Naslov
(Post)socijalizam i tranzicijski Drugi
((Post)socialism and transitional Others)

Autori
Koroman, Boris

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Radionica: Misliti jugoslovanski socijalizem tri desetletja kasneje

Mjesto i datum
Ljubljana, Slovenija, 15.06.2017. - 16.06.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
postsocijalizam, tranzicija, hrvatska književnost
(postsocialism, social transition, croatian literature)

Sažetak
Kroz primjere iz istraživanja suvremene hrvatske romaneskne produkcije u izlaganju ću se osvrnuti na literarne predodžbe tzv. endogenog tranzicijskog Drugog, identitetskog parnjaka „građanskim“ srednjeklasnim pripovjedačima i fokalizatorima koji dominiraju u navedenom književnom polju. Nadovezujući se na istraživanja o toj književnoj predodžbi u devedesetim godinama 20. st., uz dodatne različite primjere iz filmske produkcije i popularne kulture postjugoslavenskog kulturnog polja, namjera je polemički prikazati da odsutnost aktivnog prepoznavanja endogenog tranzicijskog Drugog u proizvodnji kulture, ili pak njegove artikulacije kroz različite oblike egzotizacija (Petrović), koincidira sa „slijepom pjegom“ tranzicije koja je u posljednjih nekoliko godina otvorila u stvarnosti politički prostor koji su uspjele ispuniti različite verzije populizma ili antisistemskih političkih pokreta. S tim u vezi otvara se i više pitanja za moguću raspravu: u kojoj su mjeri ovi procesi lokalni, a koliko se nadovezuju na različite oblike globalnih „kriza“ (ekonomskih, političkih, sistemskih, demokratskih i sl.), delegitimacije i infantilizacije političkih subjekata (Buden) ili je u ovoj analogiji riječ samo o „kulturnim logikama kasnog kapitalizma“ (Jameson). Nadalje, u kojoj su mjeri one povezane s istovremeno širokim Zapadnim (npr. Habermas) i specifično jugoslavenskim iskustvima moderniteta u najširem smislu. Specifičnije, kakav je bio odnos prema predmodernitetnim ili ne-modernitetnim identitetskim artikulacijama u razdoblju jugoslavenskog socijalizma i, još važnije, može li se iz toga iskustva i tih političkih praksi prepoznavati potencijalni obrazac „neuspjeha“, da li konkretnih politika poput samoupravljanja, da li uopće procesa moderniteta (Bauman, Beck, Harvey) te je li iz tog kompleksa znanja moguće pronalaziti polazišta za alternativne politike u sadašnjosti. Konačno, glavna teza je da se iz polu-perifernog (Moretti) i policentričnog iskustva jugoslavenskog socijalizma mogu razaznavati ne samo teme ili specifična iskustva izazovna za istraživače, već da bi iz tog polja bilo korisno otvoriti i rasprave o mogućim komplementarnim metodološkim potezima u humanističkim istraživanjima, poput, ili analogno, „subalternim“ pozicijama postkolonijalne teorije (Spivak).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA