ࡱ> 9 bjbj2q l|Xfffz8L,z)2HH(pppppp&&&&&&&$* -P&fppppp&`ffpp)```pfpfp&`p&``<?%ff&p< nuz p%&)0)&|l-fl-&`zzffffDani Ante Star evia Prvi znanstveni skup Lika i Li ani o hrvatskom jezikoslovlju Gospi - Karlobag, 3. i 4. svibnja 2002. Diana Stolac Hrvatsko-francuska gramatika `ime Star evia iz 1812. godine Li anin `ime Star evi autor je dviju zna ajnih gramatika objavljenih u Trstu 1812. godine. Posebno mjesto u povijesti hrvatskih gramatika zaslu~uje njegova Nova ri oslovica iliri ka kao prva gramatika hrvatskoga jezika napisana na hrvatskom jeziku, dok je njegova Nova ri oslovica iliri ko-franceska prva gramatika francuskoga jezika na hrvatskom jeziku. U radu se predstavlja Star evieva Nova ri oslovica iliri ko-franceska, vrijeme njezina nastanka, njezina namjena i struktura. Donosi se ocjena pojedinih Star evievih jezikoslovnih postupaka. Klju ne rije i: hrvatski jezik, francuski jezik, jezikoslovlje, gramatika, kontrastivna gramatika `ime Star evi, pored Frana Kurelca, jedan je od najzna ajnijih li kih jezikoslovaca. Roen je 18. travnja 1784. u selu }itniku kraj Gospia. `kolovao se za sveeni ko zvanje u Vara~dinu, Zagrebu i Grazu, gdje je zavraio filozofiju, a u Senju je zareen 1808. godine. Nakon kratkih slu~bovanja u Senju, Gospiu, Li kom Novom i Udbini skrasio se 1814. godine u Karlobagu, gdje ostaje gotovo pola stoljea - sve do svoje smrti 14. svibnja 1859. godine. Star evi je bio ovjek airokih interesa, ato pokazuje njegovih sedam objavljenih knjiga vjerskoga karaktera, dvije gramatike te brojni prilozi u publikacijama "Glasnik dalmatinski" i "Zora dalmatinska". O njegovoj iznimnoj obrazovanosti govori podatak o velikome broju jezika kojima se slu~io: latinskim, njema kim, talijanskim, francuskim te gotovo svim slavenskim jezicima. Upravo je njegovo izvrsno poznavanje francuskoga jezika zapanjilo francuskoga maraala Augusta Marmonta, koji je nakon postavljanja za generalnoga guvernera netom uspostavljenih Ilirskih provincija (Les Provinces Illyriennes), sa sjediatem u Ljubljani, sreo mladoga Star evia u Gospiu, u srcu Like, gdje nije o ekivao takvoga intelektualca. Naravno, time je bio odreen i Star eviev jezikoslovni put. Naime, prosvjetna je politika novih francuskih vlasti omoguavala nastavu na materinskom jeziku u osnovnoj akoli i ni~oj gimnaziji, dok su za viae razrede odreeni francuski i talijanski jezik. U to je doba ve bilo i talijanskih gramatika i gramatika hrvatskoga jezika na talijanskom jeziku. Dapa e, upravo je 1808. godine u Dubrovniku Francesco Maria Appendini objavio svoju opse~nu gramatiku hrvatskoga jezika Grammatica della lingua Illirica, koja e kasnije do~ivjeti brojna izdanja. Ali, ni dva stoljea nakon Kaaieve prve tiskane gramatike hrvatskoga jezika, joa uvijek nije bilo gramatika hrvatskoga jezika na hrvatskome jeziku. O gramatici francuskoga jezika da i ne govorimo. Stoga ne za uuje da je upravo `ime Star evi nakon susreta s Marmontom dobio - i prihvatio - zadatak sastaviti baa ovakve dvije gramatike. Uskoro, ve 1812. godine objelodanjuje u Trstu u tiskari Gaspara Weisa ak dvije gramatike: Novu ricsoslovicu iliricsku, prvu gramatiku hrvatskoga jezika na hrvatskom jeziku te Novu ricsoslovicu iliricsko-francesku, prvu gramatiku francuskoga jezika na hrvatskom jeziku. Premda stru na literatura osim ovih dviju gramatika spominje i treu Star evievu gramatiku objavljenu iste godine i s (gotovo) istim naslovom - Nova ricsoslovnica iliricska, ne uvratavamo je u popis Star evievih gramatika, jer njezino postojanje joa uvijek nije potvreno, a objavljivanje dviju gramatika istoga naziva u istoj godini bilo bi potpuno nevjerojatno. Naime, dovoljno je iznimna ve injenica da je Star evi u istoj godini objavio dvije razli ite gramatike. U daljnjem je tekstu pozornost usmjerena Star evievoj Novoj ricsoslovici iliricsko-franceskoj, prvoj gramatici francuskoga jezika na hrvatskom jeziku. Premda prva, nije u potpunosti izvorno djelo, za razliku od Nove ricsoslovice iliricske koja jest Star evievo izvorno djelo. Rije  je o preradi opse~ne francuske gramatike njema koga sveenika D. J. Mozina objavljene na njema kom jeziku 1809. godine u Tbingenu pod naslovom Franzsische Sprachlehre in einer neuen und fasslichen Darstellung bearbeitet vom abb Mozin. Naravno, da je njegova gramatika prerada Mozinove, Star evi jasno navodi na naslovnici svoje gramatike: Mozin Nova ricsoslovica iliricsko-francezka prineshena po Shimi Starcsevichu xupniku od Novoga u Lici, na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah. U Tarstu 1812. Slovima Gaspara Weis. Uostalom, za veinu gramatika starijega hrvatskog jezikoslovlja mo~emo utvrditi uzore u stranim gramatikama, od Alvaresove gramatike latinskoga jezika koja je utjecala na isusova ke gramatike, od Kaaieve nadalje, do be kih gramatika s konca 18. stoljea. Postavljanjem hrvatskoga jezika u kontrastivan odnos s nekim drugim jezikom ova je Star evieva gramatika u tradiciji pisanja hrvatskih gramatika. Tako ine i autori gramatika koje na po etku 19. stoljea prethode Star eviu - Josip Volti 1803. godine, Francesco Maria Appendini 1808. i Josip Matijevi 1810. godine. Volti svoju gramatiku objavljuje uz trojezi ni hrvatsko-talijansko-njema ki rje nik i knjigu naslovljuje: Ri oslovnik iliri koga, italianskoga i nima koga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom. Appendinijeva je Grammatica della lingua Illirica, kao ato je ve re eno, gramatika hrvatskoga jezika pisana talijanskim jezikom. Obje ove gramatike normiraju atokavski knji~evni jezik, dok je trea, Matijevieva Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, gramatika kajkavskoga knji~evnoga jezika u kontrastivnome odnosu s njema kim jezikom. Star evi ne slijedi tradiciju baa u potpunosti, jer su do tada jezici s kojima je hrvatski bio usporeivan bili latinski, talijanski i njema ki, a u rukopisnoj Kri~anievoj gramatici ruski i ostali slavenski jezici, pa je Star evi zaslu~an za proairivanje toga popisa francuskim jezikom. Hrvatske gramatike, koje su prema svojemu naslovu gramatike npr. latinskoga ili ruskoga jezika, valja ipak sve smatrati i gramatikama hrvatskoga jezika, jer se u njihovim koricama skrivaju opisi gramati koga ustrojstva hrvatskoga jezika, ako ne izravno, onda svakako neizravno. Valja neato rei i o namjeni gramatika. Naime, veina je gramatika starijega hrvatskoga jezikoslovlja namijenjena govornicima hrvatskoga jezika koji ulaze u proces akolovanja - stoga latinski, talijanski ili njema ki u e da bi mogli pratiti nastavu i itati literaturu. Vidno je manje gramatika namijenjenih strancima, kao npr. Lanosovieva, koja je namijenjena govornicima njema koga jezika koji ~ele savladati osnove hrvatskoga jezika, ili kako autor ka~e slavonskoga. Obje su Star evieve gramatike namijenjene krajiakoj vojni koj mladosti. Vidi se to jasno na naslovnim stranicama - prva je u Trstu tiskana Nova ricsoslovica iliricsko-francezka prineshena po Shimi Starcsevichu xupniku od Novoga u Lici, na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah, a nakon toga iste godine Nova ricsoslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novog u Lici. I prema namjeni se, dakle, obje Star evieve, pa i ova francusko-hrvatska gramatika izdvajaju iz korpusa hrvatskih gramatika. Star evieva Nova ricsoslovica iliricsko-francezka obasi~e 311 stranica. To je opse~na gramatika, premda je u odnosu na Mozinovu prilagoena hrvatskome itatelju i u toj adaptaciji, ato zbog ~urbe, ato iz drugih razloga, neato skraena. Ova gramatika u stru noj literaturi nije opisana pa ovdje donosimo detaljan opis gramatike, uz naau ocjenu Star evievih jezikoslovnih postupaka. Gramatika je podijeljena u 12 numeriranih poglavlja (Glava) s gramati kim opisima, kojima su dodana dva poglavlja - razgovori i rje nik. Gramati ki opis francuskoga jezika u skladu je s onodobnim poimanjem gramatike, koja se gotovo mo~e izjedna iti s morfologijom. Stoga je od 12 poglavlja njih ak devet opis morfoloake razine. Osim ovih poglavlja kojima se opisuje morfoloaka struktura francuskoga jezika, gramatika ima jedno, uvodno, poglavlje koje opisuje odnose francuske fonetike, fonologije i grafije, te jedno kratko poglavlje posveeno sintaksi. U posljednje, 12. poglavlje Star evi je uklju io nekoliko ina e odvojenih jezikoslovnih problema: sintakti ke, leksikoloake i pravopisne napomene te akcenatska i interpunkcijska pojaanjenja. Poglavlja ove gramatike razli ite su du~ine - od jedne nepune stranice (Glava deseta) do ak 88 stranica (Glava shesta). To ne treba uditi jer su sredianja poglavlja razdijeljena prema vrstama rije i, pa je razumljivo da su zna ajno du~a poglavlja posveena glagolima i imenicama negoli uzvicima, veznicima ili prijedlozima. U predstavljanju gramatike krenimo redom po poglavljima. Glava parva (str. 5-28) upoznaje itatelja s grafijom koju rabe Francuzi - slova franceska. Dijele se na samoglasna i skupglasna. Samoglasna slova mogu biti jednostruka, mogu od njih nastati sastavljeni samoglasnici te nosoglasnici. Slova/glasovi su temeljne jedinice, a prva viaa jedinica je slovka ('slog'). Neka samoglasna slova imaju nadslovak ('naglasak'). Star evi ne odreuje koji su to samoglasnici u rije i koji imaju naglasak, dakle ne govori izrijekom da je posljednji slog, ali nazna uje razloge za nadpostavljanje nadslovakah na samoglasnike: "za odrediti razliku glasa, ali isto zlamenovanje jedne ricsi" (str. 6). Imenuju se tri francuska nadslovka: oshtri (l' accent agu), teshki (l' accent grave) i smotani (l' accent circonflexe). Dalje se predstavljaju jednostruki i sastavljeni samoglasnici, meu njima i dvojglasnici, a onda i nosoglasnici. Star evi ovdje esto usporeuje francuski izgovor s hrvatskim, pa nalazimo biljeake kao: "tako da se i razliva poput nashega j"; "koj se csuje kaono xe u nashoj besidi Boxe, moxe"; "kaono kod nas u besidam ljepo, krjepko po dubrovnicsku"& Ako mu se ini da mogu pomoi i neki drugi jezici, navodi ih, ato pokazuje npr. ova usporedba s latinskim izgovorom: "Um zvoni kao om u besidam iz latinskoga jezika uzetim", ili ove s maarskim: "koj poznaje ugarsko slovo , dobro u franceskom izgovara eu, jeu", "samoglasnik u izgovara se istim nacsinom kojim kod Ugarah kroz okruglo zaoshtrene usnice: humain, obscure." O ito je gramati ar bio svjestan vjerojatnoga jezi noga obrazovanja svojih itatelja. Da je gramati ar odabrao kontrastivan pristup izradi ove gramatike, vidi se i u potpunom popisu dvoglasnika, koji je u injen po shemi: X izreci kao kod nas Y primjeri, npr. "ia izreci kao kod nas ia dia-deme, diamant" (str. 11). I predstavljanju izgovora skupglasnikah ('suglasnika') pristupa se kontrastivno, npr. "B, b, izgovara se kao i kod nas na pocselu, u sridini, i na svarhi beside, izvan ako prid njim stoji skupglasnik, onda se ne csuje: boir, abdiqu, subnenir, Job, Caleb, Jacob, plomb. izreci plom." (str. 13). Dug je, i posebno zanimljiv opis artikulacije suglasnika g, iz kojega donosimo krae izvatke: "G, g, prid a, o, u, izgovara se istim glasom, kojim u iliricskom jeziku& /& / Ako G imade za sobom n tali se, i daje s' njime glas, koga u nashem jeziku dobivamo od nj njegov, govornje n.p. compagne, compagnon, compagnie, regner, uzreci: Kompanj, kompanjon, kompanji, renje& /& / Ako-li za njim stoji, ne izgovara se, nego samo ukazuje, da g imade svoj naravski glas, koga csujemo u besidam koga, drugoga, i prilicsnim: guerir, guettr, izr. gerir, gette." (str. 14). Najdu~i je, pak, o ekivano opis uporabe suglasnika h - premda "u vechem dilu besidah ne ima glasa" (str. 15). Koliko je to problem, pokazuje i popis od ak desetak stupaca popisa rije i u kojima se pojavljuje h na po etku, a koji je ujedno i dvojezi ni francusko-hrvatski rje nik (str. 15-20). Na kraju poglavlja dodane su dvije stranice teksta za vje~banje itanja - "L'oraison Dominicale". I nadalje svako poglavlje ima odlomak naslovljen Za Vixbanje, u kojemu se donosi didakti ki pripremljen materijal za samostalnu vje~bu korisnika gramatike, potvrujui namjenu gramatike - vojni koj mlade~i za u enje francuskoga jezika nakon uspostavljanja Ilirskih provincija. Glava druga (str. 28-55) uvodni je tekst u morfoloaki opis francuskoga jezika. Nabrajaju se vrste rije i, kojih je u francuskom jeziku devet: Spol (l' article), Ime (le nom), Zaime (le pronom), Vrimenorics (le verbe), Dionorics (le participe), Priricsak (l' adverbe), Pridstavak (la preposition), Veznik (la conjonction) i Medjumetak (l' interjection) (str. 28). Naravno, posebnu pozornost gramati ar posveuje lanu, kojega hrvatski jezik nema, premda on sam tako ne ka~e: "Spol imenuje se jedna ricsica, koja sluxi za ukazati pleme, i broj za njom slisechega imena" (str. 28). U usporednim likovima francuskim izrazima s lanom navode se hrvatski likovi s pokaznom zamjenicom ovi/ova/ovo . Primjeri pokazuju da je nekada jednozna an odnos rodova, ili kako Star evi ka~e plemena, npr. Le pre - ovi otac; La mre - ova mater, ali kako odnos nije, naro ito za stvari, jednozna an, imenici s lanom le za muaki rod mo~e odgovarati u hrvatskome imenica ~enskoga roda (le livre - ova knjiga), ili imenici s lanom za ~enski rod la u hrvatskom imenica muakoga roda (la paix - ovi mir), i tako dalje. I daljnji primjeri pokazuju razlike u rodu (muxko i xensko pleme) ili razlike u broju (jednobroj i vechbroj) izmeu francuskoga i hrvatskoga. Posebnu pozornost je posvetio primjerima koji pokazuju obvezatnost uporabe lana ili onim primjerima kada se lan ne rabi. Komentira se i hrvatski deklinacijski sustav, za razliku od promjene samo lana u francuskome: "Mnogovarstna prominanja zadnje slovke parvoga padanja, koja podnose imena u nashem jeziku, francezi ukazuju kroz le, la, les& /& / Poznajesh, da se u nashem jeziku minja ime i spol, a kod Francezah sami spol" (str. 29). Za razumijevanje morfosintakti koga polo~aja imenica u francuskom, u odnosu na naau deklinaciju, Star evi navodi pojmove sujet, regime direct i regime indirect (str. 29). Opis prilagoava funkciji u enja, pa navodi i pitanja na koja imenice odgovaraju i pade~ u hrvatskom jeziku: za sujet to je tko? ali shto? i parvo padanje, i tako dalje. Stoga u ovome poglavlju prevladavaju brojni primjeri, popisi imenica i sintagmi, re enica koje su sortirane prema glagolskim rekcijama i sl. Na kraju svakoga odlomka dodani su francuskim obilje~enim rije ima hrvatski ekvivalenti, pa itatelj gramatike mo~e sam provjeravati je li dobro razumio re enice. Tako je Star evi u svoju gramatiku uklju io i svojevrsnu zbirku zadataka. Osim ovih, ima i klasi nih prijevodnih vje~bi, naslovljenih Za prinositi u francesko. Glava trecha (str. 55-75) posveena je imenicama, pa je tako logi an nastavak prethodnoga poglavlja. Kree od definicije imenice: "Ime samostavno zove se ono, koje u govorenju samo stati moxe, i ukazuje sobstvo ali stvar, bila chuchenja, ali razuma pridstojak" (str. 55). Upozorava na rije i koje su jednoga roda, ali zna e ili drugi (spol) ili oba i sl., ime potvruje svoje poznavanje razlike izmeu gramati koga pojma roda i semanti koga spola. I u ovome su poglavlju razli iti popisi imenica kojima se potvruju neka morfoloaka ili tvorbena na ela, ali su esti i dodatci iznimaka, naslovljeni kao Izimlju se slidecha ili Posebna pravila. Poglavlje zavraava posebno dugim popisom rije i koje "jednako se skoro izgovaraju, ali razlicsito imadu pisanje, i zlamenovanje" (str. 69-75). Na takve, mahom semanti ke probleme za svakoga tko usporeuje dva jezika upozoravaju i drugi gramati ari. Glava csetvarta (str. 75-96) predstavlja pridjeve i brojeve. Kree se od pridjeva: "Pridavno ime zovemo ono, koje se samostavnomu pridruxuje za ukazati njegovu vlastitost koju, ali kakojstvo. Buduch pak da samostavnoga vlastitosti ukazuje, i kakvosti, s' njime u plemenu ima slagati" (str. 75). Pridjevi su, dakle, definirani i morfoloaki i sintakti ki, tj. odreuje im se sro nost s imenicama. Ali, ne zastaje se na tome, nego se komentira i redoslijed rije i u re enici (Mista, koja pridavna imena uzimlju): "U nashem jeziku pridavno ime stoji kad prid, kad za samostavnim, vindar vekshinom prid njim, poglavito, ako imade slovkah vishe od njega. Ovo isto skoro biva i u francezkom jeziku, tako, da obicsaj za pravilo, sluxi" (str. 78). Kako u hrvatskom broj slogova (slovkah) nije odrednica za antepoziciju ili postpoziciju pridjeva, o ito je to pravilo oblikovano pod francuskim utjecajem. Na to upuuju i pravila i primjeri koje u gramatici slijede, gdje se uklju uju i semanti ki razlozi za izbor redoslijeda rije i. Redanje ovih sintaktostilisti kih zna ajki ipak zavraava konstatacijom o stilskoj obilje~enosti postpozicije: "Skoro bi se moglo rechi, da se imena u vlastitom razumku stojecha za samostavnim, kada se potribuju u razumku prineshenom, i govorenju ureshenom, pridpostavljaju" (str. 81). Nakon vje~bi za korisnika gramatike autor se vraa ovome problemu, sada unosei semanti ke diferencijacije, npr. un homme grand, visoki csovik - un grand homme, csovik od velikoga zasluxenja (str. 83). Sljedi prikaz stupnjevanja pridjeva, u kojemu nakon uobi ajenih primjera (i odstupanja od pravila) slijede pridjevi koji bi mogli initi sintagmu s imenicama koje zna e ato lijepo i uljudno (zlamenovanje lipote ali uljudnosti), npr. joli, joliet, joliette - lip, lipushan, nakon ega se navode i takve imenice, npr. un lion, un lionnceau - lav, lavich (str. 87). Time se u ovoj gramatici ulazi i u podru je kolokacija, ato za ovo vrijeme nije uobi ajeno. Nakon pridjeva u ovome se poglavlju predstavljaju brojevi: "Brojoricsi ukazuju mnoxtvo, ali red stvarih. Ukazujuche mnox; zovuse temeljobroji (nombres cardinaux) a druge redobroji (ordinaux)" (str. 88). Slijede na ini tvorbe te druge podvrste brojeva, usporeene s hrvatskim sustavom brojeva kao vrste rije i. Na~alost, Star evi ovdje ne donosi hrvatske nazive, nego samo francuske i opis njihove uporabe, npr. nombres collectifs koji odredjeno mnoxtvo stvarih iste varste ukazuju (npr. une douzaine, dvanaesterica); nombres partitifs, ukazuju dile ciloga (npr. le demi, polovica) i nombres augmentatifs, ukazuju, je li stvar jednostruka, ali sastavljena (npr. le douple, dvostruki, a, o) (str. 92-93). Glava peta (str. 96-148) podu~i je morfoloaki opis zamjenica: "Zaime zove se ona besida, koja se misto imena, ali vishe putah misto ciloga izrecsenja postavlia za ukloniti se csestomu i nepovoljnomu ponavljanju iste beside" (str. 96). Konstatira se da "ricsoslovci razlucsuju shest zaimenah" (str. 97), imenujui ih ovdje samo francuski i dajui temeljne zna ajke, a kojima se dalje posveuju posebna potpoglavlja. Prva su zaimena sobstvena (pronoms personnels), kojima se imenuju tri sobstva: "parvo, koje govori; drugo, s' kojim se govori i treche, od koga se govori" (str. 97). Bilixka koja slijedi vraa itatelja na pitanja koja je nau io postavljati za odreivanje morfosintakti koga polo~aja imenica, te zaklju uje da se njima mo~emo slu~iti i za zamjenice (str. 78). Dalje se ni~u li ne zamjenice za sva tri lica i u oba broja, uz oprimjerenja, ato u sintagmama, ato u re enicama. Druga su zaimena posvoina (possessifs). Nakon pregleda posvojnih zamjenica u francuskom jeziku, Star evi ovdje daje i zanimljivu sociolingvisti ku napomenu - da se u francuskom puno rjee rabi ton (tvoj) nego u nashem te da se umjesto njih rabi votre (vash), kao zamjenica iz poatovanja. U literaturi je poznato da je `ime Star evi u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj komentirao gramatiku hrvatskoga jezika Grammatica della lingua Illirica Francesca Marije Appendinija, ali se ne navodi da je to inio i u svojoj Novoj ricsoslovici iliricsko-francezkoj. Upravo u odlomak o posvojnim pridjevima Star evi uklju uje svoj podu~i kometar o Appendinijevu tuma enju zamjenice njein, kao jedinoga lika "posve u dubrovnicskom jeziku", dok je Star evi upoznat s likom njezin, pa navodi hrvatska podru ja gdje se upravo taj rabi. U tome se kometaru Star evi dosta zaplie, jer je o ito da tekst nije uklju io zbog problema samoga nego da prigovori Appendiniju na izdvajanju dubrova koga kao jedinoga koji se "pravi i csisti iliricski nazvati moxe" - sam zaklju uje da francuska zamjenica son u sebi uzdaxi zamjenice koje mi razlu ujemo: svoj, njegov, njihov i njezin (str. 115-116). Sljedee su skupine zamjenica: pokazne (zaimena kaxiteljna - demonstratifs), upitne (zaimena upitiva - interrogatifs), odnosne (zaimena uznosiva - relatifs) i neodreene (zaimena neodlucsiva - indefinis). Zna ajne razlike koje se pojavljuju u morfologiji francuskih i hrvatskih zamjenica nazna ene su u osnovama, a u enju poma~e velik broj primjera, sitnim slovima tiskanih bilje~aka i zadataka za vje~banje. U ovome se dijelu gramatika joa jednom potvruje kao gramatika francuskoga jezika za korisnika kojemu je hrvatski jezik materinski i koji e trebati, zbog promijenjenoga dr~avnoga ustrojstva, brzo nau iti rabiti francuski jezik. Glava shesta (str. 148-236) je, kako je ve nazna eno, najdu~e poglavlje ove gramatike. Rije  je o vrlo opse~nome opisu glagola - naslovljenu Od Vrimenoricsih (verbes). "Vrimenorics jest onaj dil govorenja, koj izgovara dilo ucsinjeno ali primljeno od podloge; ali takogjer stalex iste" (str. 148). Podloga ili podmed je subjekt, to pokazuje da se glagol objanjava iz svoje naj eae funkcije predikata, te njegove sro nosti sa subjektom. Ukratko, umjesto morfoloakoga nudi se morfosintakti ki pristup. Uvode se i opisuju kategorije lica (sobstva), broja i na ina, pojam konjugacije (prigibanja), nakon ega se donose cjelovite konjugacije obaju francuskih pomonih glagola: avoir - imati i tre - biti. I odmah nekoliko stranica zadataka - Nikoja za vixbanje varhu le, en, y. Sredianji je dio morfoloakoga opisa glagola prikaz etiriju konjugacijskih obrazaca, predstavljenih glagolima aimer - ljubiti, finir - svarshiti, devoir - morati i vendre - prodavati. Za pasiv (tarpeche vrimenoricsi - verbes passifs) bira obrazac tre pay - biti plaen, a za neutralne glagole (nijednostrane vrimenoricsi - verbes neutres) courir - tarcsati i tomber - padati; dodajui i popis glagola koji se u toj tvorbi slu~e pomonim glagolima tre, odnosno avoir. Slijedi odlomak Od Zaimenivih Vrimenoricsih (Verbes pronominaux): s'aimer - ljubiti se, se rendre - podlagati se. Ovdje valja zastati na informacijama koje se nude o uporabama ovih glagolskih likova u preoblikovanim re enicama. Naime, donose se oblici dobiveni preoblikom nijekanja (nicsuch), pitanja (pitajuch) i istovremenoga pitanja i nijekanja (ujedno pitajuch i nicsuch). A kako sljedei odlomak govori o bezli nim glagolima (Od brezsobstvenih Vrimenoricsih - impersonnels), , a pasiv je ve ranije bio obraen - dobivamo kvalitetnu podlogu za razumijevanje procesa preobli avanja, ato danas gramatike donose u svojim sintakti kim opisima. Nakon ovako predstavljenoga glagolskoga sustava francuskoga jezika slijede kratki odlomci u kojima gramati ar pokuaava odgovoriti na niz pitanja koja e si svaki korisnik vjerojatno postaviti. Stoga donosi Tumacsenje vrimenah, u kojemu o svakome glagolskome vremenu ka~e pokoju rije , nakon ega svako vrijeme oprimjeruje u podu~im re enicama. Posebno izdvaja pitanja: Kada se potribuje conjonctif?; Kako se ima potribovati conjonctif, kada prid njim ide indicatif? Svjestan da je teako, ako ne i nemogue, nau iti jezik iz gramatike, izrijekom ka~e: "Ostala naucsit obchenje s' poznateljim jezika" (str. 206). I odmah dodaje podu~u vje~bu, naslovljujui je: Da bolje razumish, shti slidecha. Vje~ba je na tome mjestu bila nu~na, jer iza nje slijedi popis nepravilnih glagola, dakle onih koje e od prikazanih pravila odstupati - neredljive vrimenoricsi (verbes irreguliers). Glagoli su sortirani prema konjugacijskim tipovima, a one koje u to nije mogao smjestiti, s dosta humora okupio je u odlomku pod naslovom Slide nikoje neredljive vrimenoricsi, koje u prigibanju od ostalih malo muscnie csine (str. 220 i dalje). Kako je opis glagola zapo eo morfosintakti kim napomenama, tako i zavraava - vraa se sro nosti subjekta i predikata (Slaganje vrimenoricsi s' podlogom) te govori o razlikama u valentnosti pojedinih glagola u francuskom i hrvatskom jeziku. Na kraju se bavi participima - Dionoricsi (participles), a za utvrivanje razlike od pridjeva, poziva se na ve re eno o pridjevima. Slijede etiri kratka poglavlja o nepromjenjivim vrstama rije i: Od Priricska - adverbe (str. 237-244), Od Pridstavakah - prpositions (str. 244-248), Od Veznikah - conjonctions (str. 248-250) i Od medjumetakah - interjections (str. 250-251). U ovim poglavljima donose se samo najnu~nije informacije o ovim nepromjenjivim vrstama rije i te popisi rije i, dakle, opet kratki dvojezi ni francusko-hrvatski rje nici. Glava jedanaesta (str. 251-257) - Od slidenja iliti reda besidah - usporeuje dobar i loa red rije i u francuskom jeziku - prava i kriva izrecsenja. Za odreivanje ispravnoga reda rije i nudi se zanimljivo, premda teako provedivo, na elo: "U redu besidah obchinski je zakon, da jedna za drugom slidi onako, kako se izrecsenje na parvi pogled lahko razumiti moxe, inacsie nebude utecsenje (proposition) francezko" (str. 251). Ipak, daje dodatna pravila o redu rije i u preoblikovanim re enicama, o polo~aju zamjenice i sl. Posljednja je glava dvanaesta (str. 257-263) ima najdu~i naslov jer je u nju uklju eno viae razli itih gramati kih podru ja: Od uresajah, pomanjkanjah i razdilenjah ricsoslovskih. Uresaja su u francuskom jeziku etiri: elipse, pleonasme autoris, syllepse i inversion, dok su odstupanja: solecime, barbarisme, cheville i disconvenance. Na~alost, Star evi ove francuske nazive ne prevodi na hrvatski jezik, a vjerojatno zbog ~urbe u zavraavanju gramatike i ne razrauje definicije te daje vidno manje primjera nego u ranijim odlomcima. Sljedei su odlomci ovoga poglavlja joa krai - pravopisna su pravila svedena na samo tri pravila za pisanje velikoga po etnoga slova, etiri su pravila za bilje~enje naglasaka, te niz samo nazna enih nadslovnih i podslovnih znakova u francuskoj grafiji, te za kraj popis interpunkcijskih znakova. Za razliku od svega ostaloga nabrojenoga u ovom poglavlju, za interpunkcijske znakove Star evi donosi i hrvatsko nazivlje, npr. piknja, zarezak, piknjozarezak, dvojpiknja& Ovime je zavraio opis ustrojstva francuskoga jezika, ali ne i Star evieva gramatika. Slijede Razgovori (str. 264-279), ak 10 razgovora na razli ite teme: Upitivanje za zdravlje, Od Pohadjanja, Medju slugom i gospodarom, Medju Csizmarom i njegovim Kupiteljem, Rucsak& Posebno je zanimljiv VIII. razgovor - Naucsitelj jezika, u kojemu Star evi progovara o svojoj ricsoslovici. Teme pokazuju i vrijeme nastanka ove knjige i stvarne komunikacijske potrebe. Rezultat su prosvjetiteljske tendencije za prakti nim. Razgovore dopunjava Skupljenje besidah potribitih (str. 279-311), dvojezi ni francusko-hrvatski rje nik, ureen po principu pojmovnih rje nika obi no pridodanih hrvatskim gramatikama u 18. i na po etku 19. st. Time zavraava Nova ricsoslovica iliricsko -francezka, prerada i prilagodba Mozinove francuske gramatike iz pera li koga jezikoslovca `ime Star evieva. Svoje mjesto u povijesti hrvatske gramatikologije zabilje~io je ovom prvom gramatikom francuskoga jezika na hrvatskom, ali je u njoj ia itavanje gramati koga opisa hrvatskoga jezika mogue tek posredno. Uslijedila je stoga iste 1812. godine Nova ricsoslovica iliricska, kojom se potvrdio kao jedno od najveih imena hrvatskoga jezikoslovlja. Literatura: Appendini (1808): Francesco Maria Appendini, Grammatica della lingua Illirica, Dubrovnik. (18282; 18383; 18504). Baras (1977): Frano Baras: Maraal Marmont i hrvatski jezik, Radovi Pedagoake akademije u Splitu, sv. 2, Split, str. 57-79. Kaai (1604): Bartol Kaai, Institutionum linguae Illyricae libri duo, Rim (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2002). Kri~ani (1665): Juraj Kri~ani, Gramati no izkazanje ob ruskom jeziku, rkp. Lanosovi (1795): Marijan Lanosovi, Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, Budim. Matijevi (1810): Josip Matijevi, Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, Zagreb. Nyomrkay (2000): Istvn Nyomrkay, Kroatisti ke studije, Matica hrvatska, Zagreb. Ravli (1963): Hrvatski narodni preporod I., priredio Jakaa Ravli, "Pet stoljea hrvatske knji~evnosti", knj. 28, Matica hrvatska, Zagreb. Star evi (1812): `ime Star evi, Nova ricsoslovica iliricska , Trst (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2002). Stolac (2002): Diana Stolac, Sintakti ke napomene u gramatici Tome Babia, "Zbornik o Tomi Babiu (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)", `ibenik - Zagreb, str. 165-174. Tafra (1993): Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb. Tafra (2002): Branka Tafra, Jezikoslovac `ime Star evi, u: `ime Star evi, Nova ricsoslovica iliricska, pretisak, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, str. 127-177. Vince (1978): Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Sveu iliana naklada Liber, Zagreb. Volti (1803): Josip Volti, Grammatica illirica, u: Ri oslovnik iliri koga, italianskoga i nima koga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom, Be .  O ~ivotu i radu `ime Star evia usp. Vince (1978) i Tafra (2002) te tamo navedenu bibliografiju.  Auguste Frderic Vies de Marmont (1774.-1852.). Iz opse~ne literature o A. Marmontu za ovu je temu nu~no izdvojiti: Baras (1977).  Ilirske su provincije uspostavljene nakon mira izmeu Austrije i Napoleona potpisanoga u Schnbrunnu 14. listopada 1809., a postojale su do srpnja 1813. godine.  U prvom je izdanju ove gramatike klju nu ulogu imao A. Marmont. Gramatika je nastala na njegov poticaj, pa je Appendini njemu posveuje. Ina e, na tu e gramatiku primjedbe imati tadaanji jezikoslovni autoritet Josef Dobrovsky, a `ime Star evi e svoje komentare o propustima Appendinijeve gramatike iznijeti 1812. godine u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj. Premda Appendini objavljuje 1828. godine drugo izdanje svoje gramatike, u njoj ne nalazimo popravaka koji bi imali uslijediti nakon Star evievih primjedaba.  Kaai (1604).  U to vrijeme i franjevac Joakim Stulli izdaje svoj veliki trojezi ni rje nik (s talijanskom natuknicom) Vocabolario (Dubrovnik 1810), takoer uz Marmontovu nov anu pomo. Do tada su mu ve bila objavljena prethodna dva rje nika istoga leksikografskoga projekta, svesci s latinskom i hrvatskom natuknicom: Dictionarium (Budim 1801) i Rje oslo~je (Dubrovnik 1806).  Tu gramatiku uvratava Jakaa Ravli u popis Star evievih djela u: Ravli (1963, str. 133). Treu je gramatiku, o ito, pretpostavio prema navodu iz korespondencije izmeu `ime Star evia i Ante Kuzmania, koju donosi kao primjer Star evieva otpora Gajevu pravopisu (posebno prema "osedlanome ") iz 1846. godine.  Prva gramatika hrvatskoga jezika na francuskom jeziku bit e objavljena tek 1869. godine u Zagrebu: Abrg de grammaire franaise-croate et de dictionnaire franais-croate, a autor je bio Paul Pierre. Rije  je o kratkoj gramatici (47 stranica) i malome rje niku (80 stranica). Prema Tafra (1993, str. 185).  Usp. Nyomrkay (2000).  Kri~ani (1665).  Metodoloako obrazlo~enje usp. u: Stolac (2002).  Lanosovi (1795).  Podcrtala D. S.  Osim bibliografskoga spominjanja nema du~ih osvrta, usp. Vince (1978, str. 116-118) i tamo navedene bibliografske podatke.  U to vrijeme Star evi jezik naziva ilirskim ili naaim, dok e tek kasnije, u drugoj fazi svoga jezikoslovnog rada, taj naziv promijeniti u hrvatski.  Iste nazive za vrste rije i Star evi donosi i u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj.  Predstavlja se mocijska tvorba, npr. Lion, lionne - Lav, lavica i sl..  U svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj Star evi je imenovao sljedee podvrste brojeva: temeljiti, redni, razmirni, sakupivi i razdiljivi, a takoer ih je opisao u poglavlju o pridjevima.  Appendini (1808, str. 176).  U vezi s namjenom gramatike, mo~emo izdvojiti popis Csasti vojnicske (str. 290-292). PAGE 1 PAGE 13 *T &(~z$n:<!P!!!>"t"#$$|% 56\]>*j0JUmHnHu 56]56] j0JU mHnHu>*CJ56CJ\]56CJ\]mHnHuCJ mHnHu5CJ \mHnHu5CJ\mHnHuCJmHnHuCJ6*TX * $')/:2j48``^$a$|%'))+8+\,4-8-Z--.B//20011:2f4h4j47788t88499d::::$;;;;;<=>>@"@F2F^FvFHH$IBI`ItIû۰ɑ j0JU56>*\]56>*\]mHnHu6]mHnHuj0JUmHsH\mHnHu \mHsH 56\]56\]mHsHmHsHj0JUmHnHu mHnHu56\]mHnHu68<<>?@BBEHHHNOKV@^0a2a dkptt{{nAB  p#` p#tIzIIIIII JVfVsV'WXWaWeWWX`XnXYYYYY6>*]mHnHuj0JUmHnHu6]mHnHu mHnHuUYZ&ZlZZZZZZ[t[[[[[Z\^\]]^_h_~_4aJaPbXbvb|bbbbbbbc.cLc`cccccd dffBgPg^gg>hBhhhj@jJjxjj~mmDonopooppppppjttttxxZyyyy{{RӀj0JUmHnHu mHnHu6]mHnHuZӀڀX2B.@jzҍԍciŎɎ1C<^bʓ̓^x,flpxΘؘܘ̙^>,6`fvŸpʠ 56\]mHnHu 56]5 56\]j0JUmHnHu mHnHu6]mHnHuOB*$6$|~\`xZP  p#` p# Vv 87æȦΦZhȩj204VZx&Tޭ (®֮:>bhį(@PбBжTjڻܽ̾Jl"` \.X mHnHu6]mHnHu_X\j 4pv|>`j8xz^x*68DFRTXZPT\p4l,r|ż\]6\6\]mHsHmHsH6H*6\]mHnHu56\]mHnHu j0JU6]6]mHnHu mHnHuGPp p.BR"r4R >"$ 2FHJrt>46BRTh B*ph6] 56] 56\] j0JU \mHsH6\]mHsHmHsH6\]mHnHu mHnHu6]mHnHuD&*:>NTh v mHnHu0JmHnHu0J j0JU6] j0JU B*ph6B*]ph R h]h&`#$ 0&P 1h. A!"n#n$n%SS  iH@H Normal$dh*$a$CJ_HaJmHsHtH<< Naslov 1$$@&a$ 56\]<@< Naslov 2$$@&a$ 56\]B@BNaslov 3$$@&a$5\mHnHu6A@6 Zadani font odlomka.U@. Hiperveza >*B*phf@f Tekst fusnote%*$5$7$8$9DH$^`CJaJmHnHu6&@6 Referenca fusnoteH*0 @"0 Podno~je  p#*)@1* Broj straniceTCBT Uvu eno tijelo teksta$*$^a$tH ^R@R^Tijelo teksta, uvlaka 2 ^5\mHnHu@V@a@ SlijeenaHiperveza >*B* ph Y _  3s%0;EL7i| cM t { |*R{,P JU5STB`! "E"F"%K)-E/F/04+788|<}<}@eB-DFFHkJK OQQSTmVXR]^^g`h`sbtbdefff9i:i)k+k7kk#llmVmmnnoo$pp?qqJrrqs|uuv4xiyyyyyyjz{[{{b||||||||(00(000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0 0 |%tIYӀ X8BPR !!)*QRz{+,OQ IJTU6 RUAC_a " " "D"G"%%J)L)--D/G/0044*7+788{<}<|@~@dBfB,D.DFFHHjJlJKK O OQQSSTTlVmVXXQ]R]^^f`i`rbubdddfgf8i;i(k+k6k7kkk"l#llllmUmmnnnnoooo#p$ppp>qqqqIrLrrrpsss{u~uuuvv3x6xhykyyyyyyyyyyyizlz{{Z{]{{{a|d||||||||||A (b(..6666>>??WJXJBSESUU[W\W^WaW[[[[$d?CDEFHKLNQRTU\]`bfgklmnuwz{|         " $ & 2 4 8 : < @ B F H J N P R T @ X Z d j @    @      L@                 UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;Wingdings?5 z Courier New"1=y=y efz]0#nx0dVs 2Qdr D. StolacD.StolacOh+'0  4 @ L Xdlt|drr D. Stolac . S. S Normal.dot D.Stolact2StMicrosoft Word 9.0@F#@ґ:@ nu@ nuz]՜.+,0 hp|  v0Vs dr Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fnu1Tablel-WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolnunu  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q