Naslov
Utjecaj nepridržavanja bezglutenske prehrane na zdravstveno stanje djece s celijakijom
(Influence of the non-adherence to gluten-free diet on health status of children with coeliac disease)

Autori
Jadrešin, Oleg

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.03

Godina
2003

Stranica
159

Mentor
Kolaček, Sanja

Ključne riječi
celijakija; djeca; bezglutenska prehrana
(coeliac disease; children; gluten-free food)

Sažetak
Celijakija je imunološki posredovani poremećaj kojeg obilježava trajna intolerancija glutena, atrofija sluznice tankog crijeva i moguća zahvaćenost drugih organskih sustava. Bezglutenska prehrana dovodi do remisije bolesti, omogućuje uredan tjelesni razvoj u djetinjstvu i sprječava maligne i nemaligne komplikacije bolesti. Do sada je proveden niz longitudinalnih studija o pridržavanju bezglutenske prehrane u bolesnika s celijakijom, no rezultati ispitivanja konačnog stupnja razvoja i javljanja simptoma bolesti u ovisnosti o pridržavanju dijete nakon jednom postignute remisije nisu jednoznačni. Cilj istraživanja bio je istražiti utjecaj pridržavanja bezglutenske prehrane u bolesnika s celijakijom na: 1. tjelesnu masu i visinu, 2. pojavu anemije, 3. pojavu drugih znakova i simptoma bolesti, 4. psihološki status i 5. pojavu asociranih bolesti i komplikacija. U ispitivanje je uključen 71 bolesnik (prosječne dobi 12 godina, prosječno vrijeme nakon postavljanja dijagnoze prvom biopsijom 9 godina). S obzirom na provođenje bezglutenske prehrane ispitanici su podijeljeni u tri skupine: I. ispitanici na strogoj bezglutenskoj prehrani, II. ispitanici na djelomičnoj bezglutenskoj prehrani i III. ispitanici na prehrani koja sadrži gluten. U svih je bolesnika učinjen: a. fizikalni pregled, b. mjerenje tjelesne visine i mase, c. ponuđen im je upitnik koji se odnosio na simptome bolesti, mišljenje o dijeti, uspjeh u školi i psihološki status, d. endomizijska protutijela (EMA) u serumu određena su indirektnim testom imunofluorescencije, a crvena krvna slika automatskim brojačem. Pridržavanje bezglutenske prehrane procijenjeno je na osnovi ponuđenih upitnika i nalaza EMA, a razlike između skupina bolesnika, s obzirom na provođenje bezglutenske prehrane, analizirane su &#61539 ; 2 &#8211 ; testom i Mann-Whitney U Wilcoxon W testom. 38 ispitanika (53.5%) bilo je na strogoj bezglutenskoj prehrani (svi EMA negativni), 23 ispitanika (32.4 %) povremeno su uzimali gluten (od njih 39.1% EMA pozitivnih), a 10 bolesnika (14.1%) stalno je uzimalo gluten (svi EMA pozitivni). Između ispitanika koji su uzimali gluten i onih koji su bili na bezglutenskoj prehrani nije bilo značajnih razlika u dobi i spolu (p>0.1). Ispitanici na strogoj bezglutenskoj prehrani bili su veće prosječne tjelesne mase od ispitanika koji su stalno uzimali gluten (p=0.05). Ispitanici koji su bili na strogoj bezglutenskoj prehrani bili su u prosjeku viši od ispitanika koji su povremeno ili stalno uzimali gluten, ali razlike nisu bile statistički značajne. Prosječni stanični hemoglobin (MCH) ispitanika koji su stalno uzimali gluten bio je značajno niži (p<0.05), a prosječne razine hemoglobina niže (p=0.05) u ispitanika koji su uzimali gluten, u odnosu na one na bezglutenskoj prehrani. Ispitanici koji su uzimali gluten imali su veće vrijednosti prosječne stanične koncentracije hemoglobina (MCHC) od ispitanika na bezglutenskoj prehrani (p<0.05). Između ispitanika nije bilo značajnih razlika u prosječnim vrijednostima broja eritrocita, hematokrita i prosječnog staničnog volumena eritrocita (MCV) (p>0.1). Anemija je bila prisutna samo u ispitanika koji su stalno uzimali gluten (p<0.01), a odgođeni pubertet javio se samo u bolesnika koji su povremeno ili stalno uzimali gluten (p<0.05). Slabija prokrvljenost kože i vidljivih sluznica bila je češće zastupljena u ispitanika koji su stalno uzimali gluten (p<0.01), a u frekvenciji javljanja drugih kliničkih znakova i simptoma nije bilo značajnih razlika s obzirom na provođenje bezglutenske prehrane. Između različitih skupina ispitanika nije bilo značajnih razlika u javljanju pokazatelja depresivnosti i iritabilnosti (poteškoće spavanja, česte promjene raspoloženja, razdražljivost i dr.), kao ni u prosječnom uspjehu u školi (p>0.1). Ispitanike na strogoj bezglutenskoj prehrani dijeta je značajno manje ograničavala od onih koji su povremeno ili stalno uzimali gluten i češće su dolazili na redovite kontrolne gastroenterološke preglede (p<0.01). Pridružene bolesti javljale su se u 20% ispitanika, neovisno o pridržavanju bezglutenske prehrane. Smanjeni rast, poremećaj ponašanja i neurotski poremećaj bile su moguće komplikacije celijakije u pet ispitanika. Zaključno, velik dio bolesnika s celijakijom (46.5 %) ne pridržava se bezglutenske prehrane. Bolesnici koji se ne pridržavaju bezglutenske prehrane imaju niže vrijednosti crvene krvne slike, nešto su manje prosječne tjelesne mase, češće imaju manifestnu anemiju i zakašnjeli spolni razvoj, u odnosu na bolesnike koji su na strogoj bezglutenskoj prehrani. Uzimanje glutena u bolesnika s jednom postignutom remisijom najčešće ipak ne uzrokuje razvoj kliničkih simptoma bolesti, tjelesnih ili psihičkih, a endomizijska protutijela ne otkrivaju pouzdano povremeno uzimanje malih količina glutena. S obzirom na povišen rizik javljanja malignih i nemalignih komplikacija bolesti u kasnijem životu, potreban je aktivan stav u praćenju bolesnika s celijakijom koji uključuje redovite kontrole, dobro poznavanje bolesti i dostupnost sigurne bezglutenske prehrane.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA