Naslov
Suvremene mogućnosti liječenja hidrocefalusa dječje dobi
(Modern treatment methods for pediatric hydrocephalus)

Autori
Karuc, Dorian

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.09

Godina
2020

Stranica
40

Mentor
Mrak, Goran

Ključne riječi
hidrocefalus ; ventrikuloperitonealni šant ; endoskopska treća ventrikulostomija
(hydrocephalus ; ventriculoperitoneal shunt ; endoscopic third ventriculostomy)

Sažetak
Hidrocefalus je poremećaj u kojem dolazi do pretjeranog nakupljanja cerebrospinalnog likvora unutar ventrikularnog sustava mozga što se obično očituje povišenjem intrakranijalnog tlaka i proširenjem ventrikula. Hidrocefalus nastaje kao rezultat brojnih patoloških procesa koji dovode do poremećaja fiziologije cerebrospinalnog likvora. Njihova raznovrsnost ujedno uvjetuje veliku razliku u njegovoj prevalenciji između djece u slabije razvijenim i visoko razvijenim zemljama. Neki od najčešćih kliničkih znakova hidrocefalusa kod djece mlađe od dvije godine su: povećani opseg glave, izbočenje anteriorne fontanele, dilatacija superficijalnih vena glave, „znak zalazećeg sunca“, papiloedem i Macewenov znak. Kod starije djece s potpuno sraslim kostima lubanje, simptomi i znakovi hidrocefalusa istovjetni su onima povišenog intrakranijalnog tlaka. Postoji nekoliko podjela hidrocefalusa. Najpoznatija je ona na nekomunicirajući i komunicirajući oblik. Nekomunicirajući hidrocefalus uzrokovan je sa blokadom protjecanja cerebrospinalnog likvora od ventrikula prema subarahnoidalnom prostoru. Prvi terapijski izbor za ovaj tip hidrocefalusa je endoskopska treća ventrikulostomija kojom se postiže izravna komunikacija trećeg ventrikula sa subarahnoidalnim prostorom i na taj način potpomaže prirodna resorpcija likvora. Komunicirajući hidrocefalus uzrokovan je poremećajem apsorpcije cerebrospinalnog likvora uz održanu komunikaciju ventrikularnog i subarahnoidalnog prostora. Ventrikuloperitonealna drenaža, kojom se likvor preko sustava katetera odvodi iz lateralnog ventrikula u peritonealnu šupljinu, danas se koristi kao prvi terapijski izbor u liječenju komunicirajućeg hidrocefalusa. U slučaju postojanja kontraindikacije koja onemogućuje ugradnju ventrikuloperitonealnog šanta na izboru su nam i metode ventrikuloatrijalne i ventrikulopleuralne drenaže kao i privremene terapijske metode kojima se prolongira vrijeme ugradnje šanta dok se ne ostvare zadovoljavajući uvjeti. Te metode uključuju vanjsku peritonealnu drenažu, ventrikularni rezervoar i ventrikulo- subgalealni šant.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA