ࡱ> 9 bjbj2`l,ddd84D,=32  "BBB0000000$o4 60%0_BB2___rBB0_0_ _9'rT/T00B Jgmu,8 d/00| 30=3/za7a700_,,ZLATNI DANCI 4 BASNE Osijek, 4. travnja 2002. Diana Stolac Odsjek za kroatistiku Filozofski fakultet Rijeka KRISTIJANOVIEV KAJKAVSKI PRIJEVOD EZOPOVIH BASNI U radu se predstavljaju Ezopove basne u kajkavskoj preradi Ignaca Kristijanovia. Hrvatski gramati ar, prevoditelj i kulturni radnik Ignac Kristijanovi (1796.-1884.) objavljivao je basne u Danici zagreba koj te zasebno u knjizi Ezopuaeve basne pohorva ene 1843. godine. Klju ne rije i: basna, hrvatski jezik, kajkavski knji~evni jezik, prijevod, prerada, Ezop, Ignac Kristijanovi }ivot i djelo Ignaca Kristijanovia, pa u tome smislu i njegovi prijevodi i prerade Ezopovih basni, nisu do sada detaljno istra~eni. Relevantu analizu njegova knji~evnoga doprinosa napravila je Olga `ojat u izvrsnome radu }ivot i rad Ignaca Kristijanovia, objavljenome 1962. godine u 324. knjizi Akademijina Rada. Ignac Kristijanovi roen je u Zagrebu 1796. godine. Porodi no je bio vezan uz njegovanje kajkavatine. Naime, njegov je ujak bio Tomaa Miklouai, stenjeva ki ~upnik, poznat kao kulturni radnik koji je cijeli ~ivot skrbio o kajkavskoj pisanoj baatini. Miklouai je bio zaslu~an za neakovo akolovanje, ali je joa zna ajnija njegova zasluga za daljnja Kristijanovieva ~ivotna opredjeljenja, kako ona koja su ga odvela u sveeni ki stale~, tako i ona vezana uz jezi na opredjeljenja. Naime, Ignac Kristijanovi ostaje zabilje~en u povijesti hrvatskoga jezika i povijesti hrvatske knji~evnosti kao izrazit pobornik pisanja na kajkavskom knji~evnom jeziku, premda je u vrijeme njegove mladena ke kreativne dobi upravo nastupala nova generacija iliraca, a u vrijeme njegove zrele dobi ve po~njela uspjehe svojih nastojanja i vidjela ostvaraj svojih jezi nih ideja. Stoga ne udi da je u po etnim godinama ilirskoga pokreta na Kristijanovia gledano kao na protivnika jezi noga razvoja i uope sna~noga neprijatelja. S vremenom je osvajanjem i u vraivanjem polo~aja naaih iliraca slika tadaanjih kulturnih i jezi nih nastojanja bila jasnija, pa Kristijanovi viae nije bio percipiran kao protivnik, nego eventualno kao bezopasan nostalgi ar. Viae nije bilo javnih napada ili drugih naznaka osporavanja njegova rada, dapa e, po elo se i blagonaklono gledati na njegovo njegovanje kajkavske baatine, pa meu itateljima njegove Danice zagreba ke nalazimo i njegove ranije oponente. U tome je kontekstu nezaobilno spomenuti najzna ajnije Kristijanovieve radove vezane uz knji~evnu kajkavatinu. U prvome je redu to njegova gramatika, koju je objavio u Zagrebu 1837. godine pod naslovom Grammatik der Kroatischen Mundart. Kristijanovi to sam izrijekom ka~e, a i analize upuuju na to da je rije  o gramatici nastaloj po uzoru na prvu kajkavsku rukopisnu gramatiku Ivana Vitkovia Grunde der kroatischen Sprache zum Nutzen der Deutschen iz 1779. godine, koju je zna ajno preuredio i proairio. Ovdje je nu~na jedna napomena: ostajem kod uobi ajenoga dodjeljivanja atributa prvi Vitkovievoj gramatici, svjesna da odreene zasluge za opis ustrojstva kajkavskoga jezika imaju i kontrastivni opisi Ivana Kristofora Jordana De originibus slavicis iz 1745. godine i Antuna Rajspa u gramatici njema koga jezika iz 1772. godine. Godine 1840. Kristijanovi je dopunio svoj gramati ki tekst i objavio drugi dio pod naslovom Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart. Obje su Kristijanovieve gramati ke knjige po svojoj koncepciji predstavnici starije hrvatske gramatikologije, kako po podjeli jezi ne grae i predstavljanju jezi nih razina, primarno morfoloake, tako i po brojnim prilozima koji danas nisu sastavnim dijelovima gramatika. Tu mislim na dvojezi ne rje nike, popise poslovica, konverzacijske primjere, obrasce pisma i sli no, a kojima obiluje dodatak objavljen 1840. godine. Drugo zna ajno podru je Kristijanovieva rada bilo je ureivanje i izdavanje Danice zagreba ke, popularnoga lista za pouku i razonodu hrvatskoga puka. U Danici su objavljene i basne koje su tema ovoga rada, a objavio ih je i kao samostalnu knjigu, na ijoj naslovnici itamo: "EZOPUSHEVE BASZNE POHORVATCHENE po IGNACZU KRIZTIANOVICH, Kapelzkem Plebanushu. VU ZAGREBU, Pritizkane vu szlovotizki Ferenza Suppan. Leto 1843.". Kristijanovi je cijeli ~ivot ustrajao na svom opredjeljenju za knji~evnu kajkavatinu, premda s vremenom sve usamljeniji na tome putu. Jedini je ustupak pred kraj izla~enja Danice zagreba ke u inio napuatanjem stare kajkavske grafije i prihvaanjem "Gajeve novotarije" 1847. godine, ali su tekstovi i dalje bili na kajkavskom knji~evnom jeziku. Ne zaboravimo da govorimo o samoj polovici 19. stoljea, pa nije udno da se uz Kristijanovievo ime ve~e jedna vrlo uspjela metafora  o njemu se govori kao o posljednjem Mohikancu knji~evne kajkavatine. Ignac Kristijanovi je umro u dubokoj starosti 1884. godine, ostavai vjeran svojemu kajkavskome izri aju i pokuaavajui svojim radom dokazati da i nakon pola stoljea od nastupa ilirskih ideja i prihvaanja atokavatine za osnovicu nacionalnoga knji~evnog jezika ne treba napustiti viaestoljetnu hrvatsku pisanu tradiciju temeljenu na svim trima narje jima. Vratimo se Kristijanovievoj Danici zagreba koj. Kalendari, kao zna ajna pou na i zabavna literatura za puk, bili su kajkavska tradicija. Treba se podsjetiti Novoga i staroga kalendara horvatskoga Antuna Nagya iz 1813. i 1818. godine, ili Hrvatskoga stoletnog kalendara Antuna Ro~ia iz 1818. godine, oba sa zanimljivim literarnim prilozima. Svakako je u tome posebno zanimljiv Stoletni kalendar iliti Dnevnik stoletni Kristijanovieva ujaka Tomaaa Miklouaia iz 1818. godine, koji kasnije do~ivljava brojna izdanja, esto pod uredni kim perom upravo neaka Ignaca, kao npr. zagreba ko izdanje iz 1849. godine pod naslovom Stoltni horvatski kolendar ili: dnevnik stoltni od lta 1840 do lta 1940 ka~u i, gdje mo~emo itati i Miklouaiev predgovor prvome izdanju s nadnevkom "21. suaca 1818.". Vara~dinsko je, pak, dopunjeno izdanje iz sljedee 1850. godine promijenilo jezi no i grafijsko ruho u skladu sa svojim vremenom, ali ipak donosi Miklouaiev kajkavski predgovor te uza nj i novi predgovor u kojemu se o tradiciji izdavanja kalendara ka~e: "Blagopokojni umni i u eni ~upnik Stenjeve ki, Tomaa Miklouai, prvi je u hrvatskom jeziku izdao Stoljetni kolendar. Ovu je knjigu hrvatski narod vrlo obljubio i danas ju joa visoko cieni". Tu, dakle, tradiciju nastavlja Ignac Kristijanovi zapo injui viaegodianje izla~enje svojega kalendara  Danice zagreba ke  godine 1834. (dakle, godinu prije Gajeve Danice horvatske, slavonske i dalmatinske). Izla~enje njegove Danice traje sve do 1850. godine. Koncepcijom je Danica nastavljala starije kajkavske kalendare, ali ih je kvalitetom zna ajno nadmaaila. To je itateljska publika znala prepoznati, pa su kajkavski kalendari bili "vrlo dobro primljeni i prodavali su se u velikom broju primjera", odnosno o ito je postojao "brojni i vjerni kajkavski itateljski sloj s kojim je izdava  mogao ra unati, sloj koji je omoguavao izla~enje kalendara". Temeljni pou ni, pa tako i prosvjetiteljski duh kajkavskih kalendara, ujedinjen s Kristijanovievom te~njom da u svojoj Danici objavi i dosta literarnih priloga, logi no je rezultirao uklju ivanjem basana. Podsjetimo se na to koje informacije o Kristijanovievim basnama nalazimo u dosadaanjoj literaturi. Naj eae nalazimo samo ature informacije o Ezopovim i domaim basnama koje je Ignac Kristijanovi objavljivao u Danici zagreba koj po evai od 1842. do kraja njezina izla~enja 1850. godine, te o tiskanju knjige Ezopuaeve basne pohorva ene godine 1843. U knjizi je objavljen Ezopov ~ivotopis te 90 basni. Neato viae doznajemo od Milivoja Sironia, koji je 1951. godine preveo i objavio prvi cjelovit prijevod Ezopovih basni, praen sustavnom studijom. Premda su mu, kako sam ka~e, informacije o Kristijanovievoj knjizi bile dostupne tek nedugo pred pisanjem pogovora, uklju io je i te spoznaje dr~ei ih zna ajnim kako za povijest basne tako i za povijest hrvatske pisane baatine. Sironi utvruje da se Kristijanovi nije slijepo naslanjao na predlo~ak pa to "nije prijevod Esopovih basana, nego slobodna preradba koja sadr~i samo jezgru Esopovih basana". Nije utvren predlo~ak s kojega je prevodio, ali je najvjerovatnije to bila neka zbirka pisana na njema kom jeziku. U svakome slu aju, informacija u naslovu knjige - da su Ezopove basne pohorva ene - ne zna i o ito samo to da su prevedene na hrvatski nego i to da su naaim itateljima prilagoene. Kristijanoviev je ~ivot i rad detaljno analizirala Olga `ojat, i u tome se kontekstu zadr~ala na njegovoj knjizi basana, "koje su - s Esopovim i domaim basnama, atampanim u Danici zagreba koj - zna ajan prilog hrvatskoj knji~evnosti". A onda kao da Kristijanovieve kajkavske basne padaju u zaborav. Povijesni pregledi razvoja basana u hrvatskoj knji~evnosti naj eae ne spominju Kristijanovievu knjigu, pa tako o njoj spomena nema na primjer u antologijama basana objavljenim posljednjih godina. Prije analize Kristijanovievih basana pogledajmo kako teorijska literatura definira basnu. Basna je "naj eae kratka knji~evna vrsta ija su najizrazitija obilje~ja pou nost, dramska struktura i, uglavnom, ~ivotinje kao likovi i junaci pripovijedanja" ili jednostavnije re eno: "basna je kratka pri a o ~ivotinjama, biljkama ili stvarima s naglaaenom porukom koja se izra~ava prenesenim zna enjem." Neato airi pogled na basnu naglaaava da ~ivotinjski lik, premda naj eai, nije odrednica basne kao posebne knji~evne vrste, nego tu odrednicu nalazi u strukturi basne. U prikazu koji slijedi pokuaat emo pokazati strukturalne elemente Kristijanovievih prerada Ezopovih basana. Sve basne u Kristijanovievoj knjizi imaju istu kompozicijsku shemu: sve nose brojeve, od one naslovljene kao Baszna 1. do posljednje 90.; u retku ispod broja basne ispisan je njezin naslov; slijedi tekst basne; nakon basne u posebnome je retku izdvojen naslov Navuk; basna zavrava tekstom pouke, koji je pisan kurzivom, pa se i time razlikuje od sredinjega teksta basne. Mo~emo dodati i da je Kristijanovi svoje basne obi no smjeatao svaku na svoju stranicu, pa su du~e basne iznimka. Kao ato vidimo, ak su tri razli ita naslova dio vizualnoga identiteta ovih basana. Kako su dva tipizirana - broj basne i naslov pouke, daljnja se analiza odnosi na naslov basne. Naslov ima naj eau strukturu x i y, odnosno u njemu su imenovani glavni likovi basne, a sintagme su s veznikom i (u originalnoj grafiji: y) kao konektorom povezivanja. To su naj eae ~ivotinje u razli itim kombinacijama (divlje, pitome, aumske, poljske, mo varne, domae& ), npr. Vuk y janye, Zajecz y selva, Stakor y saba, Leszicza y strok, Selva y orel, Mravenecz y golub, Pesz y vol& Vidimo da se obi no rabe ni~i rodni pojmovi (npr. vuk, zec), dok se viai (npr. ptice, ~ivina) nalaze u basnama rijetko. Rjee se naslovom akteri ozna avaju kao objekti neizre enih glagola govorenja, dakle o kome ili o emu se u basni govori, npr. Od misha varaskoga y polyzkoga, Od vuka i pszov&  Naslovom se ozna ava i neka zna ajka glavnoga lika, npr. Oroszlan od ztaroszti mlahav, Betesni jaztreb, Szraka z-pavovem perjem nakinchena& }ivotinje u basnama esto susreu ljude ili ~ive s njima, pa su tada i ljudski likovi imenovani u naslovima, npr. Jelen y lovecz, Ptichar y kosz, Ribich y mala riba, Polyodelavecz y bik, Vuk y dervar, Ztari pesz y nyegov gozpon, Chlovek y oroszlan& Neke su basne samo o ljudima, ali ih je vidno manje, npr. Dete y skupecz, Vuglenar y pralecz& Takoer se uz ~ivotinje u naslovima spominju i prirodne pojave koje ih okru~uju, npr. Vetrov shum y zajczi, ili predmeti, npr. Vrana y pehar. Ovo vrijedi i za ljude, npr. Dervar y shuma& Kako se u basnama naj eae govori o ~ivotinjama, rjei su naslovi u kojima se ~ivotinje ne spominju, npr. Porod brega, Seludecz y oztali kotrigi& Da se u basnama govori o biljkama, potvruju naslovi kao npr. Olika y terztika, Jelva y germ& Ve naslovi pokazuju da je Kristijanovi u svome izboru Ezopovih basni odustao od mitoloakih tema. Naime, vrlo su rijetki naslovi kao Szatir y mus& To pokazuje da je Kristijanovi odabirao iz sveukupnosti Ezopovih basana samo ono ato je zaklju io da e puku biti razumljivo i blisko. U tome je postupku logi no prva redukcija zahvatila lica iz mitologije, pa nas ne udi da upravo njih izostavlja. Podsjeamo da je prvo basne objavljivao u svojemu asopisu za puk, pa su i basne bile namijenjene airokome puku. Vratimo se shemama naslova. Odstupanja od opisanih shema naslova zaista je malo, pa su tako jedno lani naslovi posvema iznimni, npr. Muha, Ovchari, Gamila, isto kao i oni u kojima se aire oblikuje tema basne, npr. Rat med pticzami y sivinum. Premda se basna "kompozicijski sastoji iz dva dijela: fabule (pri e) i pouke (moralne lekcije ili univerzalne istine)" upravo tim redom, krenut emo od pouke. Basne su literarni oblici koji nemaju samo pouku u podtekstu, ato imaju svi tekstovi prosvjetiteljskoga karaktera (dakle, ne samo u razdoblju prosvjetiteljstva nego i u sljedeem stoljeu, pa i u vrijeme Kristijanovievo), nego je njihova pouka jasno izra~ena. Rije  je o ustaljenoj shemi koju nalazimo uz sve basne u Kristijanovievoj knjizi: vizualno je odvojena od basne; smjeatena je ispod nje; najavljena je rije ju navuk, koja je u zasebnom retku; pouka je posebna re enica, kondenziranoga izri aja; njezina je sintakti ka struktura obi no zavisnoslo~ena re enica, koja esto zapo inje zamjenicom koi; u pouci je jasno nazna eno da se ona odnosi na ljude i ljudsko druatvo. Nakon tako strukturiranoga teksta svakome je itatelju razumljiva pouka ili navuk koji sada zasigurno mogu iskazati, ako nisu nakon samostalnoga itanja basne to mogli. Kada govorimo o kondenziranome tekstu pouke, ne smijemo zanemariti i injenicu da je i sam tekst basne tip kondenziranoga teksta. Rije  je o kratkim tekstovima sa~eta izraza, su~ena leksi koga izbora, zadane sintakti ke sheme, estih igri rije ima i obilje~en metafori noau. Za njihovo je razumijevanje potrebna visoka koncentracija, sna~an kognitivni anga~man i poznavanje itanja metafora. Zastanimo na problemu metafori nosti. Basne su namijenjene airokom krugu itatelja: djeci i odraslima, obrazovanima i neobrazovanima, ativo je i viaih i ni~ih slojeva. Strukturiranje takvih tekstova vrlo je zahtjevno, treba zadovoljiti i jedne i druge. Basna treba biti puku zanimljiva, treba u njoj vidjeti korisnost, primjenjivost na ljudsko druatvo, mora mu biti razumljiva i bliska. Kako uz te i takve zahtjeve, naro ito uz tako airok krug recipijenata, uope o ekivati razumijevanje metafori nosti? Stvaranje metafore u podru ju je individualnoga, ali je zaista uspjela samo ona metafora koju svi kojima je namijenjena mogu razumjeti. U kontekstu pu ke literature to je joa izra~enije. Nu~no je rabiti takve metafore koje puk mo~e razumijeti. Stoga mora biti jasno uo avanje zajedni koga sema na kojemu metafora po iva. To itateljima u Kristijanovievim (i ne samo njegovim) basnama uspijeva. Naime, ve smo rekli da su naj eai (premda ne i jedini) glavni likovi basni ~ivotinje, pa biva izra~ena metaforika vezana uz ~ivotinjske likove. Lukavost lisice, pro~drljivost vuka, naivnost ovce... sve su to metafore koje su dio iznadindividualnoga u jeziku. Mo~emo promatrati kru~enje metafora, odnosno mo~emo ih gledati i kao neato ato iz basni ulazi u jezik, i kao neato ato iz jezika ulazi u basnu. Antropomorfizacija kojom je basna obilje~ena olakaava slanje univerzalnih moralnih poruka, ali i spoznavanje univerzalnih moralnih pouka. Time se posti~e odgojnost basne i poja ava njihova svevremenost. To je usko povezano s ve uo enom ploanoau likova u basnama. Oni su svedeni na samo neke svoje zna ajke, samo na ona podruatvljena, a ne i individualna zna enja. Svedni su zapravo na svoje metafore, stoga je svaka daljnja karekterizacija likova, logi no, zalihosna. Takoer upravo metafori nost u basnama otvara vrata intertekstualnosti. Intertekstualnost je, pak, izrazito kulturoloaki obilje~ena, pa je tako itateljeva kompetencija u recepciji Ezopovih basni razli ita od recepcije npr. Pan atantre ovisno o kulturnome krugu. U tome je kontekstu posebno slo~eno procjenjivati recepciju Kristijanovievih prerada Ezopovih basni sredinom 19. stoljea u kajkavskoj Hrvatskoj. Nakon iznesene strukture naslova i pouke te ovih napomena o tipu diskursa kojemu basne pripadaju, najbolji je na in predstavljanja Kristijanovievih basni navesti nekoliko basni, i u Kristijanovievoj pohorva enoj verziji i u nekom drugom prijevodu/preradi. Za ovu su analizu izabrane dvije basne: Seludecz y oztali kotrigi i Szraka z-pavovem perjem nakinchena. Uz prvu se basnu donosi usporedno Sironiev suvremeni prijevod, a uz drugu neato stariji prijevod od Kristijanovieva, a koji je ovome bio poznat - prijevod slovenskoga filologa Franca Metelka. "Baszna 37. Seludecz y oztali kotrigi. Kotrigi tela jeszu sze jednoch zputali szproti seludczu, y potrebuvali od nyega, da takajshe on v-red z-drugemi kotrigi mora delati, akoli hoche biti zdersavan. On im je visheputi napervopoztavil, da je nyemu hrana potrebna, y da po nyegvem zdersavanyu takaj szebe zdersavaju. Nistarmanya vendar ruka mu je hranu zkratila; y pokehdob mu je bila potrebna hrana zkratchena, tak szu ga na zkorom prichele mochi oztavlyati. Ovo hrane pomenykanye, vu kojem sze je nahadyal seludecz, pochutili szu takaj oztali kotrigi; ali vre prekeszno szu zpoznali szvoju bludnozt. Ruka je szada seludczu prinashala hranu; ali on je vre na tuliko bil oszlabel, da ju vech ni mogel prijeti. On je poginul, y vszi oztali kotrigi jeszu z-nyim zkupa odmerli. NAVUK Koi orszagu potrebne podanyke zkratchuje, szamoga szebe vkanyuje." Ova basna dobro pokazuje da Kristijanovi nije prevodio nego prilagoavao Ezopove basne. Naime, u prijevodu Milivoja Sironia ova basna glasi: "}ELUDAC I NOGE }eludac i noge prepirahu se o snazi. Budui da su noge pobijale svaki pojedini ~elu ev dokaz govorei da ga toliko nadilaze snagom te i sam ~eludac nose, odgovori on: "Drage moje, ako ja ne budem primao hrane, neete ni vi moi nositi." Tako su na vojnama i vojnici nemoni ako vojskovoe najbolje ne savjetuju." Razlike izmeu ovih dviju hrvatskim itateljima prezentiranih Ezopovih basni zaista su velike. Sredinom 20. stoljea Sironi nudi prijevod izvornoga Ezopova teksta, dr~ei da e itatelji moi shvatiti taj kondenzirani izri aj. Napominjemo da je basna objavljena u zbirci basana koje su osnovnoakolska lektira, a ponavlja se i u antologiji basana iz 1996. godine. Stoljee prije Sironia Kristijanovi nudi basnu za puk - zna ajno proairenu verziju izvornika, verziju koja joa uvijek ima zna ajke kondenziranoga teksta, ali s ipak viae zalihosnih elemenata. Naravno, ne smije se smetnuti s uma ni to da Kristijanovi nije prevodio izravno iz izvornika, nego vjerojatno pomou njema kih onovremenih prijevoda. Osim onoga ato odmah uo avamo - du~ine basne, razlika je i u pouci. Naime, pouka je kulturoloaki uvjetovana - druatveno, politi ki, administrativno, povijesno, obrazovno& Tako je u izvorniku pouka smjeatena u vojni kontekst, dok je u Kristijanovia aira, s naglaskom na obvezama prema dr~avi, pa time uklju uje i vojne, ali i ostale obveze prema dr~avi, porezne na primjer. Druga izabrana basna predstavlja naj eae likove basana - ~ivotinje. "Baszna 27. Szraka z-pavovem perjem nakinchena. Gizdova szraka je sze nakinchila z-pavovem kaj kud pobranem perjem. Z-ovem poszudyenem kinchom je sze ona na tuliko stimala, da je vsze oztale szrake zametavala. Ona sze je od nyih odrusila, ter sze prevzetno zmeshala vu jato pavov, koji zpoznavshi vkanlyivozt, izpukali szu szraki ludzko perje. Po ovoj obshanozti hotela sze je oszramotchena szraka y pak k-szvojem szeztram nazad povernuti, ali ove szu nyu z-silum od szebe odpravile, dapache szu nyu grizle, y nyoj takaj nyeine laztovito perje izkuble, ter tak sze je videla ne szamo od drugeh pticz, nego od iztoga takaj szvojega plemena zametavanu. NAVUK Koi sze z-ludzkemi zaszlusbami dichi, bude predi ali potlam szvetu na obshanozt." Ovu je basnu dvadesetak godina prije Kristijanovia preveo Franc Metelko i objavio u prilogu svoje slovenske gramatike iz 1825. godine - Lehrgebude der Slowenischen Sprache, nastale prema eakoj gramatici Josefa Dobrovskoga iz 1809. godine - Ausfhrliches Lehrgebude der bhmischen Sprache. Poznavajui Kristijanovieve veze sa slovenskim intelektualcima i slovenskom literaturom, znajui takoer da je u vrijeme prevoenja basni prireivao i gramatiku - opravdano mo~emo zaklju iti da su mu bile poznate Metelkova gramatika i prijevodi Ezopovih basana. "7. Sraka in' pavovo perje. Sraka je pavovega perja nabrala, in' se z' nim ozalaa in' naaepir'. Ta posojena lepotina jo je tako prevzela, de je druge srake zani avala. Zapustila je svoje sestre, in' v' k'rdelo lepeh pavov se vrine. Al' pav' so kmale spoznale svojo last, in' za no kl'vat' srako: vse posojeno perje so ji izpulil'. Osramotena se v'rne k' svojim sestram, katere jo pa silno erte, preganajo, in' tako hudo oklujejo, de ae svoje perje zgubi; po tem tak'm jo zani ujejo nen' doma e, in' tud' vs' drug' pti '. Ne povzdviguj se ez druge, ne obetaj s' in' ne ~el' nikdar, kar t' po pravic' ne gre. Oaabnost pela v' zani 'vane in' sovraatvo. Bod' v' resnic' in' ne po dozdevk', kar bit' ~elia." Metelkova je basna uklju ena u gramatiku, ime on pretpostavlja i odreenu viau obrazovnu razinu itala ke publike. K tome, ova je gramatika slovenskoga jezika pisana njema kim jezikom, goticom, sa slovenskim primjerima na reformiranoj latinici. Stoga je razumljivo da je i ovdje du~a Kristijanovieva verzija basne. Ve kod prvoga spominjanja glavnoga lika - svrake - atributom gizdava Kristijanovi je odmah naglasio osnovnu svrakinu zna ajku, koja e biti svrakin poticaj i glavni uzrok daljnjemu dogaanju. Kontrast na kojemu po iva ova basna est je stilski postupak u basnama, jer omoguava jasnije uo avanje i spoznavanje moralne pouke na kraju. Svraka i paun, umjetna i prirodna ljepota, la~ i istina. Kontrast je joa uo ljiviji u klasi nim basnama kao ato su npr. Vuk y janye, Oroszlan y mish, Kraguly y golub, Zajecz y selva, Jelva y germ& Opi kontrast na koji se svode svi ostali kontrasti u basnama, bajkama i svim pou nim pri ama - dobro i zlo, u basnama je kodiran u kontrastu tipa malo - veliko, nemono - mono, pa je otuda upravo ~ivotinjsko okru~enje najpogodnije za ovaj diskurs. U zaklju ku mo~emo rei da se nadamo da e ovaj uvid u Kristijanoviev prijevod i prilagodbu Ezopovih basana pobuditi zanimanje za djelo ovoga knji~evnika i gramati ara te za kajkavsku pisanu baatinu. Literatura: Robert Auty, Kajkavski knji~evni jezik u svjetlu jezi noga preporoda kod Slavena, "Hrvatski dijalektoloaki zbornik", knj. 6, Zagreb 1982., str. 19-21. Basne, pogovor: Dubravka Zima, `kolska knjiga, Zagreb 2001. Basne: antologija, priredila i odabrala Dubravka Te~ak, Divi , Zagreb 1996. Pavle Ivi - Antun `ojat, Kajkavatina u djelu J. Ch. Jordana 'De Originibus Slavics', "Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku", sv. XXXII/2 za 1989, Novi Sad 1989., str. 139-176. Alojz Jembrih, Hrvatskokajkavski akolski ud~benici, u: Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996., str. 143-166. Wolfgang Kessler, Druatvena podloga upotrebe hrvatskog kajkavskog jezika u prvoj polovici XIX. stoljea, "Hrvatski dijalektoloaki zbornik", knj. 6, Zagreb 1982., 217-222. Ignac Kristijanovi, Ezopuaeve basne pohorva ene, Slovotisak Ferenca }upana, Zagreb 1843. Dubravka Sesar, Putovima slavenskih knji~evnih jezika. Pregled standardizacije eakoga i drugih slavenskih jezika, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb 1996. Diana Stolac, Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova koga (sintaktostilisti ki nacrt), doktorska disertacija, rkp., Zagreb 1995. Diana Stolac, Deklinacija imenica u gramatici Ignaca Kristijanovia, "Radovi Zavoda za slavensku filologiju", vol. 32, Zagreb 1998., str. 177-183. Olga `ojat, }ivot i rad Ignaca Kristijanovia, RAD JAZU, knj. 324, Zagreb 1962., str. 63-114. Olga `ojat, Pregled hrvatske kajkavske knji~evnosti od polovice 16. do polovice 19. stoljea i jezi no-grafijska borba uo i i za vrijeme ilirizma, u: Kajkaviana croatica : hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996., str. 57-88. Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb 1993. Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Sveu iliana naklada Liber, Zagreb 1978. Zbornik Esopovih basana, preveo i pogovor napisao Milivoj Sironi, Zagreb 1951. Divna Ze evi, Pu ko knji~evno ativo u kajkavskim kalendarima, u: Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996., str. 331-348.  Olga `ojat, }ivot i rad Ignaca Kristijanovia, Rad JAZU, knj. 324, Zagreb 1962.; str. 63-114.  Usp. Robert Auty, Kajkavski knji~evni jezik u svjetlu jezi noga preporoda kod Slavena, "Hrvatski dijalektoloaki zbornik", knj. 6, Zagreb 1982., str. 19-21.  Usp. Wolfgang Kessler, Druatvena podloga upotrebe hrvatskog kajkavskog jezika u prvoj polovici XIX. stoljea, "Hrvatski dijalektoloaki zbornik", knj. 6, Zagreb 1982., 217-222.  Usp. Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Sveu iliana naklada Liber, Zagreb 1978., str. 215-218.; Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb 1993., str. 19.  Usp. Pavle Ivi - Antun `ojat, Kajkavatina u djelu J. Ch. Jordana 'De Originibus Slavics', "Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku", sv. XXXII/2 za 1989, Novi Sad 1989, str. 139-176.  Alojz Jembrih, Hrvatskokajkavski akolski ud~benici, u: Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996, str. 143-166, gramatike: str. 152-155.  Usp. Diana Stolac, Deklinacija imenica u gramatici Ignaca Kristijanovia, "Radovi Zavoda za slavensku filologiju", vol. 32, Zagreb 1998., str. 177-183.  Tu je metaforu Vatroslav Kaleni zamislio kao metaforu za Kristijanovia, a zanimljivo je da je Ljudevit Jonke pridaje Anti Kuzmaniu kao branitelju ikavske atokavatine u to vrijeme. Usp. Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Sveu iliana naklada Liber, Zagreb 1978., str. 214.  Divna Ze evi, Pu ko knji~evno ativo u kajkavskim kalendarima, u: Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996, str. 331-348.  Zanimljivo je zabilje~iti da je Po~e~anin Antun (Anton) Nagy, poznat kao branitelj slavonske grafije, bio cenzor ("knig rasudnik i pregledavec"), koji je 23. rujna 1836. potpisao odobrenje za tisak Kristijanovieve gramatike.  Antuna Ro~ia nalazimo i kao autora maloga rje nika objavljenoga u Vara~dinu 1822. godine naslovljenoga Vocabolarium iliti Re nik najpotrebneae re i vu treh jeziki zader~avajui.  Jezik viae nije kajkavski.  Ova se promjena odnosi na napuatanje znaka , odnosno na njegovu zamjenu s je i ie.  Pripomena k novom izdanju u: Stoljetni hrvatski kolendar ili Dnevnik stoljetni od ljeta 1851. do ljeta 1950. ka~ui, Vara~din (godina izdavanja 1850. nije ozna ena na naslovnici).  Olga `ojat, Pregled hrvatske kajkavske knji~evnosti od polovice 16. do polovice 19. stoljea i jezi no-grafijska borba uo i i za vrijeme ilirizma, u: Kajkaviana croatica : hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996, str. 57-88, navodi sa str. 68.  Divna Ze evi, Pu ko knji~evno ativo u kajkavskim kalendarima, u: Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rije  (Katalog izlo~be), Druatvo hrvatskoga zmaja i dr., Zagreb 1996, str. 333.  Usp. Zbornik Esopovih basana, preveo i pogovor napisao Milivoj Sironi, Zagreb 1951.  Zbornik Esopovih basana, preveo i pogovor napisao Milivoj Sironi, Zagreb 1951. str. 80.  Olga `ojat, }ivot i rad Ignaca Kristijanovia, Rad JAZU, knj. 324, Zagreb 1962.; str. 71.  Basne, pogovor: Dubravka Zima, `kolska knjiga, Zagreb 2001., str. 178.  Basne, pogovor: Dubravka Zima, `kolska knjiga, Zagreb 2001., str. 8.  Usp. Basne: antologija, priredila i odabrala Dubravka Te~ak, Divi , Zagreb 1996., str. 5.  Podsjeamo da je rekcija glagola govorenja u kajkavskom knji~evnom jeziku: glagol + od + genitiv. Usp. Diana Stolac, Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova koga (sintaktostilisti ki nacrt), doktorska disertacija, rkp., Zagreb 1995., str. 157-158.  Basne: antologija, priredila i odabrala Dubravka Te~ak, Divi , Zagreb 1996., str. 5.  Ignac Kristijanovi, Ezopuaeve basne pohorva ene, Slovotisak Ferenca }upana, Zagreb 1843., basna br. 37 (u knjizi se ne navodi broj stranice, nego samo broj basne, op. a.).  Zbornik Esopovih basana, preveo i pogovor napisao Milivoj Sironi, Zagreb 1951.  Basne: antologija, priredila i odabrala Dubravka Te~ak, Divi , Zagreb 1996.  Ignac Kristijanovi, Ezopuaeve basne pohorva ene, Slovotisak Ferenca }upana, Zagreb 1843., basna br. 27.  Franz Metelko, Lehrgebude der Slowenischen Sprache, Ljubljana 1825., 8. basna, str. 283. (Ovdje su u zapisu basne ispuateni nadslovni znakovi, neki su posebni znakovi koje je Metelko uveo u svojoj gramatici iz tehni kih razloga zamijenjeni znakovima suvremene slovenske latinice, dok je znak nalik zrcalnome odrazu grafema s zamijenjen apostrofom '.)  Upravo je Metelkova jezi no-pravopisna reforma prouzro ila reakcije i negativne kritike ovoj gramatici iz pera dvojice slovenskih vrlo uglednih kulturnih pregalaca Franca Preaerna i Matije opa. Usp. Dubravka Sesar, Putovima slavenskih knji~evnih jezika, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, Zagreb 1996., str. 123. PAGE  PAGE 1 *^x@DNtDb@ D vxz"dBD 6VX:!!$(+,X.d5:.<<T?EGIIJMfNhNFOO/PcPxPP $ & Fdha$$dha$ $dh`a$22`5b586Z667.7:777Z9\9::;;==>>DBFBCCE4E\GGGGKKMMbNdNPPPPTTTT0U2UdUfUVRWWWWXDYYYYZZZ[\&]j]l]n]^B^l^^^^_````aae 56\] 6CJ] 5CJ\56CJ\] 56CJCJj0JCJURPQRRNTFXYZ\n]^``dffgjjkvkkl:mn$dha$ $dh^a$ $dh`a$ $ & Fdha$eenffgg4k>kllmmquB\8: "XP"Ќ̎^bd@BpΘț024J~Ƞʠ"$HNf .زL> 56CJ] j0JU 56\] 5CJ\ 56CJj0JCJUCJ56CJ\]Pnqquvwyd}z "XP"̌$dha$ ]^$dh]^`a$ $dh`a$̌ʎfhnΘ›ț68ʠ ]^ ]^ ]^$dh]^`a$ $dh`a$$dha$$dh]^a$HJLNf ޶@ Ⱦ $ & Fdha$` $dh`a$$dha$ ]^V>t4¹6X(<.@`bx*tPZ,.N\ɸɸ 56CJ\56CJ\] 56CJ]CJj0JCJU56CJaJCJaJj0JCJUaJ 56CJ\56CJ\] CJ\] 56CJCJ 56CJ]>Ⱦ"`,H4Lt,Ldh$dha$ $ & Fdha$HJj*d46LNhr| zLtvx*,.0:LNZ| 56CJ56CJ\]j0JCJU56CJaJCJaJj0JCJUaJCJPBhj|~ $ & Fdha$h]h&`#$$dha$4@BDp:hjlxz|CJ0JmHnHu0J j0JUj0JCJU56CJ\] 56CJ j0JUCJ CJ\]+0&P 1h. A!"n#n$n%SS  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH B@B Naslov 1$$v@&]va$ 5CJ \<@< Naslov 2$v@&]v 5CJ\B@B Naslov 3$$v@&]va$ 5CJ\H@H Naslov 4$$dh@&`a$ 5CJ\B@B Naslov 5$$dh@&`a$CJ:@: Naslov 6$$dh@&a$CJ@`@ Naslov 7$$dh@&a$ 5CJ\6A@6 Zadani font odlomka6@6  Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*VC@V Uvu eno tijelo teksta$dh`a$CJRT@"R Blok teksta&$dh]^`a$CJ0 @20 Podno~je  p#*)@A* Broj stranice]S! + k l\ERF"!#$1%*1DF:H3N#STs `Fx-JV | 8 F 2 +1<s./<Rmn!"#_A% # m Gn,H{ !""R#$3%4%%%/&c&x&&'''A(=**z+s,,-.|.{0m1n12g3333 4o44`56789:<=>q?r?t@AAAAjCDDDDEEFFFI K KQK]KKLMM5N6NbPcPPmR%S&SeT'UtWuW>X?X@XAXMXX YlY*ZZ[[\']]^*_~__+`sssssh0(00000/0/0/00n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n 0n 0n 0n 0n 0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n 0n 0n 0n 0n 0 n 0 n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n0n80n0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D0D80n0M0M0M0M0MH0MH0M0mR0mR0mR0mRX0mRX0mR0uW0uW0uW0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0uW 0 uW 0 uW 0 uW 0 uW 0 uW 0uW 0uW@0@0@0 0 2euy{FPňȾvxz|}~w !!8@0(  B S  ?]P^P_P`PbPbPW=X>XAX``````aaa$a%a)a*a5a6a>p?r?s@t@AAAAAAiCjCDDDDDDEEEE~FFFFII K KPKQK\K]KKKLLMMMM4N6NaPcP~PPlRmR$S'SdTeT&U'UsWuW=XAXLXMXXXY YkYlY)Z*ZZZ[[[[\\&]']]]^^)_*_}_~___*`+````IaLaaabbkcnc/d2ddeeeff}ggahdhii3i6iii?jBjekhk!l$lxl{lll/m2mxm{mmmnnookonopplpoppp%q(qrrssssssss]P^P_P`PbPbPW=X>XAX`````a$a%a)a*a0a1a2a4a5a6a?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F|mu1Tablea7WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool|mu|mu  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q