Pregled bibliografske jedinice broj: 1261534
Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca
Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca, 2022., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb doi:10.17234/diss.2022.9157
CROSBI ID: 1261534 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca
(Narrative film poetics of Ivan Martinac's House on
the sand)
Autori
Pentić, Višnja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
07.10
Godina
2022
Stranica
161
Mentor
Šakić, Tomislav ; Gilić, Nikica
Ključne riječi
hrvatski-film-modernistički-film-Ivan-Martinac-Kuća-na-pijesku
(Croatian-film-modernist-film-House-on-the-Sand-Ivan-Martinac)
Sažetak
U ovom radu jedini dugometražni igrani film Ivana Martinca Kuća na pijesku (1985) uzet je kao polazište za teorijska promišljanja filmskog jezika u tradiciji koju utemeljuje Noël Burch u Praksi filma zazivanjem istraživanja strukturnih mogućnosti inherentnih filmskim parametrima. Kuća na pijesku odmiče se od klasičnog narativnog stila koristeći drugačiji način pripovijedanja koji odgovara konceptu parametarske naracije Davida Bordwella te je jedini hrvatski primjer posebnog tipa minimalizma kojeg Andreas Balint Kovács naziva metonimijskim, a koji je Paul Schrader imenovao transcendentnim stilom. Kuću na pijesku kontinuirano preispituje reprezentacijsku dimenziju filmskog medija u korist antireprezentacijske, odnosno afektivne usmjeravajući se na nadilaženje opreke vidljivo/nevidljivo unutar svijeta filma. Dijegetički svijet Kuće na pijesku podjednako se sastoji od materijalnog kojeg Gilles Deleuze naziva aktualnim i duhovnog, odnosno Deleuzevog virtualnog kao zrcalnog odraza koji predstavlja jedno paralelno moguće koje nije ni prošlo ni buduće vremena reprezentacije, već utjelovljuje zrcaljenje stvarnog u vlastitom imaginarnom. Struktura filma zasniva se na sistemskom ponavljanju ne samo kadrova i prizora, već i njima prikazanih gesti koje filmom stvorenu stvarnost približavaju logici rituala koji se može interpretirati kao prelazak iz svijeta živih u svijet mrtvih. Dva svijeta Kuće na pijesku ujedinjuju se fenomenom uskrsnuća, kojim su se bavili i Martincu srodni redatelji Carl Theodor Dreyer i Robert Bresson, a kojim se nadilazi opreka materijalno/duhovno, odnosno aktualno/virtualno. Smrt odgovara središnjoj praznini u Kući na pijesku koja svojom pojavom raspolovljuje film čija forma postaje mišljenje praznine koje kao svoj konačni proizvod paradoksalno proizvodi prisutnost koja se manifestira kao virtualni odraz zbiljskog.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika)
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb