Naslov
Prilog istraživanjima trajnosti prevlaka na drvu
(An approach to the investigations of wood coatings durability)

Autori
Jirouš-Rajković, Vlatka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Šumarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.02

Godina
1998

Stranica
182

Mentor
Ljuljka, Boris (disertacija)

Ključne riječi
trajnost prevlaka; promjene boje; adhezija; prirodno izlaganje; laboratorijsko izlaganje
(Durability of coating; colour changes; adhesion; natural exposure; artificial exposure)

Sažetak
Osnovni cilj ovog rada je istraživanje djelotvornosti debeloslojnih lazura na vodenoj bazi, stabiliziranih na različite načine, u zaštiti drva od vremenskih utjecaja, te ispitivanje djelotvornosti stabilizacije površine drva vodenim otopinama krom (VI)-oksida i željezo (III)-nitrata prije nanošenja zaštitne prevlake. Za ostvarenje tog cilja korišteni su slijedeći postupci: laboratorijsko izlaganje uzoraka u trajanju 16 tjedana, prirodno izlaganje uzoraka u trajanju 6 mjeseci, mjerenje pH vrijednosti površine, mjerenje boje, mjerenje transmitancije lazura, metoda tankih listića složenih u svežnjeve. Za istraživanje su korišteni uzorci pločica drva jele i hrasta, listići ranog drva jelovine dobiveni mikrotomiranjem, te debeloslojne lazure na vodenoj bazi . Za istraživanje kemijskih promjena na listićima nakon izlaganja korištena je FT-IR tehnika. Na osnovu provedenog istraživanja dobiveni su slijedeći zaključci: 1. Tretmani stabilizacije površine drva vodenom otopinom krom (VI)-oksida i željezo (III)-nitrata nisu pridonijeli poboljšanju trajnosti vodenih debeloslojnih lazura u uvjetima pokusa 2. Od 6 ispitivanih tretmana zaštite debeloslojnim lazurama,kao najbolji, pokazao se tretman zaštite polutransparentnom lazurom koja sadrži pigmente željezo (III)-oksida i tretman zaštite lazurom stabiliziranom s dvije vrste fotostabilizatora ( 1% UV-apsorber Tinuvin 1130 + 1% HALS Tinuvin 292). 3. Adhezija lazure na jelovim i hrastovim uzorcima, koji su prije nanošenja lazure bili izloženi prirodnim vremenskim utjecajima, smanjuje se s povećanjem trajanja izlaganja netretiranih uzoraka. 4. Tzv. "slobodno stajanje"uzoraka prije nanošenja lazure od 45 dana u uvjetima pokusa utječe na smanjenje adhezije za 8,2% kod jelovine i 11,5% kod hrastovine. 5. Prosječni faktor ubrzanja laboratorijskog izlaganja u odnosu na prirodno izlaganje iznosi 4,3 za uzorke hrastovine i 2,8 za uzorke jelovine. 6. Promjene boje na uzorcima tijekom laboratorijskog izlaganja različite su od promjena boje na uzorcima tijekom prirodnog izlaganja. Na osnovu rezultata mjerenja boje ne možemo uspoređivati prirodno izlaganje s izlaganjem u QUV uređaju. 7. Na osnovu ukupne razlike u boji (DE) između dva uzorka, zaštićena različitim tretmanima,može se suditi o djelotvornosti pojedinog tretmana u zaštiti boje, ali ne i o trajnosti prevlake. Lazura mora biti trajna i osigurati minimalnu promjenu boje. 8. Tijekom prirodnog i laboratorijskog izlaganja na netretiranim uzorcima i jelovine i hrastovine , te uzorcima tretiranim vodenom otopinom krom (VI)-oksida, dolazi do smanjenja pH vrijednosti površine, odnosno povećanja njezine kiselosti. Na uzorcima tretiranim vodenom otopinom željezo (III)-nitrata tijekom izlaganja dolazi do povećanja pH vrijednosti površine. 9. Nakon 500 sati laboratorijskog izlaganja dolazi do značajnog smanjenja vlačne čvrstoće svih listića u svežnju, bez obzira na vrstu tretmana. Dakle, do smanjenja vlačne čvrstoće dolazi i na dijelovima listića koji su bili zaštićeni od djelovanja UV-svjetla, ali ne i od utjecaja vode bilo na površini, bilo u dubljim slojevima. 10. Nakon 100 sati laboratorijskog izlaganja vidljiv je učinak tretmana zaštite vodenim otopinama krom (VI)-oksida i željezo (III)-nitrata, no nakon 500 sati izlaganja vlačna čvrstoća jednako se smanjuje na tretiranim i netretiranim listićima 11. Promjene u spektrima dobivenim FT-IR tehnikom, prije i nakon laboratorijskog izlaganja, ukazuju na promjene u kemijskoj strukturi nakon izlaganja. Vodene otopine krom (VI)-oksida i željezo (III)-nitrata vjerojatno modificiraju i stabiliziraju lignin, no nisu djelotvorne u stabilizaciji celuloznih kompleksa. 12. Nakon 16 tjedana laboratorijskog izlaganja transmitancija fotostabiliziranih lazura F1, F2 i L2 u području 200-380 nm toliko je mala da UV- zračenje ne bi trebalo predstavljati opasnost za drvo koje je ispod. 13. Transparentna debeloslojna lazura bez fotostabilizatora ne može zaštititi drvo od UV zračenja, jer prije izlaganja propušta svjetlo valne duljine veće od 280nm, a nakon izlaganja i svjetlo manje valne duljine 14. Metoda izlaganja listića u svežnjevima daje izvrsne rezultate u procjeni djelotvornosti tretmana zaštite, no zahtijeva opsežnu pripremu uzoraka.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA