka; isto, Banditizam - Vinkovci; Vera KR}I`NIK-BUKI, Cazinska buna 1950, Sarajevo, Svjetlost, !991. (reprint Ljubljana 1993).  Z. RADELI, Kri~ari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., n. dj., 159-166.  HDA, CK SKH, Dopis CK KPH, 14. 7. 1945.; HDA, JT SRH, 421, k. 4, JT okruga `ibenik, 9. 7. 1945.; Ana VAZDAR, Narodni front na podru ju Slavonije u poratnim godinama, Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1981., 1., 71-145, 102.  HDA, CK SKH, sjednica CK KPH, 6. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH 13. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH, 18. 7. 1945.; isto, sjednica CK KPH, 26. 7. 1945.; isto, depea CK KPH, 16. 11. 1945.; isto, depea CK KPJ, 20. 11. 1945.; isto, 1. savjetovanje OZN-e za Hrvatsku, 1945.; isto, JT SRH, 421, k. 4, JT okruga Nova Gradika, 30. 7. 1945.; isto, CK SKH, VK, k. 134, Izvjetaj MUP-a NRH, 10. 7. 1945.; Josip JUR EVI, Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine, Disertacija, Sveu iliate u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2000., 309; Mirko `ARA EVI, Strava travanjske noi i ~ivot zaslu~nog borca, Glasnik HDZ, Zagreb, 20. 7. 1990.; Kaja PEREKOVI, Pogled unatrag: Pismo Andriji Hebrangu, Politi ki zatvorenik, Zagreb, 2000., 102., 21-23; Nada KISI KOLANOVI, Hebrang. Iluzije i otre~njenja, Zagreb, Institut za suvremenu povijest, 1996., 146, 147.  Josip GRBELJA, Partija i  kri~ari . O stradanju i raseljavanju Hrvata u Lici 1945.-1946., Ve ernji list, 11. 3. - 23. 3. 1996., 13. 3. 1996.  Vidi u: Ante BELJO, Yu-genocid, Bleiburg, Kri~ni put, Udba, 2. proaireno izdanje, Zagreb - Toronto, Galerija Hiaak-Ste ak-Klek, 1990.  HDA, CK SKH, inv. br. 2372, Izvjeataj OK KPH Bjelovar, 11. 4. 1947.; HDA, JT SRH, 421, k. 8, JT okruga Bjelovar, 2. 7. 1947. HDA, CK SKH, Savjetovanje sa sekretarima O. K. Gornje Hrvatske, 15. 12. 1945.  M. LOPU`INA, Ubij bli~njega svog, n. dj., 55.  HDA, CK SKH, inv. br. 448, Izvjeataj CK KPH, 27. 1. 1947.  Berislav JANDRI, Pojave i oblici ka~njavanja lanstva Komunisti ke partije Hrvatske (1945.-1952.) asopis za suvremenu povijest, 1992., 1., 135-174, 170.  HDA, CK SKH, inv. br. 631, Izvjeataj OK KPH za Dalmaciju, 2. 4. 1948.; isto, inv. br. 918, Izvjeataj OK KPH za Dalmaciju, 18. 1. 1949.  HDA, JT SRH, 421, k. 2., Bilten JT oblasti Karlovac, 14. 6. 1949.  HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT za okrug Liku, 18. 5. 1945.  HDA, Banditizam - Gospi.  HDA, Izvjeataj o oru~anim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945. PAGE  PAGE 1 PAGE \# "'Page: '#' '"  ^46l n t (*>  ~f"h"&2(2$;&;(;;;@@XBfBhMjMvPxP__@BޯRT>@LN<>8:prt\prtB6@@0Jj0J<CJU@6CJ j0JU5V0^`8:l n t 'X-(;CFIlMzPV_tilrHz$ 0$$0^`8:l n t 'X-(;<>CFIlMzPV_tilrHz`VԥfDRhjlnprtvxz|~pr\pjVFr4Ru     ^2Z\r  ]`VԥfDRhjlnprtvxz|~$$ 0$prpjVFr4Ru     ^2Z$$B(>fX .jlVXFHrt$JNZ46RTnMuv*48| H    v     T  j0JU6@6@_T         ^`b(b24\^jlnrt j0JU0J jU0JmH0J j0JU6@@6 j0JU+Z\npr$h&`#$   0. A!"#$% [(@(NormalCJmH 4@4 Heading 1 $$@&5FF Heading 6$$ & F*$@& 5@CJ<A@<Default Paragraph Font8&@8Footnote ReferenceH*6'@6Comment ReferenceCJ2B2 Body Text $ 0>P"> Body Text 2$ 0CJ>@2> Footnote TextCJOJQJkH<@B< Comment TextCJOJQJkH,@R,Header  9r &)@a& Page Number@R@r@Body Text Indent 2 $@C@Body Text Indent $CJ3A$;&- CUuWWNX_YYZScd&eegge rj p&= :v5twZdenko RadelicOeZR04ie( BT Z !!!%&89BCHKTUZ[delmw'(.078=>CDUVhist|}"#$%*+238:>?AEMNPQXY^_ijrs !"()34?AHIOPWXbdfgmnst{|   &1289>?GOTUY]efjkmnuvz{  &(.1:GNORS]^hiqt #$*+,-34;<HJRSUV_`rsxz  +,026789BCEFHIQRY`fgmntuwx       ( ) + , 3 4 < = C D N P T W ] ^ j k v w        # $ * + 2 3 7 8 B C K L V W ` a k m r s x          $ % ( ) 0 2 5 6 7 8 @ A J K S \ ^ _ b c i j s v        " # * , 1 3 < = > ? I J T U [ \ c d k l r s | }      % & * + / 0 8 9 C D O R \ ] j k l o x y "#).9:BEKLNOTUbdfgklno|}!#%&-.25:;=>ACIJTUghmnopxy  %&2345@ACDGLPQSW]^`aklw{%'+045<=GIMNSTbcmo} "$+-/467?@IJTU\]^_ijst}~)*0156<>EFHIQR[\]dghijqrz{+,67=>FJKLNOUXacgimnvz   ()+,4:?@BCLMOPRVXY_`ijlmpqyz"#%&(*./57;<DEFGSU`acdfgijrsz}   !+,45;>DEOPYZijlm}    $%./5:@AEFHIST]^efopqrwx  &'128:=>?@IJLMOP\]^_deijrstu|~"#()1289<>ACNOUV^_efpq|~ !$%&'./78;<IKNPYZbcjlstyz   #$%&/079=>@CJP]^kmqxz{  #$)+124567>?DEVW]^deijlmuvyz|} $%&'01@CGHQRYZ^_gimquv "#%&+,3489;?DEWXY\cdst{}       . / 6 8 ; < > ? F G I J Q R ] ^ e g m n o p w x !! !!!!!*!+!8!=!N!O!b!c!j!k!s!t!{!|!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!""" " " """"#"$"+","-"."7"8">"?"H"I"Q"R"\"]"j"k"q"r"x"y""""""""""""""""""""""""""""""""" # #######$#%#.#/#7#8#<#@#L#M#O#P#R#S#[#\#c#e#i#j#l#r#t#u#}#~################################# $ $$$$$$$&$($6$7$=$H$U$W$X$Y$_$`$h$i$s$t$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%% %%%!%"%#%$%1%2%;%=%E%F%L%M%O%P%R%S%Z%`%g%h%s%t%{%|%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&& & &&&&&#&$&)&*&.&/&1&2&3&4&:&=&C&E&J&K&T&U&W&X&Z&[&`&b&e&f&g&j&q&r&y&{&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&''' ' '''&''','1'4'5'7'8'C'D'F'G'I'M'S'T'\']'g'h'n'o'r's'u'v'|'}'''''''''''''''''''''''''''''''''((((((((((!("()(+(/(0(5(6(:(=(G(H(Z([(^(`(c(g(u(v(z({((((((((((((((((((((((((((((((((((()) ))))))")#)*),)/)0)2)3)5)6);)<)A)D)F)G)P)Q)X)Y)e)f)n)o)q)r)t)u)))))))))))))))))))))))))))))))))))********** *!*+*,*1*2*8*9*B*C*I*J*K*L*R*S*[*\*a*b*o*p*v*x*}*~***********************************++++++++++++,+/+0+=+>+G+I+O+P+X+Y+`+b+f+g+h+i+l+m+v+w+++++++++++++++++++++++++++++++++++,,,, , ,,,,,),*,,,2,9,:,E,F,L,O,V,W,Z,[,_,a,f,g,p,q,r,s,z,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,---- ---------#-$-*-+-6-9-B-C-K-M-P-Q-R-V-X-^-f-g-m-n-u-x-------------------------------.. ......!.".2.3.D.E.K.M.R.S.\.].d.e.g.j.p.q.z.|............................./ ////// /)/*///0/1/2/>/?/A/B/K/L/V/X/f/i/n/o/y/{///////////////////////////////////0000#0$06070<0>0D0E0J0K0T0U0a0b0c0d0j0k0p0q0|0~00000000000000000000000000000011111111111222222222222222222222233333333#3$3+3-343537383@3A3I3K3R3T3Y3Z3[3\3c3e3j3m3s3t3}3~33333333333333333333333333333333333444444444$4+4-43444B4D4M4N4X4Y4d4e4g4h4t4u444444444444444444444444444444444444455 5555555555#5$5(5)5+5/55565?5B5F5G5H5I5K5L5U5Y5f5g5o5p5t5u5{5|5~555555555555555555555555555555555555666666666 6%6&6(6)616267696=6>6@6A6E6F6N6O6V6W6\6]6_6`6h6n6o6r6y6z66666666666666666666666666666666666666677 7 7 7777"7#7'7(7/7074767:7;7?7A7F7G7P7R7T7U7W7X7`7a7g7h7m7n7u7v7|7}777777777777777777777777777777788 8 8888888(8*8/8082838:8;8=8E8L8M8T8U8Z8[8b8c8h8i8s8u8{8}8888888888888888888888888888888888888888999 9 9 99999999$9%9/90929395969;9<9F9J9V9W9[9`9d9e9l9m9w9y999999999999999999999999999999999999999::: :::::::PPPPPPQQ Q QQQQQQ Q+Q,Q9Q;Q?Q@QGQHQJQKQSQTQ`QaQgQhQnQoQuQvQ~QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQRRRRRRR R*R+R2R3R7R8RFRGRRRSRTRUR]R^RdReRuRvR|R~RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSS S SSSSS#S'S+S,S6S7SCSESNSOSSSUS[S\SbScShSiSnSwSxSySSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTT TTTT"T#T(T)T1T4T9T:TATBTJTNTRTSTYTZT]T^TfTgTsT~TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUUUUUUU#U$U,U.U6U7U=U>UGUHUSUTUVUYU_U`UiUjUrUsUwUxUzU{UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUV V VVVVV*V+V6V7V8V9V?V@VIVKVOVPVRVSV]V^VfVgVpVrVuVvVxVyVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVWWWWWW%W&W,W0W7W8W>W?Wlllllllllllllllllllllllllllmm mmmmmm$m%m-m/m5mImNmOmUmWm_mammmnmompmymzmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnnnnnnnn!n"n-n.n/n0n:nCnJnXn_nbnknmnsnun{nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnno o oooooo%o&o'o,o-o/o0oAoBoHoKoVoWo^ocojokoqoroooooooooooooooooooooooooo ppp(p)p*p+p1p2p9p:pqDqMqQqhqnqzqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqrr r r rrrr r*r8rBrMrUrVr\r]r^r_rergrmrorvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrsssssssss#s%s+s,s.s/s:s;sw?wCwEwIwSwawbwlwmwowpwuwvw{wwwwwwwwwwwwwwwwwwwwxx x xxxxxx.x2x}B}I}J}R}b}f}v}z}}}}}}}}}}}}~~ ~~~~(~+~3~5~9~;~E~H~R~T~X~Z~d~g~o~q~u~w~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~!7>@FIRce !-.78ABCDKMVW[ƀʀ̀Ԁ48:@X\amtvwȁ́ !"018;DKQS^`knuwĂłɂʂ˂̂т҂ۂ܂ $&+,34<>GHRTZÃẵ &)-;Cpt„ȄԄ܄݄ %-X^_g҅օׅ 19CIJKLRS^_ghtu|} ")2:<=FpvzÇه .9CEEf Marko Radelic1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CETNICI2.asd Marko Radelic1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CETNICI2.asd Marko Radelic1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CETNICI2.asd Marko Radelic1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CETNICI2.asd Marko Radelic0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\CETNICI2.docZdenko Radeli6C:\mp3\My Documents\krizari-gerila\ lanci\Cetnici2.docZdenko Radeli1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Cetnici2.asdZdenko Radeli1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Cetnici2.asdzdenko r1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Cetnici2.asdzdenko r0C:\My Documents\word\Kri~ari\ lanci\Cetnici2.docN|j}p{~Vom(]n[J!t:Un>[ayh l 0 :> Zk4 n  6  j  j6#  %h>Y _h   z_U *+a qr  ! WA"Pn4% R{]& $m~& 9& {]* * uoU, U=, , U0 h#3 ?5 EW7*(7 M9 yw9B9 `]< u< 8A> ,? @ ASf@ntTC EE 3 JA wJ  J eK vL qL N n`U %,V CV[X 3Y bh`>`trc c 5e NKh *gkAdp } q ir\2!t JYu 0w D~ .... OJQJo( OJQJo( OJQJo( OJQJo(hh. hhOJQJo(* hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@ OJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@56>*CJOJQJo(. hho(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@ OJQJo(@k56>*CJOJQJo(. hho(. o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@56>*CJOJQJo(.  hhOJQJo( hhOJQJo(o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(@. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(hho(.@ OJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(o(. hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo( hhOJQJo(P*(7WA"]bh`bh`H^ASf@jEW7*gk%hM9n4%EEz_UtTCU0j6# J,qLvL>Yrc{]*n Zk4h#36 } q ! wJJYu?50wceK$m~&@0j *9&lND~_h%,V3Y,?n`UuoU,*+aR{]&u<AdpCV[X:>qr`]<5eU=, 8A>9yhNKhir3 Jtyw9~}|] @ OJQJo(T^ @.j @CJOJQJo(N@0<;CH^egmnpqstwxyePPP"PzPPPPPPPPPPPP@PPPP@PPP PPPG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1 hq.{&L'!Y-!0n ETNICI I DRUGE SKUPINE:Zdenko Radeliczdenko r Oh+'0 $0 L X d p|ETNICI I DRUGE SKUPINE:0ETNZdenko Radelic dendenNormalR zdenko rdel39nMicrosoft Word 8.0P@r_(@N-q@*@@ PY ՜.+,D՜.+,T px   C-nj ETNICI I DRUGE SKUPINE: Title 6> _PID_GUIDAN{5FF45BA1-C74C-11D6-A7FF-E6E220A4F7B0}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@uv@ЬY1Table/WordDocument!(SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool@ЬY@ЬY  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q