Naslov
Posjedi franjevačkih samostana na području Trogira u starom austrijskom katastru
(The Estates of the Franciscan Monasteries in the Area of Trogir in the Old Austrian Land Registry)

Autori
Celio Cega, Fani

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Zbornik radova znanstvenog skupa "Osam stoljeća štovanja Gospe od Anđela i prvog franjevačkog samostana u Trogiru"

Urednik/ci
Paraman, Lujana ; Bodrožić, Ivan

Izdavač
Župa Gospe od Anđela ; Muzej grada Trogira ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Trogir-Split

Godina
2022

Raspon stranica
191-212

ISBN
978-953-57262-2-7

Ključne riječi
Trogir, Austrija, katastar, franjevci
(Trogir, Austria, Cadaste, Franciscans)

Sažetak
U Trogiru je prvi franjevački samostan osnovan tijekom 13. stoljeća izvan gradske jezgre jer za njega nije bilo mjesta na otočiću na kojemu se smjestio grad, poradi već izgrađenih samostana. Samostan nije bio dugog vijeka a zbog ratne opasnosti nekoliko puta je rušen, te su se franjevci preselili u Grad zadržavši vlasništvo zad zemljištem. Premda je bilo pokušaja da obnove stari samostan i crkvu na kopnu, nikada nije saživjela ta ideja, nego su se udomili na otoku Čiovu. Na Čiovu su međutim postojala dva franjevačka samostana i pripadajuće crkve. Franjevci konventualci s kopnenog dijela grada, sagradili su samostan uz crkvu sv. Lazara tijekom 16. stoljeća, u kojemu su boravili do kraja 18. stoljeća. Franjevci opservanti sagradili su poviše spilje Bilosoje, samostan i crkvu na Dridu, predjelu koji se tako nazvao budući je u crkvu prenesena čudotvorna slika Bogorodice iz crkve sv. Marije sa vrha brda Drid poviše Marinskog zaljeva početkom 16. stoljeća, zbog opasnosti od turskih pustošenja. Austrija koja je zagospodarila 1814. (do 1918.), izradila je Upisnik zemalja i kuća i za Trogir 1831. godine. U upisnicima možemo pratiti kakve je posjede tada imao ovaj red u Trogiru, bilo da se radi o kućama ili o zemljama. Nisu zabilježeni posjedi franjevačkih samostana izvan Trogira. Prethodna francuska vlast početkom 19. stoljeća, nije bila sklona samostanima kao ni austrijska uprava. Sukladno podacima iz austrijskog katastra možemo zaključiti da su franjevci konventualci ostali bez svojih crkava i na kopnu i na Čiovu i iščezli su iz Trogira. Za razliku od njih, franjevci Samostana na Dridu koji su se udomili na otoku Čiovu, su u posjedu crkve i samostana, hospicija te brojnih čestica zemalja a opstali su do danas. Jedan dio čestica u njihovu je vlasništvu a manji je dio u vlasništvu Demanija koje oni obrađuju. Njihova zemljišta obrađuju težaci koji žive uglavnom na otoku Čiovu. Zanimljivost su i parcele na kopnenom dijelu Grada u posjedu njihova samostana iz Šibenika koje obrađuju težaci iz Trogira, odnosno Čiova. Od posjeda u vlasništvu su: vrtova s voćkama i povrćem, oranica s žitaricama, vinograda s maslinicima, pašnjaka, neobrađenih terena... Ukoliko znamo da su težaci koji su ih obrađivali, samo dio prihoda davali Samostanu, može se zaključiti da su im vjerojatno prihodi mogli poslužiti za preživljavanje. Neupitno je da su franjevci u Trogiru bili skromni s malim prihodima, premda su imali svojih imanja, ali pripadnost „prosjačkom redu“ određivao je njihov životni put, jednostavan i uvijek s narodom i za narod.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA