Naslov
Utjecaj polimorfizama gena za dopamin beta hidroksilazu i katekol-O-metil transferazu na učinkovitost liječenja inzulinom detemir u bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti
(The influence of dopamine beta hydroxylase and catechol-O-methyltransferase gene polymorphisms on the efficacy of detemir therapy in patients with type 2 diabetes mellitus)

Autori
Božek, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.04

Godina
2018

Stranica
96

Mentor
Borovečki, Fran ; Smirčić-Duvnjak, Lea

Ključne riječi
šećerna bolest tipa 2 ; inzulin detemir ; dopaminergički sustav ; polimorfizam COMT Val108/158Met ; polimorfizam DBH -1021C/T ; HbA1c ; ITM
(Type 2 diabetes mellitus ; insulin detemir ; dopaminergic system ; COMT Val108/158Met polymorphism ; DBH-1021C/T polymorphism ; HbA1c ; BMI)

Sažetak
Uvod: Šećerna bolest tipa 2 predstavlja značajan javno zdrastveni problem, a karakterizira ju progresivan tijek te posljedično, u većine bolesnika, potreba za primjenom inzulinske terapije u cilju postizanja optimalne kontrole glikemije. Važno je istaknuti da većina bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti unatoč intenzivnom liječenju primjenom inzulina ne postiže optimalnu glukoregulaciju. Isto tako jedna od nepovoljnih posljedica primjene inzulina je porast tjelesne mase. Inzulin detemir je bazalni inzulinski analog koji osim niskog farmakodinamskog koeficijenta varijabilnosti pokazuje anoreksigene značajke djelujući izravno u središnjem živčanom sustavu. Klinička su istraživanja pokazala da dopaminergički sustav ima važnu ulogu u modulaciji regulacijskih metaboličkih puteva u središnjem živčanom sustavu povezanih sa sustavom nagrade. Nekoliko je humanih kliničkih studija ukazalo na značaj poremećaja homeostaze dopamina u patofiziologiji pretilosti. Cilj ovog kliničkog istraživanja bio je istražiti moguće učinke polimorfizama gena koji kodiraju za katehol-O- metiltransferazu (COMT) i dopamin beta- hidroksilazu (DBH) na glukoregulaciju, a time istražiti i ulogu dopaminergičkog sustava u postizanju i održavanju optimalne kontrole glikemije. Ispitanici i metode: Opservacijsko istraživanje trajanja 52 tjedna u koje je uključeno 185 bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti nezadovoljavajuće reguliranih primjenom predmiješanih inzulinskih analoga, koji su zamijenjeni s tri doze inzulina aspart i jednom dozom inzulina detemir (prije spavanja) te 156 zdrava ispitanika (kontrolna skupina). Nakon izolacije DNK iz uzoraka pune plazme, učinjena je genotipizacija polimorfizama DBH-1021C/T (rs1611115) i COMT Val108/158Met (rs4680). Rezultati: Rezultati su potvrdili spoznaju da inzulin detemir ima povoljan učinak na tjelesnu masu, pri čemu je kod pretilih bolesnika zamijećeno i smanjenje tjelesne mase. Najznačaniji rezultat ovog istraživanja je ustanovljena povezanost nosioca A alela (nosioci AG ili GG genotipova) COMT Val108/158Met sa značajno većim sniženjem razine HbA1c u usporedbi s bolesnicima koji su nosioci GG genotipa COMT Val108/158Met. Istraživanjem nije ustanovljena povezanost genotipova DBH-1021C/T i tjelesne mase ili kontrole glikemije, kako u ispitanika sa šećernom bolešću tipa 2 tako i u kontrolnoj skupini. Zaključak: Ovim je istraživanjem dokazano da je prisustvo jednog ili dva A alela COMT Val108/158Met polimorfizma povezano s postizanjem bolje regulacije šećerne bolesti te boljim odgovorom na primjenu inzulina detemir u bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti, izdvajajući ih kao najbolje kandidate za primjenu inzulina detemir.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA