ࡱ> U@ bjbjE@}I    @p  <<<8<X> >>" ?:D?D?@&E@ Q@$R Y@@@Y@Y@ D?D?2MPMPMPY@ D? D?MPY@MP6MPP@ D?> `Wu<F6ߚ<8v&NlӠl Ӡ •Y@Y@MPY@Y@Y@Y@Y@ d(#dOX (# Bleiburake ~rtve na stranicama Hrvatske revije Victims of Bleiburg in"Hrvatska revija" journal Klju ne rije i: Bleiburg , ratne ~rtve, 2. svjetski rat i porae, ljudski gubici, Hrvatska 1945. TATJANA `ARI Hrvatski dr~avni arhivv U ovom je lanku prikazan na in na koji su u asopisu Hrvatska revija tretirane bleiburake ~rtve. Obuhvaeno je 40 godiata HR (1951-1990.), a detaljnije je prikazana problematika pitanja odgovornosti za Bleiburg te broja ~rtava, prema pisanju hrvatske emigracije. Zapa~a se velika raznolikost u stavovima i podijeljenost autora u odnosu prema navedenim pitanjima. Uvod Bleiburake ~rtve su se u hrvatskoj historiografiji od devedesetih godina 20. stoljea do sada relativno dosta obraivale. Meutim tijekom godina komunisti ke vladavine u Hrvatskoj su, kao ato je poznato, Bleiburg i ~rtve komunizma bile prekrivene velom tajne i nisu se smjele niti spominjati, a kamoli da bi se netko odva~io povesti kakvo znanstveno istra~ivanje o njima. Budui da su prilike bile takve, u hrvatskoj je historiografiji ta tema sve do 1989. ostala netaknutom kada ju je otvorio Darko Beki u lanku "Slu aj Bleiburg": nova istra~ivanja, nova iskuaenja. Mlade generacije sve do tada, i do kasnijeg osamostaljena Hrvatske nisu bile niti ule za dogaanja neposredno nakon zavraetka rata i posljedice takvog epiloga za hrvatski narod. Jedino gdje se su Hrvati o Bleiburgu i pokolju pripadnika vojske NDH, ali i hrvatskih civila te pripadnika i drugih vojski i naroda (slovenskih domobranaca, etnika, kozaka itd.) otvoreno pisalopisali, je u emigrantskim krugovima. Osim hrvatskih, i drugi su autori s podru ja bivae Jugoslavije kao i pojedini strani autori obraivali dogaaje s kraja rata na ovim prostorima. Pisano je sa stanoviata i pobjedni ke i pora~ene strane, no budui da to nije tema ovog rada, na tome se neu pobli~e zadr~avati. U hrvatskoj se emigraciji se naalo mnogo intelektualca izbjeglih iz Hrvatske pred komunizmom 1945. i nadolazeih godina, koji su nastojali nai odgovore na brojna neodgovorena pitanja. Mnogo ih se okupilo oko Hrvatske revije koju su u emigraciji pokrenuli Antun Bonifa i i Vinko Nikoli. Iseljenici su u HR sudjelovali svojim prilozima na teme hrvatske povijesti, politike, gospodarstva, aktualnih tema i dogaaja, te svojom poezijom i prozom. Joa jedna osoba koja se nikako ne mo~e zaobii pri pisanju o Bleiburgu i ~rtvama je Krunoslav Draganovi ije je ~ivotno djelo bilo istra~ivanje komunisti kih zlo ina tijekom 2. svjetskog rata i poraa, a napose ~rtava Bleiburga i "kri~nih putova", tj. stradanja vojnika i civila  muakaraca, ~ena i djece na maraevima kroz Hrvatsku i Srbiju, njihovih patnji i pokolja u bezbrojnim logorima diljem dr~ave. Ono ato je od njegova rada ostalo je njegova ostavatina koja se nalazi u Hrvatskom dr~avnom arhivu, a koja sadr~i brojna vrijedna svjedo anstva svjedoka o situaciji u NDH prije sloma, povla enju iz NDH prema Sloveniji i Austriji, iskaze pre~ivjelih s Bleiburga, maraeva smrti, raznih jama, logora i zatvora, iz kasnijih godina, kao i iz same 1945. Ostavatina sadr~i i podatke o masovnim grobnicama kao i po initeljima masakara, te dio korespondencije Krunoslava Draganovia tematski vezane uz partizanske zlo ine. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj interes je istra~iva a u domovini za ~rtve Bleiburga i partizanske i komunisti ke ~rtve naglo buknuo i mnogo ih se primilo tog posla. Sa teme Bleiburga skinut je tabu i po prvi puta se moglo slobodno istra~ivati. Zato se u posljednjih 13 godina o Bleiburgu dosta i pisalo i raspravljalo. U iseljeni kim se krugovima te u HR o problematici Bleiburga i ~rtava dosta pisalo i s razli itih aspekata i od razli itih autora. Budui da je HR bila ugledni i vodei hrvatski emigrantski asopis koji je okupljao hrvatsku inteligenciju u egzilu i omoguavao raznim pripadnicima emigracije, razli itim po razmialjanjima i stavovima da izraze svoja, esto suprotna mialjenja o kulturnim i politi kim pitanjima hrvatske povijesti i sadaanjosti, taj je asopis dobar izvor da se kroz njene stranice pokuaa dati pregled ovog, joa uvijek osjetljivog pitanja. Izvor istra~ivanja bilo je 40 godiata HR, od 1951. do 1990., dakle "Nikolieva revija" u egzilu, od njenog obnavljanja pa do 1990. i demokratskih promjena u Hrvatskoj kada se i stav emigracije prema dogaanjima u domovini, uvjetovan politi kim promjenama i novoste enom samostalnoau Hrvatske kao zasebne dr~ave, bitno mijenja. Tada se i sama HR vraa u Zagreb, a u Hrvatskoj se pitanje Bleiburga polako iznosi na vidjelo i mnogi se znanstvenici prihvaaju obrade tog problema. U ovom radu smo nastojali istra~iti mialjenja i stanoviata o Bleiburgu i ~rtvama te broju ~rtava s pozicija hrvatskog iseljeniatva koje su dobrim dijelom inili ljudi koji su i sami iskusili Bleiburg i mogli su vjerodostojnije svjedo iti o tome. HR je pisala o Bleiburgu u razli itim formama  tu su tako analize hrvatske politike u ratnom, esto i predratnom razdoblju s Bleiburgom kao tragi nim vrhuncem, memoarski tekstovi, dokumenti vezani uz te dogaaje, analize istra~iva a iz kasnijeg razdoblja, komemorativni lanci povodom obljetnica tragedije, prikazi knjiga o Bleiburgu i poezija. Najvei dio autora pisao je analize i to sa stanoviata svjedoka cijelog tog endehazijskog razdoblja hrvatske povijesti, dakle, "iz prve ruke". Samim time njihovi su tekstovi autenti ni te vrlo zanimljivi, ali i subjektivni. S druge pak, sadr~ajne strane, kao ato u pokazati na primjerima, veina se autora najviae bavila dogaajnicom, zatim tra~enjem uzroka i razloga sloma NDH i kao posljedicom toga Bleiburgom, zatim tra~enjem krivaca za Bleiburg kroz duga ke analize hrvatske povijesti i politike, te politi ara i vojnog vodstva. Neato manje su se bavili brojem ~rtava, pogotovo glede baratanja argumentiranim podacima. Hrvatske revija se tog problema doticala viae usput, a manji je broj autora nastojao ozbiljno ui u problem i dati neke realne i objektivne rezultate. Ovdje emo nastojati ne analizirati tijek dogaaja tih dana u svibnju 1945. ve probati prikazati na koji je na in HR tretirala problem ~rtava Bleiburga i na kojim pitanjima se zadr~avala. Pa krenimo redom. Pitanje krivnje i odgovornosti Kao ato je ve spomenuto, HR se u tekstovima s tematikom Bleiburga opairno bavila pitanjem odgovornosti, tj. krivnje. Nastojalo se proniknuti u bit problema i dati odgovor na pitanje tko je kriv za takvu straanu tragediju. Mnogo se autora toga dotaklo.. Jure Petri evi je jedan od onih koji je tom pitanju posvetio mnogo pa~nje. U tri ovdje prikazana njegova lanka vidjet emo kako autor krivcima smatra prvenstveno Pavelia i njegovu politiku, no neposredno i Ma eka i, moglo bi se rei, nedostatak njegove politike. U lanku "Hrvati i Jugoslavija. Osvrt na politiku Vladka Ma eka" Petri evi analizira Ma ekovu politiku, te citira jedan njegov intervju u kojem Ma ek obrazla~e neke od svojih postavki i ideja. Autor je dosta kriti an prema Ma ekovoj politici te mu zamjera nezalaganje za hrvatsku dr~avu i samoodreenje naroda, kao i mialjenje da su NDH uspostavile Njema ka i Italija, a ne hrvatski narod; namee mu i krivnju oko, navodno olakog prela~enja preko izru enja i pogibije 150.000 hrvatskih vojnika predanih Titu. Autor ovo zadnje predbacuje i Paveliu uz obrazlo~enje da je to stoga ato je on i sam odgovoran za to davai naredbu za povla enje. Petri evi oatro osuuje Pavelia i njegovu unutraanju i vanjsku politiku (razoru~avanje Selja ke i Graanske zaatite, stvaranje Ustaake vojnice i Domobranstva umjesto jedinstvene vojske, izru enje Dalmacije Italiji, teror prema Srbima i Jasenovac, nedonoaenje Ustava, podreivanje hrvatskih oru~anih snaga pod njema ko zapovjedniatvo, vezanje uz faaizam i nacionalsocijalizam ime se stjecao dojam da i hrvatski narod to podr~ava dok je zapravo, prema autoru, veina naroda i hrvatske vojske samo htjela svoju dr~avu. Autor se posebno zaustavlja na Pavelievoj naredbi za povla enje iz ju~nih i jugoisto nih podru ja (u skladu s njema kim povla enjima) i to ve davno prije kraja rata, usprkos ~eljama naroda i asnika vojske te gomilanju ljudi u Zagrebu i masovnom povla enju prema Bleiburgu koje je zavrailo tragi no dok se on sam izvukao ne opravdavai svoj postupak. Vidimo da Petri evi i u svom daljem pisanju ustraje na tezama o Pavelievoj krivnji koje ga vode do sukoba s dr. Branimirom Jeliem - u lanku pod naslovom "Tko je odgovoran za Bleiburg? Jednostrano svaljivanje odgovornosti na strance i hrvatske generale" autor se osvre na dosadaanja glediata na krivce za Bleiburg pri emu se naj eae okrivljuju Englezi, Saveznici, Srbi, Tito pa i neki hrvatski generali za nesposobnost (ato isti e dr. B.Jeli u "Hrvatskoj dr~avi"). Autor tome suprotstavlja svoju staru tezu o Pavelievoj krivnji: "Za voenje politike i rata u NDH bio isklju ivo odgovoran dr. Ante Paveli. On je u svojim rukama dr~ao apsolutnu politi ku i vojni ku vlast. On je bio zakonodavac i izvrailac vlasti na podru ju tadaanje hrvatske dr~ave." Dakle, prema autoru, on je odgovoran, a snosi i politi ku i vojnu odgovornost za Bleiburg jer je i kapitulirao i povukao se s Nijemcima te se time prikazao kao njihov satelit, a nije niti pokuaao sa uvati dr~avu. Petri evi tu oatro kritizira Jelia koji za Bleiburg optu~uje hrvatske generale, a Pavelia niti ne spominje; autor to tuma i Jelievim pretenzijama na obnovu ustaatva i pozicijom poglavnika za sebe. Naglaaava kako "& ustaatvo i Paveli pripadaju proalosti i to jednoj neugodnoj i tragi noj proalosti& .Paveli i ustaatvo su se ve u toku rata kompromitirali& no ipak HOP, dr. Jeli, Luburi i njihovi privjesci nastoje hrvatskom nacionalnom programu dati svoje obilje~je& to je put u ponor, u propast, uvod u nove katastrofe, sli ne onoj kod Bleiburga." Kao joa jedan prilog svojim stanoviatima o Bleiburgu Petri evi nekoliko godina kasnije u tekstu ""General Stjepan K.Peri i. O likvidaciji hrvatske vojske 1945."  po prvi put objavljuje pismo generala Stjepana Peri ia u kojem general za Bleiburg optu~uje isklju ivo hrvatsko politi ko vodstvo, te je oatro protiv mialjenja Jelia. Dakle, pitanje Bleiburga uzrokovalo je neslaganje i polarizaciju meu hrvatskim iseljeniatvom. Tu polarizaciju emigracije spominje i Petar Bareza koji smatra da emigracija kao da je zaboravila Bleiburg, a i podijelila se na dva suprotna pola: Washington (okuplja pristaae HSS-a) koji se ponaaaju kao da se Bleiburg nije dogodio, i Buenos Aires (pristaae Pavelia i vlade) koji se uglavnom ne oglaaavaju, no krive Engleze. Ipak, smatra autor, postoji i dio iseljeniatva koji se nije opredijelio i koji je po broju i izobrazbi najja i. Sjeajui se prilika u dr~avi, Bareza analizira i kraj NDH, te priznaje njene mnoge nedostatke. Za Bleiburg prvenstveno krivi poglavara i vladu te smatra da su oni ponizili narod i vojsku jer su ih uzeli kao svoju svitu, dok su se vojska i narod ~eljeli boriti i ostati u Hrvatskoj. Oatro osuuje poglavnika i vladu za njihov bijeg kod Bleiburga i napuatanje naroda i vojske te smatra da Paveli nakon takvog svog postupka viae ne bi smio politi ki djelovati. Osim njih, autor osuuje i Srbe i hrvatske komuniste te voe slobodnog svijeta ato o tome aute. Oni koji su izbjegli smrti svjedo ili su o pokoljima, o mjestima masakara te "danas imamo vjernu sliku i broja ~rtava i mjesta klanja i na ina kako su smaknute". "Paveli je doaao samo "vladati", poigravati se sudbinom naroda i oko toga se vrtio cijeli njegov interes& svojevoljno je, uzurpatorski, bez i ijeg ovlaatenja po samom narodu osloboenu Domovinu gurnuo pod vrhovniatvo faaisti kog imperijalizma& " - tako Stjepan Bu opisuje Pavelievu vladavinu i politiku. Paveli je sprije io stvaranje jake dr~ave sa organiziranom dr~avom upravom i vojskom koja bi obranila Hrvatsku od komunista pa vojska ne bi bila uniatena kod Bleiburga. Jasno je, dakle, da je i on zauzimao krajnje negativno stanoviate spram nekadaanjeg poglavnika. Paveli je odlu ivao o najva~nijim dogaajima njihove sudbine, ka~e autor, a da nije bilo Pavelia hrvatska bi politika krenula drugim tokom te ne bi doalo do Bleiburga "koji je bio niata drugo nego logi kim zavraetkom cjelokupne Pavelieve fatalne djelatnosti od po etka pa do kraja". Tako u lanku "Da li smo mogli Hrvatsku sa uvati? Od Rimskih ugovora do Bleiburake tragedije"  Bu izravno krivi Pavelia za propast NDH ato kroz tekst analizira slijedei njegov ~ivotni put te zagovara otpor tiranima koji vladaju samostalno. O stavu prema Bleiburgu i krivnji hrvatske emigracije piae i ujedno ju kritizira i Zlatko Markus koji smatra da ista joa uvijek ima zasade i ideologiju koja je Hrvatsku dovela ravno na Bleiburg i koja je "direktno odgovorna ato je Hrvatska poslije rata bez ikakve zaatite izru ena na milost i nemilost velikosrpskom divljanju". Smatra da su knjige koje su bacale kakvo takvo svjetlo na to razdoblje bile dobro prihvaene, kao npr. knjiga Ive Rojnice koja je, prema autoru, bila iskaz o nesposobnosti, kriminalu i neodgovornosti vodeih ljudi u NDH. U Autor u svom lanku "Uzvratit emo zubima" u kojem analizira dogaanja vezana uz Hrvatsko proljee Markus se pozabavio karakterom tadaanje jugo-vlasti u cijeloj dr~avi koju, u spoju s velikosrbima, krivi za teaku hrvatsku situaciju. HR nam pru~a i pogled s druge strane na Bleiburg  kakav je to bio postupak Engleza s ratnim zarobljenicima? Odgovor (ili jedan od odgovora) pru~a nam Ilija Peruaina prema vlastitom iskustvu. On ga opisuje kao uglavnom pozitivno. U tekstu "Engleski postupak prema Hrvatima pri izru enju i u logorima"  naglaaava da ne treba kriviti samo njih ve prvenstveno hrvatsko vodstvo koje je znalo da su Englezi Titovi saveznici i da moraju poativati dogovore. Autor na nekoliko primjera postupaka prema zarobljenicima  npr. kada su ih Englezi puatali da odu ili izbjegnu u Italiju, isti e kako nam "svi Englezi nisu bili neprijatelji". Mnoge su te~nje za dosizanjem povijesne istine o Bleiburgu i krivcima za isti. Lucijan Kordi ~eli do nje doi bar ato se ti e hrvatskog dijela krivnje  on ~eli da svi ~ivui pripadnici vojni kog i politi kog vodstva daju svoj prikaz dogaanja, tj. "svojemu narodu potpuno razjaanjenje i odgovor" jer, autor navodi, da je uzrok masovne pogibije bio i taj ato "pregovara i kod Bleiburga nisu obavijestili hrvatsku vojsku i narod o njegovu polo~aju te o ishodu pregovora". On u lanku "Bleiburg ili ispit hrvatske nacionalne svijesti". Povodom polemike dr. Dubianca i prof. Crljena (u "Danici") tra~i da se iznesu na vidjelo uzroci, propusti i krivnja za Bleiburg na hrvatskoj strani. Time Kordi izravno tereti i Danijela Crljena budui da je Crljen bio jedan od pregovara a na Bleiburgu. Crljen se te krivnje s kojom je bio suo en, opravdane ili ne, nastoji osloboditi u svojim esejima " imbenici bleiburakog sloma" u kojima nastoji analizirati politi ke imbenike koji su utjecali na tragi an rasplet dogaaja i odnose saveznika prema Titu i s druge strane, prema NDH. On nam opisuje stanje u Zagrebu po etkom svibnja 1945. i analizira odluku o povla enju i slom. Protivi se nekim mialjenjima o tome kako se nije smjelo kapitulirati ve se trebalo boriti  Crljen smatra da je i tako sve ve bilo odlu eno na Jalti i drugim dogovorima saveznika, samo je neoprostivo ato su se "pobjednici" tako ponijeli. Optu~uje i `ubaaia jer je njegovim zalaganjem za Tita u Londonu priznat Tito kao saveznik te da su zbog njega Englezi mislili da kod Bleiburga predaju hrvatsku vojsku civiliziranoj vojsci. Takoer oatro osuuje i partizane te ih naziva "obi nim ubojicama" i "zvijerima", kao i partizanske "narodne sudove" gdje su na smrtnu kaznu osueni mnogi koji to nisu zaslu~ili. Meutim, Crljen niti i jednom rije i ne spominje, niti baca imalo krivnje na politi ko i vojno vodstvo NDH, niti sebe smatra imalo krivim. Do prijepora s Crljenovom analizom dogaaja dolazi kada na lanke oatro reagira Ivo Rojnica tekstom "Krivotvorenje istine" u kojem tra~i da Crljen objasni hrvatskoj javnosti svoju ulogu na Bleiburgu, tj. ulogu pregovara a i da ka~e ato su oni mogli u initi da sprije e ili umanje tragediju. Kao primjer analizira dogaaje vezane uz skupinu generala Rolfa i Dragojlova kod Lavamnda kada je general Rolf svojim odlu nim stavom da nitko od njegove skupine ne ide u Jugoslaviju (1200-2000) ljudi, te kona no i svojim samoubojstvom sprije io izru enje partizanima (velik dio skupine su Englezi pustili da pobjegne tijekom noi uo i izru enja) te postavlja pitanje ato bi bilo da su kod Bleiburga pregovarali generali Rolf i Dragojlov. Na Bleiburgu se nalazilo izmeu 300 i 500.000 osoba, od toga 200.000 vojske, navodi Rojnica, a isti su bili prevareni mislei da se predaju Englezima, no mogli su se spasiti bijegom jer Englezi nisu ni na kog pucali. Rojnica direktno okrivljuje Crljena i Heren ia te postavlja pitanje o tome tko je baa njih postavio za pregovara e i jesu li se oni konzultirali s domobranskim generalima prije pregovora te jesu li ih obavijestili o negativnom stavu Engleza? Da potkrijepi svoje stavove autor navodi i tekstove drugih autora (generala Stjepana K. Peri ia, Sreka Karamana, Lucijana Kordia, te Stjepana Dubi anca i Kazimira Kova ia) koji odreda u svojim analizama uzroka Bleiburake tragedije krive politi ko i vojno vodstvo NDH te pregovara e. Tu prednja i Dubi anac koji krivi Crljena kao aefa hrvatske radio propagande u Hrvatskoj, naro ito za vrijeme povla enja i poslije pregovora kada je "Danijel kliznuo u aumu odmah po povratku iz Bleiburga, a da nije izvraio du~nost "treeg lana izaslanstva" (nije izvijestio hrvatski narod i vojsku o moguim posljedicama predaje). Broj ~rtava Broj je ~rtava naro ito osjetljivo pitanje kada se govori o Bleiburgu. Nikad do kraja definiran, podlo~an osobnim, ponekad i nevjeatim procjenama i iskrivljenim sjeanjima pre~ivjelih stradalnika. Podaci u izvorima su takoer esto vrlo raznoliki. U Hrvatskoj reviji ta je problematika takoer izra~ena. Mnogi su se autori vodili slobodnom procjenom ato je rezultiralo velikim razlikama u brojkama. Ve u prvom tekstu u kojem se spominje Bleiburg i stradanja Hrvata nakon zavraetka rata, dr. Branimir Jeli u lanku "Memorandum Hrvatskog narodnog odbora u Muenchenu" navodi broj od 1 000 000 Hrvata ubijenih tijekom i nakon rata! Taj je broj ve na prvi pogled pretjeran. Neki se autori, igraju brojkom pa daju pretpostavku onako "od oka" ne navodei izvor informacija. Dragutin Kamber u tekstu "Naaa neposredna stvarnost" piae o NDH, a usput spominje i ~rtve na hrvatskoj strani tijekom cijelog rata ovako: "Spominjalo se je 300.000. Evo  prepolovimo: 150.000. Dodajmo joa barem 50.000 pri zavraetku tragedije  to je 200.000. To je doista minimum." Ovakva procjena dakle ne mo~e biti temelj nikakvog ozbiljnog istra~ivanja. Pri ovako osjetljivom pitanju kao ato je stvaran broj ~rtava stradalih kod Bleiburga, mo~e doi do zbrke i kod istog autora. To mo~emo najbolje vidjeti na primjeru Jure Petri evia. U ve spomenutom tekstu "Hrvati i Jugoslavija. Osvrt na politiku Vladka Ma eka" autor se doti e i broja ~rtava - Ma eku namee krivnju oko olakog prela~enja preko "izru enja i pogibije 150.000 hrvatskih vojnika predanih Titu". U jednom kasnijem lanku pod naslovom "Trideset-godianja bilanca nove Jugoslavije" isti autor pri analizi politi ke situacije i ~ivota u Jugoslaviji spominje i hrvatske ~rtve od kraja rata nadalje pa tako ka~e da je 500.000 ljudi bilo u zbjegu na Bleiburgu, od toga je 200.000 izru enih partizanima i poubijanih, a za ostale navodi da su izbjegli 1945. u inozemstvo. U lanku "Tito i srpski generali slave masovno klanje Hrvata 1945. Suprotnosti izmeu prosovjetskih i "nesvrstanih" snaga u vodstvu Jugoslavije" , takoer iz 1975. pak ka~e da su "osvetu masovnim ubijanjem nekoliko stotina tisua Hrvata osobno provodili srpski i crnogorski generali uz izri ito odobrenje i naknadnu pohvalu Tita& " Dakle, jasno vidimo da ak i isti autor daje razli ite podatke o broju ~rtava  dok 1956. Petri evi govori o 150.000, taj je broj do 1975. narastao najprije za 50.000, a zatim i do "nekoliko stotina tisua"! Autor dalje navodi dijelove lanaka iz Vjesnika u kojima se, prema Kosti Nau u Sloveniji tada nalazilo 130.000 "ustaako-domobranskih snaga" s im se autor ne sla~e jer ka~e da i hrvatska i britanska vrela spominju 200.000 hrvatskih vojnika. `teta je ato autor nije naveo na koja to to no vrela misli. I Petar Bareza, uz analizu cjelokupnih zbivanja spominje broj ~rtava i to "nekoliko stotina tisua Hrvata koji odlaze u emigraciju i viae desetaka tisua pobijenih". Ovdje je broj emigranata sasvim sigurno pretjeran dok je broj ubijenih upitan. Svi su autori izra~avali ~aljenje zbog te hrvatske tragedije, a esto je i usporeivali s gubitkom na Krbavskom polju davne 1493. Mnogi su tra~ili objektivnu procjenu Bleiburga. Meu njima je i Ivo Korsky, no zbunjuje njegov stav kojim pokazuje kako ne smatra toliko bitnim broj ubijenih ato izra~ava u svom lanku "Bleiburg": "& ve dvadeset godina piae se u emigrantskom tisku  a aape u Domovini o broju ubijenih, kao da je va~no da li je tamo ubijeno trideset ili tri stotine tisua Hrvata& " Za krivce za tragediju dr~i isklju ivo partizane  Srbe nacionaliste s imperijalisti kim te~njama koji, prema autoru, ~ele bioloaki istrijebiti Hrvate. Hrvatska revija je esto o Bleiburgu pisala sa tugom i sjeanjem na tolike besmislene ~rtve perom svog urednika Vinka Nikolia. Odavanje po asti mrtvima, nastojanje razumijevanja uzroka kraja dr~ave i postupka tadaanjeg politi kog i vojnog vodstva, no bez rasprave o broju ~rtava  tako piae Nikoli u lanku "Requiem svima palima za Hrvatsku." Prigodom etvrt stoljea Bleiburake tragedije. "U asu nesretnog "osloboenja" Hrvatske godine 1945. na najokrutniji je na in izgubilo ~ivote preko sto tisua Hrvata", piae Nikoli, no misli li samo na pale kod Bleiburakog polja i na maraevima smrti ili i na one koji su ostali kod svojih kua i bili poubijani u partizanskoj odmazdi? Osim rasprava esejisti kog karaktera o kraju NDH, HR donosi i svjedo anstva pre~ivjelih s Bleiburga. Jure Polji anin u lanku Jedan dnevnik o Bleiburakoj tragediji 1945. prenosi jedno svjedo anstvo stradalnika s Bleiburga, naknadno unova enog u partizane (budui da je spadao u ranija godiata koja su se joa mogla "preodgojiti"), tj. njegov dnevnik od 5. travnja do 1. lipnja 1945. u kojem opisuje povla enje iz Sarajeva preko Zagreba, do Bleiburga i Maribora. Taj o evidac dogaaja navodi da je kod Bleiburga bilo "250.000 vojske i 300.000 naroda". Vladimir Vid Orsag pak U svom razmatranju smatra da je ubijeno 70.000 vojske i 430.000 civila. No to joa jedna neargumentirana tvrdnja. Osim toga, autor kritizira i hrvatsku emigraciju ato ve 34 godine u HR "piae pozitivno o jednom od najtragi nijih dijelova hrvatske povijesti!"(?).  Za procjenu broja ~rtava bitno je zabilje~iti podatke i jedne i druge strane  pripadnika vojske NDH u povla enju s narodom s jedne, te partizana s druge strane. Takav pokuaaj prikaza cijele problematike i broja ~rtava nalazimo kod nekoliko autora koje emo spomenuti. Prvi od njih je Sreko Karaman koji o tome piae u lanku "Jugoslavenski komunisti o hrvatskoj tragediji kod Bleiburga 1945". Autor tu reagira na pretisak lanaka iz zagreba kog lista "Vjesnik" pod naslovom "`est dana posle rata& "  bivaeg Titovog komesara Milana Baste objavljenih u HR. Milan Basta bio je Titov predstavnik na pregovorima kod Bleiburga s Englezima i hrvatskim predstavnicima. Karaman navodi Bastin broj od 120.000 zarobljenih hrvatskih vojnika te postavlja pitanje gdje se oni nalaze jer "u emigraciji seu nisu stiglipojavili, a u domovini ih nema nisu ni u zemlji". Autor analizira i Titovu pohvalu od 15.5.1945. jedinicama Tree armije pod zapovjedniatvom Koste Naa koje su imale veliku ulogu u tzv. "zavranim operacijama". U toj se pohvali navodi da je zarobljeno "preko 20.000 ustaaa na podru ju Dravograda, a zadnjih 15 dana 100.000 vojnika i oficira"  dakle, izvan podru ja Dravograda 80.000  autor smatra da se taj broj odnosi na stradale kod Bleiburga. Karaman uvia i nedostatnost informacija o dogaanjima kod Bleiburga i poslije njega te poziva o evice da ka~u ato znaju kako bi se doalo do objektivne povijesne istine. I Vinko Nikoli se u tekstu Drug Milan Basta:"Bleiburg ne postoji" povodom 40-godianjice Bleiburga osvre na neke od skandaloznih tvrdnji Milana Baste. On analizira Bastin intervju u beogradskom NIN-u od 12.5.1985. u kojem isti tvrdi da se Bleiburg nije dogodio te ka~e da "nikakvog masovnog streljanja tu nije bilo". Basta tu iznosi i da je "u borbama tih poslednjih dana poginulo oko 5000 Pavelievih vojnika, a oko tri hiljade se probilo. To je svega nekoliko procenata njegove grupacije od oko 120 hiljada ljudi. Ostali su se predali. Devedeset posto tih zarobljenika ubrzo je puateno kuama"& "to oko granice bilo je oko deset hiljada civila; njih nismo ni zarobljavali." Nikoli ovdje vrlo oatro napada Bastu za tako bezobzirno negiranje tolikih tisua mrtvih koji se nikad nisu vratili. S verzijom dogaaja Milovana ilasa pozabavio se Mladen }igrovi u lanku "Prvi traci istine o apokalipti noj 1945" on se poziva na intervju s Milovanom ilasom u britanskom listu Encounter. Budui da je u vrijeme Bleiburga ilas bio u samom politi kom vrhu i jedan od najbli~ih Titovih suradnika, autor je posegao za njegovim rije ima. ilas tako izjavljuje da se "broj ~rtava tog genocida penje do kojih 20-30.000". Autor spominje i analize balkanologa Davida Floyda koji navodi 120.000 zarobljenika (Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Srba). }igrovi, se, meutim, ne sla~e s njihovim procjenama i smatra da je " injenica da je samo na Bleiburgu zaglavilo oko 100.000 Hrvata, mahom vojnika i asnika. Drugih je 100.000 Hrvata  ako ne i viae  takoer vojnika, asnika i civila, bilo potu eno po aumama, koncentracijskim logorima i u maraevima smrti& " Autor, meutim, ne daje nikakve argumente za svoje teze. U jednom drugom pogledu na ilasovu i Titovu ulogu u dogaajima u svibnju 1945., Mladen Giunio Zorkin se u lanku ilasova "Vlast"  ispovijed jednog hriaanina?" osvre na doti nu knjigu M.ilasa i dosta opairno analizira dogaaje opisane u knjizi. Vezano uz Bleiburg navodi kako ilas izbjegava govoriti o partizanskim pokoljima, no ipak otkriva da se Titu u Ljubljani "omaklo" te je priznao da su "pobijene kontrarevolucionarne skupine"& i da su "tada ta streljanja manje skrivana jer su bila "prirodnija" i "logi nija". Osim ilasove knjige autor analizira i intervju izvjesnog novinara Urbana s ilasom na temu poslijeratnih pokolja te ga citira: "Djilas who was aware of only 20.000-40.000 victims, admits that it was foolish for the British to return all those peasants along with Ustashi, Cetniks, Croatian and Slovenian home guards, and others, just as it was wrong for the partizans to shoot them all." Bruno Buai je jedan od onih koji se znanstveno bavio problemom ~rtava rata i nastoji doi do relevantne brojke slu~ei se ve postojeim rezultatima. U lanku }rtve rata Buai navodi rezultate dotadaanjih istra~ivanja te zagovara broj od oko 1 milijun stradalih na podru ju itave Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu (prema podacima Ive Laha). Buai ka~e i kako je Hrvatska imala i najvee neposredne ratne gubitke te navodi podatke Zavoda za statistiku SR Hrvatske u Zagrebu o ~rtvama rata. No, problem je u tome ato se tamo navode samo ~rtve stradale od "okupatorskih i kvislinakih postrojbi" (sve skupa 185.327), ali ne i one stradale od strane partizanskih po^` F ukTOKAHh:w&hPd?hFP hQ5,HhKCy&hQhFP5KCy&*5HhMCy&h"HhMCy&hQHhKCy&hQ,HhKCy&hQhQ5KCy&*5 hS5hQ6>*CJaJ!HhNCy&h"6>*CJaJ!HhHCy&hQ6>*CJaJ!HhHCy&hS6>*CJaJhS6>*CJaJ!HhwhEA6>*CJaJ`jb$dha$G$C$EƀHCy&a$$a$G$C$Eƀwa$Q  LJ$dhC$EƀBwFa$$dha$gd`5oBwFd&`$dha$J$dhC$EƀKCy&a$ 2 @ B R T ` b d . t R6ʷܳسسد{w{skh|Gh|G6h|Gh"zhhS h`55HhBwFhS5 hS5 hS6 h#h`5HhBwFh^<hFPh{a%h^<hQcHdhdhdhGCy&HhGCy&hQh^<hh# hFP5 hFPhFP%hFPhPd?cHdhdhdh:w&) ZI$dhEƀwfa$J$dhC$EƀBwFa$$dha$dh^68:n^j&2ln &PT쬢zzp_UHh:w&hYC jHh:w&hh>q0JUHh:w&h/Hh:w&hYCHh:w&haHh:w&haHh:w&h/Hh:w&hYChYChS:w&*HhBwFh`5Hhwfhz%%hShz%cHdhdhdhwfh%h qhS]hSh|Gjh|G0J6U!  NP>\^ \b &$*$%%((**--H3͹|xx|hs^ho hS6]jhS0JUjhS0J6U hS6hS%hShh>qcHdhdhdh:w&Hh:w&hh>qHh:w&h/Hh:w&h'4Hh:w&haHh:w&h'Hh:w&haHhBwFh'/R!#<(-6J8L8N8888yyydh^$dha$ $dh`a$$dh`a$gdxX$dhC$Eƀ:w&a$gdh>qo:w&d&` H3Z3|557777N88888:::::<$=&=(=I|J~JL(L*L.LLnNpNrNQnTpTrT6U|g(hShw@6cHdhdhdhY:w&BjHhY:w&hr7~hw@0J6UZ:w&*j6U#jHh^:w&hr7~0J6UjhS0J6UjhS0JU%hShPd?cHdhdhdh:w&Hh:w&hPd? hsm6 hS6hc hS6]hSho%8:|HtTW`iotzƒ$dh`a$gd) o0wd&`$dha$ $dh`a$ $Hdh`Ha$ $dh`a$ $dh`a$6U8UlUpUUUU2X4X:```bbbbbfggggg\h^h`hbhiiNjPjĪĶĘpVO hS6H*2jhSh0JUcHdhdhdhwf(hSh6cHdhdhdhwf%hShcHdhdhdhwf#jHhwfh0J6UjhS0J6UjhS0JUhS hS6HhswfhU\0)HhswfhU\0hU\0swf*6.hU\0hShU\06cHdhdhdhswfPj(kll"l.l0lmmmnn4n6nqqqrrrr@sBsLsNsZttvl`lHhwhcm6jhS0JU5jhg7ahS0J6Ufwf*j6U>hg7ahShg7a6cHdhdhdhewffwf*68hg7ahShg7acHdhdhdhfwffwf*Hhewfhg7a%hShg7acHdhdhdhewfjhS0J6U hS6hStttvuxuvwwwlxnxpxxLyNyPyVyfyxzzz{{{{||.xzZٹ٭զ٭՟զلՀm%hSh) cHdhdhdh0wht5jh) hS0J6U0w*j6U hS56 hS6]jhS0J6U#jHh5:w&h; (0J6UjhS0JUhS hS6BjHhwhGh<#0J6U.w*j6U(“ēܓ(f֗ؗڗPR VX"$&Zʞr@ğIJ}[BjHhiwfhchm=0J6U(:w&*j6UBjHh':w&hwVh^o@0J6U(:w&*j6UjhS0J6U hS56jhS0JUhI*hS hS6 h_6Hh BwFh_6Hh BwFhbt6 hbt6(hbth) 6cHdhdhdh0w“ēܓޓ( *Ժ@ $dh`a$ $dh`a$ $dh`a$N$dhC$Eƀ BwF`a$<jln`r hjn68>۞۔yiWKjhS0J6U#jHha:w&hMP0J6UhMPhS6a:w&*65jhthS0J6U`:w&*j6UjhS0JUBjHh(whWLhWL0J6U-w*j6U5jh[hS0J6U%w*j6U hS6hS5jhchS0J6U(:w&*j6U>,.jlַطڷκкԺ&(*vtv24 rvx0HP侭vjHhA:w&h+6"hthS6]w*65jh81hS0J6Uw*j6U hS0JhI* jHhUwfhh0JUHhUwfhh#jHh_wfhx 0J6UjhS0JUhS#jHhwh%0J6U hS6(PR^jz bxoMBjHhC:w&h`hy}p0J6UD:w&*j6UhZ!hS6C:w&*6>hZ!hShZ!6cHdhdhdhC:w&C:w&*6hSBjHhB:w&h`h+0J6UD:w&*j6U(hSh+6cHdhdhdhB:w&HhA:w&h+6 hS6(hSh+6cHdhdhdhA:w&hbdhrtZH&(*J۹۫ۂpl^jhS0JCJUaJhI*#jHh2:w&hZP0J6UBjHh1:w&hDhD0J6U1:w&*j6U hSCJ]jhS0JCJU]BjHhJwfhbh> 0J6UQw*j6U hS6hS5jh!hS0J6UPw*j6U$@zZ4hjl!#`)."4$dha$ $dh^a$ $Xdh`Xa$ $ & Fdha$$dh`a$gdkV $dh`a$ $dh`a$$ ".0(tv Z0U#jHhvwfh#70J6UhBnhSuwf*6jhS0J6UjhS0JU#jHh]wfhS0J6UhSCJOJQJaJ#jHh\wfhS0J6U hS6hS,strojbi. Dakako, na Buaiev lanak uslijedila je reakcija i to fra Bonifacija Perovia koji pokuaava izra unati broj ~rtava i gubitak Hrvatske u stanovniatvu, no polazi od pogreane pretpostavke od 1.700.000 ~rtava na podru ju Jugoslavije te dolazi do broja od pola milijuna Hrvata ubijenih od komunista. Fra Bonifacije se lanku "Nastavak Bleiburga: raspu ivanje Hrvatske" bavio ~rtvama rata, ali i problemom emigriranja stanovniatva ato dovodi do raspu ivanja Hrvatske. I na kraju, Jere Jareb nam nudi jedan druga iji pristup problematici - uz svoje komentare predo ava nam originalne dokumente koje prenosi iz Vojnoistorijskog Glasnika (Beograd), glasila Vojnoistorijskog Instituta, broj 1/1987., 307-386 rad Antuna Miletia. To su Titove naredbe o hrvatskim ratnim zarobljenicima i uniatavanju hrvatskih domovinskih pobunjenika od 30. lipnja do 2. o~ujka Iako se ovdje ne govori direktno o broju ubijenih, ovi nam dokumenti bacaju neato svjetla na postupak sa zarobljenicima kao i na njihov broj: nareenje da se kod svake Armije ustanovi Odsjek za ratne zarobljenike (30.6.1945) nareenje od 6.7.1945. "da se svi kvislinaki i kolaboracionisti ki oficiri, podoficiri i vojni slu~benici koji se do polovine januara 1945. nisu prijavili da se odmah logoriau" nareenje Tita od 17.7.1945. "da se izvrai iaenje teritorije od ostatak razbijenih etni ko-ustaakih bandi sa uputstvom kako to izvraiti" objaanjenje od 19.7.1945. kako postupati sa repatrircima  zarobljenicima u pogledu pozivanja u JA (ne pozivati ih do daljnjeg) "naredba od 2. marta 1946. da se otpuste iz logora lica koja su bila u kvislinakim i kolaboracionisti kim formacijama" (osim onih protiv kojih je pokrenut krivi ni postupak) "nareenje od 8. septembra 1945. da se rasformiraju radni bataljoni formirani od domobrana i belogardejaca" Autor nam daje podatke i o statusu i sudbini zarobljenika pa navodi da je krajem 1945. bilo 114.000 ratnih zarobljenika Jugoslavena, od toga amnestirano 113.252, a na sud upuenih 1534, do 18. sije nja 1949. Dalje se navodi da je do kraja 1946. bilo repatrirano 287.377 jugoslavenskih dr~avljana (184.268 civila, 91.252 vojnika, 11.156 asnika i do asnika) i to do kraja 1945. 267.406, a tijekom 1946. 19.971. Osim obimnijih tekstova vezanih uz Bleiburg u HR se ta tema spominje i u drugim formama. Na primjer u rubrici Nove knjige i asopisi esto nalazimo predstavljanja i recenzije vrijednih knjiga vezanih uz tematiku Bleiburga. I iz tih se napisa mogu ia itati zanimljive mialjenja i sukobi mialjenja kao i dobiti novi podaci. Jedna od prvih je knjiga fra Otona Knezovia "Pokolj hrvatske vojske 1945. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima) ", Chicago 1960. Recenzent je ovdje u udu jer pisac povla enje opisuje kao "trijumf" i kao da se ide na "veselu svadbu". Slijede prikazi triju knjiga koje daje Dragutin Kamber u tekstu "Tri knjige o jugo-komunisti kim pokoljima g. 1945." To su slijedee knjige: prva je "Vetrinjska tragedija", izdanje slovenskog lista u Clevelandu "Ameriaka domovina" koja se bavi izru enjem Slovenaca iz logora u Vitkringu partizanima. Ti su Slovenci bili ubijeni, veinom kod Ko evja, a spominje se i 4000 Hrvata izru enih iz tog logora. I u drugoj prikazanoj knjizi spominje se sudbina jedne grupe Hrvata  u knjizi Borivoja M. Karapand~ia "Ko evje, Titov najkrvaviji zlo in", Cleveland, Ohio, SAD, 1959. u kojoj se, osim opisa pokolja etnika predanih iz Vitkringa Titu, usput spominje i 2500 hrvatskih domobrana koji su tamo pobijeni. Franjo Nevisti nas u prikazu knjige "Vae victis. "Hrvatska dr~ava" u jednoj knjizi na njema kom jeziku" (ne navodi autora knjige) upoznaje sa sadr~ajem knjige i dogaajima oko osnutka ustaakog pokreta pa do kraja rata. Autori knjige, ka~e Nevisti, navode kako se "nakon svega ato se dogodilo, moralo s tim ra unati da nee izostati partizanska osveta& "; ka~e da su Englezi izru ili preko 100.000 hrvatskih vojnika i Ustaake vojnice, a da je odmah pobijeno 10.000 ljudi, posebno ustaaa i "najvei dio aktivnih domobranskih asnika"& SUslijedeila su masovna smaknua i "u drugim dijelovima zemlje". Nalazimo i prikaz poznate knjige urednika HR Vinka Nikolia "Bleiburaka tragedija hrvatskog naroda" Ivone Don evi koja komentira broj stradalih: "strijeljano , poklano i poubijano je u tim svibanjskim danima 1945. blizu 300.000 Hrvata: razoru~anih vojnika i asnika, ranjenika, ~ena i djece& ". Autorica se poziva i na Buaieva istra~ivanja te navodi: "Ra una se da je tada izru eno oko 300.000 ljudi, ato vojske, ato civilnog pu anstva. To ni broj nee se nikada moi ustanoviti jer jugoslavenski vlastodraci nikakovih istraga u tom smislu nisu dozvolili& "; "& kad su se u Jugoslaviji 1950. slu~beno popisivale ~rtve rata, bilo je strogo zabranjeno u te popise unijeti pale na "neprijateljskoj strani" (B.Buai: }rtve rata, "Kroatische Berichte", br. 2 i 3/1977.)& " Jedna od najpoznatijih knjiga koja se bavi dogaajima u svibnju 1945. u tadaanjoj Britanskoj okupacijskoj zoni u Austriji, djelo Nikolaja Tolstoya koju recenzent naziva "Knjiga Nikolaja Tolstoja o Macmillanu i pokoljima" prikazana je perom Mladena Rojnice na stranicama HR. Tada je ondaanjim saveznicima  partizanima i sovjetskoj vojsci bespravno predan ogroman broj koza kih, hrvatskih, slovenskih i srpskih ratnih zarobljenika i civila ato je zavrailo njihovim pokoljem. Tolstoy je to nazvao izravnim kraenjem }enevske konvencije i ratnog prava, a opisao kao rezultat zavjere meu visokim britanskim asnicima i vladinim slu~benicima. Izravno je optu~io bivaeg brigadira Toby Lowa, kasnije lorda Aldingtona, a napose ministra zadu~enog za podru je Sredozemlja, Harolda Macmillana, za ratni zlo in. Sam Nikolay Tolstoy je zbog te knjige trpio posljedice  optu~en je za klevetu te je u sudskom procesu osuen na globu od milijun i pol funti, a knjiga je u cijeloj Velikoj Britaniji zabranjena i povu ena iz prodaje. Rojnica nam pru~a dosta detaljnu analizu knjige, te navodi i broj od 200.000 izru enih Hrvata koji su "bili umoreni na divlja ki na in dok su stupali u Titovim maraevima smrti", te smatra da je to bilo po uputstvima i pod nadzorom NKVD-ovaca. Zaklju ak Hrvatska je revija u etrdeset godiata njezina izla~enja (1951-1990.) koje su bile izvor za ovo istra~ivanje relativno mnogo pisala na temu Bleiburga i ~rtava Bleiburga i "kri~nih puteva" i logora. Jasno se vidi da je to pitanje bilo jedno od goruih i uvijek aktualnih kroz sve te godine i da su se autori nastojali uhvatiti u koatac s mnogim prazninama. Najviae ih je mu ilo pitanje odgovornosti  tko je kriv za takvu katastrofu  Tito i partizani, saveznici, cjelokupna hrvatska politika u tom razdoblju ili politi ko i vojno vodstvo NDH? `to se moglo u initi da se sprije i, a ato se nije u inilo? Tra~ili su i da pre~ivjeli sudionici tih zbivanja koji su bili bli~e vlasti iznesu svoja iskustva i saznanja i objasne hrvatskom narodu ato se to dogodilo ato se uglavnom nije dogodilo. Koliko je ljudi stradalo na Bleiburgu? Na to su pitanje suradnici HR davali vrlo razli ite odgovore, veinom svoje procjene pa se broj kree od 50.000 pa do nekoliko stotina tisua! Ipak, moramo napomenuti da veina tekstova o Bleiburgu u HR nije potekla iz ruke znanstvenika, ve su to viae impresije, do~ivljaji i sjeanja s jakim osobnim pe atom autora. To nam dokazuju i vrlo razli ite forme pisanja  od poezije do eseja. Izvan svake je sumnje da su autori nastojali dati ato objektivniji i to niji prikaz dogaaja, no koliko su u tome uistinu uspjeli? Sasvim je sigurno da su dali jedan airoki pregled na tu problematiku. HR jasno ocrtava i njihova meusobna razila~enja u stavovima te neslaganje kako u broju ~rtava tako i po pitanju odgovornosti.. Sve nam to pokazuje kako ova tema zaslu~uje jednu dublju, objektivnu analizu i posveenost. SUMMARY Victims of Bleiburg in Hrvatska revija journal In this article, based exclusively on writing of the emigrant journal Hrvatska revija in the time period from 1951. to 1990., author tried to present how this jurnal handled the problem of victims of Bleiburg. There are two main problems regarding these victims which this article focuses to: question of responsibility and question of presumed number of victims. There is no unique answer for neither of those: Hrvatska revija gives various versions from various authors from different backgrounds who often disagree in main issues. In this manner responsibility for the slaughter of soldiers of the ISC army and civilians is shifted from the government of the ISC to Tito's partizans and the English and vice versa. Number of victims hasn't been established either: it varies from few tens of thousands to a million.   Darko BEKI, "Slu aj Bleiburg: nova istra~ivanja, nova iskuaenja", asopis za suvremenu povijest, 21/1989., br. 1-3, 197-214 2 Ovdje navodim samo neke od njih: Borivoje M. KARAPAND}I, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, Cleveland, Ohio 1976., Borivoje M. KARAPAND}I, Ko evje, Titov najkrvaviji zlo in, Cleveland, 1959., Milan BASTA, Rat je zavraen sedam dana kasnije, Beograd, 1986., Jovo POPOVI, Dru~e Tito rat je zavraen 15. maja 16.00 na Dravi - Kosta Na, Beograd, 1985., Kosta NA, Pobeda, Zagreb, 1980., Petar S. BRAJOVI, Kona no osloboenje (Sjeanja i obrade), Zagreb, 1983., Dragoslav Dragan DESPOTOVI, Ko evski rog.Ratni zlo in ili pravedna odmazda, Beograd, 1992., Zavrane operacije za osloboenje Jugoslavije 1944-1945., Beograd, 1957., zbornik NOR i socijalisti ka revolucija u Jugoslaviji u zavranoj etapi drugoga svetskog rata, Beograd, 1978., Jera VODU`EK-STARI , Prevzem oblasti, Ljubljana 1992., Franci STERLE, Veliko finale na Koroakem, Ljubljana, 1976., W. WADL: Krntens Weg zu Demokratie im Jahre 1945, Klagenfurt 1985, Karl HNILICKE, Die Ende auf dem Balkan 1944/45. Die militrische Rumung Jugoslawiens durch die Deutsche Wehrmacht, Gttingen, Zrich, Frankfurt, 1970., Rudolf KISZLING, Die Kroaten, Graz-Kln, 1956.,  HYPERLINK "http://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=010000000199990&id=0970919012" Ingomar PUST, Titostern ber Krnten:1942-1945: totgeschwiegene Tragdien, Klagenfurt: Krntner Abwehrkmferbunt, 1984., Antonio PITAMITZ, Lo Sterminio die Croati, Storia Illustrata, Milano, 1984., Antonio PITAMITZ, Bleiburg. La consegna alle forze di Tito, Storia Illustrata, Milano, 1984., Nikolai Tolstoy, The Minister and the Massacres, London, 1986. i drugi.  Hrvatska revija (dalje HR) je asopis Matice Hrvatske utemeljen davne 1928. godine u Zagrebu. Izla~enje asopisa je obustavljeno 1945. s dolaskom nove komunisti ke vlasti, a obnavljaju ga 1951. godine kao knji~evni, kulturni i politi ki tromjese nik Antun Bonifa i i Vinko Nikoli u emigraciji, u Buenos Airesu. Godine 1955. uredni ki dvojac se razilazi, a uredniatvo HR preuzima sam Vinko Nikoli. On se 1966. vraa u Europu ~elei se pribli~iti domovini, a sa sobom seli u Europu i HR koja najprije izlazi u Parizu, zatim Mnchenu te kona no od 1968. u Barceloni. Nikoli ostaje njenim urednikom do 1991. kada ju vraa u Zagreb u okrilje Matice hrvatske.  Antun Bonifa i (Punat na Krku, 1901- Chicago, 1986.), knji~evnik i politi ar; akolovao se u Pazinu i Suaaku. Na Sveu iliatu u Zagrebu studirao slavistiku, romanistiku, hrvatski i francuski jezik i knji~evnost. Studirao i na Sorbonni, te prevodio francuske pisce. Bio urednik "Suvremenika" u Zagrebu i suraivao u raznim hrvatskim knji~evnim asopisima; bio predsjednik Druatva hrvatskih knji~evnika. Od 1941-1945. bio je nadstojnik Odjela za novinstvo i kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova NDH. Od 1945. u emigraciji, najprije u Brazilu, zatim u SAD-u. S Vinkom Nikoliem 1951. pokree HR u kojoj surauje do 1956. Od 1973. do 1981. predsjednik Hrvatskog Oslobodila kog Pokreta.  Vinko Nikoli (`ibenik, 1912. - `ibenik, 1997.), pjesnik, publicist, pisac memoarskih knjiga iz iseljeni kog ~ivota, urednik i izdava ; akolovao se u `ibeniku i Splitu, a na Sveu iliatu u Zagrebu diplomirao hrvatski jezik i knji~evnost. Radio kao profesor na Trgova koj akademiji od 1939., a od 1943. na Prvoj muakoj realnoj gimnaziji u Zagrebu, do svibnja 1945. kada se s hrvatskom vojskom i narodom povla i u Austriju, dospijeva u Italiju u razne savezni ke logore. Zatim je u Rimu pa u Argentini od 1947. gdje s dr. Franom Nevistiem ureuje polumjese nik "Hrvatska". Od 1951. s dr. Antunom Bonifa iem izdavao je i ureivao HR, a od 1955. to ini sam u Buenos Airesu. 1957. pokree knji~nicu Hrvatske revije u kojoj je objavljeno 66 svezaka. 1965. izdaje knjigu "Pred vratima domovine  Susret s hrvatskom emigracijom 1965.  Dojmovi i razgovori, a drugu 1967. 1966. seli se u Europu, biva izba en iz Francuske, nastanjuje se u `panjolskoj u Barceloni gdje izdaje knjige "Bleiburaka tragedija hrvatskog naroda", "Stepinac mi je ime", "Tragedija se dogodila u svibnju" te "Bleiburg : uzroci i posljedice". 1991. vratio se u Hrvatsku gdje je i umro.  Krunoslav Draganovi (Br ko, 1903.  Sarajevo, 1983.), sveenik, povjesni ar, karitativni i socijalni radnik; nakon 2. sv. rata radio na zbrinjavanju hrvatskih izbjeglica radom Bratovatine sv. Jeronima za pomo hrvatskim izbjeglicama, no njegovo se ime spominje i vezano za pomo pri bijegu ratnih zlo inaca u prekomorske zemlje; aktivno djelovao u hrvatskoj emigraciji..  Jure Petri evi (Starigrad, 1912- Brugg, `vicarska, 1997.), politi ki i kulturni djelatnik i izdava ; na Sveu iliatu u Zagrebu studirao agronomiju, od 1940.-42. na specijalizaciji u `vicarskoj, 1942. doktorira iz agrarne agronomije. 1942. se vraa u Zagreb gdje prihvaa du~nost sto~ernika u Banja Luci, no daje ostavku po . 1943. 1945. se povla i u Koruaku, od 1946. je u `vicarskoj gdje ostaje do smrti. Tamo osniva izdava ku kuu "Verlag Adria" u ijem se programu osobito isti e edicija "Knji~nica sloboda".  Jure PETRI EVI, "Hrvati i Jugoslavija. Osvrt na politiku Vladka Ma eka", HR 3/1956., 213-239  ISTI, "Tko je odgovoran za Bleiburg? Jednostrano svaljivanje odgovornosti na strance i hrvatske generale", HR 3/1965., 278-281  ISTI, n.dj. 278  ISTI, n.dj. 281  ISTI, "General Stjepan K.Peri i. O likvidaciji hrvatske vojske 1945.", HR 1/1971., 119-120  Petar Bareza (Sinj, 1905.- Munro, 1960.), sveenik, teolog, profesor, pisac; studirao filozofiju u Zaostrogu i teologiju na Franjeva koj bogosloviji u Makarskoj od 1925. do 1929. kada je zareen. 1935. napuata red i odlazi u Zagreb gdje doktorira. Za vrijeme NDH radio u dr~avnoj komisiji za razgrani enje te pisao lanke po raznim publikacijama. Od 1945. u Rimu gdje s prof. Ivanom Oraaniem izdaje knjigu "Martyrium Croatiae", a zatim u Argentini.  Petar BAREZA, "Bleiburaka katastrofa", HR 1/1960., 31-43 lanak "Bleiburaka katastrofa"  Stjepan BU, "Da li smo mogli Hrvatsku sa uvati? Od Rimskih ugovora do Bleiburake tragedije", HR 2-33/1960., 218  Stjepan Bu (Oraaac, 1888.- Mnchen, 1975.), politi ar i publicist; u Zrichu studira politi ke znanosti gdje i doktorira. U Zagrebu otvara odvjetni ki ured, narodni je zastupnik od 1923. i lan Glavnog odbora HRSS-a, ali je 1925. izba en. Pristupa HRrvatskoj stranci prava na al ijoj je listi 1927. ponovo izabran za zastupnika. 1936. pokuaava obnoviti HSP, ali ne vlasti to sprje avaju. Iste godine osniva Hrvatsku kulturno-prosvjetnu zadrugu "Ante Star evi", a nakon toga i Hrvatsku antikomunisti ku ligu. Bu pristupa ustaakom pokretu, a spominje se pri osnivanju Hrvatske nacionalsocijalisti ke stranke; pristaaa je pronjema ke politike u NDH; lan je Odbora za ponovno pripojenje Dalmacije Hrvatskoj te kritizira situaciju u NDH i predla~e promjene. U svibnju 1945. povla e se u Austriju, a potom u Italiju pa u Njema ku. Jedna je od sredianjih osoba Hrvatskog narodnog odbora Branka Jelia. 1960. Bu se s pristaaama izdvaja.  S.BU, "Da li smo mogli Hrvatsku sa uvati? Od Rimskih ugovora do Bleiburake tragedije", HR 2-3/1960., 226  vidi br. 13  Zlatko Markus (Zagreb, 1941. - ), zavraio studij dramaturgije u Zagrebu, od 1961. piae u "Studentskom listu", "Poletu", "Slobodnoj Dalmaciji", "Vjesniku" i dr. Od 1972. piae u emigraciji u viae asopisa. Poslije umorstva Brune Buaia, urednik je "Hrvatskog Lista".  Zlatko MARKUS, "Uzvratit emo zubima", HR 3/1975., 329  istoISTI, n.dj. 315-335  Ilija Peruaina (Lastva, Boka Kotorska 1905.  Buenos Aires 1991.), pomorac, publicist; Zavraio nauti ku akolu u Kotoru, plovio, slu~io u Hrvatskim Oru~anim Snagama, a od 1945. je u emigraciji gdje poma~e hrvatskim izbjeglicama.  Ilija PERU`INA, "Engleski postupak prema Hrvatima pri izru enju i u logorima", HR 1-2/1961., 137-143  ISTI, n.dj., 143  o. fra Lucijan Kordi (Grljevii, Hercegovina, 1914.  Hrvatska, 1993.), sveenik, knji~evnik i pjesnik; 1939. zareen u Mostaru, 1945. spaaava se od pokolja fratara na `irokom Brijegu, a kasnije i na Bleiburgu; studira u Rimu, 1951. dolazi u `vicarsku gdje organizira Misiju za hrvatske doseljenike i gdje ~ivi do povratka u Hrvatsku.  Lucijan KORDI, "Bleiburg ili ispit hrvatske nacionalne svijesti". Povodom polemike dr. Dubianca i prof. Crljena", HR 1/1966., 116  ISTI, n.dj., HR 1/1966., 116  ISTI, n.dj., HR 1/1966., 116isto  Danijel Crljen (`ibenik, 1914. - ), akolovao se u Zagrebu, diplomirao hrvatski i francuski jezik, radio kao profesor na nekoliko gimnazija kada je otpuaten. Pripada ustaakom pokretu od prije 1941. te je lan Hrvatskog ustaakog nadzora. Nakon proglaaenja NDH krae je vrijeme tajnik poslanstva u Bukupreatu, zatim je imenovan pro elnikom za odgoj i promid~bu u GUS-u te tajnikom u MVP-u. Od svibnja 1945. vodi odgoj i promid~bu meu svim naoru~anim postrojbama HOS-a; ima in ustaakog pukovnika. 14. i.15.5. na Bleiburgu je jedan od hrvatskih izaslanika na pregovorima sa Saveznicima i partizanima; izbjegao je uhienje, no 1946. uhien je u Italiji, ali i izbavljen te se sklonio u Argentini. Za vrijeme NDH objavio je knjige Na ela hrvatskog ustaakog pokreta (1942.) i Naa poglavnik (1943.). U izbjegliatvu objavio dnevnik Bleiburg.  Danijel CRLJEN, " imbenici bleiburakog sloma", HR 1, -2/1970., 27-51, 233-258  Ivo Rojnica (Cista, Imotski, 1915. - ), 1939. pristupa Ustaakom pokretu , a od 1941. je ustaaki povjerenik te sto~ernik. U svibnju 1945. se povla i u Austriju, zatim u Italiju, a od 1947. je u Argentini gdje postaje poduzetnik. Suosniva  je Hrvatske republikanske stranke i Hrvatsko-latinoameri kog kulturnog instituta. Sudjelovao u stvaranju Hrvatskog narodnog vijea 1974. Objavio memoare Susreti i do~ivljaji.  Ivo ROJNICA, "Krivotvorenje istine", HR 4/1984., 735-759  dr. Branimir Jeli (Doc Donji, 1905.  Berlin, 1972.), politi ar, publicist; studira medicinu u Zagrebu, predsjednik Saveza Pravaake Omladine tj. Hrvatskog Domobrana. 1928. odlazi u Graz gdje surauje s dr. Antom Paveliem. Boravi u Sjevernoj i Ju~noj Americi gdje organizira Hrvatski Domobran, no interniran je u Engleskoj gdje provodi vrijeme rata. 1950. u Mnchenu osniva Hrvatski Narodni Odbor i izdaje novine "Hrvatska dr~ava". Sudjeluje na Svehrvatskom Kongresu u New Yorku 1962. iz kojeg je proizaalo Hrvatsko Narodno vijee.  dr. Branimir JELI, "Memorandum Hrvatskog narodnog odbora u Muenchenu", HR 2/1952., 159-165  Dragutin Kamber (Ruda, Sinj 1901- Toronto, 1969.), sveenik, zareen za sveenika vrhbosanske nadbiskupije 1925. Boravio u Zavodu Sv. Jeronima u Rimu gdje prou ava islam i pravoslavlje i doktorira 1931. Za vrijeme NDH vojni vikar u Bosni i Hercegovini, zatim pro elnik duhovnika Hrvatskih Oru~anih Snaga od 1944.; 1945. se povla i s hrvatskom vojskom u Austriju, kasnije u Italiji, `panjolskoj, Argentini, od 1951. u SAD-u, a od 1961. u Kanadi. Svojim prilozima suraivao u mnogim emigrantskim publikacijama sve do svoje smrti.  Dragutin KAMBER, "Naaa neposredna stvarnost", HR 2/1951., 123-128  ISTI, n.dj. 127  Jure PETRI EVI, "Hrvati i Jugoslavija. Osvrt na politiku Vladka Ma eka", HR 3/1956, 224  ISTI, "Trideset-godianja bilanca nove Jugoslavije", HR 2/1975., 179-188  ISTI, "Tito i srpski generali slave masovno klanje Hrvata 1945. Suprotnosti izmeu prosovjetskih i "nesvrstanih" snaga u vodstvu Jugoslavije", HR 3/1975., 435-449  ISTI, n.dj., 435  Petar BAREZA, "Bleiburaka katastrofa", HR 1/1960., 31-43tekst "Bleiburaka katastrofa"  Ivo Korsky (Osijek, 1918-), pravnik i politi ar; akolovao se u Osijeku i Zagrebu gdje je i promoviran u doktora prava 1940., pripadnik Ustaakog pokreta od 1935., satnik Ustaake vojnice, politi ki djelatnik, od 1945. u emigraciji, od 1947. u Argentini, lan, od 1968. i predsjednik Hrvatske Republikanske Stranke, sudjeluje u radu Hrvatskog Narodnog Vijea; pisac velikog broja lanaka, eseja i rasprava politi kog zna aja.  Ivo KORSKY, "Bleiburg", HR 1-2/1965., 1-7  ISTI, n.dj., 1  Vinko NIKOLI, "Requiem svima palima za Hrvatsku." Prigodom etvrt stoljea Bleiburake tragedije", HR 1/1970., 3-8  ISTI, n.dj., 4  Jure Polji anin, pseudonim dr. Borisa-Jakova Baruna (Lusni, 1919. - ), akolovao se u Franjeva koj klasi noj gimnaziji u Visokom, stupio u franjeva ki red 1937. Studirao bogosloviju na Franjeva koj teologiji u Sarajevu i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1957. i doktorirao. Zareen 1944. u Sarajevu te zatim slu~bovao u Bosni, a kasnije u Nizozemskoj i Njema koj.  Jure POLJI ANIN, "Jedan dnevnik o bleiburakoj tragediji", HR 3/1983., 508-521  ISTI, n.dj., 518  Vladimir Vid ORSAG, "Politi ka iluzija hrvatskih desni ara u emigraciji", HR 1/1985., 171-176  ISTI, n.dj., 176HR 1/1985., lanak "Politi ka iluzija hrvatskih desni ara u emigraciji"  Sreko Karaman (Jesenice, 1909. - Buenos Aires, 1964.), pravnik, pjesnik, kulturni djelatnik; akolovao se u Splitu i na Sveu iliatu u Zagrebu gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu. Za vrijeme NDH slu~bovao u upravnoj slu~bi u Dalmaciji. Pre~ivio Bleiburg, od tada po izbjegli kim logorima, a od 1947. u emigraciji u Argentini. Tamo je objavljivao svoje radove u viae emigrantskih asopisa.  Sreko KARAMAN, "Jugoslavenski komunisti o hrvatskoj tragediji kod Bleiburga 1945", HR 2/1963., 253-257  iz Milan BASTA, INE knjige "Rat posle rata. Pavelievi generali se ne predaju", Zagreb, 1963.  Uredniatvo, "Jugoslavenski komunisti o hrvatskoj tragediji kod Bleiburga 1945", HR 1-2/1961., 148-153  Sreko KARAMAN, "Jugoslavenski komunisti o hrvatskoj tragediji kod Bleiburga 1945", HR 2/1963., 257  ISTI, n.dj., 256  Vinko NIKOLI, "Drug Milan Basta:"Bleiburg ne postoji" povodom 40-godianjice Bleiburga", HR 3/1985., 556-557  ISTI, n.dj. 556  Mladen }igrovi (Zagreb, 1917.-Beckenham, 1986.), povjesni ar, doktor filozofije, pisac, publicist; akolovao se u Po~egi i Zagrebu gdje je studirao povijest umjetnosti, talijanski i njema ki jezik. Emigrant od 1945. u Italiji, `panjolskoj, Venezueli, Engleskoj. U Rimu 1954.stekao doktorat filozofije. U emigraciji surauje u "Slobodnoj Rije i" i u "Hrvatskoj reviji".  Mladen }IGROVI, "Prvi traci istine o apokalipti noj 1945", HR 1/1980., 146-147  ISTI, n.dj., 146  ISTI, n.dj., 146  Mladen Giunio ZORKIN, "ilasova "Vlast"  ispovijed jednog hriaanina?", HR 4/1984., 725-730  ISTI, n.dj. 730  ISTI, n.dj. 730  Bruno Buai (Vinjani Donji, 1939.-Pariz, 1978.), novinar, pisac, politi ki djelatnik; akolovao se u Imotskom, ve u srednjoj akoli zatvaran, 1964. diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, 1965, zapoaljava se u Institutu za povijest radni kog pokreta pod vodstvom F.Tumana, ponovo je zatvaran i osuivan; postaje urednik "Hrvatskog Knji~evnog Lista" gdje objavljuje svoj rad "}rtve rata". Nakon studija u Parizu piae u "Hrvatskom tjedniku", no nakon Karaoreva 1971. ponovo je u zatvoru u Staroj Gradiaki. Uskoro odlazi u emigraciju gdje surauje u radu HNV. 1978. pokree "Hrvatski List". Ubijen po nalogu jugoslavenske Slu~be dr~avne sigurnosti 16.10.1978. u Parizu. Za ubojstvo optu~en Vinko Sindi i. Viae o Buaiu u: Jur evi, Josip: Bruno Buai: branitelj hrvatskog identiteta, Zagreb, 2001.; Vukuai, Bo~e: Bruno Buai - ~ivot, djelo, mu ko ubojstvo i politi ka ostavatina ,  HYPERLINK "http://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1971013006" Dr~avnost : asopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo - 3 (1999), 3 ; str. 49-62;  HYPERLINK "http://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=010000000199990&id=0990614015" Vukuai, Bo~e: Tajni rat UDBE protiv hrvatskoga iseljeniatva, Zagreb, 2001.  Bruno BU`I, "}rtve rata", HR 4/1969., 491-496  ISTI, n.dj. 494  fra Bonifacije Perovi (Zadar, 1900.-Bologna, 1979.), sveenik, profesor, kulturni i druatveni djelatnik, pisac i publicist; akoluje se kod franjevaca u Zadru, za sveenika posveen 1928., studira u Njema koj i Parizu, a poslije radi kao profesor. 1936. na poziv nadbiskupa Stepinca dolazi u Zagreb gdje preuzima vodstvo "Domagoja". Od 1945. u emigraciji u Rimu, od 1947. u Buenos Airesu, od 1968. u Europi, osniva  Hrvatskog Druatva Uzajamne pomoi. Puno je suraivao u raznim publikacijama.  prema izvjeau Reparacione komisije vlade FNRJ od 13.12.1945. Meusavezni koj konferenciji za reparaciju u Parizu prijavljen je broj od 1.706.000 ~rtava  Bonifacije PEROVI, "Nastavak Bleiburga: raspu ivanje Hrvatske", HR 1/1970., 54-71  Jere Jareb (`epurine, 1922. - ), povjesni ar; akolovao se u `ibeniku i Zagrebu  Pravni fakultet. Od 1945. u emigraciji u Austriji i SAD-u gdje studira povijest i stje e titulu doktora znanosti. Predaje na sveu iliatima, a jedan je od osniva a Hrvatske Akademije Amerike u New Yorku 1953. a od 1982. do 1988. i njen predsjednik. Objavio je viae radova.  Jere JAREB, "Titove naredbe o hrvatskim ratnim zarobljenicima i uniatavanju hrvatskih domovinskih pobunjenika od 30. lipnja do 2. o~ujka", HR 3/1989., 609-618  ISTI, n.dj., 609-618  Oton KNEZOVI, "Pokolj hrvatske vojske 1945. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima)", HR 2-3/1960., 251-252  ISTI, n.dj. 252  Dragutin KAMBER, "Tri knjige o jugo-komunisti kim pokoljima g. 1945.", HR 1-2/1961., 153-155  Franjo Nevisti (`ujica, 1913.  Buenos Aires, 1984.), stje e doktorat prava na Sveu iliatu u Zagrebu, sudjeluje u politi kom ~ivotu; za vrijeme NDH je tajnik u Ministarstvu pravosua i bogoatovlja, te u Rimu studira pravo, a kasnije i u Be u. Krajem 1944. postaje sto~ernikom Sveu ilianog Sto~era, a od sije nja 1945. glavni ravnatelj i urednik tjednika "Spremnost". U svibnju 1945. napuata domovinu i 1947. dolazi u Argentinu gdje s V.Nikoliem ureuje HR. Od 1953. uvodni ar je tjednika "Danica". Od 1968. do 1984. urednik je asopisa "Studia Croatica" i predsjednik Hrvatskoj Latinsko-ameri kog Instituta i lan i tajnik Hrvatsko-Argentinskog Kulturnog Kluba.  Franjo NEVISTI, "Vae victis. "Hrvatska dr~ava" u jednoj knjizi na njema kom jeziku", HR 4/19645., 351-372  ISTI, n.dj., 368  ISTI, n.dj., 369  ISTI, n.dj., 369  Ivona Don evi (Zagreb, 1917. - ), novinarka i publicistkinjaica; studirala pravo , diplomirala socijalne znanosti i novinarstvo u Parizu; sudjeluje u hrvatskim dr~avotvornim organizacijama, a u svibnju 1945. napuata domovinu; 1947. dolazi u Argentinu, a 1966. u SR Njema ku gdje radi u Hrvatskom Karitasu i surauje u raznim novinama i asopisima. Od 1985. vodi Informativni ured HNV-a u Bonnu.  Ivona DON EVI, "Bleiburaka tragedija hrvatskog naroda", recenzija, HR 2/1977., 255  ISTI, n.dj. 253  Nikolai TOLSTOY,: The minister and the massacres, London, 1986.; Ministar i pokolji. Bleiburg i Ko evski rog 1945., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991.  Mladen ROJNICA, "Knjiga Nikolaja Tolstoja o Macmillanu i pokoljima", HR 3/1987., 587-589  ISTI, n.dj., 589 PAGE  PAGE 1 024hjlnJ x $"&"N"""|#####\$$$%2%0'<'' ()))4*6*8*x+*,,,ո٪٘٪ՔՊ~\BjHh:w&hIht@0J6U:w&*j6UjhS0J6UjhS0JUho#jHhwhio0J6UjhS0JCJUaJhSCJOJQJaJhSCJaJhS6CJaJhS hS6BjHhHwfh) h> 0J6U3w*j6U$,,,------------........//F/l0Żoc\RjhS0JU hS56Hhq:w&hS6#jHh:w&hI0J6UHh:w&hI>hIhShI6cHdhdhdh:w&:w&*6hIhS6:w&*6Hh:w&hI>hIhShI6cHdhdhdh:w&:w&*6#jHh:w&hI0J6U hS6hSl0n0r004 4"4v555F6H6J6<|=~==>>> ???JJJɼߡۗnjjWMHh:w&hm%h#hmcHdhdhdhXwhoBjHhWwhvM hvM 0J6UWw*j6U hS56jhS0JU5jhOghS0J6USw*j6UhhS-:w&*#jHh-:w&h0J6UhS hS65jhahS0J6U*:w&*j6U"4>>>>> >JJ\$dhC$Eƀ:w&`a$gdmZ]o4wd&` $dh`a$$dha$JJJJJJKdKoS$dh`a$gd%o;w&d&$^a$$dh`a$gd%o;w&d&$ ^ a$$dh`a$gdPd?o:w&d&` $dh`a$N$dhC$Eƀ:w&`a$JJJJJ4KRKfKhKlKKKKKKKKKLLLLLLLLL MMMDMXM\M^MdMtMMN>N@NNN¾||xttxlh#h7)6h9h7)h^hM'hGh/xh#hF6h3Lhnh^h;|hF h (;hF h (;h{2h#h#6h#h%ig%hbthmZ]cHdhdhdh4w%h<*hmZ]cHdhdhdh4w%h#h1^cHdhdhdhXw)dKfKhKQQQQQQRh_dirs$x^x`a$gd\$x^x`a$gdd9$x^x`a$gd|GC$gdto:w&d&F$x^x`a$ x^x`gdW $dh`a$$dh`a$gd# $dha$gd#$dh`a$gd# NN OOPOtOOOOHPNPZP^PQQQQQQQQQQQQQhRRRRRRRRR"STS˺˰{m\!Hh:w&hhCJaJHh#BwFhmrCJaJHh:w&hy-CJaJ*Hh:w&hy-hy-:w&*0J h56h5h 1h|Gjh|G0JU jh"xh"<CJUaJh# h7)h#hg~h/hLhGh(j}h48h_q%huGh7) h7)6$TSSSSSS&T*TlTTTTTTUU0UdUǹseT;e;1Hh:w&h htUs;w&*6CJaJ!Hh:w&hhtUCJaJHh:w&h:CJaJ1Hh:w&h h1s;w&*6CJaJHh:w&h1CJaJ!Hh:w&hh1CJaJHh:w&h:CJaJHh:w&htUCJaJHh:w&htUCJaJ!Hh:w&hhCJaJ1Hh:w&h hs;w&*6CJaJdUvUUUUUUUV8VVVVVʹqcUEU7)Hho;w&h[#)CJaJHhn;w&hv2CJaJHhm;w&hv26CJaJHhm;w&hv2CJaJHh:w&hDCJaJ1Hh:w&hhD:w&*6CJaJHh:w&hDCJaJHh:w&h:CJaJHh:w&htUCJaJ1Hh:w&h htUs;w&*6CJaJ1Hhs;w&h h s;w&*6CJaJ1Hh:w&h h1s;w&*6CJaJ VV@WBWbWWWWXX XXXxXXêu\G7\7'Hhr;w&h[#)6CJaJHhq;w&h[#)6CJaJ(Hhq;w&h[#)6CJaJq;w&1Hhq;w&h[#)h[#)q;w&*6CJaJHhq;w&h[#)CJaJHhp;w&h[#)CJaJ1Hhp;w&h[#)h[#)p;w&*6CJaJ1Hho;w&h[#)h[#)p;w&*6CJaJHh;w&hQ;CJaJHh;w&hQ;6CJaJHh;w&hQ;6CJaJHh;w&hQ;CJaJXXXXYq:w&*CJaJHh:w&h CJaJ1Hh:w&hhj2:w&*6CJaJ.Hh:w&hhbhj2:w&*CJaJ.Hh:w&hhbhj2:w&*CJaJ1Hh:w&hhtU:w&*6CJaJHh:w&htUCJaJHh:w&h:CJaJijXjZjjjjrrssstttuuuuuu0v`vvwwxxyyyyzzzzzzzzzzzzzɽөӟ~tHhX:w&hw@Hhpwfhl<,Hhowfhl<hl<6owf*6Hhowfhl<Hhowfhd[hl< hd[h<}h<}hy h qjhS0JUhSHh wFhC}mB*phh\B*phhd[h\B*ph hd[h\,ruyz{{||F46|$x^x`a$gdH`owfd&^`$^`a$gdZ-Vgd 1owfd&^`$^`a$gdgdw@oW:w&d&x^x`$x^x`a$gd<} $x^x`a$ zz{{{{{{{{{{{{{||||||ԽЬyoykaWMHhrwfhU\0HhX:w&hw@jhS0JUhw@HhZ:w&hw@HhY:w&hw@ jHhY:w&hw@0JUhr7~Hh^:w&h0xHh^:w&hr7~ jHh^:w&hr7~0JU%hSh)cHdhdhdhW:w&hSHhW:w&h),HhW:w&h)h)6W:w&*6HhV:w&h)||J|||||||||\}z0BDFHJh̀üüüѲѲ~^QhEAhSw*>hEAhShEA6cHdhdhdhww*68hEAhShEAcHdhdhdhww*Hhwh7%1HhwhEAhEAHhwhEA hd[hhjhS0JUhSHhswfhWHhrwfhU\0,HhrwfhU\0hU\06rwf*6ȁʁ́؁܁܃ރ2468<ıȧĝę|||iXNHhwfh jHhwfh0JU%hZ-VhH`cHdhdhdhwfHh wFh%hZ-VhcHdhdhdh wFhZ-VjhS0JUHhwfh%hShH`cHdhdhdhwfhSHhwfhH`,Hh{wfhH`hH`6wf*6Hh{wfhH`6Hh{wfhH`<>JL,.0BDFHŒ֎ڎ܎ĺ}sisHhwhcmHhwhcmh!!Hhfwfhg7a%hShg7acHdhdhdhfwfHhewfhg7aHhbwfhWdih3F1hSjhS0JUhHhwfhHhwfhH`hHhwfh6HhwfhHhwfh)N"6,DP\hH$h^h`a$gdp$^`a$gd!AC$gdo6:w&d&^`$^`a$gd!!$^`a$gd3F1gdowfd&^`܎VZrvNPRtv6<ېuaJ@Hh6:w&h; (,Hh6:w&h; (h; (66:w&*6&Hh6:w&h; (h; (6:w&*Hh5:w&h; ( jHh5:w&h; (0JUh!!jhS0JUh<#HhwhA[Hh/whGHhwh<# jHhwh<#0JUHhwhY'hSHhwhcm,Hhwhcmhcm6w*6<Z\^`z֓ޓ:<ԙTfhjlƚʚҚ֚Ų㮛mcHhwh1},Hhwhl 1hl 16w*6Hhwhl 1h Ah!A6 h!A6%h!AhC}mcHdhdhdh wFh!A%hSh0cHdhdhdh7:w&Hh7:w&h0Hh7:w&hb3Hh6:w&hb3hSjhS0JUh; (Hh6:w&hYؚ֚  DFHJLfž辧ԣ虂k_UԣHhwfh?Hhwfh?6,Hhwfh?h?6wf*6,Hhwfh?h?6wf*6Hhwfh?hp,HhNwh&rh&r6Nw*6HhNwh&rh&h3F16h3F1jhS0JUHhwh1}hS%hSh1}cHdhdhdhw!ԧ`:Ω@DҰijd$^`a$gd ^gdPowd&^`C$$x^x`a$gdo'wd&^`gdo'wd&^`$h^h`a$gdAУң,L2p*ҧԧ֧ا268LP^`bѺݺ񕋇vlHhiwfhm= jHhiwfhm=0JUh^o@Hh':w&h^o@ jHh':w&h^o@0JUHh':w&h%PHhwh),Hhwh73h736w*6Hhwh736Hhwh73jhS0JUhShp hd[hp!.28:<>FHJ̩ΩЩҩکީǽzcYYOHh'wh Hh&wh[,Hh&wh[h[6&w*6Hh&wh,Hhmwfh4Fh4F6mwf*6HhmwfhHhmwfh4FHh):w&hhSjhS0JUhm=HhlwfhnFHhiwfhm=Hhjwfhm=,Hhjwfhm=hm=6jwf*62<>@BD\`b«.֬$6BDFH\ɿɔleaeaeaeaTHh`:w&hd[hthE hd[hE(hSh6cHdhdhdhwf%hShcHdhdhdhwfHhwfhdz9,Hhwfhh6wf*6HhwfhHhwfhhSjhS0JUhWLHh-whWLHh(whWL jHh(whWL0JU\xz¯įɿ䝆|r_|r|NDHhwh% jHhwh%0JU%hSh*cHdhdhdhwHhwh*HhwhP,HhwhPhP6w*6HhwhPjhS0JUhMPHhb:w&hMPHha:w&hMP jHha:w&hMP0JUHha:w&hthSHh`:w&hd[htHh`:w&htΰаҰ԰ְ³ijƳȳ<Pbdfh~HJLNdٰ}si\iXihhHhVwfhhhHhVwfhhHhUwfhh jHhUwfhh0JUhx Hh):w&h"fHh`wfhx Hh_wfhx jHh_wfhx 0JUHh_wfhoHh^wfhoh ^hSjhS0JUh%Hhwh1gHhwh%JxDjLpZ&L .RVzZ$^`a$gdO $^`a$gdoIgd!oQwd&^`$^`a$gd#Jdfn@B`68ҹťv_L%hSh0K<cHdhdhdhw,Hh::w&hqrhqr6::w&*6Hh::w&hqr6Hh::w&hqr hd[h#Jh#JjhS0JUhS>hhSh6cHdhdhdhOwfOwf*6%hShcHdhdhdhOwf%hShhcHdhdhdhVwfHhVwfhhHhD:w&hy}p "ĺHLdvxzӵ{dZZI?3HhB:w&h+6HhB:w&h+ jHhB:w&h+0JUHh"wh81,Hh!wh81h816!w*6Hh!wh81jhS0JUhS%hSh0K<cHdhdhdhwh0K<hSw*6;h0K<hSh0K<cHdhdhdhww*6;h0K<h0K<h0K<cHdhdhdhww*6h0K<Hhwh0K< BDFHhjln$8JLNXnprVZ\^ɿxg]SOKh#Jh> HhQwhbHhJwfh> jHhJwfh> 0JUHhKwfh> ,HhQwh!h!6Qw*6HhQwh!HhPwh!hSjhS0JUhy}pHhD:w&hy}pHhC:w&hy}p jHhC:w&hy}p0JUh+HhB:w&h+HhB:w&hqrh+^$&(JLNP|~Ƶ~t`I??HhYwfhzE,HhXwfhzEhzE6Xwf*6&HhXwfhzEhzEXwf*HhWwfhzEjhS0JUhZPHh2:w&hZP jHh2:w&hZP0JUhDHh1:w&hD jHh1:w&hD0JUhS,Hh0:w&hDhD60:w&*6&Hh0:w&hDhD0:w&*Hh0:w&hD  ,.0PRTVp(~@BFH$bӸ}vkvkvkvgvh)djh[8h[8U h[8h[8h[8h[86h[8hQ~6 h[8hQ~h9 hxEo6h[8hQ~hxEohhoI hd[hoIjhS0JU jHh]wfhS0JUhSHh]wfhSHh\wfhS jHh\wfhS0JUhS(VXrtvx (.BTVXrxz|~XZ\̵̿̍yuqgHhwhiIhO h#7Hhwwfh#7Hhvwfh#7 jHhvwfh#70JU,HhuwfhBnhBn6uwf*6HhuwfhBnHhtwfhd[hBnhSjhS0JU h[8hShQ~hQ~6hQ~ hQ~hQ~jhQ~hQ~U$Z<Jx`BxRx$^`a$gd<*gdioowd&x^x`gd) o3wd&^`$^`a$gd  ^`,:<> $"6HJLVvxz|.2ìۢۑ}yoXNHhwhio,Hhwhiohio6w*6Hhwhioh> Hh3wh) HhHwfh> jHhHwfh> 0JUHhFwfh> ,Hh2wh) h) 62w*6Hh2wh) h jhS0JUhSHhwhiI,HhwhiIhiI6w*624L^`b.@BDFvxz|$&(8:ǽ𳜳𘎘mcP%hShcHdhdhdho:w&Hh:w&h^g,Hh:w&h^gh^g6:w&*6Hh:w&h^gHh wFhC}mh ,HhxwfhLhL6xwf*6HhxwfhLjhS0JUhioHhwhio jHhwhio0JUHhwhiohSHhwhio6:<>PRTvxz8BDHZ\ȷvcPFHh wFhE %h<*hC}mcHdhdhdh wF%h<*hC}mcHdhdhdh wFHh wFhC}mh<*jhS0JUHh:w&hI jHh:w&hI0JUhIHh:w&hI jHh:w&hI0JUht@Hh:w&ht@ jHh:w&ht@0JUHh:w&h^ghSHho:w&hRjl6{hccYHhUwh*/ hS6%hShOgcHdhdhdhUwHhUwhOghOgjhS0JUhHh.:w&hHh-:w&h jHh-:w&h0JUhSHh,:w&ha,Hh,:w&haha6,:w&*6&Hh+:w&haha,:w&*Hh+:w&ha  ۮ۸h#h"0JmHnHu hS0JjhS0JUh"hvM HhWwhvM jHhWwhvM 0JUhSHhVwh*/,HhVwh*/h*/6Vw*6   $dh`a$&`#$ C1h:p*/ =!"#$% Cw92"DdT  C "A mso2"@@bP @]p8UwDnP @]p8UwPNG  IHDR exsRGBPLTE';bRQxx,+yy;bqpbbuvZZLLxwjjNNA@zzmm^_ywyxxwRR,*++X6 cmPPJCmp0712tRNS0JIDAT]= PԘc FF??!*pkjjp $i( w?ѹ|L Յ{Qd:$~9lwVİCSLQE|18RK篽CPגZd?۵*$`IENDB`@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHX@X %igNaslov 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ Z@Z %igNaslov 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJT@T %igNaslov 3$<@&5CJOJQJ\^JaJH@H %igNaslov 4$<@&5CJ\aJ>A@> Zadani font odlomkaZiZ Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa >@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@> Referenca fusnoteH*P+P Tekst krajnje biljeakeCJaJP*!P Referenca krajnje biljeakeH*8 @28 Podno~je  _$2)@A2 Broj straniceBB@RB Tijelo teksta$dha$LU@aL [8 Hiperveza!7>*OJQJS*Y(^Jo(phJrJ Tekst balon iaCJOJQJaJF6@F %igGrafi ke oznake 2  & FX>@X %igNaslov$<@&a$5CJ KHOJQJ\^JaJ :@:  Zaglavlje  _$HV@H SlijeenaHiperveza >*B*ph`d .^ow V>!7#7&&(p,i-}-//0'1234 5P667688<99<>\>G(HI+IJKLLMNQRNSSVVWWgYYZ[\\\] _`b}ccdfqghbjojklVmmvnn_ptrwwbxz{|| }}6~#  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZY  lp4'3ll9 !E$$5&p&((*A+S+++,, -...i/z/0C1V11234e4435F555>77778(8:8 =<=N=>??/@A6BMBBB2CE:FMF`FsFHWHiH IiI|II@0`abYZ[`bcM V%&'FGHG> :&'u,03]6z9=@EEEEEEEEEEEGH_JQRTAWjYZ `=cfdj mnpBqqrrstuuuvwz}uvwxyz{nH[ݣ_#~"[u[í֭(ͯ4$_v׷0BϽXi2ET"5-)+=-%<!)<ObFXXkluvw0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 00000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0`$]@0@0@0@0@0@0 0t0`abYZ[`bcM V%&'FGHG> :&'u,03]6z9=@EEEEEEEEEEEGH_JQRTAWjYZ `=cfdj mnpBqqrrstuuuvwz}uvwxyz{nH[ݣ_#~"[u[í֭(ͯ4$_v׷0BϽXi2ET"5-)+=-%<!)<ObFXXkluvw@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 ;0 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00000@0@0@0@0@0@0P@0P@0P@0P {00@0P@0P@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 {0,0@0@0@0@0 {0'0 {0'0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0(0$3]@0@0@0@0@0@00  6H36UPjt>P0,,l0JNTSdUVXYr[^iz|<܎<֚\d^2: quwxz|}~     8@"4JdKr6Z rtvy{  s !!W_;; <_<<<IXXX8@0(  B S  ?_PictureBullets/_bMOXXYZ[[ab EEwwxxyyzz{{nOOGQZ[[]ȣңܣݣKU^__%4KMW^_}~~ߦ$KUZ]tuu]­í֭(ǯ̯ϯ446eils&KU^__uuz÷ͷַ׷׷&/0ӺݺxȻʻֻɽνϽFHJQWXi(12BCV57/lv)!*+= $%<>  !!()b6@EFXbkDNWXkltw/0`bNOX[_dLN  UV$'EHDG= > 8&:&&&''t,u,002233\6]6y9z9==@@EEEEGGHH^J_JQQRRTT@WAWiYjYZZp^q^` ` #(+;>NQadEHWZWZjl[a'G/0EEEEddff|}ݣɪ[uí֭ͯϽ2E"5)+=%<ObFXXjl/_bMOl tatjana.saric.../̚3 [f a4b)<[f 8ggC"A>8P%j<0R.$kr\4fKZ>B[0]CWF^H[f f,L,|9VO;8&P|)3j U[f 0lV#tR [[f lSt^[f AZ`Pua` fF4%<l?u~;8 ^`OJQJo(h^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH L^`Lo(hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH )?)^)`?6hH. ^`hH. pp^p`hH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. PP^P`hH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHpp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH L^`LhH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. )?)^)`?6hH. ^`hH. pp^p`hH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. ^`hH. PP^P`hH.kr\4>8P%3 uaCWF<08g<llSt^AZ`f,L3j UtR [<a4>B f0lVHC"&P?u~~ 9VO?u~Pionuҟ;41ңzG  :q  ңzGI:         t8m|IG"/xa48]E )Q;&rO > vM ) N JnFW0 c )kVmruGLcmWZ!<#%_q%; ([#)&U,*/U\0 1l 17%1813F1 q1v2j273#78[8dz9 (;0K<l<wR=Pd?^o@t@w@EAYC DzEF4FGoG|GiIoI#J3L%PPMPZPZ-VwVYA[z[mZ] ^1^oK^_H`g7ahb7d"f1gOg^g%igiWdiqbt[w)|;|<}(j}r7~g~SEqrsm"iotWL#b3!AD)dQ~y-s^Ax'4%\+>mgxPLQtUcFPm*t#/ tY'I*<*0x4`h 1{2o`5x `t%9o3sWw5 '/z%j7)yx^H> S^< ~[bM'9p!a1!!y m=NDd9?gG:D*)NWL1}a}"z^o2S{a+@__̯__ !(1:=EHJR\]_`hjm@@@:@J@X@j@|@@@@@@@@@@@@Unknown tatjana.saricGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7Georgia5& zaTahoma;Wingdings?5 z Courier New"1v&NCy&#BwFUyIM nx4d2QH? .Bleiburake ~rtve na stranicama Hrvatske revije tatjana.saricF5 ZZZBleiburg 4 -clanak.doc###0(tdezeljin@yahoo.com_(tdezeljin@yahoo.com __l                   Oh+'0 , H T ` lx/Bleiburke rtve na stranicama Hrvatske revije1leileilei Normal.dottatjana.saricve177Microsoft Word 10.0@H~@B!E@>@ MuUy՜.+,D՜.+,p, hp  Hrvatski drzavni arhivI{ /Bleiburke rtve na stranicama Hrvatske revije Naslov 8@ _PID_HLINKSA\.,Ohttp://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=010000000199990&id=0990614015S=http://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1971013006"+Ohttp://nskcrolist.nsk.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=010000000199990&id=0970919012  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'(*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy{|}~Root Entry F8cWuData !1Table)?WordDocumentE@SummaryInformation(zDocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q