Naslov
Fizioterapijski pristup kod odstupanja posture u dječjoj dobi
(Physiotherapy approach to postural deviations in children)

Autori
Kostadinović, Klaudija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Sveučilište Sjever / Odjel za fizioterapiju

Mjesto
Varaždin

Datum
15.07

Godina
2021

Stranica
67

Mentor
Potočnjak, Jasminka

Ključne riječi
postura ; deformacija ; vježbe ; fizioterapeut
(posture ; deformation ; exercises ; physiotherapist)

Sažetak
Postura ( lat. positura – pozicija, položaj) označava način držanja tijela. Držanje tijela odnos je dijelova tijela u određenom vremenu i prostoru pri čemu glavnu ulogu imaju stopala i noge, zdjelica i kralješnica te ramena i glava. Položaj jednog dijela tijela djeluje istovremeno na ostale dijelove tijela i cjelokupnu posturu. Različita odstupanja posture mogu biti uzrok kongenitalne prirode, endokrinološke, fiziološke, morfološko-motoričke ili psihološke. Osnovni uvjet pravilnog držanja tijela jest položaj koji omogućuje da su svi dijelovi tijela pod minimalnim stresom. Narušena pravilna pozicija tijela za vrijeme bilo kojeg položaja ili aktivnosti svakodnevnog života ukazuje na deformacije posture. Deformacije posture zapažene su od ranog djetinjstva zbog nepravilne pokretljivosti ili snage mišića djeteta. U radnom periodu života zbog učestalih jednoličnih pokreta i položaja pa sve do starosti gdje dolazi do koštano formiranih ograničenja pokreta kao posljedicom degenerativnih procesa. Najčešći otkloni posture u djece razvojne dobi su odstupanja u položaju vrata u vidu tortikolisa, Klippel-Feilovog sindroma, zatim kralješnice, okrugla leđa, izdubljena leđa, i ravna leđa, skolioze, kifoze i lordoze. Otkloni u području ramenog obruča prikazuju se kroz ljevkasta i izbočena prsa djeteta, ali i pogreške u položaju ramena i lopatica. U donjim ekstremitetima najznačajnija su odstupanja u obliku X i O nogu i uleknutog koljena. Na stopalima se očituje niz urođenih ili stečenih odstupanja u vidu pes valgusa, planovalgusa, planusa, cavusa i eqvinovarusa. Pravilnim i individualnim odabirom programa liječenja ili rehabilitacijske terapije suzbija se napredak i progresija deformacije u razdoblju najintenzivnijeg područja života. Rehabilitacijski ciljevi usmjereni su s obzirom na dob, stanje djeteta i specifičnost dijagnoze. Fizioterapeut svojim znanjem, stručnosti i kompetencijama planira plan i program vježbi i aktivnosti uz sve dopuštene mogućnosti s obzirom na specifičnost odstupanja, uvodi dijete u novu dimenziju pokreta uz korištenje raznih zanimljivih i asocijativnih pomagala i tehnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA