Naslov
SPECIFIČNI MARKERI ZA GORENJE BIOMASE U PM10 FRAKCIJI LEBDEĆIH ČESTICA U ZRAKU ZAGREBA
(Specific biomass burning markers in PM10 fraction of particulate matter in the air of Zagreb)

Autori
Sopčić, Suzana ; Pehnec, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Kratki sažeci "Meteorološki izazovi 8: Zrak koji udišemo, zrak koji prognoziramo" / - , 2022, 6-6

Skup
"Meteorološki izazovi 8: Zrak koji udišemo, zrak koji prognoziramo"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 28.04.2022. - 29.04.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
šećerni anhidridi, HPAEC-PAD, sezonska i prostorna razlika
(anhydrosugars, HPAEC-PAD, seasonal and spatial variations)

Sažetak
Biomasa kao alternativni oblik energije posljednjih godina sve je popularnija obzirom da postoji globalni interes za smanjenjem široke upotrebe fosilnih goriva. Kao prednosti korištenja biomase istaknute su njena dostupnost, obnovljivost, cijena te kruţni ciklus ugljikova dioksida zbog kojeg nema porasta u ukupnoj bilanci atmosferskog CO2. Upotreba biomase manje je povoljna s aspekta osloboĊenih lebdećih ĉestica te toksiĉnih i kancerogenih produkata koji nastaju nepotpunim izgaranjem biomase. Kako bi se utvrdio udio gorenja biomase u osloboĊenim lebdećim ĉesticama do sada su najĉešće ispitivani kalijevi ioni te policikliĉki aromatski ugljikovodici, no pokazalo se da nisu dovoljno specifiĉni obzirom da nastaju i iz drugih znaĉajnih izvora (kuhanje i prţenje mesa, spaljivanje otpada, promet, upotreba ugljena, obrada nafte, ...). U posljednjih nekoliko godina se za indikaciju oneĉišćenja gorenjem biomase koriste celulozno specifiĉni ugljikohidrati poznatiji kao anhidrošećeri. Anhidrošećeri su dehidrirani derivati monosaharida koji nastaju iskljuĉivo pirolizom celuloze i hemiceluloze što ih ĉini preciznim i jedinstvenim indikatorima za oneĉišćenje zraka gorenjem biomase. Glavni predstavnik anhidrošećera je levoglukozan koji je ujedno i najzastupljeniji, no gorenjem se formiraju i njegovi izomeri ; manozan i galaktozan, koji takoĊer imaju vaţnu ulogu jer se iz njihova omjera moţe dobiti informacija o vrsti biomase. OdreĊivanje ovih specifiĉnih markera za gorenje biomase po prvi puta se provodi u Republici Hrvatskoj i od iznimne je vaţnosti jer upotpunjuje sliku o ukupnom sastavu lebdećih ĉestica, a samim time omogućuje precizniju interpretaciju rezultata o prisutnim izvorima oneĉišćenja u zraku. Cilj istraţivanja bio je odrediti doprinos gorenja biomase oneĉišćenju zraka u gradu Zagrebu praćenjem koncentracija levoglukozana, manozana i galaktozana u lebdećim ĉesticama. Ispitivanja su provedena na lebdećim ĉesticama aerodimaniĉkog promjera manjeg od 10 μm (PM10) paralelno sakupljenima na mjernim postajama u sjevernom i juţnom dijelu grada Zagreba. Masene koncentracije lebdećih ĉestica odreĊene su gravimetrijskom metodom, dok su masene koncentracije anhidrošećera odreĊene analitiĉkom metodom anionske izmjenjivaĉke kromatografije visoke djelotvornosti s pulsnom amperometrijskom detekcijom. Rezultati su pokazali znaĉajnu sezonsku i prostornu razliku u raspodjeli koncentracija lebdećih ĉestica i koncentracija anhidošećera. PronaĊeno je da su koncentracije lebdećih ĉestica i koncentracije anhidrošećera veće na mjernoj postaji u juţnom dijelu grada u odnosu na sjeverni dio grada. Masene koncentracije anhidrošećera pratile su sezonski trend: zima, jesen, proljeće, ljeto što je u skladu sa sezonom grijanja u kućanstvima. Promatrajući zimski dio godine kada su koncentracije anhidrošećera najveće, dobiveno je da je njihov udio u PM10 lebdećim ĉesticama manji od 10 %. Na oba mjerna mjesta masena koncentracija levoglukozana znatno je veća u odnosu na manozan i galaktozan, neovisno o godišnjem dobu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija, Interdisciplinarne tehničke znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA