Pregled bibliografske jedinice broj: 1260475
Institucionalna struktura i pravni položaj Sjevernoatlantske organizacije
Institucionalna struktura i pravni položaj Sjevernoatlantske organizacije // Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 19 (1998), 1; 257-284 (recenziran, članak, stručni)
CROSBI ID: 1260475 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Institucionalna struktura i pravni položaj
Sjevernoatlantske organizacije
(North Atlantic Treaty Organization - Institutional
Structure & Status)
Autori
Kinder, Ivica
Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1330-349X) 19
(1998), 1;
257-284
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
Sjevernoatlantski ugovor, NATO, Sjevernoatlantsko vijeće, Vojni odbor, Glavni tajnik, konzultacije, usuglašavanje, stalni predstavnici, vojne snage, združeno zapovjedništvo, status.
(North Atlantic Treaty, NATO, North-Atlantic Council, Military Committee, Secretary-General, consultations, consensus, permanent representatives, military forces, joint command, status.)
Sažetak
Sjevernoatlantska organizacija (NATO) utemeljena je Sjevernoatlantskim ugovorom, kao njezinim osnivačkim ugovorom, 4. travnja 1949. godine u Washingtonu. Ugovor je stupio na snagu 24. kolovoza 1949. godine ratifikacijom svih država potpisnica. NATO je regionalna međuvladina organizacija za samoobranu i kolektivnu obranu u smislu članka 51. Povelje Ujedinjenih naroda. NATO nema nadnacionalni karakter ; države članice zadržavaju svoj puni suverenitet i nezavisnost. Cilj NATO-a je promicanje stabilnosti i dobrobiti u sjevernoatlantskom području te zajedničko djelovanje radi očuvanja mira i sigurnosti. Radi ostvarivanja ciljeva Organizacije države članice poduzimaju aktivnosti u različitim sferama ; dodatno u odnosu na svoje odredbe vojnog karaktera. Sjevernoatlantski ugovor, također, predviđa suradnju i konzultacije na političkom, gospodarskom i socijalnom polju. Prema tome, može se tvrditi kako Ugovor predstavlja okvir za široko utemeljenu suradnju između država članica. Relativno jednostavan u svojoj izvornoj strukturi, NATO je od 1949. godine pretrpio značajnu evoluciju glede svoje institucionalne strukture, uglavnom zbog proširenja svojega članstva. Sastav i međusobni odnos njegovih organa mijenjali su se često ; taj je proces bio osobito intenzivan do sredine pedesetih godina. U ovom radu autor slijedi te promjene i objašnjava sadašnju institucionalnu strukturu Organizacije. Struktura NATO-a obuhvaća odvojenu vojnu i civilnu komponentu, a obuhvaća i organe koji sjedinjuju i vojne i civilne funkcije, dok je Sjevernoatlantska skupština tijelo izvan utvrđene strukture NATO-a. Autor zaključuje kako će planirano proširenje NATO-a vrlo vjerojatno dovesti do institucionalnih promjena, koje, međutim, neće nametnuti bitne izmjene Ugovora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- HeinOnline