ࡱ> ^`[\]5@ Zbjbj22 6XX &  8Pd< Zj aYcYcYcYcYcYcY$\RR^:Y # ##Y , t~4PZX;X;X;#  aYX;#aYX;rX;;6W X @\ 4Z 5&qXXdfZ0ZX_:X_8X X_ X@ !X;"lr" YY d$;4 PODR}AVA LI BIZNIS ODR}IVI RAZVOJ? Dra~en `imleaa Institut Druatvenih znanosti Ivo Pilar Maruliev trg 19/I drazen.simlesa@pilar.hr ...bez moderne tehnologije zagaenje bi bilo joa mnogo gore. Zagaenje od konja je bilo mnogo gore od onog kojeg dobivamo od automobila. Milton Friedman u Economist and the Environment (1995) Odr~ivi razvoj je inspirativan za svakoga tko je mlad u srcu, zato jer gleda prema naprijed sa zabavom i entuzijazmom pridonosei budunosti. Jorrit van der Togt, voditelj Life Programme, naftna korporacija Shell Tema ovog rada je odnos odr~ivog razvoja i biznisa. Drugim rije ima, zanima nas je li mogue pomiriti ekonomiju i ekologiju (zaatitu prirode), odnosno je li mogue ostvarivati razvoj nekog druatva ne dovodei u opasnost prirodne resurse kao i zdravlje ljudi. Nakon uvodnih razmatranja i kratkog odreenja pojma odr~ivog razvoja rad se sastoji od dva glavna dijela. U prvom se daje povijesni pregled odnosa izmeu biznisa i o uvanja prirode. Drugi dio koji predstavlja uporiate rada analiza je tri tipa odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja danas. U tom dijelu cilj nam je razjasniti razlike u ponaaanju biznisa prema odr~ivom razvoju, to jest zaatiti prirode i zdravlju ljudi. Tipovi koje smo izdvojili jesu: Paradigma antizelenog stanja (Business as usual)  tip biznisa koji je, kako se obi no ka~e, zaostao u vremenu i prostoru, odnosno konkretnije kojega joa uvijek karakterizira otvoreno neprijateljstvo prema zaatiti prirode koja se u datom slu aju smatra smetnjom ekonomskom rastu i profitu; drugi tip je poneato kontroverzniji, a nazvali smo ga Paradigma zelenog pranja (Business as (un)usual), unutar kojeg se nalazi dio biznisa kojeg karakterizira retorika prihvaanja odr~ivog razvoja, dok se praksa uglavnom svodi na parcijalne projekte koji u ukupnom poslovanju pojedinih korporacija zauzimaju zanemariv postotak; i trei tip Paradigma zelenog znanja (Business as unusual) predstavlja dio biznisa koji se vizionarski okrenuo prema odr~ivom razviju u potpunosti se posvetivai poativanju zaatite okoliaa, ljudskih prava i zdravlja ljudi te kojemu mo~emo samo po~eljeti airenje i plodnost. Klju ne rije i: biznis, odr~ivi razvoj, Ujedinjeni narodi, korporacije, globalizacija, pozelenjivanje imid~a korporacija. Uvodna razmatranja Mo~emo zaklju iti, unato  na po etku rada navedenom citatu jednog od najpoznatijih ekonomista Miltona Friedmana, kako od po etka industrijske revolucije smjer kretanja ekonomije i zaatite prirode nije paralelan i pro~imajui, ve dapa e pun otvorenog neprijateljstva, a u najmanju ruku ignoriranja potonje. Teako je odrediti precizan datum nastanka te kulture moi koja je povela rat protiv prirode, ali neki e po etak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potra~iti ve u 16 i 17 stoljeu. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroenja prirode i oblikovanju prirode na nakovnju te kartezijanskim odvajanjem prirode od ovjeka pri emu bi ovjek trebao vladati i upravljati prirodom kao ne im Drugim. Tako je hrvanje s prirodom i dekodiranje njenih tajni dobilo svoju znanstvenu paradigmu na najviaem nivou i prije vidljivog po etka industrijske revolucije. Kao vodea paradigma ekonomskog rasta misao o prirodnim resursima kao nepovezanim i izoliranim elementima koje se mo~e nekontrolirano oblikovati na nakovnju bez ugro~avanja cijelog sustava zadr~avala se sve do '70-ih godina proalog stoljea. Tada se sve viae po inje upozoravati na preteaki konzumerizam graana zapadnih visoko industrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluenost progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdr~ivi pritisak potroaa kog druatva na okolia i Zemlju ato kasnije rezultira zagaenim i manje kvalitetnim ~ivotnim prostorom, bolestima, siromaatvom i kako ka~e Reusswig (1993) samopropadanjem druatva. Po inju se spominjati granice rasta (Meadows, 1973), odnosno nagovjeauje se kriza resursa, razgoliuju se mitovi napretka (Kalanj, 1994) pa se ide do katastrofi nih scenarija o nadola~enju epohe opstanka te normalnosti izvanrednog stanja u druatvu trajnog iracionalnog kolektivnog trovanja (Beck, 1986). Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao ne zaustaviti, ve kvalitativno preusmjeriti zahuktalu maainu postratnog gospodarskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine, na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliau i razvoju zagovarala se nu~nost etike koja bi pomirila gospodarski rast i zaatitu okoliaa kao rjeaenje za sve vee uniatavanje prirode te siromaatvo i bijedu ljudi dobili smo koncept odr~ivog razvoja. Do dana danaanjeg postoje sporenja meu znanstvenicima, teoreti arima i aktivistima ato bi odr~ivi razvoj trebao biti, a pogotovo kako se manifestira, koji akteri bi ga trebali manifestirati, odnosno postavlja se problem upravljanja odr~ivim razvojem. Naj eae se navodi definicija tzv. Brundtland komisije koja najjednostavnije re eno definira odr~ivi razvoj kao proces u kojem su sadaanje generacije u stanju zadovoljiti sve svoje potrebe, ne ugro~avajui zadovoljavanje potreba buduih generacija (WCED, 1987: 46). Mo~emo izdvojiti i definiciju zajedni ki donesenu od strane Svjetske unije za zaatitu prirode (IUCN), UN programa za okolia (UNEP) i Svjetskog fonda za prirodu (WWF) (1991) u kojoj se isti e kako je odr~ivi razvoj proces unapreivanja kvalitete ljudskog ~ivota koji se odvija u okvirima tzv. nosivog kapaciteta odr~ivih eko-sustava. Ova definicija puno viae uklju uje ekoloake aspekte, ali ostaje problem nemjerljivosti nosivog kapaciteta prirode. Premda Costanza i sur. (1997) te World Resource Institute (1998) jesu izra unali kako godianja nov ana vrijednost blagotvornih funkcionalnih utjecaja svjetskih ekosustava iznosi 33,3 milijarde.5 No, ostaje nam zapitati se, nisu li tom matemati kom ra unicom takoer upali u zamku ovisnosti o kvantificiranju (ili opoj reifikaciji) ato je i dovelo do nikad vee ugro~enosti prirode i kvalitativnog ~ivota ljudi. Ipak, bez obzira na sve mogue definicije odr~ivog razvoja, gotovo uvijek nalazimo kako je odr~ivi razvoj visinska kota, vodea ideja, mega-cilj, odnosno prevladavajui koncept kojemu je dana posredujua uloga izmeu biznisa i zaatite okoliaa, pa mo~emo zaklju iti kako je odr~ivost proces, a ne cilj, a odr~ivi razvoj je pristup tom procesu (Cifri, 2002:9). Zbog takve smuaenosti oko odreivanja odr~ivog razvoja, ponekad se navode i srodni pojmovi kao ato su obzirni razvoj, uravnote~eni razvoj, trajni razvoj, potrajni razvoj, razvoj sposoban za budunost i drugi (Lay, 1998). Napomenuli smo prije kako je odr~ivi razvoj postao dio aire globalne rasprave nakon konferencije u Stockholmu, ali alagvort mu je zapravo osigurala UN-ova konferencija o okoliau i razvoju (UNCED) u Riju 1992. godine. Historijski pregled odnosa biznisa i odr~ivog razvoja Da podsjetimo, u Riju se sastalo 179 dr~avnika kako bi donijeli nove smjernice za kretanje prema odr~ivom razvoju. Ovdje nemamo previae prostora ui u detaljnu analizu tog dogaaja i svih donesenih zaklju aka pa e za potrebe rada naaeg biti dovoljno istaknuti kako je u Riju koncept odr~ivog razvoja trebao biti operacionaliziran, odnosno kako su zaklju ci trebali biti u duhu ideje da gospodarski rast te zaatita prirodnih resursa i naaeg okoliaa mogu biti kompatibilni (Keating, 1994). No, ve i prijaanji zaklju ci Brundtland komisije bili su uvelike kritizirani kako probleme grebu samo po povraini svojim prevladavajuim stavom kako e nas tehnologija i pozelenjeli kapitalizam spasiti (Court, 1990), a pogotovo su ti glasovi postajali glasniji za vrijeme i nakon Rija. Kritike su se uglavnom kretale oko teza kako se na skupu u Riju viae govorilo o openitim problemima i rjeaenjima, a manje o konkretnim uzrocima eko-socijalnog uniatavanja i konkretnim potrebama da se to kretanje preusmjeri ili makar zaustavi (Hildyard, 1993). Posebno je upadala u o i injenica kako je skup predstavljen kao presudan u spaaavanju svijeta, a niti jedan dokument ili odluka donesena u Riju nije bila obvezujua za ikoga. Skup u Riju ostat e upamen po joa jednoj va~noj novini koju smo ve natuknuli u radu. Naime, do tada kao jednog od glavnih krivica u pripitomljavanju prirode brojni zaljubljenici u prirodu, zaatitari okoliaa te ekoloake udruge (i one iz podru ja ljudskih prava, prava potroaa a, uroeni kih skupina...) nalazile su u biznisu, posebno poslije drugog svjetskog rata s novim industrijskim zamahom. No, u Riju predstavnici biznisa pojavili su se kao partneri u rjeaavanju problema, a ne kao uzrok tom problemu. Okupljene u tada stvorenu interestnu organizaciju Business Council for Sustainable Development (BCSD) globalne korporacije postale su dio nove koalicije iji program je glasio  vlade, biznis i civilni sektor e pronai spretni (po ekonomiju) i sretni (po okolia) model kriznog menad~erstva, odnosno upravljanja prirodnim resursima. Cinici bi mogli komentirati kako se zapravo od Descartesova upravljanja prirodom i nije toliko toga promijenilo. No ta koalicija uzrokovala je mnoge probleme i trvljenja izmeu navodnih partnera, tako da su mnogi predstavnici ekoloakog i civilnog pokreta optu~ivali vlade da uvla enjem biznisa kao rjeaenja nagomilanih problema briau odgovornost sa sebe, a biznis su pak optu~ivali da pomodarski pjeva pjesmu o eko-efikasnosti, ne mijenjajui zapravo prvotni kurs lupanja po prirodi na nakovnju preteakim maljem. Taj problem je doveden do usijanja na proalogodianjem summitu o odr~ivom razvoju u Ju~noj Africi ime se slavilo deset godina Rija. Prije nego ato krenemo u analizu odnosa biznisa i odr~ivog razvoja, potrebno je rekapitulirati deset godina od Rija do Johannesburga. Prema pregledu studije State of the World 2002 koju Worldwatch Institute iz SAD-a objavljuje svake godine, iskustvo iz Rija i pogled na posljednjih deset godina ne mogu ostaviti zadovoljstvo na nikoga kome je stalo do odr~ivog razvoja. U tih deset godina poveana je emisija CO2 u atmosferu, povean je broj ugro~enih biljnih i ~ivotinjskih vrsta, kao i koraljnih grebena, poveao se gubitak aumskog podru ja, dok je povean ukupan vanjski dug nerazvijenih zemalja (kao i jaz izmeu bogatih i siromaanih) te smrtnost od bolesti poput AIDS-a i malarije. Sli no kao i u Riju, u Johannesburgu poslovni sektor je jasno izra~avao neprihvaanje ikakvih nametnutih rjeaenja koja bi imala obvezujui karakter, ve je klju na rije  postala partnership, odnosno dobrovoljne partnerske inicijative izmeu vlada, poslovnog sektora, pojedinih nevladinih organizacija i lokalne zajednice na pitanjima primjerice obnovljivih izvora energije, zaatite bioraznolikosti, poljoprivrede.... Voditelji summita s ponosom su iznijeli podatak o preko 220 partnerskih inicijativa vrijednih 235 milijuna dolara dogovorenih joa prije samog summita plus joa 60-ak dogovorenih na samom summitu. Sve takve partnerske inicijative uale su u Tip 2 sporazume koji imaju dobrovoljni karakter. Predsjedavajui summita Nitin Desai istaknuo je: Neki ljudi govore kako su partnerske inicijative na ruku korporacijama. To nije istina. Velika veina partnerskih inicijativa je organizirana od strane nevladinih i meuvladinih organizacija. Ali ako i ima korporacijske uklju enosti to nije loae. Ne bismo imale kredibilitet bez participacije biznisa. Trebamo donijeti energiju korporacija u naau agendu ukoliko ~elimo da naae obaveze budu dobre. Unutar sporazuma Tipa 1 koji su meudr~avni, na razini vlada i koji su obvezujui, postiglo se joa manje nego prije 10 godina. No, ak niti unutar tzv. obvezujueg meudr~avnog Tipa 1, kao niti prije u Riju nije precizirano tko i kojim tempom e provoditi programe do ovih ciljeva, a posebno nije jasno ato ukoliko se oni ne provedu. Ne mo~e se porei razo aranje proalogodianjim skupom u Johannesburgu, kako meu civilnim sektorom, tako i u komentarima najveeg broja svjetskih medija, a to sve ima veliki uzrok u injenici da naaa tri tipa odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja nisu ravnomjerno zastupljena danas. Tri tipa odnosa biznisa i odr~ivog razvoja Kao ato smo spomenuli prije, glavna tema ovog rada je od Rija uspostavljeni prijateljski odnos izmeu biznisa i odr~ivog razvoja, ato je tada zaista bilo pravo iznenaenje. Upravo je taj preobra~aj tema ovog rada, odnosno zanima nas u kojem smjeru se kree, koji su dosezi, koje su manifestne, ali i latentne namjere tog ulaska u arenu odr~ivog razvoja od strane biznisa. Taj odnos se pogotovo ne smije danas negirati imajui u vidu sve veu mo koju (globalne) korporacije osvajaju tako da ih mnogi ve vide na mjestu dr~ava (a da ne govorimo o obi nim ljudima) unutar piramide moi. Podaci ka~u slijedee: od sto najveih ekonomija 51 posto ine korporacije, a 49 posto dr~ave; ako izuzmemo devet dr~ava s najveim BDP-u, 200 najbogatijih korporacija je ekonomski monije od ostatka svijeta (viae od 180 dr~ava); korporacije dr~e kontrolu nad 90 posto patenata; uklju ene su u 70 posto trgovine u svijetu, a viae od treine te trgovine se odvija unutar jedne te iste korporacije; naftna korporacija Shell na primjer, posjeduje zemlje ekvivalentno teritoriju Hrvatske puta etrdeset.... Gotovo je aokantan podatak da uz svu toliku mo zapoaljavaju manje od 3 posto ukupne radne snage na svijetu (`imleaa, 2000). Za potrebe ovog rada analizu odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja emo vraiti kroz tri ideal-tipa u weberijanskom smislu: Paradigma antizelenog stanja (Business as usual)  unutar ovog tipa je dio biznisa koji je ostao zarobljen, ak i u retori kom smislu, u otvorenom neprijateljstvu prema zaatiti prirode, odnosno odr~ivom razvoju. Paradigma zelenog pranja (Business as (un)usual)  unutar ovog tipa smjestili smo korporacije koje se najizrazitije i najvidljivije predstavljaju kao direktni odgovor na potrebe odr~ivog razvoja. Ovdje upozoravamo na oprez, poato kako e biti jasnije iz naknadnog teksta, potrebno je istra~iti ne samo manifestne, ve i latentne obrasce koji se nalaze unutar odnosa biznisa i odr~ivog razvoja. Potrebno je proanalizirati i istra~iti kada se zaista radi o sljubljivanju biznisa i odr~ivog razvoja, kada o (samo)reklamiranju vlastite ekoloake i socijalne osvijeatenosti, a posebno kada je rije  o izoliranim i parcijalnim (odr~ivim) projektima te programima koje pojedine korporacije provode, odnosno potrebno je raa arati sitne kapi koje se vole predstavljati kao airoko more. Zanima nas dakle ukupan potencijal odnosa biznisa i odr~ivog razvoja, odnosno nastojimo izoatriti cijelu sliku, a ne se gubiti u pojedinim razbacanim komadiima. Paradigma zelenog znanja (Busines as unusual)  ovaj tip biznisa predstavlja revolucionarne promjene u zadovoljavanju naaih potreba i o uvanja okoliaa. Radi se o zaista iskrenim namjerama i potpuno predanom radu na konceptu odr~ivosti u ekoloakom i pravednosti u socijalnom smislu. Prije nego krenemo u analizu ova tri tipa, va~no je napomenuti kako nam nije namjera predstaviti ova tri tipa kao strogo odijeljene cjeline s vrstim i nepropusnim granicama. Mnogi slu ajevi su kao ato emo vidjeti jednom nogom unutra, jednom nogom van. Postoje brojna preklapanja i prelijevanja izmeu ova tri tipa i neke projekte odreenih korporacija ukupno je zaista teako decidirano i kruto smjestiti u jedan od tipova, stoga nam oni slu~e kao teorijsko pomagalo koje nam ovaj rad ini preglednijim i uva nas od nepotrebnih i nepotkrijepljenih generalizacija. Takoer, premda sve vei dio globalnog socijalnog i ekoloakog civilnog sektora naglaaava nemogunost ikakve promjene destruktivnog korporacijskog mentaliteta, za ovaj rad smo se ipak odlu ili razdvojiti biznis kao takav na gore spomenuta tri tipa, upravo kako bi premda kako tanke razlike bile, ipak ih naglasili i u inili pogodnijima za raspravu. Tip 1  Paradigma antizelenog stanja (Business as usual) Neprijateljstvo poslovnog sektora ili biznisa prema ekoloakom pokretu i zaatiti prirode openito ima zaista bogatu povijest. im je ranih '60-ih proalog stoljea Rachel Carson u svojoj knjizi Silent Spring (1962) opisala devastirajui utjecaj koriatenja pesticida i ostalih kemikalija u poljoprivredi iz Velsicol Chemical Company, proizvoa a DDT-a upueno je pismo njenom izdava u u kojem se Carson optu~uje kako pisanjem protiv poljoprivrednih kemijskih sredstava zapravo ~eli uniatiti neovisnost Zapada u proizvodnji hrane i ostaviti ih na milost i nemilost Istoku, a znalo se ato tada zna i takva optu~ba. Biotehnoloaka korporacija Monsanto tiskala je knjigu u kojoj navjeauje nenaseljiv i opustoaen svijet ukoliko se smanji upotreba kemijskih sredstava u proizvodnji hrane. Tridesetak godina kasnije nije se puno promijenilo  Bill Holmes, bivai lan odbora aumarstva Kalifornije na jednoj konferenciji drvno preraiva kih korporacija izjavio je: ...najvea prijetnja vama, meni, naaim zajednicama, dr~avi i naciji nije viae komunizam, nije droga, niti AIDS, niti kriminal, niti siromaatvo, ak niti liberalni demokrati, ve radikalni ekolozi. Na to se nadovezala dr~avna agencija za zaatitu prirode SAD-a EPA, ustvrdivai kako je ameri ki environmental justice movement najpoznatiji po svom protivljenju otrovnim odlagaliatima, najvea prijetnja politi koj stabilnosti od anti-ratnog pokreta iz '60-ih. Kada je 1997 godine donesen Kyoto protokol o potrebi smanjenja emisije stakleni kih plinova za 5,2 posto do 2010. godine u odnosu na 1990. godinu bio je prakti ki ve mrtav. Ve prije, polovinom '90-ih osnovana je Global Climate Coalition od strane najmonijih korporacija iz sektora iskoriatavanja nafte, ruda, kemijske i automobilske industrije te drugih. Tada su investirali u reklamne kampanje nekoliko desetina milijuna dolara kako bi upozorili ameri ku i svjetsku javnost na pokuaaj sakaenja ameri ke i svjetske ekonomije pozivanjem na smanjivanje emisije CO2 i ostalih stakleni kih plinova u atmosferu. U SAD-u i drugdje na Zapadu upozoravalo se na nepravednost Kyoto Protokola poato dozvoljava industrijski nerazvijenim zemljama donekle povlaaten polo~aj, jer su im poveane kvote za emisiju CO2 zbog njihovih specifi nih razvojnih situacija. Reakcija biznisa na tu nejednakost Kyoto protokola iz jednostavnog razloga jer ne doprinose sve zemlje i svi sektori podjednako klimatskim promjenama, bila je krajnje zanimljiva s obzirom da upravo biznis ina e predvodi promoviranje globaliziranosti kao modela za 21. stoljee. No ipak, u SAD-u taktika industrijskog lobija svodila se na puki antiglobalizam plaaenjem Amerikanaca i Amerikanki kako e izgubiti suverenitet ukoliko se odlu ivanje o vlastitoj sudbini prebaci na meunarodnu instancu kao ato je Kyoto protokol. Takoer se u reklamama retori ki pitalo zaato bi jedna Kina u naglom industrijskom razvoju dobivala manje zahtjeve za smanjenjem emisije CO2 od SAD-a. S druge strane sam direktor najvee naftne korporacije Exxon, pozvao je sve prisutne regionalne poslovne subjekte na jednoj konferenciji u jugoisto noj Aziji da se ne boje katastrofi nih predvianja radikalnih ekologa, ve da uu skupa u svijet gospodarskog rasta i progresa. Nedugo zatim u uvodniku novina China Daily istaknuto je protivljenje onima koji se protive kineskom progresu i koji pokuaavaju suzbiti njen razvoj ukazujui na ekoloake probleme (Ayres, 2000: 22). Da ironija bude vea, cijeli svijet se nate~e i troae se ogromni novci na konferencije i sli no zbog 5,2 posto, premda je Meunarodni panel za klimatske promjene (IPCC), meunarodna skupina od preko 1000 znanstvenika iz podru ja vezanih za klimatske promjene, u svojim izvjeatajima ak i prije Kyoto protokola naglasila kako je za spre avanje klimatskih promjena potrebno reducirati emisiju stakleni kih plinova za 60-80 posto, ovisno o kojim se plinovima radi. Poslovni sektor se zadovoljan vratio u pregovore oko Kyoto protokola kada je prakti ki dozvoljena trgovina uglji nim dioksidom tako da e npr. umjesto stvarnog smanjivanja emisije CO2 sada biti dozvoljeno zasaditi monokulturne planta~e stabala koje e apsorbirati CO2, ime e se nadalje dobivati krediti za emisiju CO2 u atmosferu. Forest Trends International procjenjuje da je takav tzv. carbon casino godianje vrijedan 30-100 milijardi dolara. Kao izrazito neprijateljski raspolo~enu prema poativanju ekoloakih i socijalnih prava moramo spomenuti International Chamber of Commerce (ICC)  Meunarodnu trgovinsku komoru koja okuplja korporacije iz cijelog svijeta. Potpredsjednik ICC-a Richard McCormick je istaknuo 1999. godine kako su multilateralni trgovinski sistemi slabaani, jer se povezuju s radni kim pravima i okoliaem ato mo~e rezultirati katastrofom u trgovinskim sistemima. Gotovo je nevjerojatno kako ICC uope ne krije svoj utjecaj na WTO  kako ka~e politi ki menaer ICC-a, Stefano Bertasi, utjecaj na procese unutar WTO odvijaju se na dva na ina: Kroz meunarodne organizacije (npr. ICC) te kroz nacionalne komitete ICC-a na vlade lanice WTO i njihova predstavniatva u toj organizaciji. Uostalom kada netko definira globalizaciju kao slobodu za moju grupaciju kompanija da investiramo gdje ~elimo i kada ~elimo, da proizvodimo ato god ~elimo, da kupujemo i prodajemo gdje ~elimo i da imamo ato manja ograni enja koja bi dolazila od strane radni kih zakona ili socijalnih sporazuma, poput Percyja Barnevika, predsjednika industrijske grupacije ABB, svaki komentar je suviaan. Ovdje nema ak niti retori ke brige za odr~ivi razvoj, ije ignoriranje danas zna i zaostajanje u osobnim horizontima (Lay, 1998). Danas je GCC zapravo mrtvo slovo na papiru poato su ga od 1997. naovamo napustile neke od najveih korporacija kao ato su Dupont, British Petrol, Shell, Ford, GM, Texaco, Daimler-Crysler i druge, isti ui svoju privr~enost borbi protiv klimatskih promjena i priznanje da su kako stvorene od ovjeka tako jedino od ovjeka eventualno i biti uravnote~ene. Ovdje bi se po posljedicama njihova djelovanja naale mnoge korporacije te industrijski lobiji. No, veini je retorika uvelike promijenjena, stoga smo odlu ili ih staviti u drugu tip. Tako sti~u upozorenja kako su korporacije godinama predano usvajale tzv. 3D strategiju: Deny  poricati bilo kakve probleme ili devastirajue posljedice proizaale iz djelovanje doti nih kororacija; Delay  odgoditi bilo kakve efektivne akcije; i Dominate  dominirati u meunarodnoj agendi i pregovorima o stvarima koje se ti u biznisa. Ugrubo re eno, od polovice devedesetih dodan je etvrti D, Dialoge  gdje se tvrdilo o nau enim greakama iz proalosti (npr. izjava iz Shell-a), spremnosti za novu budunost te ~elji za dijalogom s ostalim sektorima u druatvu. Tip 2  Paradigma zelenog pranja (Business as (un)usual) Naftna kororacija Shell najreprezentativniji je predstavnik ovog tipa odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja. Ovu korporaciju smatraju predvodnicom novog doba kojeg karakterizira odgovorni korporativni graanin. Iz najpoznatijih korporativnih savjetni kih agencija, upravo navode primjer Shella kao dobar na in komunikacije s javnosti (DiPiazza i Ecles, 2002). Shell je inovator u po~eljnom novogovoru prema odr~ivom razvoju kroz fraze tipa people, planet and profit (pri emu nije slu ajno da je profit odjednom tek na treem mjestu). Oni su nosioci promjene i predstavljaju novi eti ki obrazac za 21. stoljee, u ei na vlastitim greakama iz proalosti. To je sve potkrijepljeno znanstvenim pristupom kroz naglaaavanje eko-efikasnosti, do koje mo~emo doi jedino postepenim promjenama, odnosno potreban nam je balansiran pristup promjenama. Ne mo~e se porei i priznanje samog biznisa ovoj naftnoj korporaciji kao prvaka u kreiranju povoljne klime za odr~ivi razvoj u svom okru~enju. Naime, Phillip Watts, predsjednik Shella je i predsjedavajui World Business Council for Sustainable Development (WBCSD) grupacije brojnih korporacija stvorene kako bi zastupala interese biznisa na summitu u Riju. Mark Moody-Stuart, bivai predsjednik Shella je pak predsjednik joa jedne grupacije korporacija Business for Sustainable Development (BASD) koju su zajedni ki osnovali za summit u Johannesburgu WBCSD i ICC. Upravljanje dvjema najva~nijim i najveim grupacijama biznisa koje se bave odr~ivim razvojem dovoljno govori o ugledu Shella unutar korporativnog sektora. To je sve posebno zanimljivo ako znamo kako je upravo Shell godina unutar ekoloakog i socijalnog pokreta godinama bio personificiran kao najvee zlo koje je korporativni svijet iznjedrio. Po elo je '80-ih godina proalog stoljea zbog odbijanja Shella da prestane investirati u Ju~nu Afriku, ato je bio apel brojnih grupa i organizacija kako bi se prisilila vlada Ju~ne Afrike da prestane provoditi apartheid politiku prema veinskom crna kom stanovniatvu. No, sve je kulminiralo 1995. godine kada su u Nigeriji pogubljena devetorica pripadnika naroda Ogoni koji nastanjuju deltu rijeke Niger te zemlje. Ogoni su prosvjedovali protiv Shellovog crpljenja nafte s njihove zemlje, jer im je to zagaivalo okolia, osiromaaivalo ih desetljeima, prisiljavalo zbog toga na iseljavanje, a bilo je i mnogo smrtonosnih slu ajeva. Od pedesetih godina Shell je s podru ja na kojem ~ivi Ogoni narod izvukao nafte u vrijednosti od 30 milijardi ameri kih dolara. Prihod od nafte iznosi 90 posto izvoza Nigerije i 80 posto ukupne nigerijske ekonomije, a Shell u tome sudjeluje s 50 posto te diktatorski re~im generala Sani Abachea nije ~elio dozvoliti ikakvo mijenjanje tog stanja (Klein, 2002: 272-278). Danas bi bilo prili no teako uti rije i koje je tada izgovorio generalni menaer za Nigeriju, Naemeka Achebe: Za komercijalnu korporaciju koja pukuaava investirati, potrebno vam je stabilno podru je. Shell je optu~ivan kako je izvraio pritisak na vojni re~im da uguai mirne prosvjede protiv Shellovih buaotina koje su zagaivale pitku vodu i one iaavale okolia Ogonija. Nakon smaknua devetorice aktivista od kojih je najpoznatiji bio Ken Saro-Wiwa, pisac nominiran za Nobelovu nagradu, Shell se naaao na meti Meunarodnog udru~enja pisaca (PEN), brojnih umjetnika, ekoloakih aktivista, organizacija koje poma~u zemljama Treeg svijeta, kao i najaire javnosti pa su trpjeli ne samo bojkot svojih proizvoda, ve i uniatavanje imovine od pobjeanjelih europskih aktivista. Joa i danas u SAD-u traje sudski proces koju je podigla obitelj Kena Sare-Wiwe i zastupnici Ogoni naroda protiv Shella, premda iz naftne korporacije negiraju bilo kakvu odgovornost, bez obzira ato su se bili povukli sa podru ja na kojima ~ive Ogoni. Danas je Shell meu korporacijama, kako je ve nazna eno, predvodnik novog vala koji donosi brigu za odr~ivi razvoj. Njihove reklame se pitaju zar postoji izbor izmeu profita i principa, naglaaavajui predanost odr~ivom razvoju i smanjenju emisije stakleni kih plinova u atmosferu iz njihovih postrojenja. Najvei projekt zasigurno predstavlja eksperiment pretvaranja cijelog Islanda u prvu potpuno hidrogensku ekonomiju, dakle neovisnu o fosilnim gorivima, ato Shell izmeu vladinih i znanstvenih institucija s otoka provodi u suradnji s korporacijama Daimler-Cryslerom i Norsk Hydro. Na ope iznenaenje, a mo~da i zaprepaatenje u korporativnom sektoru, povukli su se iz GCC-a kako bi jasno dali do znanja da prihvaaju Kyoto protokol i potrebu da se klimatske promjene zaustave. Otvorili su svoju Internet stranicu komentarima i kritikama, a na samu stranicu su postavili i Deklaraciju o ljudskim pravima UN-a isti ui svoju predanost poativanju ljudskih prava. Sa Svjetskom bankom predstavljen je zajedni ki projekt na summitu u Johannesburgu o smanjenju ispuatanja plinskih buktinja iz njihovih postrojenja airom svijeta. Na summitu o odr~ivom razvoju predstavljen je takoer i projekt investiranja od nekoliko milijuna dolara u Nigeriji gdje ~ivi Ogoni narod, a povukli su se i iz nekih drugih projekata zbog pritiska javnosti i tu~bi, kao npr. ato je odustajanje od gradnje plinovoda unutar parka prirode Kirthar u Pakistanu. Jedan od najpoznatijih sociologa danaanjice uzeo je 1995. godinu kao godinu dalekose~nih promjena u ponaaanju najmonijih korporacija, gdje u prilog tomu navodi primjer pristanak Shella da nakon prosvjeda ekoloakih udruga (zna i ne svojevoljno) ne potopi na dno oceana svoju iskoriatenu naftnu platformu Brent Spar (Giddens, 1999: 53-54). Upravo je nevjerojatno da je Giddens uzeo baa tu godinu, jer je svega par mjeseci kasnije od Brent Spar epizode doalo do incidenta u Nigeriji. Mnogi i danas smatraju da jedino ato je Shell nau io iz povijesti je kako investirati u vlastiti imid~, reklame, odnose s javnoau i sli no ne mijenjajui previae glavni tok svog djelovanja. Tako kriti ari isti u kako unato  silnoj brizi za klimatske promjene i pozivima za razborite mjere predostro~nosti upuene svijetu koji akciju treba sad, nije baa za pohvaliti se investicijom od 6,5 milijardi dolara na istra~ivanja i proizvodnju nafte i plina u samo godinu dana (Lubers, 2002). Takoer nije za pohvaliti se kako u nigerijskim postrojenjima dolazi do ispuatanja metana iz plinskih postrojenja, ato je strogo zabranjeno u Shellovim mati nim zemljama Nizozemskoj i Engleskoj. Iz Shella nadalje nisu rekli kako i dalje rade u delti rijeke Niger, pri emu ta regija i dalje trpi katastrofalne posljedice poput 400 mrtvih uslijed eksplozije naftovoda te izlijevanja nafte i ostanka bez pitke vode 150000 ljudi. Posebno je negativno odjeknuo u javnost skandal sa apijuniranjem aktivista koji su organizirali akcije i kampanje protiv Shellovog djelovanja u Nigeriji. Za to su unajmili obavjeatajno-detektivsku agenciju Hakluyt & Company Ltd. iz Londona koja je nagledala i apijunirala aktiviste. Dapa e, jedan od apijuna agencije je poslije skandala u Nigeriji proputovao cijelu Europu predstavljajui se kao filmaa koji ~eli snimiti film o borbi za prava naroda Ogoni, odnosno film o anti-Shell kampanji. Kada je izbio skandal sa apijuniranjem te agencije, iz Shella su odgovorili kako priznaju da su zatra~ili njene usluge, ali da nisu bili svjesni njene taktike. Prili no udno jer je Shell direktno sudjelovao u nastanku Hakluyta, poato je predsjednik Hakluyta Sir William Purves, istovremeno predsjednik odjela za transport u Shellu, a Sir Peter Holmes koji je predsjednik Hakluyt fondacije (neka vrsta supervizorskog tijela) je bivai predjsednik Shella (Lubers, 2002: 126-130). Sve to naravno mo~emo shvatiti kao kritike onih koji su neskloni Shellu i korporativnom sektoru openito, ali odnos biznisa i odr~ivog razvoja zaista ima problema ako korporacija koja slu~beno utjelovljuje najuspjeaniji plod tog odnosa na obnovljive izvore energije troai svega 0,6 posto svog godianjeg prora una istovremeno proizvodei viae CO2 nego mnoge itave dr~ave (Bruno, 2002). Nemamo ovdje sada mjesta nabrajati sli ne pri e i slu ajeve kako smo rekli u kratkom opisu ovog tipa, manifestne brige za okolia i ljude, a latentne politike koja uniatava i jedne i druge. Taj raskorak izmeu retorike i stvarnosti za temu naaeg rada naziva se greenwash. Po oxfordskom rje niku greenwash se mo~e prevesti kao dezinformacija stvorena od strane organizacije koja se ~eli predstaviti u javnosti kao ekoloaki odgovorna. Takoer mo~emo greenwash shvatiti i kao fenomen kada socijalno ili ekoloake destruktivne organizacije nastoje sa uvati ili proairiti tr~iate predstavljajui se kao prijatelji okoliaa i lideri u borbi protiv siromaatva. Kriti ari korporacija isti u kako je to ozelenjivanje subjekata koji uniatavaju prirodu postala prava moda meu korporacijama. Kao tipi an primjer greenwasha mo~emo navesti suradnju Shella i novozelandske podru~nice jedne od najpoznatijih organizacija za zaatitu okoliaa World Wildlife Funda (WWF). Te dvije organizacije potpisale su 1998. godine ugovor o zaatiti kitova, pri emu je Shell bio financijer, a WWF-NZ je vodio projekt na terenu. Svi mediji su osvanuli zajedni kom izjavom na kojoj je stajalo kako H & ( L J 8:"$ &(((---62824ƾҴҴҢҘҘҘҘ h;0Jjh;0JU h;5CJ hch;hc hvU6 hc6hchc6hvUhvU6hvUh; h;CJ h;5h;56CJ h;6CJ h;CJ\ h;5CJ8FHf (  l H J d$dha$$da$dh$dha$$dha$$a$RnX<<"=$=Zceeeeenojprry{Ђ҂DƷȷh^h & F $dha$d$da$d44<"=^BBD@R$a$d$dha$$da$$da$$ddd^a$( )")0)//11z:|:|=~=xAzA~AAAAAAAAAAAAATLVL(\*\zy|yjlxzĜ6<ĿĦɏɏɏɏɏəəɿɋhvUjh;0JU h;6hvUh;5hvUhvU5hvUhvU56 hvU56 h;5 hvU5h;hWCJOJQJmHsHUh;CJOJQJmHsH'jh;0JCJOJQJUmHsH4e zahvaljujui Shellu, novozelandski ugro~eni kit biti spaaen od izumiranja. Ono ato u reklami nije re eno jest injenica da je program zaatite tog ugro~enog morskog sisavca po eo joa 1994. godine stvaranjem uto iata za kitove. Tvrdnja koja je doala od strane Shell/WWW-NZ partnera joa je za uujua ako znamo da se ona temelji isklju ivo na jednoj jedinoj ekspediciji znanstvenika koji su iali obilje~avati i vraiti popis kitova, a koju je financirao Shell. Kada su Shellovog menaera za odnose s javnoau, Antoniusa Papaspiropolousa upitali da prokomentira taj nesklad, on je odgovorio kako se ponekad mora naglasiti istina kako bi se dobila medijska podraka (Lubers, 2002: 49-50). Naravno, svu tu kampanju pratile su reklame na televiziji i u novinama koju su naglaaavale predanost ove naftne korporacije odr~ivom razvoju. Sli nih slu ajeva je bezbroj. Na primjer, farmaceutske korporacije prije godinu dana tu~ile su Ju~nu Afriku zbog odluke vlade da dozvoli uvoz generi kih lijekova protiv AIDS-a od kojeg svaki peti stanovnik te zemlje boluje, a veina nema novaca da kupi lijekove najmonijih farmaceutskih korporacija koji su zaatieni ugovorima o patentima unutar WTO-a. Samo nakon pritiska domae i meunarodne zajednice tu~ba je povu ena, ali to nije smetalo tim istim korporacijama, a radi se o Mercku, Bristol-Myers Squibbu i GlaxoSmithKlineu da u toj istoj Ju~noj Africi na summitu u Johannesburgu unutar dobrovoljnih sporazuma Tipa 2 zajedno sa Svjetskom bankom, UNICEF-om, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugima predlo~i projekt za oboljele od AIDS-a, naravno pod patronatom BASD-a. Proale godine u Hrvatskoj je GlaxoSmithKline sponzorirao program i koncert povodom dana borbe protiv AIDS-a uz poruku kako je njima svaki dan, dan borbe protiv te bolesti. Izmeu mnogih projekata predstavljenih u Johannesburgu BASD nudi partnerstvo Exxona koji ula~e u borbu protiv malarije u Africi. Meu aktivistima i ekoloakim organizacijama posebno je negativno odjeknulo pojavljivanje u Johhanesburgu glavnog direktora jedne od najpoznatijih ekoloakih organizacija Greenpeacea s ve spomenutim Bjornom Stigsonom predsjednikom WBCSD-a pri emu su zajedni ki poslali apel svjetskim vladama da se priklju e aktivnije borbi protiv klimatskih promjena. Svjetska banka u suradnji `kolom za higijenu i medicinu iz Londona te korporacijama Unileverom, Colgate Palmovileom i Protect & Gambleom inicirala je projekt WASH u kojem im je namjera da smanje pranjem ruku zarazne bolesti i umiranje od njih, jer manjak zadovoljavajuih sanitarija je uzrok tri etvrtine svih zaraza. No, ostaje upitan cijeli projekt poato su za podru ja gdje e se prvo provoditi ovaj program izabrane Gana, gdje Svjetska banka svojim programom strukturalnog prilagoavanja promovira privatiziranje vodoopskrbnog sustava, ime e ljudi morati plaati veu cijenu za vodu. Pored Gane izabrana je i Indija, gdje ima pola milijuna ljudi koji nemaju zadovoljavajue sanitarije, ali je to svakako najmanje problemati no u izabranoj za WASH program indijskoj pokrajini Kerala koja ima najvee higijenske standarde: najmanju smrtnost od dijareje, najmanju smrtnost djece i najveu pismenost ~ena u Indiji. No istovremeno, Vandana Shiva (2002) upozorava kako Kerala ima i najbogatiji uroeni ki tradicionalni sistem higijenske zaatite od mnogih korisnih lokalnih biljaka pri emu nema upotreba kemikalija u deterentima, sapunima i pastama za zube niti zagaivanja uslijed toga. Takoer, stanovniatvo Kerale se trenutno bori protiv obli~nje tvornice za punjenje vode u vlasniatvu Coca Cole, ato lokalnim ljudima uniatava pitku vodu i smanjuje njenu koli inu. Postavlja se pitanje treba li nas uditi ovakvo ponaaanje Svjetske banke, jer i toj instituciji unato  javno proklamiranoj politici odr~ivog razvoja, brige za okolia i kvalitetu ~ivota ljudi, nije niata smetalo da od Rija do Johannesburga investira u istra~ivanje i iskoriatavanje nafte u industrijski nerazvijenim zemljama iznos od 24 milijarde dolara, a u projekte obnovljivih izvora energije tek neato viae od milijardu dolara u istom razdoblju. Kako nakon ovog gledati na prijedlog uspjeanog projekta odr~ivog razvoja kojim se Svjetska banka predstavila na summitu u Johannesburgu nazvavai ga Clean Air Act u suradnji s izmeu ostalih Fordom, Shellom, Exxonom, UNEP-om i tako dalje. Biotehnoloaka korporacija Aventis je obeala ulo~iti velikih 25 milijuna dolara u pet godina za borbu protiv bolesti u Africi, BP pak gradi solarne plo e na akole u Brazilu, a Meunarodna slu~ba za nabavu poljoprivredno-biotehnoloakih aplikacija (ISAAA) u Keniji kao odr~ivi razvoj predstavlja proizvodnju genetski modificiranih banana. Mali letak sastavljen od strane iste institucije dijelila je proale godine u Hrvatskoj ambasada SAD-a novinarima. U letku se isticala sigurnost GMO hrane za ljude, njena isplativost, nepotrebnost da ju se ozna i i sli no. Ostalo je skriveno od javnosti kako u vijeu direktora spomenute institucije sjede predstavnici najmonijih biotehnoloakih korporacija poput Syngente, kako u tijelu subjekata koji institucionalno podr~avaju ISAAA-u sjede predstavnici biotehnoloakih korporacija Bayera, Monsanta i Pioneera izmeu ostalih, a sponzori programa su veliki prehrambeni giganti poput Cargilla i drugih. Takoer je kao doprinos odr~ivom razvoju predstavljeno od strane BASD koalicije i nekoliko projekata koji uklju uju izgradnju nuklearnih elektrana i plinovoda po Africi. Posljednjih godina upozorava se i na tzv. bluewash taktiku, odnosno zaogrtanje korporacija plavom zastavom UN-a. Inicijativom Koffi Annana UN je potpisao Global Compact ugovor s pedesetak korporacija gdje se spominje dobrovoljno poativanje radni kih i ljudskih prava te zaatita prirode. Global Compact su potpisale redom korporacije kojima je dokazano upravo kraenje svih tih prava. To je posebno opasno poato su se UN barem do sada smatrali jednom od rijetkih, ako ne i posljednjom globalnom organizacijom koju treba sna~iti i ije vrijednosti i mehanizme treba dalje razvijati. Kenny Bruno (2002) u svom komentaru summita u Johannesburgu isti e kako taj summit jest povijestan za UN, ali zbog krivih razloga, jer je to prvi put u povijesti te organizacije da su obi ni, mali ljudi zbog kojih je ta organizacija i osnovana, organizirali prosvjede protiv jednog dogaaja iza kojeg stoji UN. Tip 3  Paradigma zelenog znanja (Business as unusual) Ovaj tip je najte~e analizirati. Ovdje su se mogli nai pojedini projekti i programi gore spominjanih korporacija i institucija. Projekt pretvaranja Islanda u prvu hidrogensku ekonomiju na svijetu zaista predstavlja revolucionaran projekt koji mi mogao uvelike izmijeniti glavna politi ko-ekonomska kretanja u svijetu. Ipak, naveli smo razloge zaato smo taj projekt stavili u prethodni tip. Jednostavno mi smo se odlu ili klasificirati ne pojedine projekte i usamljene programe, ve ukupnu politiku i predanost odreenih subjekata. Doduae s druge strane, mnogi bi zamjerili uope postavljanje ovakve teze o pozitivnom odnosu biznisa i odr~ivog razvoja, smatrajui biznis inherentno protivnim prirodi i zaatiti okoliaa te zdravlja ljudi poato ga orijentiranost na profit gura prema neravnote~i, ato je obrnuto od prirode (McBurney, 1998: 5). Po McBurneyu dakle, dok biznis juri pravocrtnom linijom nemajui vremena se ni osvrnuti, u prirodi je sve cikli no, sve se vraa i kao meupovezano ini jedan sistem koji te~i ravnote~i. Samim time je i besmisleno govoriti o ikakvoj suradnji biznisa i prirode. Ovdje se ne vjeruje kako je eko-efikasnost uope realan termin, jer nije problem u bolje, ve u manje. Isti e se da ukoliko uzimamo viae nego li nam treba, uzimamo od nekoga drugoga, od budunosti ili od okoliaa i drugih vrsta. Mora se ipak priznati da ova mogua suradnja predstavlja izazov te da su ga danas sve viae spremni preuzeti mnogi ekoloaki orijentirani teoreti ari i aktivisti. Lester Brown, bivai direktor Worldwatch Institute ije mnoge podatke smo koristili u radu poato je rije  o uglednoj instituciji koja ve godinama predstavlja javnosti stanje u svijetu i upozorava na pogoraavanje ravnote~e u prirodi, opasnosti za zdravlje ljudi i sli ne zabrinjavajue trendove. Danas je on direktor Earth Policy Institute unutar kojeg je malo viae okrenut odr~ivom razvoju i eko-ekonomiji, terminu kojeg je poprili no popularizirao u svojim posljednjim radovima. Brown (2001) takoer isti e kako je danaanja ekonomija neodr~iva, ali za razliku od npr. McBurneya vjeruje kako je mogua ekonomija koja respektira principe ekologije, vjeruje da je mogua odr~iva ekonomija koja je u stanju oponaaati izbalansiranost i cikli nost prirode. Pri tome je prili no jasan i konkretan kada tvrdi: Ekonomija je ili odr~iva ili nije (Brown, 2001: 78). Prema tome, nema treeg puta u odr~ivom razvoju za Browna. Naa cilj bi bio kako prebaciti principe prirode u ekonomiju. Kao dokaz da je i to eventualno mogue mo~emo navesti primjer grada Kalundborga u Danskoj. Taj grad je izmeu ostalog zaslu~an ato se viae ne ka~e 'neato je trulo u dr~avi Danskoj', ve 'neato je zeleno u dr~avi Danskoj'. Kalundborg ve godina posjeuju brojni biznismeni kako bi probali kopirati njegovu sinergijsku meupovezanost brojnih postrojenja te korisnika istih. Donekle bi se moglo govoriti o pokuaaju stvaranja prvog zero-waste postrojenja. Tu se umre~ene nalaze tvornica cementa, ribnjak, elektrana, naftna rafinerija, tvornica za proizvodnju gipsanih plo a, tvornica za proizvodnju inzulina i lokalne farme. Svi ovi subjekti djeluju u zatvorenom krugu inei smee jednog subjekta resursom za proizvodnju drugoga. Sinergijski sistem koji se primjenjuje u Kalundborgu donekle i podsjea na kretanje procesa u prirodi te kao takav predstavlja izazov industrijskoj ekologiji. Time dolazimo do sljedee industrijske revolucije koja nas vodi do prihvaanja mogunosti postojanja prirodnog kapitalizma koji prirodne resurse i okolia uzima kao temelj odr~avanja ukupne ekonomije, a ne resursom koji je neograni ena potroana roba (Hawken et al., 1999: 9). Spomenuti autori isti u kako oni koji nee moi u budunosti koristiti prirodni kapital (jer su ga u proalosti ili ga joa uvijek podreuju financijskom) imati e velika ograni enja na budui ekonomski razvoj. Pred nosom nam se odvija nova velika revolucija u proizvodnji, ali prije svega ona je nemogua bez rekonceptualizacije sistema (politi kog, ekonomskog, obrazovnog& ) po ijim pravilima proizvodimo i ~ivimo, jer prirodni kapital je ekonomski neprocjenjiv. Brown ak isti e kako mo~emo po eti s obrazovanjem za profesije 21. stoljea, gdje s obzirom na razvoj, ulaganja i nadolazee potrebe nee biti nezaposlenih. Te profesije su in~enjeri recikliranja, hidrolozi, akvakulturni veterinari, ekoloaki ekonomisti i arhitekti, geotermalni geolozi, in~enjeri turbina za vjetrenja e i metereolozi specijalizirani za vjetrove, mehani ari bicikala, in~enjeri aumarstva te stru njaci za planiranje obitelji (Brown; 2001: 91). Po Brownu (2001: 89) ukoliko se prihvate principi eko-ekonomije mo~emo sa zadovoljstvom po eti mahati jedno veliko zbogom kopanju ugljena, nuklearnim elektranama, nekontroliranoj sje i auma, iskoriatavanju nafte, porastu u proizvodnji automobila te jednokratnim proizvodima. To je dakle temelj te nove magi ne rije i eko-efikasnost, pri emu se dakle inzistira da ekonomija nije (dugoro no) efikasna ukoliko ne usvaja ekoloake principe po Brownu ili ukoliko ne shvaa i prihvaa neprocjenjivu vrijednost prirodnog kapitala po Hawkenu, A.B. Lovins i L.H. Lovins. Ipak, ak i autori koji su razradili pojam prirodni kapitalizam priznaju da eko-efikasnost, kada na primjer govorimo o proizvodnji atedljivih automobila nema nikakve svrhe ukoliko se istovremeno ne radi na druatvu u kojem se smanjuje potreba za automobilima openito, ato danas nije esti slu aj. Ovo troje proslavljenih vizionara naglaaavaju (Hawken et al., 1999: 41) kako mnogi socijalni troakovi vo~nje automobilima imaju manje veze s gorivom, a viae s prometnim gu~vama i zakr enim ulicama, prometnim nesreama, nepokretljivoau ljudi, sve manje prostora za druge aktivnosti, a sve viae za ceste, parkiraliata i gara~e. Ti socijalni troakovi u SAD-u npr. godianje dosegnu osminu BDP-a. Dapa e, John Whitelegg (1993) isti e kako automobili tokom upotrebe emitiraju od svog ukupnog zagaenja svega 40 posto, dok prije nego uope i dotaknu cestu doprinesu zagaenju s 56 posto od ukupnog zagaenja kojeg emitiraju. Ostalih etiri posto otpada na pospremanje nakon ato viae nisu u upotrebi. Prema tome, bez reforme koriatenja prostora u gradovima i poboljaavanja javnog prijevoza te razvoja drugih alternativa automobilima nee nas spasiti nikakva tehnologija. I ovdje mo~emo navesti Dansku kao primjeran uzor. Naime, u Kopenhagenu se 32 posto prijevoza odvija na biciklima. U Amsterdamu ako niste naviknuti doslovno se izgubite na posebnim kru~nim tokovima za bicikle. Kineski otok Gulangyu na kojem ~ivi 20000 ljudi je mjesto na kojem uope nema automobila, osim nekoliko na elektri ni pogon za de~urne slu~be. Otok je premre~en tunelima i ~i arom. Grad od preko dva milijuna stanovnika Curitiba u Brazilu je mjesto koje je smanjenje vo~nje automobilom za etvrtinu, postiglo inovativnim razvojem autobusnih linija. Od putnika koji svakodnevno koriste autobuse njih 28 posto isti e kako imaju svoje automobile, ali je javni prijevoz brz, jeftin i komforan te stoga radije ostavljaju automobile doma. Zbog toga se u Curitibi sa uva godianje 7 milijuna godianje galona benzina. Jedno je sigurno. Danas svjedo imo pravom procvatu unutar sektora obnovljivih izvora energije i uatede recikliranjem. U proteklom desetljeu koriatenje energije vjetra raslo je svake godine 25 posto, solarne energije 20 posto, a geotermalne 4 posto. Danska dobiva 15 posto svoje energije od vjetra, sjeverna njema ka pokrajina Schleswig-Holstein 19 posto, a apanjolska pokrajina Navarra 22 posto. U Izraelu 70 posto, a na Cipru 90 posto kuanstava ima grijanje na solarnu energiju. Grad u Oregonu, Salem, 1996. godine je postao prvi grad u SAD-u koji kompletnu energiju koja se koristi u gradu dobiva od obnovljivih izvora energije. U proizvodnji elika 58 posto dolazi od otpada u SAD-u, u Njema koj 72 posto u proizvodnji papira dolazi od recikla~e (kada bi u cijelom svijetu bilo tako, sjea drvea opala bi za treinu). Bilje~imo rast organskih poljoprivrednih povraina za 42 puta. No, ak i taj procvat je joa uvijek malog dosega, ak i u unutar biznisa: koriatenje vjetra za energiju ini svega 1 posto ukupne potroanje energije (90 posto energije se i dalje dobiva od fosilnih goriva). Kina bi od vjetra mogla udvostru iti svoju sadaanju proizvodnju struje, Zapadna Europa mogla bi se cijela opskrbiti strujom koristei energiju vjetra sa svojih obala, a prema podacima ministarstva energije SAD-a, tri vjetrom najbogatije savezne dr~ave (Sjeverna Dakota, Kanzas i Texas) mogle bi zadovoljiti potroanju struje cijelog SAD-a. Povraine na kojima se organski uzgaja hrana ine svega 3 posto od ukupnih poljoprivrednih povraina. ini se da je business as usual mantra joa uvijek jaka, jer nema drugog razloga da se ne investira u obnovljive izvore energije puno viae. Tehnologija nove revolucije eka vrlo esto skupljajui pau inu. Gotovo je nevjerojatno da joa nismo u potpunosti preali na obnovljive izvore energije imajui u vidu kako su fotovoltai ne solarne plo e pronaene joa 1952. godine, a grija i vode na sunce joa krajem 19. stoljea. Izgleda da je sjaj crnog zlata i miris zelenih nov anica joa uvijek premoan. S obzirom na neke primjere iz drugog tipa odnosa biznisa i odr~ivog razvoja kada korporacije koje kontroliraju tr~iate fosilnim gorivima po inju kupovati i kontrolirati tr~iate obnovljivih izvora energije javlja se strah da e zapravo time rast ekoloakih alternativa usporiti, sve dok fosilna goriva donose profit. Dapa e, mnogi strahuju kako se upravo korporacije iz naftnog, energetskog i drugih sektora koji trenutno ne doprinose zaatiti okoliaa, pripremaju za ulaz na teren zelenog kapitalizma. Obnovljivi izvori energije su upravo rjeaenje zato ato predstavljaju decentralizirane sisteme i gotovo svugdje prisutne besplatne resurse. No, niti to ne mora biti tako. Berman i O'Connor (1996) navode kako je na primjer Clinton podr~avao viae od Busha investiranje u obnovljive izvore energije, ali radilo se o subvencijama velikim energetskim korporacijama. Danska nam ovdje opet mo~e biti svijetli primjer, poato je tamo 80 posto kapaciteta za proizvodnju vjetra u rukama individualnih farmera i poljoprivrednih kooperativa. Solarna energija mo~da je slobodna, svuda i za sve, ali kroz kontrolu sredstva koji omoguuju njeno pretvaranje u struju, prirodna sveprisutnost sunca postaje umjetno ograni ena. Bilo bi zaista loae zaklju uju isti autori (1996: 207) kada bi umjesto podr~avanja lokalne samo-odr~ivosti i neovisnosti, solarne plo e postale sredstvo visoko centraliziranih sistema financiranja i kontrole. Biti ovisan o fotovoltai nim plo ama koje kontrolira Enron ili Siemens nije alternativa ovisnosti ugljenu ili nafti Exxona, BP-ja ili Shella. Danas s razvojem ekoloake svijesti zaista svjedo imo fenomenu zelenog konzumerizma ili zelenog kapitalizma, gdje se pojedine korporacije specijaliziraju isklju ivo za zdrave i ekoloaki prijateljske proizvode, a to esto poprima i apsurdne razmjere. Imamo primjer korporacije Body Shop koja inzistira da su joj svi proizvodi dobiveni bez koriatenja umjetnih sastojaka i uz poativanje prirode te uroeni kog znanja nazvala je svoju kolonjsku vodu za muakarce Aktivist. Kritizirajui uobi ajenu korporacijsku praksu, naglaaavajui svoju borbu za stanovnike zemalja Treeg svijeta i okolia, unutar Body Shopa istovremeno smatraju kako su preradikalni za sindikate (Frank, 2002: 213-216). Bader (1997) navodi kako pored barbika i Action Mana mo~ete kupiti i zelene igra ke poput eko-ratnika i antitoksi nih heroja, premda su napravljeni i jedni i drugi od nezdravih materija, i za djecu i za prirodu. Prije e biti da je i to business as usual. A ato rei na injenicu kako se prilikom proizvodnje solarnih elija ispuataju kancerogeni elementi, kao i oni koji uniatavaju ozon. Vjerojatno e se i ovdje pokazati kako nam treba manje, odnosno ako govorimo o prostorima u kojima ~ivimo kako su pasivni oblici solarnog grijanja, dobra izolacija prostora te uateda energije naju inkovitiji i najekoloakiji na ini ~ivljenja. Uostalom, u initi viae s manje bila i je jedna od osnovnih misli vodilja Brundtland komisije koja je i ubacila odr~ivi razvoj u ovaj po esto neodr~ivi svijet. ZAKLJU AK Ovaj bi pregledni rad imao namjeru uvesti nas u svu kompleksnost odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja. Historijski pregled, kao i analiza tri tipa odnosa izmeu biznisa i odr~ivog razvoja imaju za cilj olakaati prvo itanje i rasplesti itav niz mnogostrukih kretanja tog odnosa. Dapa e, rad je poziv na daljnji dijalog i bruaenje koncepta koji bi uklju io u stvaranje odr~ivog razvoja sve relevantne (i zainteresirane prije svega) subjekte u svijetu i Hrvatskoj. Hrvatsku nismo previae spominjali, poato bi time uvelike preali dozvoljeni prostor za ovaj rad, a donekle i okvir teme, poato s obzirom da tu ~ivimo i radimo Hrvatska zaslu~uje posebno poglavlje. Hrvatska je unato  svojoj bogatoj bioraznolikosti i mogunosti koriatenja obnovljivih izvora energije u velikom zaostatku za nekim europskim podru jima. Sun eva energija se tako 2000. godine iskoriatavala samo 0,01 posto, ato je s obzirom na mogunosti tako malena brojka da je to nevjerojatno (Poto nik i Lay, 2002: 127). Naae lanice Hrvatskog poslovnog savjeta za odr~ivi razvoj takoer su esto na listama onih subjekata koje najviae zagauju vodu, aume, okolia openito i zdravlje ljudi u Hrvatskoj, a isto tako reklamiraju svoje djelovanje kao putokaz prema odr~ivom razvoju. Zaklju ak je kako ponaaanje socijalnih aktera vitalnih za projektiranje i ostvarivanje odr~ivog razvoja pokazuje da je odr~ivi razvoj danas joa marginalna preokupacija upravlja kih elita u Hrvatskoj (Lay, 2001: 35). To samo zna i da nas o ekuje joa puno rada kako bismo bogatu bioraznolikost i reljefnu razgranatost o uvali za budunost, ali i sa uvali ne samo od sudbine odlagaliata, ve i puke trgovine. Na kraju nam ostaje zapitati se kako mo~da nije pitanje podr~ava li biznis odr~ivi razvoj kako smo nazna ili ovaj rad, ve podr~ava li odr~ivi razvoj ovakav biznis? S bogatim novim dostignuima u treem tipu ~eljeli smo skrenuti pa~nju na mogui odgovor i takvog pitanja. `teta je samo, ato je i lokalno i globalno potrebno zaista tako malo. U Bankoku, najveem gradu Tajlanda s preko sedam milijuna stanovnika, gradska vlast je odlu ila provesti eksperiment u kojem su svi tv programi u devet sati nave er samo podsjetili kratkom obavijesti na ekranu graane i graanke da isklju e sve ureaje u stanu i ugase svjetla koja nisu u trenutnoj upotrebi ili funkciji. Potroanja struje u gradu se pokazala prije te obavijesti i poslije. Nakon obavijesti potroanja struje pala je za itavih 735 megavati. Da podsjetimo, bivai energetski div Enron trebao je graditi elektranu Jertovec i prodavati struju iz nje stanovniatvu Hrvatske po skoro najskupljoj cijeni u Europi. Elektrana Jertovec je trebala imati kapacitet od 240 megavati godianje. BILJE`KE PAGE 1  Spominju se i raniji glasnogovornici (npr. Aristotel) pretvaranja prirode u roba (ili robu) povezujui to s pod injavanjem ~ena, uroeni kih naroda vanzapadnog kruga i openito svih marginaliziranih skupina airom svijeta. Vidjeti detaljnije Vandana Shiva (1989) Staying Alive, London: Zed Books i Carolyn Merchant (1990) Death of Nature: Women, Ecology and Scientific Revolution, New York: Harper & Row.  Vidjeti iscrpan pregled svih ovih upozorenja Ivan Cifri (1994) Napredak i opstanak  moderno mialjenje u postmodernom kontekstu, Zagreb: HSD.  Navodi se proturje nost pojmova odr~ivost i razvoj, pri emu ono prvo simbolizira strukturu i stati nost, a ovo drugo proces i dinamiku. Vidjeti Ivan Cifri (2002) Okolia i odr~ivi razvoj  ugro~enost okoliaa i estetika krajolika, Zagreb:HSD: 72; Za kritiku koncepta odr~ivog razvoja i pregled sumnji u iskrene namjere glavnih aktera koji promoviraju taj koncept vidjeti Wolgang Sachs (ed.) (1995) Global Ecology  A New Arena of Political Conflict, London: Zed Books.  Vidjeti doktorsku disertaciju Vladimir Lay (1998) Odr~ivi razvoj i obrazovanje, Zagreb: 35. 5 Vidjeti Vjekoslav Glava  (1999) Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb: Dr~avna uprava za zaatitu prirode i okoliaa/Hrvatske aume: 146.  Vidjeti na URL: http//www.wssd.org .  Napad je vodio E. Bruce Harrison, guru agencija za odnose s javnoau koje korporacije upoaljavaju kad treba po istiti nered za njima u javnosti i medijima. Vidjeti Nicholas Hildyard: Foxes in Charge of the Chickens u Wolgang Sachs (ed.) (1995) Global Ecology  A New Arena of Political Conflict, London: Zed Books i Eveline Lubbers (2002) Battling Big Business  Countering Greenwash, Infiltration and Other Forms of Corporate Bullying, Devon: Green Books:20.  Vidjeti Nicholas Hildyard: Foxes in Charge of the Chickens u Wolgang Sachs (ed.) (1995) Global Ecology  A New Arena of Political Conflict, London: Zed Books; 28.  Vidjeti A SEED Europe (2001) What's Up with our Climate?, Amsterdam: A SEED.  Vidjeti The Global Compact: The UN's New Deal with 'Global Corporate Citizens' (1999) na URL: http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.html#note43  Vidjeti The ICC: Crusadin for Investment Liberalisation na URL:  HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo" http://www.xs4all.nl/~ceo .  Vidjeti Eveline Lubbers (2002) Battling Big Business  Countering Greenwash, Infiltration and Other Forms of Corporate Bullying, Devon: Green Books:21-23.  Vidjeti Kenny Bruno and Joshua Karliner (2002) Shell Games at the Earth Summit, na URL: http://www.corpwatch.org/campaigns/PCD.jsp?articleid=3508  Joa jedna naftna korporacija je slijedila Shell i vrlo brzo u ila. British Petrol (BP) su godine 2000-e ak i ime promijenili isti ui kako su od tada oni Beyond Petroleum, a ne viae British Petrol, odnosno kako su sada energetska korporacija, a ne naftna. Uz poruku sada smo zeleniji nego ikad promijenili su i logo, pa je umjesto starog znaka novi postao Helios, gr ki bog sunca kojeg je predstavljalo stilizirano zeleno-~uto sunce. No, sa svojih 0,1 posto ulaganja u obnovljive izvore energije od ukupne svote kojom raspola~u, BP dokazuje da i u tome mora joa puno u iti od Shella. Vidjeti Eveline Lubbers (2002) Battling Big Business  Countering Greenwash, Infiltration and Other Forms of Corporate Bullying, Devon: Green Books i A SEED Europe (2001) What's Up with our Climate?, Amsterdam: A SEED.  Vidjeti Project Underground The Real Price of Oil na URL:  HYPERLINK "http://www.moles.org" www.moles.org i Friend of the Earth (2002) Clashes with Corproate Giants, na URL:  HYPERLINK "http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdf" http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdf .  Bilo bi pogreano prevesti ovaj pojam doslovno kao zeleno pranje. Radi se prije o ozelenjivaju korporacija, odnosno o njihovom premazivanju zelenom bojom kako si predstavile kao prijatelji okoliaa.  Vidjeti Tenth Edition of Concise Oxford English Dictionary i URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org" www.corpwatch.org .  Vidjeti Ravi Nessman (2001) Drug Companies Drop AIDS Suits, (April 19) na URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org" http://www.corpwatch.org i URL:  HYPERLINK "http://www.basd-action.net" http://www.basd-action.net .  Vidjeti The World Bank and Fossil Fuels  A Clear and Present Danger (2002) na URL:  HYPERLINK "http://www.seen.org" http://www.seen.org  Vidjeti na URL:  HYPERLINK "http://www.worldbank.org/wbi/cleanair/" http://www.worldbank.org/wbi/cleanair/ .  Vidjeti za sve slu ajeve i joa mnoge URL:  HYPERLINK "http://www.basd-action.net" http://www.basd-action.net i  HYPERLINK "URL:http://wbcsd.org" URL:http://wbcsd.org .  Vidjeti detaljnije na URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org/un" http://www.corpwatch.org/un i  HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo" http://www.xs4all.nl/~ceo .  Vidjeti Christopher Plant & Judith Plant (1991) Green Bussiness  Hope or Hoax, Devon: Green Books: 8.  Vidjeti URL:  HYPERLINK "http://www.symbiosis.dk" www.symbiosis.dk .  Vidjeti Paul Hawken, Amory B. Lovins and L. Hunter Lovins (1999) Natural Capitailsm  The Next Industrial Revolution, London: Earthscan: 285-308.  Vidjeti na  HYPERLINK "URL://www.ea" URL://www.earth-policy.org i Daniel M. Berman & John T. O'Connor (1996) Who Owns the Sun? People, Politics and the Struggle for Solar Economy, Vermont: Chelsea Green.  Vidjeti Lester R. Brown (2001) Eco-Economy: Building an Economy for the Earth, New York: W. W. Norton & Co. LITERATURA A SEED Europe (2001) What's Up with our Climate?, Amsterdam: A SEED. Ayres, E. (2000) God's Last Offer  Negotianing for a Sustainable Future, New York: Four Walls Eight Windows. Beck, U. (1986) Risikogesellschaft. Auf dem Weg in eine andere Moderne, Frankfurt: Suhrkamp. Beder, S. (1997) Global Spin  The Corporate Assault on Environmentalism, Devon: Green Books Berman, D. M. & O'Connor, J. T. (1996) Who Owns the Sun? People, Politics and the Struggle for Solar Economy, Vermont: Chelsea Green. Bruno, K. and Karliner, J. (2002) Shell Games at the Earth Summit, URL: http://www.corpwatch.org/campaigns/PCD.jsp?articleid=3508 Bruno, K. (2002) Greenwash +10  The UN Global Compact's, Corporate Accountability and the Johannesburg Earth Summit, URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org/un" http://www.corpwatch.org/un Cifri, I. (1994) Napredak i opstanak  moderno mialjenje u postmodernom kontekstu, Zagreb: HSD. Cifri, I. (2002) Okolia i odr~ivi razvoj  ugro~enost okoliaa i estetika krajolika, Zagreb:HSD. Constanza R., Arge R. de, Groot R. de, Farber S., Grasso M., Hannon B., Limburg K., Naeem S., O'Neill R. V., Paruelo J., Raskin R.G., Sutton P., Belt M. van (1997) The Value of the World's Ecosystem Services and Natural Capital, u Nature 387: 253-260. Court, T. de la (1990) Beyond Brundtland, London: Zed Books. Frank, T. (2002) One Market Under God, London: Vintage. Friend of the Earth (2002) Clashes with Corproate Giants, URL:  HYPERLINK "http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdf" http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdf . Giddens, A. (1999) Trei put  Obnova socijademokracije, Zagreb: Polti ka kultura. Glava , V.(1999) Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb: Dr~avna uprava za zaatitu prorode i okoliaa/Hrvatske aume. Hawken, P., Lobins, A. B. and Lovins, L. H. (1999) Natural Capitailsm  The Next Industrial Revolution, London: Earthscan. Hildyard, N. (1993) Foxes in Charge of the Chickens, u Sachs, W. (ed.) (1995) Global Ecology  A New Arena of Political Conflict, London: Zed Books. Kalanj, R. (1994) Modernost i napredak, Zagreb: Antibarbarus. Keating, M. (1994) Program za promjenu, Zagreb: MGIZO. Klein, N. (2002) No Logo, Zagreb: VBZ. Lay, V. (1998) Odr~ivi razvoj i obrazovanje, doktorska disertacijaZagreb. Lay, V. (2001) `to bi bio odr~ivi razvoj Hrvatske?, u Odr~ivi razvoj Specijalni prilog, listopad 2001, Zagreb: Privredni vijesnik u suradnji s HR BCSD. Lubbers, E. (2002) Battling Big Business  Countering Greenwash, Infiltration and Other Forms of Corporate Bullying, Devon: Green Books. McBurney, S. (1998) Ecology Into Economics Won't Go, Devon: Green Books. Meadows, D, Meadows D. H., Randers J. & Behrens W. W. III (1973) Granice rasta, Zagreb: Stvarnost. Nessman, R. (2001) Drug Companies Drop AIDS Suits, (April 19) URL:  HYPERLINK "http://www.corpwatch.org" http://www.corpwatch.org Plant, C. & Plant, J. (1991) Green Bussiness  Hope or Hoax, Devon: Green Books. Poto nik, V. i Lay, V. (2002) Obnovljivi izvori energije i zaatita okoliaa u Hrvatskoj, Zagreb: MZOIUP. Ravaioli, C. (1991) Economist and the Environment, London: Zed Books. Sachs, W. (ed.) (1995) Global Ecology  A New Arena of Political Conflict, London: Zed Books. Shiva, V. (2002) Saving lives or destroying lives? World Bank sells synthetic soap & cleanliness to Kerala: the land of health and hygiene, URL: http://www.mindfully.org/WTO/World-Bank-Toilet-Paper23sep02.htm `imleaa, D. (2000) Snaga utopije  anarhisti ke ideje i akcije u drugoj polovici dvadesetog stoljea, Zagreb:  HYPERLINK "mailto:Z@P" Z@P. The ICC: Crusadin for Investment Liberalisation URL:  HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo" http://www.xs4all.nl/~ceo . The Global Compact: The UN's New Deal with 'Global Corporate Citizens' (1999) na URL: HYPERLINK "http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.html#note43" http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.html#note43 The World Bank and Fossil Fuels  A Clear and Present Danger (2002) URL:  HYPERLINK "http://www.seen.org" http://www.seen.org WCED (1987) Our Common future, Oxford: Oxford University Press. Whitelegg, J. (1993) Dirty from Cradle to Grave, URL: http://www.carbusters.org/freesources/DirtyfromCradletoGrave.rtf Worldwatch Institute (2002) State of the World 2002  Progress Towards a Sustainable Society, London: Earthscan. <@RT`bdfhlnpj"º Dprؾ,.68z:.0J~ "4NPb"$&ǽ˸˸˽˸˽˸˸˽˸˲˽˽˸˸˽˸˽˸˽˸˽˸˪˟jh;Ujh;U h;0J h;6jh;0JUh"2h;h"20JmHnHu h;0Jjh;0JUhvUhvU5CJaJhvU5CJaJ`b"$z| RTV~PRXj0 h;Uj4 h;Uj h;Ujh;Ujh;U h;6jh;0JUjh;Uh; h;0Jjh;Ujh;U9XZJ"$&FHPR<xz^^:p,x2T<>󶰩h;0JCJOJQJha_ha_6CJ ha_CJ h;6CJ h;CJ h;5CJ$jHh"2Ujh h;U h;6jh;0JU h;0JjP h;Uh;jh;U6Pxx2LP.$P$a$gd(^}$a$gd"2$a$$a$>|HJL.p(*HV4V(bpr$L$Pt溴洪ha_ha_6CJ ha_CJ h(^}6CJjh;CJU h"26CJh(^}h(^}6CJ h(^}CJ h"2CJ h;6CJh;0JCJjh;CJUjh;CJU h;CJh;0J5CJh;0J56CJ2>z:jl|"HJ Ht BDld6\򪷢򘌄yhWhWCJaJhWCJaJhWhW6CJaJ hWCJh;h;0JCJjh;CJUjh;CJUha_ha_6CJ ha_CJh"2h"2h"2CJ\aJh"25CJ\aJ h"2CJ h;CJ h;6CJ/:TftD6TL|jLNPRTVXgdW$a$gdW$a$$a$DFHNPTDFLl4|j"whWhWCJ\aJhWCJ\aJhWhW6CJ\aJ h"2CJj%h;CJUjh;CJU hWCJ hW6CJjh;CJU h;6CJh;0JCJjh;CJUj`h;CJU h;CJ."LTVXZhvUhvU5CJaJh"2hWhWCJaJ hWCJ h;CJXZ$a$41hPBP. A!"#$% DyK http://www.xs4all.nl/~ceoyK 4http://www.xs4all.nl/~ceoDyK www.moles.orgyK ,http://www.moles.org/dDyK Ehttp://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdfyK http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdfDyK www.corpwatch.orgyK 4http://www.corpwatch.org/DyK http://www.corpwatch.orgyK 4http://www.corpwatch.org/DyK http://www.basd-action.netyK 8http://www.basd-action.net/DyK http://www.seen.orgyK *http://www.seen.org/LDyK 'http://www.worldbank.org/wbi/cleanair/yK Nhttp://www.worldbank.org/wbi/cleanair/DyK http://www.basd-action.netyK 8http://www.basd-action.net/DyK URL:http://wbcsd.orgyK $http://wbcsd.org/ DyK http://www.corpwatch.org/unyK 8http://www.corpwatch.org/unDyK http://www.xs4all.nl/~ceoyK 4http://www.xs4all.nl/~ceoDyK www.symbiosis.dkyK 2http://www.symbiosis.dk/DyK  URL://www.eayK @../../../WINDOWS/Desktop/www.eaDyK http://www.corpwatch.org/unyK 8http://www.corpwatch.org/unDyK Ehttp://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdfyK http://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdfDyK http://www.corpwatch.orgyK 4http://www.corpwatch.org/DyK Z@PyK mailto:Z@PDyK http://www.xs4all.nl/~ceoyK 4http://www.xs4all.nl/~ceoUDyK 7http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.html#note43yK `http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.htmlnote43DyK http://www.seen.orgyK *http://www.seen.org/!@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH N@N Heading 1$@&5B*\mH phsH uH@H Heading 2$$@&a$6CJ]aJF@F Heading 3$$dh@&a$5\N@N Heading 4$$dh@&a$5CJ\aJd@d Heading 5$$@&a$)5>*B*OJQJ\^JmH phsH ub@b Heading 6$$@&a$'>*@B*OJQJ^JmH phsH u^@^ Heading 7$$@&a$$B*KHOJQJ^JmH phsH uT@T Heading 8$@& B*OJQJ^JmH phsH u` @` Heading 9 $$@&a$&5B*OJQJ\^JmH phsH uDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 4B@4 Body Text5\<+@<  Endnote TextCJaJ>*@> Endnote ReferenceH*>@">  Footnote TextCJaJ@&@1@ Footnote ReferenceH*6U@A6 Hyperlink >*B*phFV@QF FollowedHyperlink >*B* phbC@bb Body Text Indent$da$5CJOJQJ\^JaJOr __Single TxtK$ #  n J%dx*$]^a$@CJKHRHgaJmH sH u\Q@\ Body Text 3$a$$B*KHOJQJ^JmH phsH uP@P Header  !B*CJaJmH phsH uBOB Definition List h^hj^@j Normal (Web)dd[$\$(B*CJOJQJ^JaJmH phsH u@O@ authorbig1CJOJQJ^JaJ>O> title15CJOJQJ\^JaJ4 @4 Footer  _$.)@. Page NumberJOJ sidelinks1@B*CJOJQJaJphc Q\,@'CNGPQWc!hr_xy/ًɌ )_ p + U pg<W&&#$3ZmKL$%jkZ[-.....354 589h=i==NTWWXRw"ؔٔmnoyz Bx%Dn U p0Ya'"[7t H^KK} \  00000000000000000000808080000(00[0[0[0[(0(00.0.0. 0. 0. 0.000800000P0000000000p0080000p000000@0@0My000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0 @0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0 @0@0 @0 @0@0 @0 @0@0@0 @0@0 @0@0 @007 4Ą<&DX>"Z    ȷRXZ X ! ]Dl-Pdy0KOs8  !.!###($Q$k$$ %A%%%%&XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX@  @ 0(  B S  ?H0(   ?N&4@N&,|;AN&v/BN&DCN&|DN&D?EN&FN&SGN&lHN&IN&$JN&1KN&|2C%&Y+rei    5F%&\+uh!l > *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName  "$23{|CEKM$% #E_ghjlnotc~jk c e RSZ[HINPUW %%''**++\,^,....////X2Y254?4J4S4[4\4^4_4d4n4 5$5,5-5/515354595C5556688888888h=i=q={=========o>q>@@'C)CDDGGGGHH$H%H/H0H;HUWmoyz &0235BD)+^_jlyz%'QTBDuvCF  XZmp"wHK]68Fj}Jdfh 8QW VXpz9;xzCE "`a#'-2y{!&,18=BGNV]bhilouz~  "',GI37np_airt| HOQRTnp%'HJ^ejqy/GK57  !#$*+./6} ;<Akor\_ )5:;?@FJO"$23YZlmJL#%ikY[--....334454 5 58899g=i===NNTTWWXXQwRw!"הٔloxz ADwz$'CFmp TW or/0XY`a&'!"Z[67st GH~]^JKJK|} [\   ivaivaivaivaivaivaivaivaivasimlesa >6MJ1 @xnhtt(Y'61 hh4UB<{t(Y' #   "2cV](^}RMa_zD;vUW3m p^ }a|!0@t)CNXhr{00 0 000(040<0D0Z000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana?5 z Courier New;Wingdings"uuq %iw$H}!4d2QH?c~Kada su Jamesa Wonga, malezijskog ministra okoliaa i turizma, a ujedno i vlasnika jedne od najveih korporacija za preradu drvivasimlesa8         Oh+'0,8DP\l |    Kada su Jamesa Wonga, malezijskog ministra okoliša i turizma, a ujedno i vlasnika jedne od najvećih korporacija za preradu drvoadaivavavaNormal simlesa2mlMicrosoft Word 10.0@e@E݋@Z @Z %՜.+,D՜.+,h hp|  It twiA Kada su Jamesa Wonga, malezijskog ministra okoliša i turizma, a ujedno i vlasnika jedne od najvećih korporacija za preradu drv Title  8@ _PID_HLINKSAh ~SN<http://www.seen.org/@90http://www.xs4all.nl/~ceo/observer5/global.htmlnote43 R6http://www.xs4all.nl/~ceo h3 mailto:Z@PY0http://www.corpwatch.org/-Ehttp://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdf>,*http://www.corpwatch.org/unlr' ../../../WINDOWS/Desktop/www.ea$http://www.symbiosis.dk/ R!http://www.xs4all.nl/~ceo>,http://www.corpwatch.org/unDShttp://wbcsd.org/dihttp://www.basd-action.net/x'http://www.worldbank.org/wbi/cleanair/SNhttp://www.seen.org/dihttp://www.basd-action.net/Y http://www.corpwatch.org/Y http://www.corpwatch.org/Ehttp://foei.org/publications/corporates/clashes_corporate_giants.pdfQhttp://www.moles.org/ Rhttp://www.xs4all.nl/~ceo  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJLMNOPQRTUVWXYZ_Root Entry F=4Z aData 1Table_WordDocument6SummaryInformation(KDocumentSummaryInformation8SCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q