Pregled bibliografske jedinice broj: 1277178
Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji
Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji // Ethnologica Dalmatica, 30 (2023), 1; 87-116 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1277178 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj
tradiciji
(Brgulja – celebration of heavenly patron saints in
Croatian tradition)
Autori
Dragić, Marko
Izvornik
Ethnologica Dalmatica (0353-9210) 30
(2023), 1;
87-116
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
sveci – nebeski zaštitnici, vjerski običaji, okupljanje rodbine, pučko veselje.
(saints – heavenly patrons, religious customs, gathering of relatives, folk celebration.)
Sažetak
Brgulja je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga sveca, svoga nebeskoga zaštitnika. Nekoć je svako selo imalo svoju brgulju, blagdan sveca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva, a pojedini zaseoci slave i blagdan kojemu je u njihovu zaseoku posvećena manja crkva ili kapela. Neka mjesta za brgulju su uzeli sv. Stjepana prvomučenika iako je crkva u njihovoj posvećena drugom nebeskom zaštitniku. Tako je, primjerice u Runovićima Gospina crkva, a slavi se brgulja na Stipandan božićni. U Hrvata katolika poznati su nazivi: brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava. Koriste se i nazivi: fjera, fešta, patron. Običaj se u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj sačuvao do naših dana. U odnosu na nekadašnje običaje današnji su modificirani. Običaj je da se na blagdan pozovu gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Običaj je da se od svakog jela ponešto pošalje na dar i starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U Bosni i Hercegovini krsno ime spominje se 1466. godine.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija
