Naslov
Sveti Ladislav kralj u slovačkoj i hrvatskoj ikonografiji ranoga novoga vijeka: primjer čuda s otkrivenim izvorom / Saint Ladislas King in Slovak and Croatian Iconography of the Early Modern Period: An Example of a Miracle of a Discovered Spring
(Saint Ladislas King in Slovak and Croatian Iconography of the Early Modern Period: An Example of a Miracle of a Discovered Spring)

Autori
Šourek, Danko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Studia Carpathico-Adriatica, Vol. II, Intelektualne veze između Hrvatske i Slovačke / Studia Carpathico-Adriatica, Vol. II, Intellectual Connections Between Croatia and Slovakia

Urednik/ci
Holjevac, Željko ; Homza, Martin

Izdavač
Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike hrvatske

Grad
Zagreb

Godina
2021

Raspon stranica
49-69

ISBN
978-953-8374-12-8

Ključne riječi
Sv. Ladislav kralj ; Rex admirabilis ; ikonografija ; izvor ; čudo ; barok
(St Ladislas ; Rex admirabilis ; iconography ; spring ; miracle ; baroque)

Sažetak
Prikazi ugarskoga kralja sv. Ladislava tvore važan segment hrvatskoga i slovačkoga likovnoga naslijeđa, odražavajući politički i kulturni kontekst višestoljetnoga državnoga zajedništva. Ranonovovjekovni primjeri Ladislavove ikonografije na prostoru kontinentalne Hrvatske, prerastaju pritom u vizualne simbole vjerskoga, (proto)nacionalnoga i političkoga identiteta. U tom pogledu osobito se ističe opsežan ciklus štafelajnih slika (oko 1690.) s nekadašnjega oltara posvećenoga sv. Ladislavu u zagrebačkoj katedrali, a širem razumijevanju njegove ikonografije svakako pridonosi tematska komparacija s nekima od pedeset bakroreza objavljenih u knjizi isusovačkoga pisca Štefana Tarnócija (István Tarnóczy ; Nitra, 1626. – Győr, 1689.) Rex admirabilis, tiskane u Beču 1681. i 1683. godine. Iz množine ostalih primjera, u tekstu se pobliže predstavlja ikonografsko rješenje prikaza čuda s otkrivenim izvorom, koji neposredno povezuje slovačku i hrvatsku baštinu. Bakrorez bečkih grafičara Andreasa i Josepha Scmuzera (1731.) isprva je tako, 1737. godine, poslužio kao predložak za sliku neznanoga majstora danas pohranjenu u Gradskoj galeriji u Bratislavi (Galéria mesta Bratislavy), a već iduće godine (1738.) talijanski grafičar Sante Manelli preuzima (i dijelom interpretira) ga za cijelostraničnu grafičku ilustraciju u knjižici Compendio in rime della vita, e di alcuni miracoli di S. Ladislavo re d'Ungheria koju je u Bologni dao tiskati budući kanonik i povjesničar Zagrebačke biskupije Adam Baltazar Krčelić. Uz zabilježena prenošenja bečke grafičke kompozicije (npr. slike u bratislavskoj Gradskoj galeriji ili na glavnom oltaru župne crkve u slovačkim Žemliarama, ali i oltarna pali bočnoga oltara nekoć isusovačke crkve u transilvanskom Târgu Mureșu), bolognski model slijedila je slika iz crkve Svetih Triju kraljeva u Svibovcu, u blizini Varaždinskih Toplica (druga polovica XVIII. st.). Slika iste tematike iz crkve Svetih Triju Kraljeva na Baniji (Karlovac), svjedoči pak o prenošenju ikonografskoga obrasca i u prvu polovicu XIX. stoljeća. Representations of the Hungarian king St Ladislas form an important segment of the Croatian and Slovak artistic heritage, reflecting centuries-old political and cultural connections. Early modern examples of Ladislas's iconography in continental Croatia grow into visual symbols of religious, (proto)national and political identity. Prominent in this respect is the extensive cycle of easel paintings (around 1690) from the former altar dedicated to St. Ladislas in the Zagreb Cathedral, and a broader understanding of its iconography is certainly contributed by a thematic comparison with some out of the fifty copperplate engravings published in the book by the Jesuit writer Štefan Tarnóci (István Tarnóczy ; Nitra, 1626 - Győr, 1689), Rex admirabilis, printed in Vienna in 1681 and 1683. From the multitude of other examples, the paper presents in more detail the iconographic type of the depiction of Ladislas’s miracle with the discovered source, which directly connects the Slovak and Croatian heritage. The copperplate engraving by the Viennese engravers Andreas and Joseph Scmuzer (1731) was first used in 1737 as a direct model for a painting by an unknown master, now in the City Gallery in Bratislava (Galéria mesta Bratislavy), and the following year (1738) by the Italian graphic artist and the following year (1738) the Italian artist Sante Manelli took it over (and partly interpreted) for a full-page graphic illustration in the book Compendio in rime della vita, e di alcuni miracoli di S. Ladislavo re d'Ungheria, issued in Bologna by the future canon and historian of the Zagreb diocese Adam Baltazar Krčelić. In addition to recorded translations of Viennese graphic composition (e. g. paintings in the Bratislava City Gallery, or on the main altar of the parish church in Žemliare in Slovakia, but also the altarpiece of the side altar of a former Jesuit church in Târgu Mureș, Transylvania), the Bolognese model, however, was followed by a painting in the Church of the Holy Three Kings in Svibovec, near Varaždinske Toplice (second half of the 18th century). The painting representing the same theme, from the Church of the Holy Three Kings in Banija (Karlovac), testifies, on the other hand, to the transfer of the iconographic pattern to the first half of the 19th century.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA