Naslov
Nuspojave antiepileptičke terapije
(Adverse Effects of Antiepileptic drugs)

Autori
Čajić, Ivana ; Hajnšek, Sanja ; Petelin Gadže, Željka ; Nanković, Sibila ; Šulentić, Vlatko ; Bujan Kovač, Andreja ; Božina, Nada ; Lovrić, Mila

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Neurologia Croatica / - Zagreb : Denona, 2014, 9-10

Skup
XI. hrvatski simpozij o epilepsiji

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 06.11.2014. - 09.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
nuspojava, antiepileptička terapija
(adversive effect, antiepileptic drugs)

Sažetak
Nuspojave antiepileptičke terapije (AET) česte su, mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života i pridonijeti neuspjehu liječenja kod čak 40% bolesnika. Međutim, većina nuspojava ovisne su o dozi i reverzibilne. Neke nuspojave mogu biti prisutne tek prvih nekoliko tjedana po uvođenju AET-a. U tom slučaju preporučuje se vrlo polagano uvođenje lijeka, a ne odustajanje od istog. lako nuspojave novih AET-a nešto rjeđe ovise o dozi, ne smijemo zanemariti mogućnost pojave novih nuspojava koje se mogu javiti kod kronične primjene. Klinička prezentacija nuspojava vrlo je varijabilna i na iste se mora posumnjati prilikom pojave bilo kakve neuobičajene manifestacije. Idiosinkratske reakcije mogu varirati od blagog osipa pa sve do po život opasnih kožnih reakcija poput Stevens-Johnsonovog sindroma (SJS), toksične epidermalne nekrolize (TEN) i DRESS sindroma (Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms), koji karakterizira duże razdoblje latencije. Rano prepoznavanje simptoma i prekid AET-a nužni su da se spriječi potencijalno fatalan ishod. Visok stupanj povezanosti između HLA-B*1502 i CBZ- induciranih SJS/ TEN utvrđen je diljem širokog područja Azije, stoga FDA preporučuje testiranje na HLA-B*1502 alel prije uvođenja CBZ-a kod azijske populacije. Prisutnost HLAA 3101 alela povezuje se s CBZ-induciranom preosjetljivošću medu populacijom sjeverne Europe. U budućnosti, farmakogenetički podaci i određivanje polimorfizma jednog nukleotida mogli bi pomoći pri utvrdivanju genetske predispozicije za razvoj nuspojava. Na primjer, poznato je da dva polimorfizma CYP2C9 gena usporavaju metabolizam PHT i značajno povećavaju rizik pojave neurotoksičnih nuspojava. Slično, UGT1A4 i UGT2B7 genotip mogu utjecati na farmakokinetiku LTG. GST M1 "null" genotip povezuje se s povećanim rizikom hepatotoksičnosti inducirane s CBZ-om i VPA-om. Prikazat ćemo bolesnike s različitim kliničkim prezentacijama nuspojava - DRESS sindromom kao idiosinkratskom reakcijom induciranom s LTG-om, akutnim hepatalnim zatajenjem induciranim s VPA-om, a koje je zahtijevalo transplantaciju jetre, lichen ruber planusom kao posljedicom primjene CBZ-a i kožnim pseudolimfomom uslijed terapije OXC-om kao odgođenim reakcijama, te neurotoksičnim nuspojavama primjene PHT-a, koje su se prezentirale ataksijom, vrtoglavicom i nistagmusom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA