Naslov
Opsoklonus-mioklonus sindrom uzrokovan West Nile virusom“: prikaz slučaja
(Opsoclonus-myoclonus syndrome caused by West Nile virus“: a case report)

Autori
Zember, Sanja ; Vukelić, Dalibor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
Simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Dijagnostika i praćenje West Nile virusnih infekcija u kontekstu "Jednog zdravlja"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.06.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Opsoklonus-mioklonus sindrom ; West Nile virus
(Opsoclonus-myoclonus syndrome ; West Nile virus)

Sažetak
Opsoklonus-mioklonus sindrom (OMS) rijedak je klinički entitet koji se prezentira opsoklonusom, mioklonusom i ataksijom. Opsoklonus je karakteriziran visokofrekventnim oscilacijama očiju, od 10 do 25 Hz, u horizontalnom ili vertikalnom smjeru uz amplitude od 18° do 58°. Ti nevoljni i brzi trzaji očnih jabučica pojačavaju se pri pokušaju gledanja nekog predmeta, a mogu biti praćeni nevoljnim, brzim, kratkotrajnim trzajima udova ili trupa koje nazivamo mioklonusom. U kliničkoj prezentaciji ovog sindroma može biti prisutna i cerebelarna ataksija, tremor i encefalopatija, a bolesnici mogu imati poremećaj spavanja, kognitivna oštećenja i poremećaje u ponašanju. Etiologija OMS-a u odraslih varira i uključuje parainfektivne, paraneoplastične, toksično- metaboličke i idiopatske uzroke. Sindrom se može pojaviti u kombinaciji sa širokim spektrom infekcija uzrokovanih različitim uzročnicima poput virusa (gripa, varičela-zoster, humani herpes virus 6, HIV, enterovirusi, Epstein-Barr, Citomegalovirus, Coxsackievirusi, virus zapadnog Nila - WNV) ili bakterija (Borrelia, Salmonella, Mycoplasma pneumoniae) te kao poststreptokokni sindrom. Prema našem saznanju prikazana bolesnica je 15. slučaj OMS-a povezanog s WNV-encefalitisom koji je do sada zabilježen u literaturi. Prikaz slučaja Sedamdesetogodišnja žena primljena je na naš odjel desetog dana aktualne bolesti koja se je prezentirala povišenom tjelesnom temperaturom bez pridružene zimice i tresavice te je kašljala prva četiri dana bolesti. Nakon afebrilnog perioda od dva dana, postala je ponovno febrilna te je imala pridruženu glavobolju, mučninu, povraćanje i proljev. Obzirom na inicijalno prisutne respiratorne simptome, ordiniran je azitromicin po obiteljskom liječniku uz preporuku antipireze. Iz anamneze izdvaja se podatak da je bolesnica bolovala od arterijske hipertenzije te je 2014. godine histerektomirana zbog adenokarcinoma endometrija, a prema patohistološkoj dijagnozi tumor nije infiltrirao miometrij niti je bilo limfovaskularne infiltracije. Postoperativno učinjena magnetska rezonanca (MR) abdomena i zdjelice bila je uredna i nije bilo potrebe za dodatnom terapijom. Iz epidemiološke anamneze izdvaja se podatak da je bolesnica zadobila nekoliko uboda insekata, najvjerojatnije ujeda komaraca, tijekom boravka u jednom od zagrebačkih parkova, u blizini mjesta stanovanja. Drugi dan hospitalizacije, bolesnica se je žalila na intenzivnu glavobolju te je imala nevoljne trzaje mišića gornjih ekstremiteta, tremor, vrtoglavicu i ataksiju. Također su uočeni nevoljni i brzi trzaji očnih jabučica koji su se pojačavali pri pokušaju gledanja nekog predmeta. Bolesnica je bila subfebrilna, pri svijesti i orijentirana, ali se nije mogla održati u sjedećem položaju. Učinjenom laboratorijskom obradom verificirane su niske vrijednosti upalnih parametara uz blaže povišen bilirubin, aminotransferaze, gama- glutamiltransferazu, laktat-dehidrogenazu i kreatinin-kinazu. Kompjuteriziranom tomografijom (CT) mozga dokazana je samo umjerena atrofija mozga. Analizom cerebrospinalnog likvora, utvrđena je pleocitoza od 65 leukocita / mm3, blaža proteinorahija (0, 48 g/L) i normalna razina glukoze. Elektroencefalogram (EEG) bio je difuzno usporene aktivnosti. Liječenje je empirijski započeto aciklovirom, ampicilinom i ceftriaksonom. Antimikrobna terapija je prekinuta nakon dobivenog negativnog rezultata reverzne transkriptaze/lančane reakcije polimeraze (RT-PCR / PCR) likvora na herpes simplex virus 1/2, varicella-zoster virus, enterovirus, L.monocytogenes, kao i negativnog serološkog nalaza na B.burgdorferi i virus krpeljnog meningoencefalitisa te sterilnog nalaza bakteriološke obrade likvora. U svrhu isključenja paraneoplastične etiologije OMS-a, učinjena je radiološka obrada pluća, ultrazvuk abdomena, CT snimke prsnog koša, trbuha i zdjelice, kao i nalazi tumorskih i imunoloških markera, a rezultat kojih je bio negativan. Etiološki je dokazan pozitivan nalaz IgM i IgG protutijela na WNV. Protutijela IgM i IgG na WNV su dokazana u parnim uzorcima seruma korištenjem komercijalnog ELISA testa (enzyme-linked immunosorbent assay- ELISA ; Euroimmun, Lübeck, Njemačka). U prvom uzorku seruma, uzetog 14. dana bolesti, dokazana su oba protutijela IgM (omjer 3.37 ; pozitivan> 1.1) i IgG (31.59 RU/ml ; pozitivan> 22) s niskom avidnošću (indeks avidnosti 7% ; niska <40%), a što je bio dokaz akutne WNV infekcije. Također je, 13. dan bolesti, dokazana WNV RNA u urinu. U parnom uzorku seruma, uzetom 22.dana bolesti, dokazana je visoka razina IgM protutijela (odnos 4, 25) kao i povećanje razine IgG protutijela (138, 37 RU/ml). Nakon pet tjedna od početka bolesti, pratimo regresiju opsoklonusa, mioklonusa, vrtoglavice i ataksije. Drugi nalaz EEG-a pokazao je usporenu moždanu aktivnost. Bolesnica je otpuštena sedam tjedana nakon prijema u bolnicu te je bila pokretna uz pridržavanje. Na kontrolnom pregledu, učinjenom dva mjeseca nakon otpusta, neurološki status bio je uredan uz potpuni oporavak neuroloških simptoma. OMS koji je uzrokovan WNV rijedak je klinički entitet WNV infekcije. Kako bi se razvile preventivne strategije i optimalni pristup liječenju OMS-a, nužno je razjasniti mehanizme koji iniciraju i održavaju autoimune odgovore. OMS povezan s WNV-om ima benigni klinički tijek i većina bolesnika se gotovo potpuno oporavi nakon nekoliko mjeseci od početka bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA