Naslov
Rehabilitacija sportskih ozljeda
(Rehabilitation of sports injuries)

Autori
Laktašić Žerjavić, Nadica ; Ćurković, Božidar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Sports medicine

Urednik/ci
Pećina, Marko

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
369-385

ISBN
978-953-176-898-6

Ključne riječi
Rehabilitacija, sportske ozljede
(Rehabilitation ; Sports Injuries)

Sažetak
Edukacija stanovništva o vlastitoj odgovornosti u očuvanju zdravlja dovela je do promjene u načinu života tako da je fizička aktivnost postala dio svakodnevne aktivnosti, odnosno bilježimo iz godine u godinu porast sportaša rekreativaca. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za očuvanje zdravlja porebno je provesti najmanje 75 minuta tjedno snažne tjelesne aktivnosti (intenzitet 7-8 na skali od 10 ; trajanje 25 minuta ; frekvencija 3 puta tjedno) ili najmanje 150 minuta tjedno umjerene tjelesne aktivnosti (intenzitet 5-6 na skali od 10 ; trajanje 30-50 minuta ; frekvencija 5-3 puta tjedno). Navedeno pozitivno utječe na kardiorespiratoni kapacitet, mišićnokoštni sustav, tjelesnu masu, smanjenje regionalnog i ukupnog udjela masnog tkiva, no značajno je i u prevenciji brojnih kroničnih bolesti (osteoporoza, koronarna srčana bolest, šećerna bolest, karcinom debelog crijeva i dojke, depresija). S druge strane glorifikcija športa, veliki materijalni dobitci koji prate vrhunski šport postavljaju pred sportaša u želji za uspjehom napore koji su na granici ljudskih mogućnosti. Navedeno je dovelo do epidemije športskih ozljeda. Tako se troškovi vezani uz športske ozljede u Velikoj Britaniji procjenjuju na pola milijardi funti godišnje. Športske ozljede u širem smislu su sve ozljede nastale tijekom bilo koje kineziološke aktivnosti. Športske ozljede u užem smislu su tipične za pojedini šport po mehanizmu nastanka i po učestalosti. Ozljede su mnogo češće i ozbiljnije u kontaktnim športovima. Ozljedu treba razlikovati od oštećenja. Ona predstavlja oštećenje tkiva nastalo naglo, u određenom vremenu i akutnog je karaktera. Sportaš obično može točno odrediti vrijeme nastanka ozljede i njezin mehanizam. Za razliku od ozljede oštećenje je rezultat zbrajanja mikrotraumi kroz duži vremenski period, tako da u konačnici dolazi do nadvladavanja reparacijskih sposobnosti tkiva. Oštećenje je stoga kroničnog karaktera. Najbolji primjer oštećenja su sindromi prenaprezanja. Prema vrsti ozljede možemo podijeliti na ozljede kosti (prijelomi, ozljede pokosnice), hrskavice (hrskavične ili koštano-hrskavične ozljede), mišića (nagnječenje, istegnuće, djelomičan ili potpuni razdor), ligamenata i tetiva (istegnuće, djelomičan ili potpuni razdor), zglobnih meniska, burzi, živaca i kože. Najčešće se radi o mekotkivnim ozljedama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA