Naslov
POBOLJŠANJEM ADHERENCIJE BOLESNIKA DO BOLJIH KLINIČKIH ISHODA
(IMPROVING PATIENT ADHERENCE TO BETTER CLINICAL OUTCOMES)

Autori
Orbanić, Ante ; Peček, Mirta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga kongresnih priopćenja / - , 2023, 30-30

Skup
14. kongres KoHOM-a: Kada kronično postane hitno

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 18.05.2023. - 21.05.2023

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
adherencija, ljekarnik, liječnik obiteljske medicine, terapija
(adherence, pharmacist, family medicine physician, therapy)

Sažetak
UVOD: Adherencija označava u kojoj mjeri ponašanje bolesnika odgovara dogovorenim preporukama liječnika. Često se događa da bolesnici ne prate preporuke o propisanoj terapiji, što može rezultirati povećanim morbiditetom, mortalitetom i većim troškovima zdravstvenog sustava. Neadherencija se najčešće veže uz kronične bolesti (dijabetes, hipertenzija, dislipidemija). Na adherenciju utječu socioekonomski status, stupanj obrazovanja, percepcija o bolesti, mentalno zdravlje, osobni stavovi, vjerska uvjerenja, rasne i etničke razlike. Liječnik obiteljske medicine (LOM) mora uzeti u obzir navedene čimbenike i svakom bolesniku pristupiti individualno. CILJ: Podizanje svijesti LOM-a o važnosti adherencije kako bi unaprijedili kliničke ishode bolesnika. RASPRAVA: Do neadherencije može doći namjerno ili slučajno, što za posljedicu ima nedovoljnu ili prekomjernu upotrebu lijekova. Nedovoljna upotreba uključuje nepodizanje recepta, preskakanje doza, dijeljenje tableta i raniji prestanak uzimanja lijeka. Jedan od najučinkovitijih načina povećanja adherencije je edukacija bolesnika. Bolesnici moraju razumjeti razloge za odabir propisane terapije, prednosti i nedostatke različitih pristupa liječenju, kao i posljedice koje mogu nastati zbog nepridržavanja preporuka. Korištenje upitnika adherencije, vizualnih pomagala, pametnih telefona ili web-stranica, može pomoći u razumijevanju preporuka liječnika. Bolesniku je potrebno, koliko je moguće, olakšati primjenu terapije uvođenjem tableta s više komponenti (kad je to indicirano), drugih oblika poput šumećih tableta ili sirupa ako imaju problema s gutanjem ili uzimaju veću količinu lijekova u obliku tableta ili kapsula te s bolesnikom izraditi režim doziranja kako bi mu primjena bila jasnija. S ciljem povećanja adherencije, liječnici mogu razmotriti promjenu terapije ako se bolesnik ne pridržava preporuka. Važno je redovito provjeravati napredak bolesnika (ispunjavanjem kratkog upitnika adherencije, vođenjem dnevnika mjerenja glukoze u krvi ili tlaka, provjerom inhalacijske tehnike), izvještavati ih o pozitivnim promjenama i kontinuirano pružati podršku. Također, važno je poticati suradnju između ljekarnika i LOM-a. Ljekarnici su posljednji zdravstveni radnici u terapijskom lancu te imaju značajnu ulogu u prepoznavanju neadherencije. ZAKLJUČAK: Adherencija je ključna za poboljšanje kliničkih ishoda bolesnika. Suradnja LOM-a i ljekarnika rezultira prepoznavanjem neadherentnih bolesnika, rješavanjem terapijskih problema te optimiziranjem farmakoterapije. INTRODUCTION: Adherence refers to the extent to which the patient’s behavior corresponds to the agreed recommendations of the physician. It often happens that patients do not follow the recommendations on prescribed therapy, which can result in increased morbidity, mortality, and higher costs for the healthcare system. Nonadherence is most often associated with chronic diseases (diabetes, hypertension, dyslipidemia). Patient adherence is influenced by socioeconomic status, level of education, perception of illness, mental health, personal attitudes, religious beliefs, and racial and ethnic differences. The family medicine physician must take into account the above factors and approach each patient individually. OBJECTIVE: To raise awareness among family medicine physicians about the importance of adherence to improve clinical outcomes. DISCUSSION: Non-adherence can occur intentionally or accidentally, leading to the under or over-use of medication. Underuse includes not collecting prescriptions, skipping doses, splitting pills, and stopping medication early. Patient education is one of the most effective ways to increase adherence. Patients must understand the reasons for choosing the prescribed therapy, the advantages and disadvantages of different treatment approaches, as well as the consequences that may arise from non-compliance with recommendations. The use of adherence questionnaires, visual aids, smartphones, or websites can help understand the physician’s recommendations. It is necessary for the patient to facilitate the use of therapy by introducing tablets with multiple components (when indicated), other forms such as effervescent tablets or syrup if they have problems swallowing or take a large amount of medication in the form of tablets or capsules, and also create a dosing regimen to make its application clearer. Physicians may also consider changing therapy if the patient does not adhere to recommendations. It is important to regularly check patients’ progress (by filling out an adherence questionnaire, keeping a blood glucose or blood pressure diary, checking inhalation technique), reporting positive changes to them, and providing continuous support. Also, it is important to encourage cooperation between pharmacists and family medicine physicians. Pharmacists are the last healthcare professionals in the therapeutic chain and have a significant role in recognizing non-adherence. CONCLUSION: Adherence is key to improving clinical patient outcomes. Collaboration between family medicine physicians and pharmacists has an important role to identify and reduce non- adherence, as well as optimizing patients’ pharmacotherapy.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA