Naslov
Prikaz slučaja Creutzfeldt-Jakobove bolesti - jesmo li spremni za prione?
(Case report of Creutzfeldt-Jakob disease - are we ready for prions?)

Autori
Zember, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, stručni

Izvornik
Emergentne i zapostavljene zoonoze u kontekstu "Jednog zdravlja" : Program i knjiga sažetaka / Vilibić-Čavlek, Tatjana ; Barbić, Ljubo ; Savić, Vladimir - Zagreb : Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), 2018, 30-31

ISBN
978-953-7031-81-7

Skup
Radionica s međunarodnim sudjelovanjem: Emergentne i zapostavljene zoonoze u kontekstu "Jednog zdravlja"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.10.2018. - 19.10.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Creutzfeldt-Jakobova bolest ; prioni
(CJD ; prions)

Sažetak
Creutzfeldt-Jakobova bolest (CJB) je najčešća humana prionska bolest koja se može pojaviti u sporadičnom (sCJB), familijarnom (fCJB) i jatrogenom obliku (iCJB) te kao nova varijanta CJB (vCJB). Prionske bolesti karakterizira dugo inkubacijsko razdoblje, a nakon pojave simptoma obično su brzo progresivne i bez iznimke smrtonosne. Kao etiološki čimbenici prionskih bolesti identificirani su prioni, sitne proteinske čestice koje su patološki izo-oblik normalnih staničnih proteina, a koji u svome sastavu nemaju nukleinskih kiselina. Smatra se da su prionske bolesti najvjerojatnije posljedica nakupljanja abnormalnih izoformi PrP koje nastaju konverzijom normalnog PrPC proteina (prion protein cellular) u PrPSc (prion protein scrapie). Kako se u domaćinu pojavljuje prva molekula PrPSc još uvijek je nerazjašnjeno, a ta inicijalna pojava potom trigerira replikaciju PrPSc. Pretpostavlja se da inicijalna molekula PrPSc u sporadičnim i jatrogenim prionskim bolestima potječe iz egzogenog izvora dok se u obiteljskim formama nalaze mutacije u genima koji kodiraju PrP. Ove mutacije najvjerojatnije destabiliziraju PrPC što može dovesti do spontane konverzije u PrPSc, a koji ima sklonost polimeriziranju u amiloidna vlakna te je neurotoksičan i nakupljanje ovog proteina ili njegovih fragmenata u neuronima dovodi do apoptoze i stanične smrti. Sporadična CJB (sCJB) čini 85-95% slučajeva CJB s prosječnom incidencijom od 1/1 000 000 slučajeva godišnje, a javlja se u dobi između 57. i 62. godine života. Dvije glavne kliničke manifestacije su brzo progresivno mentalno propadanje i mioklonus. Prosječno trajanje bolesti je 4-5 mjeseci, a smrtni ishod obično nastupa unutar godinu dana od pojave prvih simptoma bolesti. Jatrogena CJB (iCJB) čini manje od 1% slučajeva CJB, a povezana je s primjenom humanih kadaveričnih pituitarnih hormona poput hormona rasta i gonadotropina, potom s upotrebom transplantata dure i transplantata rožnice kao i s izloženosti kontaminiranim neurokirurškim instrumentima te stereotaktičkim elektrodama. Dokumentiran je i prijenos bolesti kao posljedica sekundarne infekcije varijantnom CJB putem transfuzije pripravka eritrocita. Inkubacijsko razdoblje za iCJB je nepoznato i vjerojatno ovisi o načinu prijenosa. Obiteljski oblik CJB (fCJB) čini 5-15% slučajeva CJB, a javlja se kao posljedica mutacije PRNP gena. Veća je učestalost fCJB u sjevernoj Africi, Izraelu, Italiji i Slovačkoj. Nova varijanta CJB (vCJB) javlja se kao posljedica prijenosa bolesti s goveda oboljelih od goveđe spongiformne encefalopatije, a do infekcije ljudi dolazi nakon jedenja mesnih produkata bolesnih životinja. Javlja se u prosječnoj životnoj dobi od 28 godina, a razlikuje se od sCJB po kliničkoj prezentaciji te po neuropatološkom nalazu. Zlatni standard u dijagnostici CJB ostala je biopsija mozga. Međutim, postoji veći broj testova koji uz kliničke znakove mogu biti od pomoći u postavljanju vjerojatne dijagnoze. Prema CDC-u kriteriji za dijagnozu vjerojatne sporadične CJB su progresivna demencija te prisutnost najmanje dvije od četiri kliničke značajke: mioklonus ; vidni ili cerebelarni poremećaji ; piramidalna/ekstrapiramidalna disfunkcija ; akinetički mutizam. Naredni kriterij je atipični EEG (periodični sinkroni bifazični ili trifazični kompleksi oštrih valova-PSWC) i/ili pozitivan nalaz 14-3-3 proteina u cerebrospinalnom likvoru i/ili karakterističan nalaz MRI u vidu hiperintenzivne lezije u nukleusu kaudatusu i/ili putamenu na DWI ili FLAIR. U dijagnostici se koriste i drugi proteinski markeri u likvoru osim 14-3-3 proteina poput S100 proteina, neuron- specifične enolaze, timozin β4 te tau proteina. Biokemijskom analizom likvora ne nalazi se pleocitoza niti hipoglikorahija, a proteinorahija je prisutna u otprilike 40% pacijenata. Jedini definitivni dokaz bolesti i zlatni standard je patohistološka analiza tkiva mozga uzetog tijekom obdukcije ili biopsijom mozga te dokaz na proteaze rezistentnog PrPSc imunohistokemijskim metodama poput ELISA-e, Western blot metode ili CDI (conformationdependent immunoassay). Za sada ne postoji učinkovita metoda liječenja CJB već se provodi samo suportivno i simptomatsko liječenje. U radu će se prikazati slučaj sporadičnog oblika Creutzfeldt-Jakobove bolesti kod 58-godišnjeg bolesnika koji je 2, 5 mjeseca prije postavljene dijagnoze bio neurokirurški operiran u Općoj bolnici Varaždin. Nakon neurkirurškg operativnog zahvata upotrijebljeni instrumenti nisu bili tretirani po principu dekontaminacije priona, stoga je postavljeno pitanje potencijalnog prijenosa priona putem kontaminiranih instrumenata na 29 bolesnika koji su naknadno neurokirurški operirani. S obzirom da Hrvatska nema nacionalne smjernice o mjerama za prevenciju i kontrolu širenja CJB Povjerenstvo za bolničke infekcije je proučilo britanske i kanadske smjernice za kontrolu CJB. Analizom neurokirurškog zahvata, prednje cervikalne diskektomije s fuzijom, zaključili smo da neurokirurški instrumenti nisu došli u doticaj s tvrdom moždanom ovojnicom niti je za vrijeme operacije bilo likvoreje te tijekom neurokirurškog zahvata nije došlo do kontakta instrumenata s tkivima visokog niti srednjeg rizika za prijenos priona. Neurokirurški instrumenti su bili u kontaktu s kožom, potkožjem, fascijama mišića, kostima i intervertebralnom hrskavicom, a koji se prema smjernicama britanske grupe za kontrolu CJB ubrajaju u tkiva niskog rizika za prijenos priona, a prema kanadskim smjernicama se ista tkiva označavaju kao tkiva bez dokazane infektivnosti. Prema ovim smjernicama postupak s neurokirurškom instrumentima obuhvaća samo rutinsko čišćenje i sterilizaciju te ne zahtjeva uništavanje instrumenata ili tretiranje potencijalno korodirajućim agensima (1N NaOH).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA