Naslov
Fotografija u službi promocije opernog vokalnog umjetnika na primjeru Marije Callas i fotografa Erija Piccaglianija
(The Role of Photography in the Promotion of an Opera Vocal Artist on the Example of Maria Callas and the Photographer Errio Piccagliani)

Autori
Zelić, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Mjesto
Osijek

Datum
15.06

Godina
2022

Stranica
61

Mentor
Buljubašić, Iva ; Šarić, Davor

Ključne riječi
fotografija, fotografija u kazalištu, Maria Callas, Erio Piccagliani, Teatro alla Scala, Audrey Hepburn
(photography, theater photography, Maria Callas, Erio Piccagliani, La Scala, Audrey Hepburn)

Sažetak
U ovom diplomskom radu naglasak je stavljen na fotografiju. Na vizualno, ono što prvo oko sebe uočavamo i s čim se najlakše poistovjećujemo. Fotografiraju svi, pogotovo danas, kad smo svi zarobljeni u medijskom prostoru kao ni jedna generacija prije nas. Fotografi su uglavnom nevidljivi, nečujni, ne guraju se u prvi plan. Važno je samo koju poruku će poslati, koliko će slika biti viđena i upamćena. Dok su druge vrste umjetnosti naklonjene određenim vrstama ljudi, fotografija se nudi svima. Ne kaže se slučajno da slika govori više od tisuću riječi. Erio Piccagliani svojom je vizijom operne umjetnosti prenio u domove širom svijeta djeliće atmosfere koja se mogla osjetiti u velebnom i povijesno uvijek važnom opernom Teatru alla Scala, tom divnom i veličanstvenom hramu glazbe, pokreta i glasa. Kroz njegov su objektiv mnogi ljudi spoznali i osjetili kakav je moćan i veličanstven trenutak kada sopranistica poput Marije Callas pusti svoj glas da se bori i suočava s emocijama, da taj glas ispriča priču koje nas razoružava, puni i hrabri, tjera na suze i smijeh. Tijekom svoje tridesetogodišnje karijere u Scali, uslikao je toliko života koji se odigrao na pozornici i izvan nje, toliko su njegove fotografije priča ispričale da mu moramo biti vječno zahvalni. Mogli bismo reći da mu je Maria Callas bila muza, La Divina u pravom smislu te riječi. Pratio je čitav njezin razvoj - prvo je bila Maria pa La Callas da bi ostala upamćena kao La Divina. Pratio je njezinu fizičku transformaciju u kojoj se iz krupne priproste djevojke preobrazila u novu Audrey Hepburn, slatku i krhku ženu koja u toj svojoj krhkosti krije veliku moć i seksepil. Bilježio je sve promjene koje su se događale i s vremenom i s prostorom, baš kao i promjene samih aktera, samih umjetnika. Svaka umjetnost prirodno teži promjenama, baš kao i stalnom vraćanju istome. Glavni rezultat rada je prikaz operne vokalne umjetnice i umjetničkih fotografija fotografa Erija Piccaglianija, koje svjedoče o djelovanju umjetnice te služe u promociji iste u vremenskom razdoblju od 1950. do 1960. Dubinski intervju s redateljem Giancarlom del Monacom potvrđuje hipoteze postavljene u radu. Metoda analize jedna je od glavnih metoda istraživanja, uz induktivnu i deduktivnu metodu, metodu analize i sinteze, komparativnu metoda, metodu dokazivanja i opovrgavanja te metodu intervjuiranja.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA