Naslov
Uređenje provincije Dalmacije za Augusta i Tiberija
(Organization of the Roman province of Dalmatia during the reigns of Emperors Augustus and Tiberius)

Autori
Mijić, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
15.03

Godina
2013

Stranica
64

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; rimska provincija Dalmacija
(Ancient history ; Roman province of Dalmatia)

Sažetak
Rimskim ratovanjima i osvajanjima do 9. g. pr. Kr. došlo je do stvaranja rimske provincije Ilirik koja je obuhvaćala teritorij od Jadranskog mora do Dunava. Nastanak provincije Ilirik očito treba datirati u 59. g. pr. Kr. kada je Cezar Vatinijevim zakonom dobio na upravu provincije Cisalpinsku Galiju i Ilirik. Batonovim ustankom od 6. do 9. po. Kr. Ilirik se očito pokazao prevelikim da bi se njime moglo upravljati te je podijeljen na dvije provincije, Panoniju i Dalmaciju. Podjela je uslijedila ubrzo nakon Batonovog ustanka no svi elementi upućuju da se podjela mogla dogoditi negdje između 9. i 14. g. po. Kr. Nakon podjele Ilirika, južna provincija koja je kasnije poznata kao Dalmacija, u početku je očito zadržala ime Ilirik. Podaci iz izvora upučuju upućuju na to da je naziv ime Dalmacija, koji koje je prvotno označavalo regiju unutar provincije nazvanu po Delmatima, ušao u službenu uporabu negdje sredinom 1. stoljeća po. Kr., no sigurno je da je službeni nazivo ime Dalmacija već bilo u uporabi za Domicijanove vladavine. Za glavno središte novo -formirane provincije Dalmacije izabrana je Salona. Prije nje je očito Narona bila središte republikanskog Ilirika no kada je središte provincije prebačeno u Salonu u ovom trenutku ne mogu odrediti niti približno datirati. Granice provincije Dalmacije nakon podjele Ilirika predstavljaju još jedan problem koji je složen i zahtijeva reviziju dosadašnjih istraživanja jer je pitanje granica još uvijek daleko od riješenja. Okvirno, granica rimske provincije Dalmacije išla je od ušća do izvora rijeke Raše kod Boljuna i Vranje u Istri, zatim gorskim hrptovima između Ćićarije i masiva Učke prema Snežniku, a potom prema izvoru rijeke Kupe. Od izvora rijeke Kupe sjeverna granica je išla ravno prema istoku do zapadne granice Gornje Mezije. Ta sjeverna granica, koje je ujedno bila i provincijska granica Dalmacije i Panonije, išla je južnije od Save, a sjevernije od Dinarida. Granica je prolazila kroz stanice ad fines u Topuskom na Glini i kroz stanicu ad fines u Laktašim kraj Banja Luke. Granica prema Gornjoj Meziji išla je od ušća Kolubare na jug prema Čačku, zatim se nastavljala prema Ivanjici između Drine i Ibre sve do Šar planine. Tu je granica skretala prema zapadu i na more izbijala kraj Lješa, blizu ušća Drine u more. To je ujedno bila i provincijska granica Dalmacije sa Makedonijom. Administrativnim uređenjem provincija Dalmacija je podijeljena na tri konventa, Skardonitanski, Salonitanski, Naronitanski. O postojanju četvrtog konventa trenutačno ne možemo govoriti jer svi elementi upućuju na to da taj konvent nije ni postojao. Unutar Skardonitanskog konventa nalazile su se peregrinske zajednice te municipiji i kolonije dok su zajednice u ostala dva konventa podijeljene na dekurije. Dekurije bi mogli opisati kao sustav utvrđen u predrimsko doba koje su Rimljani preuzeli kao praktično sredstvo za potrebe upravljanjem osvojenim područjem. I na kraju sljedi ono što je najvažnije, a to je vojno uređenje provincije Dalmacije bez čega Rimljani nisu mogli ni uspostaviti upravu u provinciji. U Dalmaciji su ostavljene dvije legije, XI. legija u legijskom logoru u Burnumu i VII. legija u Tiluriju. Zajedno sa vojnim legijama u Dalmaciji su bile prisutne i pomoćne augzilijarne kohorte i ale. U Bigestama su u prvoj polovici 1. stoljeća boravile cohors I Lucensium i cohors I Bracaraugustorum, a u Andetriju je boravila cohors VIII voluntariorum civium romanorum. Kako bi vojska stacionirana u Dalmaciji imala svoju svrhu i kako bi one mogle djelovati u trenutku izbijanja pobune, točnije, da bi vojska odmah u začetku dosegla žarište gdje bi izbila kakva pobuna, legije su morale biti i cestovno povezane. Zbog toga je Dolabelin zadatak bio da izgraditi sustav cesta u provinciji, zadatak koji mu je vjerojatno osobno naredio moguće već August, a dovršene su negdje oko 20. po. Kr. za vladavine Tiberija. Tim cestama kojih je bilo pet, vojne legije u Burnumu i Tiluriju bile su povezane sa Salonom kao središtem provincije i sjedištem namjesnika provincije Dalmacije te međusobno kako bi što se u što kraćem vremenu legije spojile i krenule prema unutrašnjosti provincije cestama koje su vodile i do granica provincije Dalmacije sa Panonijom na sjeveru i Gornjom Mezijom na istoku.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA