Naslov
NAŠA ISKUSTVA S PRIMJENOM KRIOPREZERVIRANIH HOMOGRAFTOVA U LIJEČENJU INFEKCIJA VASKULARNIH PROTEZA U KBC ZAGREB
(OUR EXPERIENCES WITH THE APPLICATION OF CRYOPRESERVED HOMOGRAFTS IN TREATMENT OF VASCULAR GRAFT INFECTIONS IN UHC ZAGREB)

Autori
Škorak, Ivan ; Meštrović, Tomislav ; Pavić, Predrag ; Belamarić, Marko ; Halužan, Damir ; Crkvenac Gregorek, Andrea ; Lojo, Nermin ; Figl, Josip ; Golubić Ćepulić, Branka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Acta Chirurgica Croatica / Matošević, Petar ; Kovačević, Miljenko - Zagreb : Circulation, 2022, 60-60

Skup
Godišnji kongres Hrvatskog kirurškog društva HLZ-a

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 27.10.2022. - 29.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
krioprezervirani ; homograftovi ; infekcije vaskularnih proteza ; in situ rekonstrukcija ; ekstraanatomska rekonstrukcija
(cryopreserved ; homografts ; infections of vascular prostheses ; in situ reconstruction ; extraanatomical reconstruction)

Sažetak
Cilj: Infekcije vaskularnih proteza jedne su od najtežih komplikacija vaskularnih rekonstrukcija. Dosadašnji zlatni standard u liječenju bila je ekstirpacija proteze i ekstraanatomsko premoštenje, ali ona se komplicira rupturom bataljka aorte (engl. „stump blowout“) u 10 – 20% slučajeva. Uporabom krioprezerviranih homograftova omogućena je anatomska, „in situ“ rekonstrukcija nakon ekstirpacije inficirane proteze i debridmana. Tom metodom izbjegava se „blowout“ sindrom i uspostavlja povoljnija, fiziološka hemodinamika. Međutim, opisane su i komplikacije - aneurizmatska degeneracija, pseudoaneurizme, aortoenteralne fistule i rupture krioprezerviranih homograftova, a moguće su i rijetke reinfekcije. Stoga je potrebno dugotrajno praćenje, a u slučaju komplikacija, nakon izlječenja infekcije, moguća je i ponovna anatomska rekonstrukcija sintetskom (dakronskom ili teflonskom) protezom impregniranom srebrom. Cilj ove studije bio je analizirati dosadašnje rezultate liječenja krioprezerviranim homograftovima u našoj ustanovi i na temelju proučenog zaključiti o optimalnom načinu liječenja infekcija nakon vaskularnih kirurških rekonstrukcija. Metode: Učinjena je retrospektivna analiza medicinske dokumentacije bolesnika kod kojih su bile učinjene rekonstrukcije krioprezerviranim homograftovima u Zavodu za vaskularnu kirurgiju KBC Zagreb od 2019. do 2022. godine. Retrospektivnom analizom evidentirano je šest takvih bolesnika (pet muškaraca i jedna žena), pri čemu je najmlađi bolesnik imao 31 godinu. Učinili smo tri rekonstrukcije zbog infekcije aortalne proteze, jednu zbog infekcije ilijakopoplitealne premosnice te dvije zbog infekcije zakrpa na zajedničkoj femoralnoj arteriji. Rezultati: Preživjela su četiri bolesnika. Jedan je bolesnik preminuo unutar 30 dana od aortalne rekonstrukcije, a druga je bolesnica preminula 9 mjeseci nakon parcijalne ekstirpacije ilijakopoplitealne sintetske proteze i ilijakofemoralne rekonstrukcije krioprezerviranim homograftom. Za navedene rekonstrukcije iskoristili smo ukupno 11 krioprezerviranih graftova – tri grafta torakalne aorte, dva grafta zajedničke ilijačne arterije i šest graftova zajedničkih femoralnih arterija. Zaključak: Iz dosadašnjih rezultata zaključujemo da, unatoč opisanim komplikacijama, upotreba krioprezerviranih graftova ima vrijedno mjesto kao kirurška opcija za rekonstrukciju infekcija vaskularnih graftova, kao definitivna i kao „bridging“ metoda. Prije same in situ rekonstrukcije homograftom, potrebno je učiniti radikalni debridement i ukloniti inficirano tkivo i materijal u cijelosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA