ࡱ> uyGHIJK Oh+'0h   $ 0 <HPX` MAGISTERIJAGI12323 Normal.dot12310Microsoft Word 8.0@ա@Ʈ@>GH@YgjN$dh ՜.+,D՜.+,8 hp|   T.   MAGISTERIJ Title 6> _PID_GUIDAN{4D2DAC00-5B26-11D3-A33B-EDAAC9812478}$dhSADR}AJ  TOC \o "1-3" SADR}AJ  PAGEREF _Toc24286146 \h 1 Teoretska polaziata prou avanja knji~evnoga jezika i jezika knji~evnosti  PAGEREF _Toc24286147 \h 2 Osvrt na dosadaanja prou avanja jezika romana Kurlani Mirka Bo~ia s posebnim obzirom na njihovu nepotpunost i neto nost  PAGEREF _Toc24286148 \h 16 Teza o postojanju triju jezi nih razina u romanu Kurlani Mirka Bo~ia  PAGEREF _Toc24286149 \h 22 Napomena o izdanju romana Kurlani  PAGEREF _Toc24286150 \h 23 Zabiljeaka o povijesti Cetinske krajine  PAGEREF _Toc24286151 \h 25 Ruralni jezik Kurlana gornjih i donjih  PAGEREF _Toc24286152 \h 27 Urbani jezik Sinjana  PAGEREF _Toc24286153 \h 41 Pripovjedni diskurs  PAGEREF _Toc24286154 \h 50 Zaklju ak  PAGEREF _Toc24286155 \h 67 Literatura  PAGEREF _Toc24286156 \h 73 Sa~etak  PAGEREF _Toc24286157 \h 78 Abstract  PAGEREF _Toc24286158 \h 79 }ivotopis  PAGEREF _Toc24286159 \h 80  Teoretska polaziata prou avanja knji~evnoga jezika i jezika knji~evnosti Da bismo jezik djela nekog pisca pokuaali smjestiti u odnos prema knji~evnome jeziku i jeziku knji~evnosti, potrebno je prije svega definirati osnovne pojmove kojima emo se pri tome slu~iti. Jezi na je djelatnost jedan od moguih oblika ljudske komunikacije. Njome ovjek djeluje na svijet oko sebe mijenjajui ga i mijenjajui samoga sebe. Pri tome upotrebljava (izmeu ostalih) sustav jezi nih znakova. Jezik je, dakle, sustav znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezi noj djelatnosti (`kiljan 1980, str. 12). Kao i svaki drugi sustav jezik se definira relevantnim meusobnim odnosima vlastitih elemenata. Prema tome jezik je apstraktan. Za razliku od njega govor je konkretan. Jezik je organizacija govora, a govor je ostvarenje jezika u nekoj materiji. Jezik i govor stoje u odnosu stalnog dijalekti kog pro~imanja (`kiljan 1980, str. 12). (Jezi ni sustav te~i k nepromjenjivosti i stabilnosti jer samo kao takav mo~e osigurati komunikaciju, a govor te~i za unoaenjem promjena u jezi ni sustav.) Jezik i govor dva su vida jezi nog fenomena, oni su jedan bez drugoga nezamislivi i meusobno se uvjetuju ( ak i poniatavaju jer jezik svojom stati noau ko i govor, a govor svojom dinami noau razgrauje jezik). Razumijevanje te dijalektike nu~no je za prou avanje svega ato je jezi no i s jezikom u vezi. Va~no je shvatiti kako funkcioniraju jezi ni znakovi. Svaki od jezi nih znakova ima dva plana: plan sadr~aja i plan izraza. Plan je sadr~aja sposobnost znaka da u sebi pohrani odreen podatak, a plan izraza sposobnost da se taj podatak prenese drugim sudionicima komunikacije. Razumijevanje znaka (jezi nog ili bilo kojeg drugog) nemogue je bez razumijevanja te dihotomije (`kiljan 1980, str. 13). Od pojma jezik dolazimo do pojma knji~evni jezik, umjesto kojega se u svjetskoj i hrvatskoj literaturi sve viae rabi naziv standardni jezik. uvena definicija akademika Brozovia  Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elasti no stabilan u vremenu najpoznatija je i u kroatisti koj literaturi najrabljenija od svih definicija standardnoga jezika (Brozovi 1970, str. 28). Ona ukratko zna i da jezi ni standard nije identi an ni jednome od organskih idioma, nego ga svi govornici doti noga jezika moraju posebno u iti, da mora biti sposoban udovoljavati izra~ajnim potrebama svih funkcionalnih stilova (publicisti koga, knji~evnoumjetni koga, administrativnoga, znanstvenoga, razgovornoga i eventualno drugih stilova), da mora biti vrst i postojan te ne potpadati pod razli ite utjecaje, ali i fleksibilan da mo~e stvarati i primati potrebne i korisne inovacije. Imanentno je svojstvo standardnoga jezika njegova svjesna normiranost koja zahvaa sve njegove razine (fonoloaku, morfoloaku, sintakti ku i leksi ku). Re enica M. Solara da je jezik graa od koje se gradi knji~evno djelo (Solar 1987, str. 12.) i misao A. Stamaa kojom definira knji~evno djelo kao poseban slu aj jezika u znanosti o jeziku i knji~evnosti ve odavno imaju status aksioma. Stoga je jasno da bez prou avanja i razumijevanja prirode jezika ne mo~emo prou avati ni razumjeti knji~evnost kao umjetnost rije i. Ne ~elimo rei da je ono ato knji~evnoumjetni ko djelo ini knji~evnim i umjetni kim isklju ivo jezik kojim je izgraeno, nego samo to da pri prou avanju knji~evnih djela analiza njihova jezika nipoato ne smije biti zanemarena. Tako dolazimo do jezika knji~evnosti. Prema dosadaanjim, sada ve klasi nim, znanstvenim spoznajama jezik se knji~evnosti mo~e shvatiti kao knji~evnoumjetni ki funkcionalni stil standardnoga jezika (Sili 1997, str. 363). (A funkcionalna podjela standardnoga jezika na pet funkcionalnih stilova: knji~evnoumjetni ki, publicisti ki, znanstveni, administrativni i razgovorni, te na njihove podstilove i hibridne stilove takoer se smatra klasi nom.) Taj funkcionalni stil ima poseban status i u svojem se odnosu prema standardu razlikuje od ostalih funkcionalnih stilova jer ne podlije~e normiranju, bar ne u onom smislu u kojem podlije~u drugi tekstovi (Pranjkovi 1996, str. 11.). Svaki funkcionalni stil s obzirom na svoje specifi nosti ima svoju normu, ato zna i da ono ato je pravilno i dobro u jednome funkcionalnom stilu ne mora biti dobro i pravilno u drugome. Ukupnost norma koje vrijede za pojedine funkcionalne stilove ini normativni sustav standardnoga jezika. Dakle, u razmialjanjima o standardnome jeziku ne polazi se od standarda prema funkcionalnim stilovima, nego od funkcionalnih stilova prema standardu (Sili 1996, str. 244-245). Od dviju moguih jezi nih pravilnosti, pravilnosti koja pripada sustavu i uspostavlja se lingvisti ki i pravilnosti koja pripada standardu i uspostavlja se lingvisti ki i sociolingvisti ki (odnosno ovisi i o druatvenojezi nim injenicama), jezik se knji~evnosti podreuje onoj prvoj (dok se drugi funkcionalni stilovi osim razgovornoga podreuju drugoj, a u drugoj je sadr~ana i prva). Ta pravilnost jezika kao sustava obuhvaa sve mogunosti jezika i uvjetuje njegovo bitno svojstvo koje nastaje razvojem: varijantnost. Varijantnost takoer zahvaa sve jezi ne razine. Kod drugih funkcionalnih stilova njima imanentna norma viae ili manje strogo propisuje koja e ina ica biti funkcionalno dobra i prihvatljiva, a koja nee. Tako se stvara njima imanentna shemati nost. Naprotiv, knji~evnoumjetni ki funkcionalni stil nipoato ne mo~e biti shemati an. On nastaje samo u slobodi od vrste standardnojezi ne norme i stoga se prema varijantama ne postavlja disjunktivno (na principu ili - ili) nego konjunktivno (na principu i - i) (Sili 1997, str. 359-369). Njegov je odnos i prema svijetu i prema jeziku uvijek stvarala ki, a stvarati se mo~e samo u slobodi. Knji~evnik ne donosi poznati svijet niti preuzima postojei jezik. Knji~evnik stvara i svijet i jezik, odnosno stvarajui svoj jezik stvara svijet svojeg djela i obratno. Zato je jezi na analiza knji~evnih djela nu~na i nerazlu iva od knji~evne analize. Knji~evno se djelo ne mo~e kvalitetno interpretirati ako se zanemari ili potpuno izuzme njegova jezi na strana ili ako se ona propusti slagledati u svojoj funkcionalnoj svezi sa sadr~ajem djela. Nema analize izraza bez analize sadr~aja, kao ni analize sadr~aja bez analize izraza. Da bi se mogla dobro shvatiti razina izraza, potrebno je proanalizirati njezin odnos, odnosno funkcionalnu zavisnost s razinom sadr~aja i obrnuto. To je va~no kao polaziate za razumijevanje posebna statusa knji~evnoumjetni koga funkcionalnog stila unutar standardnoga jezika. Re eno je da svaki funkcionalni stil ima svoju vlastitu normu koja se posebno formira s obzirom na specifi ne prakti ne izra~ajne potrebe, odnosno na sadr~aj tekstova koje stil obuhvaa. Uzmimo za primjer administrativni funkcionalni stil i njegove podstilove: poslovni, zakonodavnopravni, diplomatski i politi ki. Norma administrativnoga funkcionalnog stila nastala je kao plod standardizacije, to jest unificikacije svih tekstova navedenih podstilova, i vrijedi za sve njih podjednako. To zna i da se jezik kojim se treba napisati poslovni izvjeataj ne razlikuje bitno od jezika zakona ili pravilnika, diplomatskog dopisa ili politi kog programa neke stranke. Tekstovi knji~evnoumjetni koga stila nastali u okrilju njegovih podstilova (pjesni koga, proznoga i dramskoga) razlikuju se u normiranju kojem su podvrgnuti od tekstova ostalih funkcionalnih stilova (izuzev razgovornoga). Oni su nastali u bitno veoj slobodi, iako se ta sloboda nipoato ne bi smjela smatrati odsutnoau ikakve norme. Tekstovi knji~evnoumjetni koga stila podvrgavaju se unutarjezi nom normiranju (Sili 1997, str. 359-369). To se zaklju uje po tome ato knji~evna djela gotovo nikada ne izlaze iz okvira jezi noga sustava, nego predstavljaju specifi an izbor iz njega. Lingvisti ka normiranost vidljiva je na svim razinama, sve do ortografske. Meutim, ona nije sredstvo imitacije, ve sredstvo umjetni ke obrade i prerade. Umjetni ki je preraena i produktivno povezana sa sadr~ajem tekstova (iz kojega proizlazi). Mo~e se rei da je norma knji~evnoumjetni koga teksta ekskluzivna i da proizlazi iz njegove jedinstvene prirode, jedinstvenih izra~ajnih potreba i jedinstvene stvarala ke situacije. Iz toga proizlazi da se mo~e govoriti samo o normi svakoga pojedinog knji~evnoumjetni kog teksta, a ne o normi knji~evnoumjetni koga funkcionalnog stila (ili njegovih podstilova) openito. Pojedini knji~evni tekstovi tek se naknadno razvrstavaju prema pripadnosti odreenoj knji~evnoj vrsti, odnosno podstilu knji~evnoumjetni koga funkcionalnog stila, a u njihovome nastanku podvrgavanje obilje~jima odreenoga podstila nije presudno. Ono ato ih ini knji~evnim umjetninama nisu obilje~ja pojedinoga stila ili podstila, nego izvanjezi ni sadr~aj (svijet knji~evnoga djela) prezentiran s karakteristi nom i specifi nom jezi nom obradom. Spomenuli smo djelovanje jezi noga sustava na jezik pisca rekavai da pisac stvara slobodan od standarda i njegovih druatveno uvjetovanih norma, ali pod kontrolom i ograni enjima jezika sustava (Sili 1997, str. 363-364). Nismo meutim spomenuli da postoji i obrnuto djelovanje, djelovanje jezika knji~evnih djela na jezi ni sustav. Pisci se, piaui, koriste svim jezi nim potencijalom i svojim ga stvaralaatvom nerijetko aire i produbljuju. Stvaralaatvo i inovacije zahvaaju naj eae leksi ku i sintakti ku, a iznimno i morfoloaku i fonoloaku razinu. Inovacije ukazuju na dotad neotkrivene izra~ajne mogunosti jezi noga sustava i proairuju njegovu potencijalnu komunikacijsku kvalitetu. Tako jezi ni sustav determinira jezik knji~evnosti, a jezik knji~evnosti airi i oplemenjuje jezi ni sustav. Njihovo meusobno djelovanje ima dijalekti ku narav (Sili 1997, str. 359-369). Prema drugome se srodnome tuma enju jezik knji~evnosti mo~e shvatiti ne kao funkcionalni stil standardnoga jezika, nego kao svojevrsni nadstil koji se koristi svim potencijalima jezi noga sustava, odnosno koji polifunkcionalnost jezika predstavlja kao svoju funkciju (Bagi 1997, str. 12). Kao argument toj tezi slu~e ope razli itosti izmeu funkcionalnih stilova standarda i beletristi koga nadstila: funkcionalni su stilovi druatveno verificirani i ustaljeni, te obavljaju razli ite prakti ne zadae jezika, dok je beletristi ki nadstil apstrakcija izvedena iz na elnih odlika raznorodnih i autonomnih literarnih iskaza; funkcionalni su stilovi proizvod stvarnih ovjekovih potreba za prakti nim oblicima komunikacije, dok literarne iskaze odlikuje nedostatak stvarnoga konteksta; funkcionalni stilovi su shematizirani, a beletristi ki nadstil objedinjuje iskaze koje odlikuje jezi ni ekskluzivizam; tipi ni su tekstovi funkcionalnih stilova zna enjski prozirni, dok je semantika beletristi kih tekstova slo~ena jer svaki tekst ima onoliko potencijalnih smislova koliko je njegovih potencijalnih ita a i itanja. Beletristi ki tekst zahtijeva interpretaciju, a ne goli opis, jer je on viae plod imaginacije nego znanja i viae izraz pojedina noga negoli opega, pa se do njega ne mo~e doprijeti samo tematizacijom opih injenica. Otklon od tradicionalne teorije funkcionalnih stilove predstavljen je u knjizi Raslojavanje jezi ne stvarnosti autorica M. Kova evi i L. Badurine (Kova evi, Badurina 2001). Klasi na je teorija funkcionalnih stilova integrirana u novu teoriju i predstavlja njezino polaziate. Autorice polaze od klasi ne teze da je jezik multifunkcionalno sredstvo, a novost je njihovo inzistiranje na govoru i pismu kao na dvama planovima jezi noga raslojavanja. Raslojenost se jezika sagledava pomou koordinatnoga sustava kojemu vertikalnu os predstavlja podijeljenost na planove govor i pismo, a horizontalnu podijeljenost polja diskursa (po funkcijama) na diskursne tipove (domene): privatni, javni, specijalizirani, multimedijalni (i literarni koji ima poseban status). Pojam diskursa centralni je pojam njihove teorije. Za razliku od klasi ne podjele na funkcionalne stilove, ova podjela isti e ravnopravnost vertikalnoga i horizontalnoga raslojavanja jer nije svejedno kako se funkcije distribuiraju u tim dvama planovima. Svaki se od horizontalnih diskursnih tipova podvrgava i vertikalnoj diferencijaciji, odnosno mo~e biti pisan ili govoren. (Ono ato teoreti ari funkcionalnih stilova standardnoga jezika nazivaju razgovornim funkcionalnim stilom ovdje se promatra kao jedan od planova svih etiriju diskursnih tipova: privatnoga, javnoga, specijaliziranoga i multimedijalnoga.) Predmetom se naaeg rada, jezikom knji~evnoga djela, autorice bave tek rubno. Kao i teoreti ari klasi ne teorije funkcionalnih stilova, i one knji~evnoumjetni kome diskursu priznaju specifi nost uvjetovanu njegovom  nadstvarnosnom naravi , artificijelnoau. Knji~evnoumjetni ki je diskurs sustav po sebi, a cjelokupno mu je polje diskursa tek graa. Diskurs se (literarni i neliterarni) uobli uje dvama postupcima: metaforizacijom (na elom izbora i supstitucije) i metonimizacijom (na elom slaganja i kontekstuiranja). U neknji~evnim su diskursima oba ta postupka podjednako zastupljena i u ravnote~i, a u knji~evnome diskursu prevlada jedan od njih (metaforizacija u pjesniatvu, metonimizacija u prozi i drami) (Jakobson, Halle, 1988, str. 71-76). Knji~evnost i neknji~evnost natkategorije su i sustavi. Privatni, javni, specijalizirani i multimedijalni diskursi su kategorije (podsustavi) neknji~evnosti, a knji~evni je korpus (imanentno literaran, metafori ki ili metonimijski ustrojen) kategorija knji~evnosti. Specifi nost je jezika knji~evnosti (po emu se razlikuje od jezika neknji~evnosti) to ato je on ne samo sredstvo, nego i materijal koji upozorava na sebe sama i podlije~e poeti kome preoblikovanju (Kova evi, Badurina 2001, str. 134-135). To nije stvaran jezik (kao ato ni svijet knji~evnoga djela nije stvaran svijet), nego je njegova odlika mimeti nost. Jezik se u djelu podvrgava svijetu koji stvara, a ne realnome svijetu. Literarni je jezik uvijek autoreferencijalan, on upuuje na mimeti ku iluziju koju stvara, ali i na sebe sama. Artificijelni svijet knji~evnoga djela mo~e zavarati do te mjere da se na njegovu artificijelnost mo~e ak i zaboraviti. Joa je jedna izuzetno va~na teza koju donosi ova knjiga: tekst je uvijek govor, realizacija, primjena. I dok je jezi ni sustav (kao apstracija, potencijal) neutralan, u diskursu (u primjeni, u realizaciji, u izvraenome izboru, u ostvaraju) neutralnosti nema, sve je obilje~eno. (Tekst se samo mo~e doimati recipijenta neutralnim. To se dogaa ako se tekst uklapa u recipijentov horizont o ekivanja.) im postoje obilje~ja teksta (a ona uvijek postoje), zna i da je tekst obilje~en. Naae se stajaliate mo~e smatrati sukusom i izborom iz svih ovih relevantnih teza. Jezik knji~evnosti, dakle, nije ni fukcionalni stil (on nije funkcionalni stil standarda zato ato uope nije u odnosu prema jeziku kao standardu, nego prema jeziku kao sustavu), ni podstil, ni nadstil, nego je autonoman vid jezika. Njegova je specifi nost u tome ato je uvijek autorski konstrukt uvjetovan svijetom autorskoga djela. Jezik djela nije stvaran jezik, kao ato ni svijet djela nije stvaran. Odnos izmeu jezika knji~evnoga djela i stvarnoga jezika sli an je odnosu svijeta knji~evnoga djela i stvarnoga svijeta (Kova evi, Badurina 2001, str. 31; Kati i 1986, str. 116). Jezik knji~evnoga djela nastaje apstrahiranjem stvarnoga jezika, on je izbor iz njega i njegova preradba. Jezik je knji~evnoga djela jezik u jeziku, kao ato je svijet knji~evnoga djela svijet u svijetu. Ne provodi normiranje onako kako ga provode drugi vidovi jezika. U njemu nema ni ega proskribiranoga, nikakvih izama, ni ega ato bi sugeriralo zabrane ili prisile iz vanjskoga svijeta. Dopuateno je i prihvaa se sve ato je u funkciji svijeta djela, a izostavlja se i ignorira sve ato nije u toj funkciji. U knji~evnome djelu nema ni ega ato se ne bi moglo opravdati njime samime. (Ne mo~e se rei isto govorei razli ito. To je klju no za polaziate za izgraivanje i ia itavanje semanti koga sloja djela.) Zato u pisanju o knji~evnome djelu ne bi smjelo biti kritike tipa  ovo je dobro, a ovo ne valja , jer, ako je djelo knji~evna umjetnina, sve je u njemu bitno i sve je u funkciji njega samoga pa ne mora udovoljavati nikakvim apstraktnim izvanjskim formalnim zahtjevima, nego samo svojoj vlastitoj unutarnjoj stvarala koj i svjetotvornoj logici i potrebama. Svijet knji~evnoga djela stvara vlastitu logiku, a ne odgovara zahtjevima neke druge logike. Ne bi smjelo biti ni govora o propustima, nego bi se u kritici trebalo polaziti od teze da u djelu niata ne mo~e biti druga ije jer ina e djelo ne bi bilo to ato jest. Svako knji~evno djelo ne samo da prerauje sustav, nego i stvara svoj vlastiti sustav (jezi ni i svaki drugi) koji po opsegu i dosegu mo~e biti sukladan nekome postojeem jezi nom sustavu, ili mo~e predstavljati izbor iz njega (biti, dakle, opsegom i dosegom manje obuhvatan od njega) ili pak kompilirati dva ili nekoliko postojeih sustava za svoje potrebe (biti opsegom i dosegom obuhvatniji nego neki polaziani jezi ni sustav). Tema je ovoga rada odnos standarda i jezika knji~evnosti (na konkretnome predloaku). Standard funkcionira na principu (ato je, kada i kako) dopuateno, odnosno nedopuateno. (I ato je pojedini standardni jezik ureeniji i dotjeraniji, to se sva pravila to nije znaju.) Jezik knji~evnoga djela ne poznaje tu opreku u tome opem smislu jer mu se ostvaraji toliko razlikuju da svaki od njih stvara svoje vlastite zakonitosti. Naravi su standardnoga jezika i jezika knji~evnosti toliko razli ite, da je njihova usporedba zapravo bespredmetna. U analizi jezi nih razina u djelu pisaca kao ato je M. Bo~i treba se rukovoditi i dijalektologijskim spoznajama. Dijalektologiju shvaamo kao znanost o organskim idiomima, odnosno onim idiomima na koje nije utjecala naobrazba, kultura, mediji, ni bilo koji drugi oblik civilizacije. (Neorganski su idiomi nastali pod utjecajem civilizacije.) Dijalekt je osnovni pojam dijalektologije, iako on nije konkretna veli ina, nego rezultat apstrakcije glavnih zna ajka meu brojnim idiomima shvaenima naj eae unutar hijerarhije: organski govor kao najmanja jedinica  mjesni govor  skupina govora  dijalekt  narje je  (dija)sistem kao najvea jedinica (Brozovi 1970, str. 10-14). Iako su dijalektalni elementi kod Bo~ia viae nego o igledni, ne smijemo brzati s donoaenjem zaklju ka da se radi o isklju ivo dijalektalnome piscu. Moramo prou iti je li dijalekt jedini idiom kojim se pisac slu~i i, ako nije, kad se i s kojim razlogom slu~i kakvim drugim idiomom). Moramo provjeriti jesu li sve sporne rije i, izrazi i oblici zaista obilje~ja dijalekta Cetinske krajine ili su to mo~da pia evi neologizmi ili neki drugi izrazi pia eva stvaralaatva u jezi noj djelatnosti. Pri leksikoloakome prou avanju djela nekog pisca treba posvetiti pozornost eventualnim sociolingvisti ki uvjetovanim tipovima leksema i frazema kao ato su elementi ~argona (leksemi i frazemi profesionalnoga jezika), slenga (leksemi i frazemi koji slu~e izdvajanju iz sredine) i argoa (leksemi i izrazi zaatitne tajnovitosti) (Samard~ija 1995, str. 43-44), kao i njihovu funkcioniranju u tkivu knji~evnoga djela. Jezi ne se razine u djelu nekog pisca mogu analizirati da bi se pokazala njihova razli itost i da bi se ukazalo na slojevitost pia eva jezika, odnosno na slojevitost djela u cjelini. Takve analize nezaobilazno uklju uju tuma enje stila. Zato treba objasniti sam pojam stila. Mnogo je definicija stila i one se meusobno uvelike razlikuju, a ni jedna od njih nije postala opeprihvaena niti je u znanosti o jeziku i knji~evnosti stekla status aksioma. Za P. Guirauda (Guiraud 1964, str. 83) stil je  aspekt iskazanog koji proizlazi iz izbora sredstava izraza odreenog prirodom ili intencijama lica koje govori ili piae , a za K. Vosslera (Beli 1958, str. 298-299)  individualna primjena jezika za razliku od ope (dok opa nije u osnovi niata drugo nego pribli~ni zbir svih ili barem najva~nijih individualnih primjena jezika ). J. Middleton Murry (Pranji 1972, str. 33) ka~e da je  stil izravna ekspresija individualnoga iskustva , a W. Kayser (Kayser 1973, str 10) stil smatra  sintetskim pojmom za celinu u kojoj su sadr~ani svi jezi ki oblici jednog dela . R. A. Sayce (Pranji 1972, str. 33) ka~e da  niti jedna grana lingvistike, niti njezina koncepcija, od povijesne filologije do strukturalizma nije nebitna za istra~ivanja stila u knji~evnosti, jer uvijek omoguuje estetskome smislu da doe u prvi plan . Definicija stila K. Pranjia (Pranji 1972, str. 34) sukus je definicija M. Riffaterrea ( jezik izra~ava, stil poja ava ) i Marouzeaua ( jezik je ukupnost izra~ajnih sredstava kojima raspola~emo dok oblikujemo kakav iskaz, stil je aspekt i kvaliteta koja rezultira iz izbora meu tim izra~ajnim sredstvima ). Navedene su definicije stila prili no aarolike, i sa svakom bi se od njih moglo opairno polemizirati. No zajedni ka im je mana (s izuzetkom P. Guirauda) ato ne isti u kako stil nipoato ne mo~e biti proizvoljan, ve njegovo postojanje proizlazi iz njemu imanentne gradbene uloge u knji~evnome tekstu. Upravo zbog toga ato P. Guiraud vodi ra una o funkcionalnosti kao bitnome svojstvu stila, njegovu definiciju smatramo najrelevantnijom. Viaestruko smo oprimjerili neegzaktnost pojma (teako bi se moglo rei termina) stil. Zbog svoje nepreciznosti (Kova evi, Badurina 2001, str. 35) on je po esto predmet fluidnih i neznanstvenih tuma enja, koja operiraju apstrakcijama upitna zna enja (kao ato su izra~ajnost, estetska vrijednost i sli no) zbog ega ga neki suvremeni teoreti ari izbjegavaju rabiti kako njime ne bi kompromitirali preciznost svojega metodoloakog aparata. Iz istog e razloga i u ovome radu biti upotrebljavan samo uvjetno i ato rjee bude bilo mogue. Takvo uvjetno shvaanje pojma stil ini uvjetnim i zna enje pojma stilistike kao znanosti koja se bavi njegovim prou avanjem. Formalnim prou avanjem stila kao na ina pisanja od antike do klasicizma bavila se retorika, koja je ujedno egzaktno vraila i prosudbenu, normativnu ulogu. Krajem osamnaestoga stoljea retorika je izgubila utjecaj jer se jezi ni znak prestao shvaati isklju ivo formalno i dugo nikakva nova znanstvena disciplina nije zauzela njezino mjesto. Dvadesetnostoljetna se stilistika donekle mo~e smatrati nasljednicom retorike u smislu da je ona nauka o izrazu i kritika individualnih stilova. U tome smislu P. Guiraud (Guiraud 1964, str. 33) govorei o dvadesetom stoljeu razlikuje dvije stilistike (nasuprot subjektivnoj, nelingvisti koj kritici). Prva je stilistika izraza (deskriptivna stilistika) koja je lingvisti ka jer promatra jezi ne strukture s njihovim funkcioniranjem unutar sustava, i semanti ka jer prou ava odnose oblika i misli. Druga je stilistika pojedinaca (geneti ka stilistika) i bavi se prou avanjem izraza i pojedinca ili izraza i kolektiva. Ona ispituje kauzalnost i po tome se pribli~ava knji~evnoj kritici. Najugledniji predstavnik deskriptivne stilistike jest Ch. Bally (Guiraud 1964, str. 37-41). Njegova se stilistika bavi afektivnim sadr~ajem jezika, lingvisti kim strukturama i njihovom ekspresivnom vrijednoau. Meu afektivnim obilje~jima jezika razlikuje prirodne efekte (na primjer spregu zvuka i smisla kod onomatopeje) i efekte izazvane evokacijom (izraz dobiva afektivnost od druatvene grupe koja ga upotrebljava). Deskriptivna stilistika prou ava ekspresivne vrijednosti (koje odaju osjeaje, ~elje i sli no) i impresivne vrijednosti (koje odaju intenciju, dojam koji se ~eli proizvesti). Ch. Bally prou ava ekspresivne vrijednosti u spontanoj komunikaciji ne zahvaajui knji~evnoestetsku dimenziju. Kritika stila pojedinca (geneti ka stilistika) za razliku od deskriptivne prou ava manje izraz po sebi, a viae izraz kao dio situacije i konteksta unutar ukupnosti jezi nih mogunosti pojedinoga autora ili djela. (Po tome ona stoji u opoziciji prema de Saussureovoj akoli koja se posvetila prou avanju jezi nih injenica prepuatajui knji~evnoj kritici da ih interpretira i uklju i u airi kontekst.) Najpoznatiji su predstavnici geneti ke stilistike K. Vossler i L. Spitzer (Guiraud 1964, str. 54-59). Oni su osniva i takozvane idealisti ke stilistike koja je sebi postavila zadatak sagledati injenice knji~evnih djela u totalitetu njihovih konteksata. L. Spitzer odbija tradicionalnu podjelu izmeu prou avanja jezika i prou avanja knji~evnosti, ve u srediate svoga interesa smjeata djelo i klju  njegova razumijevanja tra~i u njegovu stilu. On implicitno kritizira pozitivisti ku knji~evnu povijest tvrdei da se u prou avanju djela niata ne mo~e tvrditi a priori, nego da se kao polaziate uvijek mora uzeti konkretno djelo. (Svakome je djelu njegova kritika imanentna i ono samo uspostavlja kategorije za vlastito prou avanje.) Smatra da se u djelo prodire intuicijom (mora postojati intuitivna simpatija) koja se provjerava opa~anjima, dedukcijom i analizom detalja. Svaka je pojedinost teksta motivirana i stoga nam mo~e omoguiti prodor u samo srediate djela. Prou avanje djela ima ishodiate u nekoj jezi noj crti koja je karakteristi na i stilski obojena. Svako je pojedino djelo uvijek uklju eno u veu cjelinu i pripada nekom sustavu. Kao i sve podjele, tako nam i podjela na deskriptivnu i geneti ku stilistiku uvjetna, odnosno ne slu~i nam da bi oatro odijelila te dvije metode i shvaanja. Deskriptivnu i geneti ku stilistiku ne smijemo promatrati kao dva principa koji se meusobno isklju uju, nego moramo uznastojati na njihovom meusobnom sufunkcioniranju i nadopunjavanju. Prema P. Guiraudu (Guiraud 1964, str. 84.85) zadaa je stilistike izmeu ostaloga i oformiti tipologiju sredstava izraza (gramati kih sredstava svih razina i izvangramati kih sredstava) i tiplogiju tipova iskazanog ili  jezi ki inventar (postoji onoliko jezika koliko i tipova iskazanog). Pri tome je va~no odrediti specifi nosti svake od konkretnih tipologija, jer bi se bez utvrivanja te specifi nosti cijela analiza djela svela na formalno statisti ko nizanje popisanog jezi nog materijala i nesvrhovito utvrivanje frekvencije njegovih elemenata. U nekim analizama stila razlu ene su stilistike i stilski postupci s obzirom na jezi nu razinu koju zahvaaju. Smatramo da se tako razlu ene, izlu ene i nabrojene pojave nalik na popis retori kih ukrasa, pa ih zato neemo uvrstiti u svoju analizu jezika i stila romana Kurlani M. Bo~ia. Neki teoreti ari od stilistike razlikuju stilografiju. P. Guberina (Guberina 1967) je smatra disciplinom koja se bavi sredstvima izraza, a K. Pranji (Pranji 1998, str. 5) je naziva (to jest prevodi njezin naziv) stiloopisom. Za nas stilografija zna i disciplinu koja stil opisuje, a stilistika disciplinu koja stil tuma i. U svojem emo se radu orijentirati na tuma enje, a opis stilogenih elemenata donijet emo samo u najreprezentativnijem izboru, s nadom da emo izbjegavajui formalno tipoloako nizanje stilotvornih jezi nih manifestacija izbjei shemati nost i simplifikacije. Svakako je najiskoriatavanija misao o stilu ona M. Riffaterrea (Pranji 1972, str. 32) da se  stil shvaa kao isticanje (ekspresivno, afektivno ili estetsko) dodano informaciji sadr~anoj u jezi noj strukturi bez promjene njezina zna enja. To zna i da jezik izra~ava dok stil isti e, no posebna vrijednost, iako dodana komunikaciji, nije predmet naaeg sadaanjeg prou avanja, nego e do njezinoga razumijevanja doi tek na opisnoj razini stilisti kog istra~ivanja, ili bolje re eno, na metastilisti koj (esteti koj) razini. Meutim, pitanje je mo~e li ta jednostavna formula zaista definirati ulogu stila. Uzmimo za primjer nekoliko leksema koji zna e isto, nekoliko sinonima: libiti se, sustezati se i ustru avati se ili ilim, tepih i sag. Zamislimo li se nad njihovom uporabom, lako emo doi do toga da se ona razlikuje od situacije do situacije, od funkcionalnog stila do funkcionalnog stila, to jest da je uporaba svakoga od njih karakteristi nija za odreene govorne situacije i funkcionalni stil, te da ti leksemi stoga nisu zamjenjivi jedni drugima kao ato bi sinonimi morali biti. Razmislimo li takoer o zna enju tih sinonimnih leksema, odnosno o predmetnosti na koju se odnose, doi emo do zaklju ka da se svaki od leksema odnosi na poneato druga iju predmetnost, ato zna i da su ponueni leksemi meusobno nezamjenjivi ne samo zbog razli itih situacija, ve i zbog razli ita zna enja. Tako dolazimo do poznate krilatice da dobri pisci ne poznaju sinonima. Tu krilaticu mo~emo proairiti tvrdnjom da  sinonimi kao istozna nice uope ne postoje jer leksemi razli ita glasovna sastava mogu zna iti neato vrlo, vrlo sli no, ali nikako neato potpuno isto jer uvijek postoje konotacije koje stvaraju bitnu razliku), zato ato jezik (osobito jezik knji~evnoga djela) nije samo manifestacija svijeta, nego i njegova kreacija. Tako dolazi u pitanje i definicija stila kao izbora izmeu jednako vrijednih varijanata jer jednako vrijedne varijante na postoje. (Svaka je jezi na injenica knji~evnog djela zapravo gradbeni element svijeta toga djela. Promijenivai i najmanju jezi nu injenicu teksta, promijenili bismo, a mo~da i poniatili, svijet cijeloga tog knji~evnog djela. Pia ev odabir jedne (to no odreene) varijanate u funkciji je posvemaanje preciznosti njegova izra~aja, preciznosti kojom konstruira i osmialjava svijet svojega djela.) Govorei razli ito nikako ne mo~emo rei isto. Ono ato je u knji~evnoj umjetnosti re eno moglo je biti re eno samo na jedan jedini na in, jer u umjetnosti ne postoje  druge mogunosti . Knji~evne, lingvisti ke i stilisti ke analize knji~evnih djela pre esto su se oslanjale ili na ono o emu se u djelu govorilo ili na ono kako se u djelu o emu govorilo, pokazujui premalo svijesti o nerazlu ivosti i meusobnoj uvjetovanosti tih dviju dimenzija. A upravo je njihova nerazlu ivost i njihov meusobno uvjetujui, dijalekti ki odnos temelj svakoga tuma enja knji~evnosti. Pored pojma stila va~no je protuma iti i vrlo frekventan te naizgled jasan pojam stilema. Pod stilemom naj eae podrazumijevamo, kao ato ka~e K. Pranji (Pranji 1998, str. 21),  jedinicu oja ane izra~ajnosti koja koji segmenat teksta s razine puke obavjesnosti/izvjeatajnosti di~e do razine izra~ajne sugestivnosti; ato zna i da stilem iskaz iz razine denotacijske di~e k razini konotacijskoj; iz izri ajne automatiziranosti / pretka~ljivosti u deautomatiziranost/nepretka~ljivost&  ; Mo~emo nabrojiti opepoznate i prema jezi nim razinama osmialjene vrste stilema: fonostileme (jedinice stilskoga poja anja na planu fonologije), morfonostileme (jedinice stilskoga poja anja na planu morfologije), sintaktostileme (jedinice stilskoga poja anja na planu sintakse) i semantostileme (jedinice stilskoga poja anja na planu semantike) (Solar 1987, str. 86). Problem stila, stilemati nosti i stilema ne mo~e se, meutim, zaustaviti kod tih definicija i podjela. ak i kad znamo ato je stilem, i kad ga (po nepretka~ljivosti, deautomatiziranosti i konotativnoj vrijednosti) sa sigurnoau mo~emo prepoznati i izlu iti iz teksta, joa uvijek ne zna i da znamo iata o stilu i jeziku toga djela i pisca. (Ta parcijalnost i nesveobuhvatnost analiti kog postupka, te zanemarivanje odnosa forme i sadr~aja djela razlog je ato su se mnoge stilisti ke analize pokazale nedostatnima i udaljenima od biti tekstova kojima su se bavile.) `to stilem ini stilemati nim mnogo je slo~eniji problem nego ato se na prvi pogled ini i zahtijeva analizu koja daleko premaauje puka razmatranja o nepretka~ljivosti, deautomatiziranosti i konotativnosti jezi noga znaka. Da bi se mogao rasvijetliti taj problem, potrebno je razmisliti o tome ato knji~evni tekst ini knji~evnim. Kad bi kriterij bile samo osobine jezi nih znakova, posao oko razlikovanja knji~evnoga od neknji~evnog teksta bio bi jednostavan i pogodan za uspostavu vrstih kriterija. Kriterij za razlikovanje knji~evnih od neknji~evnih tekstova dakle mora imati veze i sa sadr~ajem djela, sa svijetom koji stvara. R. Kati i (Kati i 1986, str. 116) ka~e da e neka postava biti neknji~evna onda kad se odnosi na stvarni, konkretni svijet (i kad se jezik u njoj koristi instrumentalno), odnosno da e biti knji~evna onda kad se odnosi na vlastiti, iskonstruirani svijet djela (to jest kad se jezik u njoj koristi stvarala ki). Neknji~evna obavijest mo~e se interpretirati na temelju toga ato upravo do~ivljavamo, a knji~evna obavijest na temelju svega ato smo ikada do~ivjeli. Zato se eventualna stilemati nost elemenata nekog teksta ne mo~e mjeriti opim formalnim kriterijima, niti svoditi na izvanjski opis neobi nih izri aja ili na konstataciju njihove nepretka~ljivosti. Svako djelo slijedi vlastitu unutarnju stvarala ku logiku i po tome predstavlja jezi no stvaralaatvo, a ne razvijanje vjeatine izra~avanja osmialjavanjem retori kih ukrasa i oneobi avanjem iskaza. Prema tome, ustvrditi se ato je stilem ne mo~e bez uspostavljanja veze izmeu izraza i sadr~aja djela. Upravo zbog te nu~ne veze jedan te isti iskaz jednom je knji~evan i stilemati an, a drugi put nije (Solar 1987, str. 60-86). Osim toga, suprotno opem implicitnom mialjenju, markiranost ne mora biti imanentno svojstvo stilski funkcionalnih iskaza, ato zna i da i nulta stilska markiranost mo~e biti stilska markiranost. Funkcionalnost u unutarnjem svijetu knji~evnoga djela, upuivanje na njegovu unutraanju strukturu uvjetuje stilemati nost te poja ava estetsku i do~ivljajnu spoznaju. Osvrt na dosadaanja prou avanja jezika romana Kurlani Mirka Bo~ia s posebnim obzirom na njihovu nepotpunost i neto nost U ovome emo se radu osvrnuti na opseg i doseg svih relevantnijih prikaza Bo~ieva romana Kurlani. Veina se prikaza romana bavi isklju ivo njegovim knji~evnim aspektima, uvodei elemente jezi ne (lingvostilisti ke) analize tek usputno i nesustavno. Iz injenice ato jeziku djela nije posveena dostatna pozornost proizlazi jednostranost, manjkavost i nerelevantnost njihovih zaklju aka. Tekstovi koji obrauju ovaj Bo~iev roman veinom su zapravo knji~evne kritike koje ocjenjuju njegovu literarnu vrijednost, to jest stupanj njegove knji~evne uspjelosti. Ovaj e se rad pozabaviti analizom funkcionalnosti gradivnih jezi nih elemenata u knji~evnome tkivu romana; ali budui da nije knji~evnokriti ki, rad e izostaviti spekulacije o stupnju uspjelosti pojedinih segmenata te romana u cijelosti. Bo~iev je knji~evnojezi ni izraz pobudio veliku pozornost u prou avatelja, i oni su ga mahom ocijenili vrlo vrijednim i uspjelim. Svi su se slo~ili u tome da je vrijedan zbog svoje sugestivnosti, izvornosti, snage i elementarnosti. To je najbolje vidljivo u sljedeim primjerima: V. Kaleni: Stilotvorni postupci u  Kurlanima i  Neisplakanima Mirka Bo~ia. Zbornik Zagreba ke slavisti ke akole, 3/1975., str. 155.-161.: Ma s koje strane promatrali jezi no tkivo u romanima Mirka Bo~ia, gledajui u njemu ili gramati ku strukturalnost ili semanti ku povezanost i cjelovitost ili stilizirani lokalni kolorit ili egzistentni odnos prema odreenoj literarnoj materiji ili isklju ivo i apsolutno sredstvo, koje mo~e biti samo sebi ciljem, ostaje nam uvijek da na kraju potvrdimo da je ono jedno od najbitnijih i najzna ajnijih dijelova umjetni kog kompleksa Bo~ieva teksta, njegove kreativne i uzbuujue impresivnosti. V. Pavleti: Odlomak bijede i kontinuitet primitivizma. Republika, 1/1953., str. 50.-98.: Jezik Kurlana (i jezik u  Kurlanima uope!) djeluje elementarno neposredno i pogaa vrlo esto u jezgro predmeta. M. Selakovi: Jalov i augav ~ivot kurlanski. Republika, 10/1974., str. 1069.-1078.: Meutim, Bo~iev se roman odlikuje joa nekim istaknutim vrijednostima: jezikom i jezi nim izra~ajem, ato izbija iz primitivne tvari ove grae, pogotovu kad se ispoljava govor u navodu; dinami nim stilom nadmaauje se lokalna dokumentarnost i pobija hladnokrvnost naturalisti ki objektivnog tretiranja; to dobro odgovara gradivu i sadr~ajnim pojedinostima, lokalnom koloritu, a i atmosfera se poetizira adekvatnim sredstvima, pa je tu sve puno tamne, da se ne ka~e morbidne, surove i zduane poezije. Ovaj je jezik so an i svje~ kao naturalna psovka, jezgrovit i narodski kao u pu kim sentencijama, premda je dobrim dijelom ne samo istrgnut s  terena , nego i smjelo iskovan u pia evoj  radionici , i zato je neponovljiv; zato je ova  samorodna umjetni ka metoda ne samo nov i izvoran izraz, nego i rijetko dramati na i dinami na karakteristika. Poseban je interes izazvao leksi ko-tvorbeni sloj jezika djela, te su njemu posveene brojne esejisti ke stranice. Izdvojili smo iz njih najrelevantnije segmente: N. Barac: Dva romana Mirka Bo~ia. Krugovi, 1/1956., str. 243.-257.: Tu je (na leksi kome planu) Bo~i gotovo neiscrpiv. Od jednog te istog korijena on zna napraviti nekoliko nijansiranih oblika: zasmija, smijuljenje, smijurio, smijuljak. On e sam stvarati formate, da bi jednoj rije i dao novu boju: lagacko, tresulji; mnogo upotrebljava iterativne i trenutne glagole, koje i sam stvara: zakuckati, kuckati, drmniti, kusnuti, popljuckivati, roakati. On e graditi i nove rije i  t a k l j a t i vatru, ve erica je k r k l j u r i l a, n a p a r e n mislima, u z g r u s t i o mu krv, straana slika... z a r o v a a i l a mu se u pameti, ~vakali ih p u c l j e t a v o, sebi luk je p o t k o ~ i o ove ljude, upravo se nebo slabaano u s e k n u l o i p r o j a z i l o i tako dalje. V. Pavleti: Odlomak bijede i kontinuitet primitivizma. Republika, 1/1953., str. 50.-98.: Mnogo presudnija primjesa (...) o ituje se u leksi kom bogatstvu. Mirko Bo~i upotrebljava zamjetan broj rije i i uspijeva vrlo esto nai neobi no izra~ajne i plasti ne izraze, adekvatne kurlanskoj sredini. T. Sabljak: Knji~evno djelo Mirka Bo~ia. Izraz, 12/1979., str. 454.-461.: Mnogo se govori o neologizmima, inovacijama, lokalizmima i provincijalizmima, kao i o uzre icama, poslovicama i frazama. Sve su to teme za lingvisti ku, semanti ku, stilsku analizu (...) ~ilavost, bujnost, eksplozivnost Bo~ieva jezika predstavlja zna ajan doprinos ne samo knji~evnoj praksi, nego i lingvistici, pa nas stoga nimalo ne za uuju sve u estalije analize lingvista o Bo~ievu jeziku kao najoriginalnijoj pojavi u novijoj hrvatskoj kni~evnosti. Uz leksik posebnu je pozornost pobudila tvorba i uporaba glagolskih oblika. O tome su pisali: P. `egedin:  Kurlani  roman Mirka Bo~ia. Republika, 9/1954., str. 725.-729.: U opisu krajolika novost su glagolski oblici, koji podjednako vrae oznaku radnje, kao i naro itu atributsku ulogu:  ogrmati ljeskovinom (...) , aaraju pokoji rijetki stru ci jaglaca(...)` Zaista elementarna, ~iva vidovitost, do~ivljaj neposredan, autenti no njegov. Tvorbi i uporabi aorista u romanima Kurlani i Neisplakani Zlata Bogdan posvetila je cijelu monografiju. Ona iscrpno donosi rezultate prou avanja aorista u svim vrstama re enica, te njegova morfoloaka i tvorbena obilje~ja, kao i estotu uporabe. Iznosi i vrlo relevantne zaklju ke o njegovoj funkcionalnoj ulozi i stilogenoj vrijednosti. Z. Bogdan: Aorist u romanima Mirka Bo~ia. Zagreb, 1977., str. 76.: (...) upravo obilata i esta upotreba aorista najraznovrsnijih glagola daje Bo~ievu stilu izrazito i sna~no obilje~je pokretljivosti, ~ivosti i do~ivljenosti (...) Aoristom, kao jednim od najekspresivnijih vremenskih glagolskih oblika, Bo~i posti~e dinamiku i ~ivost pripovijedanja (...) i u manjim cjelinama, ak i u samo nekoliko re enica nekoga kraeg segmenta, otkrit e se da je radnja izre ena aoristom voriana, prijelomni i va~ni trenutak u dinamici dogaanja. Analiza Bo~ieva izbora glagola upotrijebljenih u aoristu otkriva tijesnu logi nu povezanost izmeu semanti ke, sintakti ke i stilisti ke vrijednosti konkretnih glagolskih oblika. Svi oni naj eae izri u radnju u pokretu, rezultativnu, do~ivljenu i dinami nu. S tim je u skladu i prikaz karakternih osobina likova u Bo~ievim romanima, pristup grai i na in njezine obradbe, a kona no i temperament samog pisca i njegovo do~ivljavanje svijeta. Prou avatelji su prete~ito pisali o cjelini jezika u romanu Kurlani (koncentrirajui svoju pozornost na njegovu ruralnu  sirovost i elementarnost), a tek su neki od njih unutar romana zamijetili razli ite jezi ne ostvaraje, to jest bitne funkcionalne promjene jezi noga izraza uvjetovane temom i drugim elementima grae romana. Ti su autori zapazili da se struktura jezi nog izri aja znatno mijenja kada se prostor romana premjeata iz ruralne kurlanske u urbanu sinjsku sredinu. Primjeri takvih zapa~anja su: M. Selakovi: Jalov i augav ~ivot kurlanski. Republika, 10/1974., str. 1069.-1078.: Zbog stogodianje vladavine Mle ana (1686-1797) u Sinju je do novijeg doba, nasuprot narodnja kom, tj. nacionalno rodoljubnom, hrvatskom pokretu, bilo i autonomaakog (talijanofilskog) strujanja, ato se protivilo i sjedinjenju Dalmacije s ostalom Hrvatskom; zato je, osobito u manirama sinjskih graana, znatnih talijanskih relikata, najizrazitije ispoljenih natruhama u govornom jeziku. Kao ato je pak u puku, narodu, pomijeaano s hrvatskim jezikom turcizama, zbog nekadaanje blizine turskoga vilajeta i uope Bosne. I o jednom i o drugom posvjedo ava ovaj pisac u svojim romanima o selja kim Kurlanima s planine i o graanskim Sinjanima. A. `ojat: Aorist u romanima Mirka Bo~ia. Jezik, 24 (1976./77.) 5, str. 158.-159.: Jezi ni je izraz Bo~ievih romana (...) neraskidivo vezan sa sredinom, likovima i dogaajima koji se u romanima prikazuju. Bo~i je dakle u izboru jezi nih, odnosno gramati kih sredstava u pripovijedanju vjeran ambijentu i zbivanjima, ona su odraz ljudi i pejza~a, i to ne samo u dijalozima. Osobine organskih govora Cetinske krajine, (...) narodne govorne posebnosti kojima Bo~i umjetni kim do~ivljajem i stvarala kim oblikovanjem u svojim djelima daje novu uporabnu i literarnu vrijednost ostvaruju u Bo~ievu funkcionalnom odabiru nove izra~ajne mogunosti hrvatskoga proznog izraza. Meu jezi nim sredstvima karkateristi nim za Bo~ieve romane osobit kolorit tekstu daje aorist, ~iva izra~ajna kategorija izvornoga narodnoga govora Bo~ieva rodnoga kraja, kao jedno od najadekvatnijih jezi nih sredstava za transponiranje dinami nosti zbivanja i njegove neposredne do~ivljenosti. V. Pavleti: Odlomak bijede i kontinuitet primitivizma. Republika, 1/1953., str. 50.-98.: Bo~i je na taj na in imao da rijeai dvostruk zadatak, obraujui u istom okviru jednoga romana dvije raznovrsne sredine, gotovo dva antagonisti ka svijeta, koji se neprestano dodiruju i mijeaaju, a da, istodobno, ostaje meu njima nezaja~ljiv ponor odobonosti i nerazumijevanja. Ta nejedinstvenost grae nametala je potrebu isto takve ambivalentnosti u stilu i izrazu, stil i jezik, koji adekvatno izra~avaju oprost Krajine i njezinih bijednih stanovnika, bili bi potpuno promaaeni u pasa~ima ugla ane konvncionalnosti malograanske i poluinteligentne sredine u Sinju. Bo~i je nastojao da svoj stil prilagodi predmetu, ali dok je za scene u kamenjaru naaao nesumnjivo sna~nu i sugestivnu rije , koja nije samo opisivala, nego i izra~avala, dotle je u prikazu varoake problematike esto podra~avao samome sebi, tj. nije naaao adekvatan izraz. (...) I njegov je izraz takoer antieufemi an, a stil pun augmentativa. estom upotrebom augmentativa Bo~i posti~e maksimum izra~ajnosti. Pod pojmom augmentativa ne razumijevam samo gramati ki oblik imenica, nego naglaaeno i poja ano krepko i jedro izra~avanje, onaj poseban dojam sirovosti i snage, koji u nama ostaje jednako tako od rije i glavurda, aa etina, kao i od izraza: obrlatiti, mumljati, luparati, grbina planine... (...) U slu aju Kurlana takava antieufemi an stil, naprotiv, izrasta direktno iz grae (...) (...) Prelazei na opis Sinja i sinjske gospode Bo~i mijenja svoj stil, odnosno unosi u nj neke elemente, koje mu diktira varoaka tematika. Tako eae upotrebljava neke apstraktne izraze, zapletenije konstrukcije re enice, sasvim u skladu s poznatom osobinom graana, osobito intelektualaca, kojima je krug asocijacija pun apstraktnosti, a li ni, meusobni odnosi liaeni grube ulnosti i neposredne prisnosti, koja je zamijenjena konvencijama i licemjernom takti noau, dok im je izra~avanje suhoparnije, birokratski openito, aluzivno i indirektno. Bo~i to naglaaava ne samo u dijalozima graana, nego i u svojim opisima, u kojima viae nema toliko augmentativa, nego se ak pojavljuju slatkasti deminutivi u nazivima (Sjekirica) i u opisima (portret Mirka Ka~ele i dr.), a isto tako i strane rije i. Ovaj posljednji elementat potpuno je opravdan u dijalozima koji (u odnosima sinjske inteligencije) vrve talijanizmima, latinskim citatima, stranim rije ima, imenima i apstraktnim pojmovima. (...) Osim toga Bo~i u tekstove o graanima (ne samo u njihove dijaloge!) unosi i znatan broj  birokratizama , tj. fraza i izraza koji ne postoje u narodnom govoru, nego su, onako nakaradne, unesene vjeata ki i odozgora u ~ivot ljudi, koji imaju posla s dr~avnom upravom, uredima i administracijom. Kao ato se vidi iz navedenih primjera, u prikazima i komentarima romana Kurlani i njegova jezika autori su se (zbog sa~etosti, kratkoe i prete~ite knji~evne orijentacije svojih tekstova, a s iznimkom Z. Bogdan) uglavnom bavili evidentiranjem postojanja pojedinih gradivnih jezi nih injenica, ne donosei pri tome gotovo nikakvu analizu toga kako su pojedini jezi ni elementi strukturirani u djelu. U kritici se takoer naalo podosta negativnih komentara upuenih pojedinim  neuglaenim jezi nim segmentima u romanu:  vulgarizmima ,  tvorbenim oblicima koji ne odgovaraju standardnojezi nim uzorcima ve su dijalektalne provenijencije i sl. U ovome e se radu pokuaati pokazati kako su ti sporni  neuglaeni jezi ni elementi ne bi smjeli biti predmetom kritike jer su s obzirom na svijet romana nu~ni kao i svi ostali  uglaeni , te kako roman, osloboen takvih  neuglaenosti ne bi mogao s jednakom ekspresivnoau i uspjeloau stvoriti svoj svijet. Zbog toga smo suglasni sa sudom V. Kalenia: Kritika je na~alost savjetovala Bo~iu da u jezik svojih buduih djela unese viae samoobuzdavanja, viae smirenosti, viae oplemenjenosti, viae kontrolirane suzdr~ljivosti, viae ustru avanja u upotrebi vulgarno-opscenih rije i i izraza, viae gramati ke lojalnosti, viae poatovanja prema sintakti ko-semanti kim konstrukcijama, prema ispitanoj ~ivoj i ne~ivoj tvorbi rije i, viae strogosti prema sinonimima i viae poatovanja prema onima koji ne znaju naa jezik. Kad bi Bo~i sve ovo doista pokuaao uzeti u obzir nema sumnje, da bi odsjekao granu, na kojoj vrsto (i visoko) sjedi. (V. Kaleni: Nekoliko problema uz jezik Mirka Bo~ia. Knji~evnost, 8/1960., str. 113.) Teza o postojanju triju jezi nih razina u romanu Kurlani Mirka Bo~ia Jezik je u romanu Kurlani, kao i u svakome drugom knji~evnom djelu autonomna autorska tvorevina. Kada govorimo o autorskome jeziku u Kurlanima M. Bo~ia, moramo razlikovati tri njegove razine, tri mnogo po emu razli ita jezi na ostvaraja: ruralni jezik Kurlana donjih i gornjih; urbani jezik sinjskih graana; pripovjedni diskurs. (Ako cjelinu jezika romana Kurlani shvatimo kao sustav, ove tri razine mo~emo shvatiti kao njegova tri podsustava.) Svaki sloj jezika ima svoju jezi nu fizionomiju i kao takav je nezamjenjiv s obzirom na predmet na koji referira. U ovome slu aju rije   ruralan ne zna i primitivan, zaostao ili prevladan, nego je u funkciji referiranja na seoske teme, dok se rije   urban odnosi na grad i njegovo pu anstvo. Urbana i ruralna tematika ovoga romana generira adekvatan jezi ni izraz. Razlike (i paralelizmi) u jeziku proizlaze iz razlika (i paralelizama) u tematici romana. Izmeu sela i grada, dakle, postoji i odnos antiteze i odnos sinteze. Ruralni se jezik nalazi u dijalozima seoskih likova (prete~ito Kurlana samih), a urbani sinjski idiom u dijalozima gradskih likova. Pojedini su elementi ruralnoga kurlanskog i urbanoga sinjskog govora interpolirani u pripovjedni diskurs romana i tamo se javljaju naj eae ozna eni navodnim znakovima. Najuo ljivije je obilje~je ruralnoga kulranskog govora njegova dijalektalna impostiranost. Dijalektalni se leksemi (i pripadni oblici) koje izgovaraju Kurlani obli no razlikuju od standardnih, a ta se njihova osobina pravopisno markira izostavnicima (primjerice: kao > ka ; proi > pro ). Navodnici se rabe za markiranje pojedinih naziva i pri uvjetnome koriatenju rije i. Smatramo, meutim, da za takvom vrstom markacije nema potrebe jer rije i nisu koriatene  uvjetno , ve su za roman relevantne upravo takve kakve jesu. (Izostavnici takoer nisu potrebni jer u oblicima iz organskoga govora Cetinske krajine niata nije izostavljano, oblici su donoaeni takvi kakvi u govoru ve jesu. Oni bi se mogli smatrati krnjima kada bi se pretpostavilo da su standardni oblici potpuni, ali takav pristup i usporedbe ovdje nisu relevantne. Napomena o izdanju romana Kurlani Roman Kurlani prvi je put objavljen u Zagrebu 1952. godine. Od tada do danas izialo je joa 10 izdanja: 1954., 1958., 1969, 1970., 1974., 1975., 1980., 1985., 1986. i 1989. godine. Sva su izdanja zagreba ka osim onoga iz 1958. godine koje je beogradsko. U ovome smo se radu slu~ili posljednjim autoriziranim (ato zna i posljednjim za pia eva ~ivota objavljenim) izdanjem romana Kurlani, koje je ujedno i zadnje izdanje ovoga romana uope. To je izdanje Nakladnoga zavoda Matice hrvatske iz 1989. godine. Urednik mu je B. Donat. Hrvatska je tekstoloaka znanost orijentirana prete~ito na probleme to noga itanja i donoaenja tekstova iz starijega dijela korpusa hrvatske knji~evnosti. U tekstoloakoj se literaturi ne mogu nai to ni principi za donoaenje suvremenih tekstova napisanih na nekome od triju hrvatskih narje ja, bolje re eno jezika (Sili 1998, str. 425-430). (Uzoritim bi se izdanjem suvremenoga dijalektalnog djela moglo smatrati izdanje romana Ognjiate Mile Budaka izaalo 1996. godine u biblioteci Stoljea hrvatske knji~evnosti Matice hrvatske, kojemu je urednik, lektor i redaktor akademik J.Von ina, najvei stru njak i autoritet za tekstologiju. U svojim razmialjanjima o tekstoloakim principima za donoaenje teksta romana Kurlani polazim od postavki koje je akademik J. Von ina iznio u napomeni izdanja romana Ognjiate koje je priredio.) Pokazat emo kakve su tekstoloake postupke primijenili urednici izdanja romana Kurlani kojim sam se slu~ila u svojem radu. Neke se dijalektalne rije i u kurlanskim dijalozima obli no razlikuju od standardnih (kao > ka /ko). Ta je razli itost, osim kod bilje~enja rije i ko, pravopisno markirana izostavnicima. Smatramo da su na tim mjestima izostavnici suviani, jednostavno zato ato nije niata izostavljeno. (Glas o u rije i ka nije izostavljen, nego su se glasovi a i o slili u dugo a, kao ato su se u rije i ko slili u dugo o.) Izostavnici su postavljeni i na mjestima gdje je refleks jata ikavski kao znak da nedostaje glasovni skup je. (Ispeci ti brai poga u pri snu, a evo ti i slanine. /str. 214./) Taj postupak nije primijenjen u spomenutome izdanju romana Ognjiate ( iji ga prireiva  smatra nepotrebnim budui da ne pridonosi razumljivosti teksta). Smatramo ga neprili nim, zato ato su izostavnici interpunkcijski znak koji zna i da je neato izostavljeno, a u slu aju ikavskoga refleksa jata takoer nije izostavljeno niata, nego je refleks naprosto ikavski. Pojedini su elementi ruralnoga kurlanskog i urbanoga sinjskog jezika interpolirani u pripovjedni diskurs romana i tamo se (nedosljedno) javljaju ozna eni navodnim znakovima. Za markiranje pojedinih naziva (vinograd  Viae kua , vrta a Strmenduaa, druatvo  Una coppa di bon vin , slika Ranjeni Crnogorac) bez reda su i sustava koriateni navodni znakovi, kurziv, oba ili ni jedno od tih dvaju sredstava. (U ovome izdanju romana nije uspostavljen to an i dosljedan princip u kojim se slu ajevima postavljaju navodnici, a u kojima kurziv, nego se oba sredstva rabe stihijski i nesustavno. Na dva su mjesta ak i nadimci ~ivotinja markirani navodnicima. Iz tako se nedosljednih ureiva kih postupaka ne mo~e ia itati koje su intervencije pia eve, a koje prireiva eve.) Isti je slu aj i kod markiranja pojedinih uvjetno koriatenih rije i, sintagma i re enica (Odmornih nogu, kao gazde, isprsit e se oni na sudu pred  gornjim golaima . /str. 105./; Po inje suenje ovom razbojniku koga droti ne giljaju ko nas. /str. 163./). Na jednome je mjestu dio teksta istaknut spacioniranjem. Kod citiranja govora likova i njegova interpoliranja u pripovjedne segmente teksta koristili su se navodni znakovi (Evo kako su me potucanje i nerad skon ali. /str. 21./), a latinski i talijanski nazivi, sintagme i re enice isticane kurzivom (A ato radi naa asinus in pelle ursi? /str. 155./), na~alost s dosta nedosljednosti. Poglavlja I., II., III., XI., XIV. i XVII. prvoga dijela romana (Karneval) i poglavlja broj XI. i XIV. drugoga dijela romana (Procesija) zapo inju uvodnim ulomcima u kojima se antipcipiraju dogaaji koji slijede. Ti su uvodni ulomci dosljedno kurzivirani. Pravopisna se nedosljenost vidi u interpunkciji i kod pisanja velikoga i maloga slova u rije ima Bog i Svevianji. U cijeloj knjizi rije  Bog sustavno je pisana malim po etnim slovom, a rije  Svevianji u istome zna enju velikim. Nedosljednosti u postavljanju izostavnika ( ak i kod obilje~avanja ikavskoga refleksa glasa ), navodnika i u kurziviranju pojedinih rije i, sintagma i ulomaka (i onih talijanskih i latinskih), kao i brojni nestandardnojezi ni elementi koji se, budui da nisu ni stilogeni ni funkcionalni i ni na koji na in uklopljivi u fakturu djela, ne mogu protuma iti druga ije nego kao lektorski i ureiva ki propusti, govore o nemarnosti prilikom pripremanja ovoga izdanja. Zabiljeaka o povijesti Cetinske krajine Iz nekolicine se povijesnih podataka o Cetinskoj krajini (Enciklopedija Jugoslavije 7, 1968, str. 198; Kru~i 1997) mo~e puno zaklju iti o podrijetlu njezina oranskoga govora i, analogno tomu, o izvorima jezi nih elemenata u trima jezi nim slojevima romana Kurlani Mirka Bo~ia. Taj utjecaj mo~e se osobito transparentno pratiti na leksi kome planu djela, jer je upravo leksik najprijem iviji segment jezika te najlakae i najbr~e pada pod razli ite utjecaje. Druge su jezi ne razine (fonoloaka, morfoloaka, sintakti ka i tvorbena) bitno bla~e zahvaene utjecajem okolnih jezika. Na jezik su prije svega utjecale turske provale u Cetinsku krajinu koje po inju u 15. stoljeu, da bi 1524. (1536.) godine Sinj definitivno pao pod osmanlijsku vlast, pod kojom ostaje do 1686. godine, kada ga osvajaju Mle ani. Zbog turskih osvajanja dolazi do migracija pu anstva. Govornici novoatokavskih govora bje~ei pred Turcima naseljavaju podru ja koja su prethodno bila akavska. ( akavska su bila podru ja zapadno od rijeke Cetine.) Time se mo~e protuma iti novoatokavska ikavska dijalektalna osnovica cetinskih govora s vokabularom koji je zajedni ki akavskim i novoatokavskim govorima. U govoru (napose ruralnome) puka Sinjske krajine vrlo je uo ljiv velik broj turcizama. Turcizama je bitno manje u sinjskome gradskom govoru. Mle ani i Turci stalno su se borili za prevlast u Cetinskoj krajini, ato je kulminiralo u Mleta ko-turskome ratu (1714.-1718.), osobito u posljednjoj turskoj opsadi Sinja 1715. godine. Sinjska krajina ostaje u mleta koj vlasti sve do pada Mleta ke Republike 1797. godine. Utjecaj talijanskoga jezika (njegova venecijanskoga dijalekta) vidljiv je takoer u mnoatvu talijanizama koji prevladavaju u govoru gradskoga pu anstva. Talijanski je poprimio ulogu jezika kulture i civilizacije. Napoleonska osvajanja i kratkotrajna francuska uprava (1806.-1813.) i formiranje Ilirskih provincija 1809. godine donijela je u ovaj dio svijeta svoje vlastite birokratizme koji prelaze u vokabular pu anstva Sinjske krajine. Nakon propasti Mleta ke Republike (s iznimkom kratkotrajne francuske vladavine) Sinjska krajina dolazi pod austrijsku vlast, pod kojom se nalazi sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1818. godine, kada kao i ostatak Hrvatske postaje dijelom Kraljevine SHS. Njema ki je jezik utjecao prije svega na jezik uprave i administracije, a isto vrijedi i za srpski jezik. Germanizmi su takoer zastupljeniji u idiomu gradskoga nego u idiomu seoskoga pu anstva, dok se neato srbizama nalazi u govoru likova isklju ivo u komunikaciji sa sudbenom vlaau i s gradskom upravom. 19. je stoljee, kao i prva polovica 20. stoljea, obilje~eno borbom politi kih frakcija. Vrijeme romana Kurlani zahvaa doba neposredno prije Drugoga svjetskog rata, kada su borbe izmeu hrvatski orijentiranih Ma ekovih pristalica i pobornika beogradske kraljevske vlasti, te pojava i ja anje radni koga pokreta doale do izra~aja i u samome romanu. Od tuda u djelu nanosi politi koga i ideoloakoga vokabulara. Ruralni jezik Kurlana gornjih i donjih Ruralni je kurlanski jezik najuo ljivije obilje~en osobitostima jednoga konkretnoga organskoga govora Cetinske krajine koji je dio zapadnoga dijalekta ( ilaa 2002, str. 12), to jest dalmatinskih novoatokavskih ikavskih govora sa starohrvatskim elementima i pojavama akavskih govora. (Do tog je utjecaja doalo prije svega zbog susjedstva Cetinske krajine s akavskim podru jem, ali i zbog estih migracija stanovniatva u proalosti, o emu je bilo govora u poglavlju o povijesti.) Meutim, pri tome ne ~elimo rei da ruralni kurlanski govor nosi sva, pa ni sva osnovna, nego samo pojedina obilje~ja organskoga govora koji mu je temelj. (Organski je govor Cetinske krajine samo jedan od izvora jezika Kurlana gornjih i donjih u Bo~ievu romanu.) U tome se sagledava velik utjecaj knji~evnoga jezika. (Postojanje standarda uvijek utje e na supstanciju i strukturu organskih govora. Standardni jezik esto slu~i kao obrazac prema kojem se odvija razvoj organskih govora (Brozovi 1970, 30-31). To se dogaa i u jeziku knji~evnoga djela kojemu je organski govor temelj.) Pisac je elemente organskoga govora, atokavizme (Sili 1998), uvodio selektivno, ato zna i da je ruralni govor svojih likova izgradio na odabranim jezi nim elementima organskoga govora Sinjske krajine, i da je te elemente uvijek upotrebljavao funkcionalno. Stvarajui osebujan svijet svojih likova, stvorio je i njihov vlastiti govor koji je funkcija ovoga romana i ne postoji nigdje izvan njega. Jedna je od glavnih osobina zapadnoga dijalekta koja se dosljedno provodi u romanu Kurlani ikavski refleks glasa , a vrlo su zastupljene i sljedee osobine zapadnoga dijalekta ili konkretno grupe govora Cetinske krajine ( ilaa 2002, str. 27-34; 60-87): atakavizam, izjedna eni dativ, lokativ i instrumental mno~ine imenica muakoga i ~enskoga roda koji zadr~avaju varijantu starohrvatskoga oblika i ovisno o rodu imenice imaju nastavke  im ili  am (spirinam, ma iim, ljudim i sl.), kao i stari oblik dativa, lokativa i instrumentala mno~ine osobnih zamjenica (vami, nami), zamjena morfa  nu morfom  ni u glagola 2. vrste (dignit), uvanje glasa l na kraju rije i (bil) i dr. injenica da u kurlanskome jeziku nisu zastupljeni drugi vrlo va~ni elementi organskoga govora Cetinske krajine jedan je dokaz teze da je jezik kojim govore Kulrani gornji i donji artificijelan. Najva~niji elementi organskoga govora Cetinske krajine kojih u romanu Kurlani nema jesu: oblici ien, iea, ie, iemo, iete, iu u prezentu glagola ii, te jiden, jidea, jide, jidemo, jidete, jidu u prezentu glagola jesti, pokazne zamjenice ovi i ti umjesto ovaj i taj, vokal e umjesto vokala a i o iza r (reste, rebac, greb, greblje), navezak n u prilozima (poslin), suglasni ki skup gnj umjesto skupa gn (gnjoj, gnjizdo), specifi na tvorba glagolskoga pridjeva radnog koji se u osnova koje zavraavaju na  i i  u tvori nastavkom  o (vokaliziranim  l), npr.: sio, izujo, a kada osnova zavrai na  a, pridjev se radni tvori nastavkom  ao stegnutim u  , npr.: umr ( ilaa 2002, str. 27-34; 80-87) i dr. U govornika s podru ja Cetinske krajine teako se mogu susresti neki oblici, kao ato je to imperfekt. injenica ato se taj oblik mo~e nai u govoru seoskih likova u romanu Kurlani druga je potvrda teze o artificijelnosti kurlanskoga jezika (Bijaae malo pri uvat svoju magarad. /str. 15./). Iz toga se mo~e od itati da organski govor Cetinske krajine nije jedini izvor govora Bo~ievih Kurlana gornjih i donjih. Uvoenje organskoga govora svakako je u sprezi sa svijetom romana, a funkcionalne se i stilske osobine toga govora mogu pratiti i analizirati u svim jezi nim slojevima (fonoloakome, morfoloakome, tvorbenome, sintakti kome i leksi kome). U ruralnome kurlanskom govoru dominira ikavski refleks glasa , ato je obilje~je kako govora Cetinske krajine tako i cijeloga zapadnog dijalekta. (Nesritni mi s tobom! /str. 11./; A za tebe, bi li moj kume... amo re ... to je viae nego... sria... /str. 39./; Ko ne viruje, taj je bezvirac! /str. 174./; Oslipi ga, Gospe... Izgubit emo i parnicu, vidit ete, ljudi, vidit ete, kad vam Mrko ka~e! /str. 261./) Ijekavska su i ekavska kolebanja rijetka, ali nezanemariva jer su tipi na za mlae ikavske atokavske govore. Viae je  ekavskih oblika. (Sazivlji Boga, eri, da ti na vrijeme pomogne, da te drugi puta ~ivo posisa. /str. 87./; ... brk mu je korenit, pleate ljudine ea raat ... /str. 87./; A ti doi sutra u  va doba ovde... /str. 102./) Mnoge se promjene mogu uo iti kod suglasnika i suglasni kih skupova. Suglasnik h do~ivio je promjene u po etnoj, medijalnoj i finalnoj poziciji. U po etnoj se poziciji glas h gubi. ( Tili bi oni, bolan, da krv padne... /str. 60./; Nije bog zna ata...  vala bogu... /str. 63./;  Oemo li sad imat srie? /str. 66./) U medijalnoj poziciji u rije i h ispada, a hijat mo~e biti uklonjen umetanjem glasa j ili v. (A mi emo provat , stavit emo na taj nji ov kontar obe: naau i nji ovu. /str. 102./; ... snajetinu kujetinu /str. 86./; A krana si ti, nema ti zamirke, ve ato ~ivia u gluvini ovoj. /str. 87./) U finalnoj poziciji umjesto glasa h mo~e doi glas v. (Je l te stra ? /str. 87./; ... propuv kameani ki... /str. 36./) Od drugih suglasnika zahvaenih promjenama nalazimo: glas f koji se nalazi vrlo rijetko (Nije ovoga bilo za cara Franje. /str. 119./), a esto se zamjenjuje glasom v (Dr~ Vilipe... /str. 52./; Ka~u da se za cara Vranje dvaput zasmijala. /str. 253./), glas b koji prelazi u glas v (Nek provaju. /str. 92./) i glas d koji se gubi kod glagola (Prni u ba vu, pa zavrni slavinu! /str. 188./). Glas l mo~e mo~e prijei u glas o, koji stapanjem sa sljedeim o daje dugo o. (Lakae e bit njemu, bo na, nego tebi, kad te ja osamaram! /str. 212./) Brojne su tuice preuzete s raznim promjenama, ato je posljedica govorni ke nekompetencije. (U subotu je iaa  vokatu Zrniu, on i Jandrija... /str. 101./; A, ato ja govorim, liker, a ne proaek, ka najbolji lik u  potekara! /str. 173./) U posuenicama nalazimo zamjenu glasa h glasom k. (Obai parokiju u tren oka.. . /str. 225./) Rije  parokija bila je preuzeta iz govora u kojemu se glas h u medijalnoj poziciji zamjenjuje glasom k. Govor Cetinske krajine provode brojna pojednostavnjenja suglasni kih skupina (ato je esto obilje~je organskih govora). Suglasni ki skup hv krati se u v (Trknider po ~enu Filipe, svakako sutra, dok me nije opet u vatilo. /str. 88./) ili se zamjenjuje glasom f (...ne falim se... /str. 31./). Suglasni ki skup k krati se u  (Bog ti dao zdravlje, erce, ali slabo te je mater sazdala. /str. 85./). Suglasni ki skup ps krati se u s (Svitli su e,  suju nam mater! /str. 117./). Suglasni ki skup tk pojednostavnjuje se u k. Primjer je za to neodreena nije na zamjenica niko umjesto nitko (Ne triba mi niko. /str. 88./) i upitno-odnosna zamjenica u nominativu ko umjesto tko (A ko e ti dat para? /str. 135./). Suglasni ki skup gd pojednostavnjuje u d, ato se najbolje vidi u mjesnome prilogu di u zna enju gdje. (Di je dite? /str. 256./) Suglasni ki skup kr pojednostavnjuje se u k (...pa ea ove zime sti ne uvaljivat u usta, a ne kumpire! /str. 12./). Sustavno dolazi i do stezanja u brojevima, a hijat nije uklonjen (Mene Filip Kurlan na dvaest metara promaaio... /str. 58./) Ima joa primjera za neuklonjen hijat (Nu, primakni mi baul... nu, primakni! /str. 99./). Uo ava se i pojava protetskoga j koje dolazi ispred samoglasnika na po etku rije i kada je ispred nje veznik i. (Evo, baa sam govorio Kri i Jandriji, da vam sutra dadu ruke.... /str. 16./; Nek mi se joa Andrija i Kro o~ene, pa e se i moji zdrpiti kao i tvoji, Mrko Mrkane! /str. 45./) Dolazi i do asimilacije po mjestu tvorbe u prelasku glasa s u glas a (postoje primjeri tzv. sandhi-pojave). (Neu ja a njima druga ije razgovarat nego priko suda. /str. 61./) Kada dva broja slijede jedan za drugim i imaju zna enje neke nedefinirane koli ine, piau se sa spojnicom i imaju status poluslo~enice. Iz toga proizlazi to ato se konsonanti na kraju prvoga i na po etku drugog broja ponaaaju kao suglasni ka skupina koja se pojednostavnjuje. Zbog toga dolazi do ispadanja konsonanta kojim zavraava prvi broj (...ka na provu dat pe -aest litara vina iz svog vinograda.. /str. 173./). Sredianji slog u 3. licu singulara glagola moi i negacije pomonoga glagola htjeti ispada. (Ne a dabogda... me na dimu suaili. Uh! Mo a dobit osudu, ma ne a lako. /str. 103./) Pojave ispadanja vokala i konsonanata mogu se (s obzirom na polo~aj glasova koji su ispali) razvrstati u etiri grupe: 1. afereza, izostavljanje glasa ili sloga s po etka rije i (U subotu je iaa  vokatu Zrniu, on i Jandrija... /str. 101./; A ti doi sutra u  va doba ovde... /str. 102./; Svitli su e,  suju nam mater! /str. 117./; A, ato ja govorim, liker, a ne proaek, ka najbolji lik u  potekara! /str. 173./; Na Bikana i  nakve! /str. 188./; ...jesi li ti ikad vidio  koga da upa travu u mom vinogradu? /str. 191./; ...on bi  tio da se mi obe  kanimo naae udotvorne Gospe sinjske. /str. 244./); 2. sinkopa, ispadanje samoglasnika unutar rije i (-Gledaj mi, gospodaru, istrat ato prije ovu parbu, nee ti bit s manjega! /str. 82./; Pivaj kol ko oea! /str. 94./; Izvol te slavni prisidni e. /str. 173./ ; ...a sad u ti bit osamn est! /str. 235./); 3. apokopa, otpadanje glasova na kraju rije i, naj eae glasa h (Triput izre , pljunut triput u zemlju jer se sotona ne smi zvat na na in ka ato se boga pozivlje. /str. 134./; Dabogda i paa etine grizle. /str. 58./; Je l te stra ? /str. 87./; I ja sam i izvalila jedanaestero, pet ~ivi . /str. 87./); 4. svarabaksa, umetanje tzv. lutajuih vokala unutar rije i (Tarazaj usitno, ne ipaj! /str. 251./). Afereske i sinkopske promjene osobito su vidljive na uzviku koji poja ava zna enje imperativa ajde, ajdemo, ajdete. (Ajd i ti s nama! /str. 102./; Aj, Bla~u  povi e Mrko sna~no  lati sikiru, pa nacipaj gospodaru drva... /str. 128./) Upitno-odnosna zamjenica u kurlanskome idiomu (kao i openito u organskome govoriu Cetinske krajine) glasi ata. (Ne boj se... ata si se namrgodio, vid ea! /str. 96./) Oblik ato nalazimo samo iznimno. (A, ato ja govorim, liker, a ne proaek, ka najbolji lik u  potekara! /str. 173./) Dativ, lokativ i instrumental plurala imenica muakoga i ~enskoga roda uvaju starohrvatsku starinu pa su izjedna eni i imaju nastavke  im odnosno  am (za razliku od standardnojezi nih nastavaka  ima i  ama). (Spirinam se davili, dabogda! /str. 53./; Crkni, nevoljo, s ma iim /str. 87./; `to je kavga meu ljudim ... /str. 100./; Bi li me Donji raznili... na no~im . /str. 88./; Tu~ili nas, zametnuli tiranciju po sudovim . /str. 102./) Vokativ imenica ~enskoga roda jednine ima nastavak  e, na mjestu standardnojezi noga nastavka  o. (Oslipi ga, Gospe! /str. 261./) Vokativ imenice er ili era jest eri i u deminutivnome obliku erce. (Bog ti dao zadravlje, erce, ali slabo te je mater sazdala. /str. 85./; Sazivlji Boga, eri, da ti na vrijeme pomogne, da te drugi puta ~ivo posisa. /str. 87./) Pored ovoga dijalektalnoga oblika vokativa i vokativa koji se po obliku podudara vokativom u standardnome jeziku, kao specifi nost se javlja vokativ po obliku podudaran s nominativom. Takav je samo kada ima hipokoristi no zna enje. (Drage volje, ovik lipi moj! /str. 192./) Obilje~ja starohrvatskoga sustava vidljiva su u morfoloakim osobinama dativa, lokativa i instrumentala mno~ine li nih zamjenica mi i vi. Ta su tri pade~a ovih zamjenica izjedna ena i glase nami i vami ( ...pa da ~andarmerija s nami ima posla. /str. 61./; Ia upat e i oni nami, aa. /str. 102./; Bog s vami. /str. 173./). U sklonidbi li nih zamjenica ja i ti javlja se navezak  ka. (Pa kako zdravlje, `aliveatre, kako intrada, nema tebe u meneka, ka da ea snagu od Kameani kog propuva ste  po e Mrkoglava mljeti. /str. 36./) Gubljenje glasa h na kraju rije i rezultira promjenama u nastavcima: u dugome i kratkome obliku genitiva i akuzativa li ne zamjenice oni (Dabogda, i paa etine grizle! /str. 58./; Evo i ! Penju se! /str. 59./; - Neu... i moji su nji tukli... /str. 79./), u genitivu mno~ine ~enskoga roda posvojne zamjenice tvoj i moj (Sinko... s tvoji odrpotina nema ti ufanja da ea je lako na ... /str. 90./; Ispod moji ruku nema mrtvi . /str. 96./), u genitivu mno~ine ~enskog roda povratno-posvojne zamjenice svoj (Ka da ti nemaa svoji briga... /str. 213./), u genitivu mno~ine ~enskoga roda pokazne zamjenice oni (Eno iza oni ograda, pa onda desno... /str. 90./), u genitivu mno~ine opisnih pridjeva (I ja sam i izvalila jedanaestero, pet ~ivi . /str. 87./; Od Voatana... podno gornji greda, velia? /str. 90./; ...ako te sad prazni aaka pustim. /str. 99./), u nominativu muakoga roda imenica (Je l te stra ? /str. 87./) i u genitivu mno~ine posvojnih pridjeva (... od njegove  Cetine do Silvestrovi staja! /str. 222./). Mijenjaju se i uzvici (-U , ti bi, Kro, naveliko. /str. 61./). U glagolskome pridjevu radnome muakoga roda (bez obzira na to kako zavraava osnova, za razliku od pravoga mjesnoga govora Sinjske krajine) uvijek dolazi do slijevanja samoglasni koga skupa ao u dugi samoglasnik a. (Amerikanicu mi je izgriza , vrag vas sape ! /str. 15./) Do iste pojave dolazi i na kraju imenica muakoga roda na  ao (}elia ti da me ava odnese, pa to ti je. /str. 89./), te akuzativu opisnih pridjeva muakoga roda (U za as po te! /str. 92./). Dosljedno se provodi obli na supinizacija (to jest otpadanje krajnjega  i) u infinitiva glagola na  ti i na  i (Ti ea meni platit , ti Mrko! /str. 15./; ...amo re ... /str. 35./; Gledaj mi, gospodaru, istrat ato prije ovu parbu, nee ti bit s manjega! /str. 82./). Ako u futuru 1. pomoni glagol stoji iza infinitiva u re enicama bez subjekta (rjee u re enicama sa subjektom), glas t iz infititivnoga nastavka otpada, infinitiv glagola i nenaglaaeni prezent pomonoga glagola htjeti piau se sastavljeno (kao prema izgovoru). (Otiu ja sutra po babicu. /str. 87./; Zatue te... /str. 92./) Negacija 3. lica prezenta pomonoga glagola biti nije preuzima ulogu negacije 3. lica glagola imati nema u bezli noj ulozi (takoer s genitivom). (Gavrane, nije zla grdog, a moglo je bit ! /str. 191./) Pojavljuju se tipi ne konjugacijske osobine dalmatinskih novoatokavskih ikavskih govora: - prelazak glagola iz 1. razreda 5. vrste (glagoli kojima prezentski nastavci imaju morf ) u 4. razred 5. vrste (glagoli s infiksima  j(a) i  v(a) u infinitivnoj osnovi, odnosno s infinitivom na  jati i  vati iji prezentski nastavci po inju s  j (-Nakusat ea se mesa, posli ! `ta te briga!  ruga se Filip i surovo mu ukrcaje zemlju u koaaru na leima. /str. 13./); - prelazak glagola 4. vrste (s morfom nu u infinitivnoj i n u prezentskoj osnovi) meu glagole 2. vrste (s infinitivnom osnovom koja ima morf i i infinitivom koji zavraava na  iti) (... i sklonu ga razumnom troaenju. /str. 145./); - u glagola 2. vrste morf nu ustupio je mjesto morfu ni (Dignilo mi briktaa, ajme meni. /str. 259./). Ostaci starohrvatskoga konjugacijskoga sustava vidljivi su u prezentu glagola gdje je umjesto nastavka  im za 1. lice jednine ostao nastavak  u kao ato je to u suvremenome standardnom hrvatskom jeziku u konjugaciji glagola moi i htjeti. (Di e se, na priliku, zameat boj ovika s vinom; mo~ea se od njega opit , mo~ea se u njemu utopit , ali bi~at od njega ne, ne, ja ti velju, nije muaki. /str. 36./) Nenaglaaeni oblik aorista pomonoga glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) koji slu~i za tvorbu kondicionala 1. morfoloaki je izjedna en u svim licima singulara i plurala te uvijek glasi bi. Kondicional se javlja kao sredstvo ironizacije. On je sredstvo formalnoga i kultiviranoga izra~avanja. Netipi an za seosku sredinu i upravo svojim formalnim karakterom stvara ironi no i rugala ko ozra je. (Obloguzii. Bi li krumpiraaa??? /str. 54./) Javlja se i kao sredstvo za izra~avanje okoliaanja (- ujte, gospodaru, ne bi li moglo pro bez izvida na terenu? /str. 178./) Navesci  der i  de javljaju se u imperativu 2. lica jednine glagola. (-Trknider po ~enu, Filipe,... /str. 88./; Otvorider, bona! /str. 93./; Polako stan de! /str. 251./) U pripovijedanju i u dijalozima perfekt se esto javlja bez kopule, ato je u funkciji dinamiziranja i dramatiziranja pripovijedanja, ili/i aturosti i ~ustrine izra~avanja. (Ti znaa, oteli! /str. 81./; A tebi, vidia, obeala, pa mi valja po. /str. 97./) Za pripovijedanje je karakteristi an i pripovjeda ki ili historijski imperativ (Podigne ovako ruku, a Turci bje~ pa uz Prolog... /str. 276./). esta je i uporaba aorista u dramati nim dijelovima teksta (Bogdan 1977, str. 115), ime se posti~e dinami nost i neposredna do~ivljenost radnje (zbog toga ato pripovijedanje u aoristu stvara dojam da se pripovijedani dogaaj dogodio u neposrednoj proalosti). (A, eno, i pokojni }ulj, ubola ga krava na Malu Gospu.. nije  tio meat ze ju miainu, dura, dura... niko vrime... kad najedanput, isvragu! Ode! ka s rukom! /str. 132./; Di ti spade meso, a di ute e zdravlje? /str. 221./) Obilje~ja su razgovornoga jezika vrlo zastupljena na ovoj razini, ato je logi no s obzirom na to da je ona dijaloaka. Dominantna su meu njima: kraenje estice li (je l u ovoj Mrkinoj parnici? /str. 173./), isklju ivo  kratki oblici u deklinaciji posvojnih zamjenica (Eno moga Filipa. /str. 252./), brojne pokazne estice evo, eno u emocionalno-ekspresivnoj ulozi (Eno moga Filipa. /str. 252./) i reducirani glagolski oblici: infinitiv bez zavranoga  i (Neu te ovako pustit. /str. 99./), imperativ kojemu je otpalo krajnje  i u 2. licu jednine. (Bi~, ukane, bi~! /str. 22./), kondicional nastao otpadanjem zavranoga  h (... za taj tvoj iznos ne bi ni iaa u Sinj! /str. 64./), glagolski prilog sadaanji nastao otpadanjem zavranoga  i (Koliko sam ja ustanovio ugrizeno je 40 komada, ra unaju svaki struk po deset dinara, eto toliko sam ja ra unao...a... /str. 64./), futur 1. nastao ispadanjem zadnjih dvaju slogova (Ne boj se... ata si se namrgodio, vid ea! /str. 94./), naglaaeni prezent pomonoga glagola biti (A ti zovni i tuu dicu, samo nek donesu jaje, jes ula? /str. 190./). Kurlani gornji i donji razgovaraju kratkim, jednostavnim, lapidarnim re enicama. Ova je jezi na razina dijalogi na i dinami na. est je asidentizam i uskli ne re enice. Pia eve intervencije u promjenu glagolske rekcije stilogene su i stvaraju za udnost te skreu pozornost i poja avaju zna enje. ( Eto, kako su me nerad i potucanje skon ali. /str. 21./; -Zaato ne bi. Aj. Bla~u  povi e Mrko sna~no  lati sikiru, pa nacipaj gospodaru drva... /str. 128./; Na tebe je red. /str. 190./; ...svijeu e joj goriti. /str. 253./) Budui da se radi o razgovornome jeziku, este su elipti ne re enice (s neizre enim predikatom) npr. Ja do tebe... zbog ~ene. /str. 92./), kao i re enice s elidiranim (necjelovitim) predikatom. (U grad u ja... /str. 88./) One su zna enjski potpune jednako kao i re enice s cjelovitim predikatom. Njihovo je zna enje razvidno iz govornoga konteksta. U pripovijedanju nalazimo jukstaponirane asidentske re enice u kombinaciji s perfektom bez kopule. One naglaaavaju dinamiku i usudnost dogaaja koji se pripovijeda. (Eno, Marko Po~anac kopa , kr io, opotio se, sio na mokru zemlju, u vatio puntu, lega , nije  tio popit bukaru di ije mokrae... /str. 132./) Bezli nim se re enicama (tj. re enicama s obezli enom uporabom glagola) izra~ava radnja koje je vraitelj nepoznat ili nebitan, odnosno u kojoj je vraitelj nepoznata kobna sila. (Raznilo Jozu tvoga. /str. 190./; Dignilo mi briktaa, ajme meni. /str. 259./) Takav je impersonal trag slavenske starine. Subjekt nije izre en, ali iz injenice ato je re enica u perfektu vidimo da je on srednjega roda jednine. Agens je nepoznat (kao kad se radi o prirodnim pojavama), ali se mo~e pretpostaviti. Takav dolazi kad se radi o nekom tabuu koji je utemeljen na atavisti kome strahu od nepoznatih sila. To je karakteristika ruralnih govora. Ma se javlja kao suprotni veznik. (Aj, ti, bolje... za mnom ma nadalje. /str. 91./) Budui da je leksik najprijem iviji segment jezika (ato zna i da najlakae i najbr~e prima razli ite utjecaje), na leksi kome se planu mo~e osobito transparentno pratiti utjecaj stranih jezika s kojima je Cetinska krajina stjecajem povijesnih okolnosti doala u doticaj. (Druge su jezi ne razine /fonoloaka, morfoloaka, sintakti ka i tvorbena/ bitno bla~e zahvaene utjecajem okolnih jezika.) Na jezik (leksik) Cetinske krajine prije svega su utjecale turske provale koje po inju u 15. stoljeu, da bi 1524. (1536.) godine Sinj definitivno pao pod osmanlijsku vlast i pod njom ostao do 1686. godine, kada ga osvajaju Mle ani. Zbog turskih osvajanja dolazi i do migracija pu anstva. Bje~ei pred Turcima govornici se akavskih govora povla e, a napuatene prostore po inju naseljavati govornici novoatokavskih govora. Time se mo~e protuma iti novoatokavska ikavska osnovica cetinskih govora i rijetki akavski elementi (iako supstratne akavice nema). U govoru (napose ruralnome) puka Sinjske krajine vrlo je uo ljiv velik broj turcizama. Turcizama je bitno manje u sinjskome gradskom govoru. Mle ani i Turci stalno su se borili za prevlast u Cetinskoj krajini, ato je kulminiralo u Mleta ko-turskome ratu (1714.-1718.), osobito u posljednjoj turskoj opsadi Sinja 1715. godine. Sinjska krajina ostaje u mleta koj vlasti sve do pada Mleta ke Republike 1797. godine. Utjecaj talijanskoga jezika (napose njegova venecijanskog dijalekta) vidljiv je takoer u mnoatvu talijanizama koji prevladavaju u govoru gradskoga pu anstva. Talijanski je jezik bio poprimio ulogu jezika kulture i civilizacije. Napoleonska osvajanja i francuska uprava (od 1806. do 1813. godine, u sklopu koje je 1809. godine zapo eto formiranje Ilirskih provincija), iako kratkotrajna, donijela je u ovaj dio svijeta svoje vlastite birokratske termine (a i druge rije i) koji su preali u vokabular stanovniatva Sinjske krajine (podjednako gradskoga kao i seoskoga). Nakon propasti Mleta ke Republike (s iznimkom kratkotrajne francuske vladavine) Sinjska krajina dolazi pod austrijsku vlast, pod kojom se nalazi sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1818. godine, kada kao i ostatak Hrvatske postaje dijelom Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca (1929. godine preimenovane u Kraljevinu Jugoslaviju). Njema ki je jezik, kao i francuski, utjecao prije svega na jezik uprave i administracije, a isto to vrijedi i za srpski jezik. Germanizmi su takoer zastupljeniji u govoru gradskoga stanovniatva nego seoskoga stanovniatva, dok se neato srbizama mo~e nai u govoru likova isklju ivo kada su u komunikaciji sa sudbenom vlaau i s gradskom upravom. Prva je polovica 20. stoljea, kao i druga polovica 19. stoljea, obilje~ena borbom politi kih frakcija. Vrijeme romana Kurlani zahvaa doba neposredno prije Drugoga svjetskog rata, kada su borbe izmeu hrvatski orijentiranih Ma ekovih pristalica i pobornika beogradske kraljevske vlasti, te pojava i ja anje radni koga pokreta doale do izra~aja i u samome romanu. Odtuda u djelu nanosi politi koga i ideoloakoga vokabulara (prisutni isklju ivo u govoru gradskoga pu anstva). U ruralnome kurlanskom govoru od stranih rije i prevladavaju one turskoga podrijetla (d~igerica, jok, jaran, belaj, zera, kavga, kantar, durat , ambar, jagmit se, evala, degenek, vala, bardak, uvegija, samarat , gungula, otluk i sl.) u dijalozima Kurlana jednih s drugima, dok su one talijanskoga podrijetla (ajor, paron, libri, falit , priaa, komodavat se, baul, punta, bukara, durat , cekin, duzina, beatimat i sl.) neznatno manje zastupljene i javljaju se ponajviae u razgovoru seljaka Kurlana s gradskom gospodom. Kod slu~benoga openja kurlanskih likova s organima vlasti javljaju se leksemi podrijetlom iz maarskoga jezika (varoa), francuskoga jezika (~andarmerija i endari) i njema koga jezika (zurik, Befelordnung i befel). Osim ato je takvih tuica koli inski malo, njihova je poraba ograni ena isklju ivo na administativni i birokratski jezik. U kritici je bilo podosta primjedaba da Kurlanski likovi rabe brojne  vulgarne izraze u izravnoj meusobnoj komunikaciji. (Nee propast mina ako se proaupljila... /str. 27./; Dr~ se, posro, zida! /str. 36./) Govor slika likove smjeatajui ih unutar njihovih duhovnih koordinata. Zbog toga je govor kao likovi kojima pripada i kada bi bio druga iji, ni likovi ne bi bili isti, a to bi promijenilo i sve ostale sastavnice romana. Zbog toga  vulgarno kao ni niata drugo u govoru likova ne bi smjelo biti predmetom kritike. Prevladava dijalektalni, provincijalni, regionalni i lokalni leksik: irit , dolibit se, vokat , mu at , poklepuait , krknut , crcmeknut , veljanje, luaija, murija, oakopica, atrojit , klipast, promunat , otrbatit , nesvrsebit, na~dropat se, crkavica, kulaz, angira, troskot, avalduaa, kukvi~, pripaanja a, krto i, pa at se, pule, po okat, guak i sl. Stvarala ki odnos pisca prema jeziku ogleda se u neobi nim rjeaenjima u tvorbi imenica (A krana si ti, nema ti zamirke, ve ato ~ivia u gluvini ovoj. /str. 87./; ...da se uje, za inat gladniaima. /str. 112./), pridjeva (Pozabavit ea se ti s njima joa, zrno je njegovo plodno, stogodno je to stablo ... /str. 87./; Oran si za veljanje, je li, ma ku rastrbuaani! /str. 94./; Ne bi ja ni vode pita u one svete duae, opakljene, kamatnja ke... /str. 188./) i dr. Za M. Bo~ia je karakteristi na tvorba poluslo~enica. (A njega dabogda spopala atucavica-~eaevica... /str. 214./) To obilje~je njegova autorskog jezika dolazi do izra~aja osobito u pripovjednim dijelovima romana. Brojne su stilske osobitosti kurlanskoga govora. U estala je uporaba augmentativa u ironi nome, pejorativnome i deprecijativnome zna enju. (-Ajd joa jedanput! U ata telia? Neea se tako oblizat krumpira!  muklo i pakosno zapovijeda Mrko, namraten zbog trenuta nog zastajkivanja i buljenja u Andrijine  gumene postoletine . /str. 16./; `ta rigaa tu, mom etino biloglava? /str. 39./; Dabogda, i paa etine grizle! /str. 58./; -Pa me ta Silvestrina, ~a mi je ata ga nema ovde, bi mu skresa u brk.... /str. 173./) Deminutiva je izrazito malo i koriste se samo pri moljenju i umiljavanju. (Ma, daj, Mrkoglava, litricu, ispod ruke, ne pitam ja ve litricu, viae u mene ne mo~e, ti znaa... /str. 188./; Znaa ti, Ante moj, kako ti je danas vrime, ukralo bi zenicu iz o iju, a kamol ne bi ovu potribicu. /str. 214./) Hipokoristici su rijetki, javljaju se samo u rijetkim trenucima sa~aljevanja. (Ajde, seko! /str. 256./) Prisutno je koriatenje leksika koji deantropomorfizira tj. po~ivotinjuje ljude. (U smrde~u ~ive od kad se okote dok ne krepaju. /str. 56./; -`ta me to atene gleda?  Bog s tobom, sinko, ditetu je tri dana... /str. 57./; Ne nja i! /str. 94./), kao i este psovke i psovanja (Kurvo gorska, imam i ja aaku. od te~ine, po kome puke  mo~dane mu zgnjecka! /str. 56./; ...nu ti boga, ti bi me upropastio, za taj tvoj iznos ne bi ni iaa u Sinj! /str. 64./; Un ti izbore! /str. 191./). Usklik ili eksklamacija u funkciji je izra~vanja emocija: tugovanja, ~aljenja, grenja, gaenja, ruganja, krivljenja, hrabrenja, hvaljenja, divljenja i dr. (Ej, ne boj se. /str. 91./; Nu, primakni mi baul... nu, primakni! /str. 99./; Na! Zlu ne trebalo, sestro! /str. 100./; Dvadeset i druga regimenta, na Pijavi smo i tamanili, gospodaru... u ! /str. 119./; Evala mu! Odradit e udo troaka. Evala mu! /str. 136./; Di ti spade meso, a di ute e zdravlje? I, i, i!!! /str. 221./) esto je koriatenje semanti ki praznih rije i i sintagma, takozvanih poatapalica kao ato su bolan i bona. (Ona ti je, amo re ko vino kad aibne z ba ve, i ako se ti, amo re , zabeknea, iste e, kume, ono... /str. 35./). Poatapalice mogu biti sredstvo aluzivnoga, neizravnoga govora likova, pro~etoga okoliaanjem i oklijevanjem, te na taj na in pripoma~u stvaranju dramske napetosti u dijalozima. Optativnost (proklinjanja, zaklinjanja, blagosiljanja) je sveprisutna u kurlanskome jezi nom izra~avanju. (Vrag ti ruke ispoteza ! /str. 25./; Ma bolan, `aliveatre, bog ti da mir... /str. 39./; Pod pekom se ~iv peka ! /str. 47./; Samo ti meni i mome Filipu i drugi put doi, ~iva bila! /str. 100./;  Ou, vire mi! /str. 106./; Smilujte se ljudi, kupit u nogu, pomogla vas danaanja Gospa sinjska.. /str. 234./) Zaklinjanja su interpolirana u sve dijaloge, to je sredstvo meu najdominantnijima u kurlanskome izra~avanju. Ruganje se javlja kao na in komunikacije (Pazi da te ne podoji, meee!!! /str. 91./). Brojne su stihovane rugalice, osmera ki etverostisi. (Rodila je Perka pule! / U puleta uai duge! / Po uaima kraste pale! / Kurvetinu ucrvale! / uaa ua... ua uaaaao ra...! /str. 216./) Podrugljivost se posti~e ironizacijom kada je smisao iskaza opre an izre enome (-Pa  zacrveni se ~ena  ovdje mu niata ne fali...  Je l ti ovdje ato fali, Berleaa?  upita ona strogo. -Ne fanli... ne fanli!  Osim varoakog degeneka, je li, Bla~u?  uzvri podrugljivo Filip. /str. 168./). Tvorba pridjeva uz pomo prefiksa pri- (koji odgovara standardnome pre-) koji poja ava zna enje osnovnog pridjeva, i ija je izra~ajnost osobito jaka kada se oba pridjeva (onaj neutralnoga i i onaj poja anoga zna enja) upotrijebe jedan pored drugoga (...sirotinja puka i pripuka. ... Ka da ti nemaa svoji briga i to oni ~estoki i pri~estoki. /str. 213./). Sli nu ulogu naglaaavanja ima i ponavljanje rije i iste osnove ali razli ite vrste (paregmenon). (Garo garonjasta! aa te zove, bona! /str. 22./; - Mulac muletiji  /str. 47./; Ra otale, nesreo nesritna! /str. 94./; Nee nu taj uvegija ute dabogda ja lazio ka Lazar. /str. 204./; Lupe~ lupeaki, ruke mu se ucrvale. /str. 261./) Izra~avanje je neizravno i metafori ko kada su u pitanju tabui i druge teme na koje je ta sredina osjetljiva. (Gri ota je dr~at takvu ba vu bez epa... /str. 27./; E da li kod vas koja... vi na ~enskom zanatu? /str. 90./; Kuaaj trampit snagu, gladna je ona nje. /str. 90./) Pu ka je mudrost utkana u frazeme i sentencije. (... samo da mi `aliveatar ne ustane na livu nogu... /str. 39./; Di je bilo i bit e, di je vrilo i vrit e! /str. 233./) Uobi ajeno je koriatenje svevremenskoga gnomskoga prezenta. (I on je krvav pod ko~om. /str. 51./;  tiha voda kamen valja! /str. 82./) Meu osobinama govora seoskih likova este su pauze (zaustavljanje iskaza) radi izra~avanja emocija ili radi stvaranja osobita dojma (A za tebe, bi li moj kume... amo re ... to je viae nego... sria... /str. 39./) i apostrofe to jest upravljanje govora odsutnim osobama ili stvarima (A, nee to lako pro , jok nee! Stani, Mrko, stani! Dokazat u ja tebi! U grob u te turit prije vrimena! /str. 56./). Joa je jedan izrazito stilogen segment: imena i prezimena (Kro, Mrko, Gara, Katuaa, Garin, Mrkoglava), koja (deprecijativno) upuuju na tjelesne osobine likova ili aludiraju na njihov karakter. Imena su augmentativna, a nadimci pejorativni (Luca-lajavica, Povratuaa, Bikan Biloglavac, Sisulja, Mrkoglavuaa). Javljaju se kontrasti u zna enjskoj vezi sa stilogenoau kurlanskih imena (A di ea, Mrko, nemrka te te sria pratila?! /str. 106./). Naglaaena je imperativnost u dijalozima. Ponekad se naredba izdaje (i tako posti~e vrlo sna~an dojam bespogovorne imperativnosti) elipti nim re enicama koje su nastale izostavljanjem imperativne rije i. (Stara, rakije! /str. 60./) Javlja se i zalihosno naglaaavanje osobnih zamjenica u re enicama s imperativom, ato takoer poja ava njegovu naredbodavnu ulogu. (Spremaj se ti! /str. 98./; Mu  ti, sudac zna! /str. 117./) Sna~an je utjecaj pu kih usmenoknji~evnih vrsta (predaja o Gospi Sinjskoj, desetera ke i osmera ke epske pjesme). Pu ko je knji~evno stvaralaatvo prisutno kao izraz osjeaja bijesa, tuge (naricanje) i sree, ili je u ulozi ruganja, aluzivno, ponekad i s vulgarnim sadr~ajem. Naj eaa su forma desetera ki dvostisi s ojkanjem. (Koga moja no~ina propara / ne triba mu ii u likara! Oj!, oj!, oj! /str. 56./; Un ti mater popu i ~endaru / ato ne dadu ~iviti bearu. Oj!, oj!, oj! /str. 57./; Udovicu posolila slana / zapivala usrid bila dana: /  Sva je mana ostat bez jarana! / Sva je mana ostat bez jarana! /str. 92./; Svaki popa svoga kapelana / sedam puta u nedilju dana. / Nije bena, a nije ni ~ena! / zna popina, di~e mu se cina! /str. 93./) Na in izra~avanja seljaka u komunikaciji s gradskom gospodom ponizan je i pun oklijevanja. To se odra~ava u odabiru rije i (gospodaru, parone) i u obliku Oni iz poatovanja napisanoga velikim po etnim slovom. (-A... znamo... gospodaru... Tra~ili te mi jutros, pa, ... ka , evo, ka piv ia smo ti donili, gospodarice, i malo jaja  /str. 73./; Pa, Oni su nas pozvali...  po e Mrko, mislei na gospodina suca. /str. 117./) U tim se situacijama kurlanski govor i frazeoloaki razlikuje od njihova obi nog govora zbog koriatenja slu~benih fraza i formula koje pripadaju administrativnome jeziku. (Niata ne dugujemo, svitli sude, ve oni sprcali ka jarci na nas, eto to ti je... /str. 119./) esti su nagovjeataji neverbalnoga (izvanjezi noga) na ina komunikacije kao kompenzacije jezi nim sredstavima (Sili~ 1997, str. 488) kao ato su pljuvanje, gestikulacija i sl. (-Pu! Uskvasala tebi, dabogda!  otpljune Filip i ~urno se udalji. /str. 168./) i nagovjeataji avulzivnih glasova (po tome ato oponaaaju zvukove iz prirode sli nih onomatopeji) kao obilje~ja nekultiviranoga (ruralnoga) govora. U govornome jeziku avulzivi imaju komunikacijsku funkciju: slu~e neposrednome izra~avanju, ekonomi ni su, lapidarni i prakti ni, te su stoga brojni. (Ra otale, nesreo nesritna! /str. 94./) Mimika i geste i kao nagovjeataji neverbalnoga na ina komunikacije povezane su s avulzivima i oni se meusobno dopunjuju. (-Pu! Uskvasala tebi, dabogda!  otpljune Filip i ~urno se udalji. /str. 168./) Obilje~je nekultiviranosti jest i izra~avanje putem razli itog naglaaavanja i intoniranja pojedinih vokala. (I ! E! Iiii... Tebe! Bolan, ka da si dite malo, ov liko... e! Eeeeeee...??? /str. 30./) Iz inventara usmene knji~evnosti ovaj je ostvaraj jezika baatinio izra~avanje uz pomo: kontrastnosti (Reka sam i ja to: sveta duaa, avlija miaina... /str. 188./), usporedaba (Ve ajde ti u Bikana, tvoga gospodara, ima ga u njega ka duae, crvenog, bistri mu se, ka~u ka rumen nebeska, dabogda uzletio k njoj prije mene! /str. 188./) i pleonasti nosti (Gavrane, nije zla grdog, a moglo je bit . /str. 191./; ...punoj krcatoj kui... po~eljnoj srei... /str. 233./). Urbani jezik Sinjana Urbani jezik Sinjana u romanu Kurlani iste je dijalektalne dalmatinske novoatokavske ikavske ( ilaa 2002, str. 12) osnovice kao i ruralni jezik seljaka iz okolice Sinja. Brojna su dijalektalna obilje~ja, kao i obilje~ja starohrvatskoga jezi nog sustava podudarna u oba jezi na ostvaraja. Kao ni ruralni kurlanski, tako ni urbani sinjski idiom ne nosi sva, pa ni sva osnovna, nego samo pojedina, funkcionalno uvedena obilje~ja dijalektalnoga govora na kojemu je utemeljen. (Organski je govor jedan od nekolicine izvora jezika sinjskih malograana u Bo~ievu romanu.) Puno je vei utjecaj knji~evnoga jezika na gradski, nego na seoski govor i taj se utjecaj mo~e pratiti u viae slojeva. Meutim, dok je idiom seljaka Kulrana gotovo uvijek isti (odnosno neznatno varira na leksi kome planu ovisno o tome razgovaraju li seljaci meusobno ili s graanima), idiom se sinjskih malograana ostvaruje na mnogo viae razina. Kada razgovaraju sa seljacima, njihov se jezi ni izraz jedva poneato razlikuje od jezi noga izraza seljaka (osim ato je sazdan na istoj dijalektalnoj osnovici, vrlo mu je sli an i u leksi kome smislu). Kada graani razgovaraju meusobno, osobito kada se nalaze u nekim formalnim situacijama, njihov je jezi ni izraz puno manje regionalno, lokalno i dijalektalno impostiran i puno je bli~i standardnome jeziku. Oni se koriste latinskim i talijanskim izrazima (u nekoliko situacija ak razgovaraju talijanskim jezikom), stru nim pravnim ~argonom impregniranim terminologijom, uredskim i sudbenim (birokratskim) formulama i frazama, politi kim i ideoloakim rje nikom i sl. Osim toga u njihovome su elementi talijanskoga jezika i akavskoga narje ja zastupljeniji nego u govoru seljaka Kurlana. Govor sinjske gradske jezgre ima joa jedan va~an moment raslojavanja: govor biranoga gradskog druatva na brojnim se razinama uvelike razlikuje od govora gradskoga oloaa. Stvarajui jedinstven svijet svojih gradskih likova, autor je stvorio i jedinstven jezik u slu~bi njihove komunikacije, jezik koji je fikcionalan i kao takav ne postoji izvan ovoga romana. (Govor se sinjske gradske jezgre i u realnome ~ivotu zaista razlikuje od drugih govora Sinjske krajine). Brojne su paralele, kao ato su brojni i kontrasti izmeu ruralnoga kurlanskog i urbanoga malograanskog idioma u romanu. Paralele i kontrasti unutar svjetova ovoga romana (seoskoga kurlanskog i sinjskoga graanskog svijeta) izgraeni su, do arani i naglaaeni paralelama i kontrastima izmeu njihovih idioma. Kao i u kurlanskome seoskom govoru, i u govoru graana Sinja dominira ikavski refleks glasa  (Ma sluaaj, aempjo iaempjani, ne budi dite, nisi viae malo dite. /str. 77./). Prisutne su ijekavske i ekavske realizacije glasa . Meutim, pojava ekavice rjee je dijalektalnoga (Lipo bi bilo ovde troljat... /str. 208./), a eae birokratskog i vojnog podrijetla u emu se ogleda utjecaj slu~benoga jezika Kraljevine Jugoslavije). (-Razumem!  odgovara ulagiva ki Selim. /str. 57./) Ijekavski refleks glasa  nije dijalektalnoga podrijetla, nego je rezultat utjecaja standardnoga jezika. Gradski se likovi koriste ikavicom kada razgovaraju sa seljacima ili kada razgovaraju meusobno u neformalnim situacijama. Kada, meutim, razgovaraju meusobno u slu~benim situacijama, slu~e se ijekavicom. Njihov se idiom po tome svojstvu, kao i po drugim svojstvima koja emo obraditi, pribli~ava standardnome jeziku. To je, kao i druga obilje~ja njihova jezika, u funkciji oslikavanja njihova intelektualnoga i mentalnoga profila. U urbanome govoru Sinjana promjena je na suglasnicima i suglasni kim skupinama manje i one su manje raznolike nego u ruralnome seoskome govoru. Suglasnik h se u po etnoj poziciji gubi (Pusti me da proem, ata si se izbe io ka vo ... ata  oete? /str. 67./; Prinio je na svojim leima  iljade vria duvana iz  Ercegovine, tajno, averc, si capisce! /str. 83./), u medijalnoj se poziciji u rije i zamjenuje glasom v ili j (Ali buve! /str. 153./; Vidi ovi Vlajina. /str. 244./), a u finalnoj poziciji h mo~e ispasti (Vidi ovi Vlajina. /str. 244./) ili se zamijeniti glasom v (Nagluv je? /str. 128./). Pojednostavnjenja suglasni kih skupina takoer je manje u gradskome sinjskome nego u kurlanskome seoskome govoru. Suglasni ki skup hv zamjenjuje se glasom f . ( Fala. /str. 154./) Suglasni ki skup k krati se u . (`ta e ajmekat  eri Kongregacije. /str. 244./) Suglasni ki skup tk pojednostavnjuje se u k. (Ko je? /str. 72./; Neko e ti dat, neko nee. /str. 137./) U slu~benim situacijama prisutni su standardnojezi ni oblici (Jesu li... je li tkogod upao travu po vinogradu  Viae kua i je li taj netko mogao oatetiti lozu? /str. 176./). Suglasni ki skup gd pojednostavnjuje se skupom d, ato se najbolje vidi u mjesnome prilogu di umjesto standardnoga gdje. (A di je tu~ba? /str. 117./) Skup ao kontrahira se u vokal a (Re e mi poljar da ima ze eva ka mravi. /str. 124./) i u vokal o (Valjaju se ko gundavelji. /str. 245./), ali se esto javlja i u punome, standardnojezi nome obliku (U najmanju ruku kao da su ti sve lae potonule. /str. 194./). Afereske i sinkopske promjene vidljive su na uzviku koji poja ava zna enje imperativa ajde, ajdemo, ajdete. (Aj k vragu, Vlaji, vidia li da nosim, uh. /str. 67./; Ajdeee... kad ti ka~em. /str. 174./) Upitno-odnosna zamjenica u njihovome kolokvijalnom govoru glasi ata. (A ata ti ja tu mogu? /str. 196./) Standardnojezi ni oblik nalazimo razmjerno esto, osobito u slu~benome govoru. (`to je u stvari? /str. 117./) Od morfoloakih osobina vidljive su sljedee: Dativ, lokativ i instrumental plurala imenica muakoga i ~enskoga roda, pored estih standardnojezi nih oblika s nastavcima  ima i  ama (Opa~aju se izgrizotine od blaga na prutiima, ali ne na panjiu tih loza..., Trebalo bi ponovo kontrastirati te navode s iskazima svjedoka. /str. 200./; Ve od prvog dana ga vidia s falaim faktima! /str. 196./; Otporan prema udarcima. /str. 153./) uvaju i starohrvatsku starinu pa su izjedna eni i imaju nastavke  im odnosno  am (Tribalo bi i pljuskam onesvistit pa im gepit audare s param ... Ma bi li i ovik tuka ? /str. 244./). Nestandardnojezi nim oblicima imenica u tim pade~ima slu~i se u govoru gradski oloa, a viai slojevi tek iznimno. U glagolskome pridjevu radnome muakoga roda (bez obzira na to kako zavraava osnova) dolazi do slijevanja samoglasni koga skupa ao u dugi samoglasnik a. (Moga sam i ja to u init , ali bolje da ti to sprovedea. /str. 195./) Puno je primjera standardnojezi noga oblika glagolskoga pridjeva radnoga. (Un ti sveca, a ja zaboravio...! /str. 68./; A ti si se, aurja e, danas iskazao! /str. 144./) Kao i u kurlanskome govoru, i u neformalnome govoru sinjskih graana provodi se obli na supinizacija (otpadanje krajnjega  i) u infinitivu glagola i na  ti i na  i. (... namno~it e se ovakvih toliko, da e oni nas smatrat ludim . /str. 149./; Ali  ou re da ima i on pravo, nije on glup, zna i on ato zna! /str. 83./) U formalnome govoru infinitiv ima standardnojezi ni oblik. (Htio sam vam joa jednom zahvaliti i mislim da u vam slijedee srijede moi uz kavu pripovijedati po koji novi slu aj, ako vas bude zanimalo. /str. 120./) Nenaglaaeni oblik aorista pomonoga glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) koji slu~i za tvorbu kondicionala 1. esto je izrazom izjedna en u svim licima singulara i plurala te glasi bi (Pa naravno, niste kreten, da bi to odobravali. /str. 120./), no ima i standardnojezi nih oblika (Tako bih i ja zavraavao  partije . /str. 196./). Kao i u kurlanskome govoru, kondicional se javlja kao sredstvo ironizacije. (Ne biste li se mogli zabavljati na drugi na in?/str. 154./) Dolazi do kraenja estice li. ( Je l te, Toma, ja sam i onda kriv kad vi sjedite na uaima? /str. 120./) U sklonidbi posvojnih i povratno-posvojne zamjenice nalazimo  kratke oblike koji su naj eae bez navezaka. (Bez mog pitanja molim autjeti kao u crkvi. /str. 124./; Moji tu~enici... im su saznali da su tu~itelji Silvestar Kurlan i ostali ustanovili tobo~e nekakvu atetu u svom vinogradu... /str. 141./) Pridjevi i zamjenice provode odreenu deklinaciju, a neodreena se deklinacija javlja tek iznimno. (Drugo: blago, ~ivina istog tra~itelja paslo je viae puta po njegovu vinogradu. /str. 142./) Javljaju se glagolski oblici reduciranih vokala (kojih je broj ano manje i ija je raznolikost manja nego u kurlanskome govoru): infinitiv bez zavranoga  i (Ja se neu za njega ~rtvovat , on se nee za mene ~rtvovat . /str. 83./), imperativ kojemu je otpalo sredianje  i ili sredianje  e u 2. licu mno~ine. (Bi~mo! /str. 184./), kondicional 1. bez zavranoga  h (Ja bi se stidila na vaaem mistu. /str. 209./) i glagolski prilog sadaanji bez zavranoga  i (Zahvaljuju naaoj opini... namno~it e se ovakvih toliko, da e oni nas smatrat ludim. /str. 139./). akavsko je morfoloako obilje~je nedekliniranje apozicije. (Za ajor Vjeku? /str. 77./; Ne boj se ajor Pumpjere. /str. 183./) Sintaksu karakteriziraju kratke re enice koje su uvjetovane dijalogi noau. (-Dobro radi.  A sada je umoran, je li? -A... gladan je, gospodaru. /str. 128./) Za razliku od seoskoga kurlanskog idioma, gradski govor poznaje monolog. (Otporan prema udarcima. Ko~a debela pet centimetara. Izvolite probati, deset dinara udarac po debelom mesu! Navali, narode! /str. 152./) Seoski je govor uvijek sa~et i lapidaran, dok gradski poznaje opairnost. (Znaa, dragi moj, bojim se da u ja lijepo zlatom pisati i pisati, i kad tako zlatom ispiaem, uzmimo, jednu hrvatsku stranicu, da mi odjednom govnom ne zape ate tu nedopisanu knjigu! /str. 170./) Kao sintakti ka specifi nost razgovornoga jezika (radi kratkoe i dinami nosti) javlja se poraba futurskog aorista (Crknusmo od ~ei. /str. 119./), te elipti nih re enica (Slobodno k vama? /str. 150./; Pa jedan na drugoga? /str. 118./) kao i re enica s elidiranim predikatom (Ja vam neu dugo o njemu. /str. 163./). Kao ato je re eno, leksi ka je razina svakoga jezika najpodlo~nija utjecajima. Zbog toga se u njoj najtransparentnije mogu pratiti promjene i otkloni. Ve je na prvi pogled vidljivo da likovi sinjskih graana upotrebljavaju broj ano znatno viae rije i talijanskoga podrijetla nego seoski likovi. Pored rije i preuzetih iz talijanskog jezika, poglavito iz njegova venecijanskog dijalekta, npr.: kumpare, ajor, pumpjer, beatija, kanavaca, akovacin, bagatela, pijaca, ku~ina, audar, gundavelj, falset graani u razgovoru rabe i istu talijanatinu, talijanske izraze i re enice (si capisce, Al levare della tende si conosce la festa! Santa pazienza, per bacco, Va al diavolo, lascia star). Talijanski se, dakle, u gradskome govoru javlja kao jezik viaega druatvenog sloja, kao njegovo elitisti ko razlikovno obilje~je i zaatitni znak. Talijanskim se jezikom elita distancira od puka i pokazuje svoju pripadnost drugome i druga ijem civilizacijskom krugu. Upravo je talijanski jezik u romanu Kurlani dokaz teze kako svako knji~evno djelo stvara svoj (jezi ni) sustav: talijanski jezik nije dio hrvatskoga jezi nog sustava, ali ga je roman Kurlani u inio nenadomjestivim dijelom svojega sustava. Budui da su glavni gradski likovi u romanu pripadnici pravne profesije (odvjetnici, sudski slu~benici i suci), u njihovu je stru nome jeziku znatan udio latinskoga jezika. Latinski frazemi i leksemi javljaju se kako u izvornome (summa summarum, repetitio est, et cetera, punctum, licentia academica, principiis obsta, nota bene), tako i u hrvatskom jeziku prilagoenome obliku (interpelacija, fakat). U govoru graana grada Sinja puno je viae rije i njema koga podrijetla (fri~ak, klapat , averc, glancat , mustra, befel, fala) nego u govoru seljaka iz okolice. Ne samo da ih je broj ano viae, nego se i njihova uporaba razlikuje od one kod seljaka Kurlana. Slu~enje rije ima njema koga podrijela, naime, nije ograni eno samo na administrativni jezik, nego zalazi u sve segmente njihova ~ivota. S njima (mo~da u sklopu austrijske uprave) doala je i rije  maarskoga podrijetla varoa. Kao civilizacijsko obilje~je javlja se nekoliko rije i preuzetih iz francuskoga (pardon, ~andar, glorijeta) i engleskoga jezika (fer), te rije i koje pripadaju internacionalnome rje ni kome fondu (urinirati, insolentno, eventualno, inzistirati, maksimum), a podrijetlom su iz latinskoga jezika. Rije i turskoga podrijela vrlo je malo (kako broj ano, tako i s obzirom na proairenost porabe) osobito kad se uzme u obzir kako ih je puno u ruralnome govoru Kurlana gornjih i donjih. Javljaju se isklju ivo u kontaktu gradskoga puka sa seoskim (fukara, at, komailuk). Leksi ka osobitost gradskoga govora koja u ruralnome govoru ne postoji jest pojava ~argona. U sinjskome govoru ~argon mo~emo pratiti na viae razina: kao stru ni ~argon, kao politi ki ~argon i ~argon kao jezik rubnih druatvenih skupina (gradskoga oloaa). Stru ni ~argon ogleda se u pravnoj terminologiji koja pripada nacionalnome (krivi na parnica, tra~enik, tra~itelj, ovrha, dokaz, tra~benik, ro iate, utuk, svjedo enje, terenski izvid) i internacionalnome (detrimentum, argumentis uti) stru nome leksiku. Politi ki ~argon izraz je konkretne povijesne situacije neposredno pred po etak Drugoga svjetskog rata (supostojanje i borba triju politi kih opcija: monarhisti ke projugoslavenske, ma ekovske prohrvatske i komunisti ke). Politi ki rje nik karakteriziraju internacionalne rije i (opozicija, aovinist, amandman, protest) i rije i koje su fond hrvatskoga politi kog ~argona (crvenda). Prisutnost ~argona rubnih druatvenih skupina (gradskoga oloaa), koji je nastao iz potrebe i ~elje za te~om razumljivoau njihova govora, vidi se u zamjeni poznatih, uobi ajenih i lako razumljivih leksema neobi nima i te~e razumljivima. (Dobro im puzi. /str. 138./, puzi u zna enju ide; Po inje suenje ovom razbojniku koga droti ne giljaju ko nas. /str. 163./, droti u zna enju policajci, giljaju u zna enju love; Znam ja ovoj varoai  lune . /str. 183./, lune u zna enju hirovi; Tribalo bi i pljuskam onesvistit pa im gepit audare s param . /str. 244./, gepit u zna enju ukrasti; Nidir ne kure aempji ko u Sinju. /str. 138./, kuriti u zna enju dobro proi). Uz pojavu ~argona gradskoga oloaa tijesno je povezana i pojava  vulgarnih izraza (Visuljki mi na... nikom mistu. /str. 138./; Ne razgovaraj s tim sprdalom. /str. 153./; Za epi mu kanavacom gubicu! /str. 152./; Ci i joj mina. /str. 184./), kao i psovke i psovanje (Crveno smee! Carogna porca! /str. 154./). Pojava psovanja zajedni ka je svim muakim likovima u ovome romanu. U gradu ne psuje samo njegov talog, nego i elita. Ovisno o tome kojem dijelu druatva pripadaju, graani razli ito psuju. Gradska krema psuje na talijanskome (Ma, va in merda!... Che schempio! /str. 77./), osim u kontaktu sa seljacima Kurlanima, kada se njihovo psovanje pribli~ava kurlanskome (Aj k vragu, Vlaji, vidia li da nosim, uh! /str. 67./; Un ti sveca, ja zaboravio...! /str. 68./). U govoru je sinjskih malograana prisutan znatan nanos lokalinoga i regionalnoga leksika (domeana, kinkin, oatia, fikat , kr~a, bena, tirabuaon, pajkit, in~injat, bu~a, porkarija, kafa, bedak, mina, raca, troljat). Iako su deminutivi rijetki, bitno ih je viae nego u kurlanskome govoru. Kao i Kulranima, oni i graanima slu~e za umiljavanje (Silvestrino, Sjekirica). Augmentativa je bitno manje nego u ruralnome govoru, a osim u uobi ajenoj pejorativnoj ulozi (Joa si kurvetina. /str. 159./) mogu se nai i u ulozi pohvale (Izrasta u mom etinu, neba mi! /str. 78.-79./). Uz pogrdne augmentative dolaze, kao i kod Kurlana, pogrdni nadimci (Okarina, Canavazza, Musa). Velika je ekspresivnost i na ovoj jezi noj razini postignuta tvorbom poluslo~enica. (Svitlaci ti iz ludetine-glavetine zvi~de! /str. 139./). Tim se postupkom stavlja naglasak na zna enje obiju sastavnica u poluslo~enicama. Kao i na drugim dvjema jezi nim razinama, esto je oneobi avanje u tvorbi glagola (visuljkiti). Dok je najvei dio teksta koji predstavlja govor Sinjana napisan razgovornim, manji su njegovi dijelovi napisani administrativnim jezikom. U administrativnome se jeziku (govoru sinjskih odvjetni kih pisarnica, sudova i politike) u romanu vidi velik dio njegovih opih osobina kao ato su: terminologi nost, konkretnost, jednostavnost i jasnoa, te neemocionalnost i neeksperivnost (Sili 1996). (Po tim su osobinama, a poglavito po neekspresivnosti, ulomci napisani administrativnim jezikom u oatrome kontrastu s ostatkom ovoga romana). (Vinograd zvan  Viae kua veim je djelom zasaen. Isto ni mu je dio zasaen tek ove godine mladom lozom. Na ovom dijelu, po navodima tra~itelja, bila je jedna stara navrnuta amerikanska loza, ali koja je  po magar evim izgrizotinama  povaena. Opa~aju se ogrizotine od blaga na prutiima, ali ne na panjiu tih loza. Mnoga se loza nije primila. Zemljiate je slabo. Mnoge se lako gule iz zemlje, bez ~ila. Oateeni panj bi trebao ponovno navrnuti, ali bi plod izostao dvije godine. Svaki navrtak daje 2 kg gro~a. Jedan kilogram gro~a stajao je ove godine na sinjskoj pijaci dva dinara, a poslije manje. Prema tome bi ateta na izgubljenom plodu, ura unavai i troaak za navrtanje od 1 din za svaki polomljeni navrtak, iznosila ... dinara  ne za se to no, jer se ne mo~e to no ustanoviti koliko je navrtaka polomljeno, ali u svakom slu aju ne viae od 35 dinara, ato zna i sedam navrtaka maksimum. /str. 200./) Njemu su svojstvene brojne formule u slu~benome obraanju (slavni sude, gospodo i gospoe), kao i birokratske konstrukcije (dati odstraniti). Karakteristika je birokratskoga na ina izra~avanja i infinitiv s imperativnim zna enjem (Bez mog pitanja molim autjeti kao u crkvi!... Ne prekidati, ne urlikati! /str. 124./), te navoenje prezimena ispred imena (-Nek se zovne Kuli Pavla. /str. 177./). Za meusobnu su komunikaciju gradskih likova (naj eae radi izra~avanja poruge) karakteristi ni postupci ironizacije i sofisticirano ( esto viaejezi no) igranje rije ima. (Vi ste latinaa, da vam para nema! /str. 153./; -Ne razgovaraj s tim sprdalom  posprdno e Zrni.  Mitto tibi sprdalom! Jesi razumio! Zacrveni se Kalki i sijevnu svojim zelenim o ima. /str. 153./; -...I tree, udomit ga!  re e Kalki pre uvai Zrnievu ironiju...  Da, da... utopit ga! Kao i mene. /str. 195./; -Neka picukare nagaze!  ceri se Sjekirica.  Naguze!  odvraa zaposleni Kero, ato se kao zlobna jeka odzivlje. /str. 244./) Kao i kurlanski govor, i govor stanovnika grada Sinja obiluje sentencioznim izrazima. U skladu s ostatkom svojih jezi nih manifestacija, sentencije su na hrvatskome i na talijanskome jeziku. (Joa se nije ulo da se pravdu psovkom dobilo... /str. 117./; Politica scienza e arte. /str. 170./) Za razliku od kurlanskoga, sinjski gradski govor poznaje citatnost i referiranje na znane knji~evne uzorke (O, podarite me straau pravedni kom, da bih mogao u ovjeku bijelo sunce sagledati, da bih bri~nu materinsku ljubav mogao zasijati. /str. 164./), kao i standardni frazeoloaki inventar koji je, uz internacionalni vokabular latinskoga podrijetla, znak civilizacijske i obrazovne pripadnosti (U najmanju ruku kao da su ti sve lae potonule. /str. 194./). U razgovoru sa seljacima dolazi do izra~aja psovanje (Un joj sveca! /str. 209./) i zaklinjanje (Sve si mlai, sve si ja i, boga mi moga! /str. 209./). esta su hipokoisti na obraanja usmenoknji~evne provenijencije (Silvestre, jabuko rumena! /str. 209./), ili standardne formule u obraanju (Znaa, dragi moj... /str. 170./). Pokazne estice evo, eno kao i u kurlanskome govoru imaju emocionalno-ekspersivnu ulogu. (Eno ija je... studenti, radnici, oloa, fukara je sve to, carogne, assassini. /str. 161./; Eto vidia! /str. 210./) Pokladne su rugalice gradski ostvaraj usmene knji~evnosti. (Sve ata biae kupusa, / mesa i slanine, / sve to Krnje pokusa / ka vuk iz planine. / Krnje, Krnje, Krnjeaa, / sudnji dan ti prispio, / sad se seli sa svita, / ti a~dajo nesita! /str. 157./) Pripovjedni diskurs Pripovjedni diskurs ovoga romana, baa kao i ruralni kurlanski i urbani sinjski govor, nije stvaran jezik nego konstrukt, autorska tvorevina. Ve je na prvi pogled vidljivo da jezik pripovijedanja uglavnom nije dijalektalno impostiran, odnosno da je blizak knji~evnome (standardnom) hrvatskom jeziku. Upravo se stoga na pripovjednome diskursu mo~e pratiti odnos knji~evnoga (standardnoga) jezika i jezika knji~evnosti.  Otkloni od jezi ne norme (onakve kako je standardolozi danas shvaaju) brojni su i raznoliki, mogu se pratiti na svim jezi nim razinama. Jednu grupu  otklona ili ine brojni lektorski i prireiva ki propusti (Oto an umjesto Oto anin i sl.) ili proizlaze iz norme koja je bila na snazi u vrijeme kada je knjiga pisana i objavljivana. Tim se pojavama u ovome radu neemo baviti. Drugu nama zanimljivu grupu  otklona od norme ine pia eve intervencije u jezik, njegova specifi na uporaba i preradba jezika, odnosno postupci kojima je jezik pripovijedanja osmislio i izgradio, te ga u inio umjetninom. Refleks je glasa  standardnojezi ni, ijekavski. Ikavica se javlja u lokalnim i regionalnim leksemima (... i dalje razvijao u sebi udnovatu pri u svojih ilirsko-slavenskih ukundida. /str. 11./; Uz to je po eo diljati sviralu-piatac, kuckao je ko~u vrbe... /str. 212./). Pojava ekavice (Ali, ne mo~e sebi odoljeti, no merka ispod oka ono konj e riogrivo... /str. 20./; Sutradan  sjea se  leakario je u toplom krevetu i Ada ga je parila ajem. /str. 71./) viae se mo~e pripisati utjecaju srpskoga standarda nego dijalektalnome utjecaju (za razliku od ekavice u jeziku Kurlana gornjih i donjih koja je u potpunosti dijalektalne provenijencije). Prisutna su i brojna regionalna fonoloaka rjeaenja: zamjena glasa h glasom v (suvozid, nagluva, gluvoa); zamjena glasa b glasom v (zavre ati) te gubljenje po etnoga i sredianjega glasa h (alapljiv, narao). Upitno-odnosna zamjenica u ovome segmentu jezika gotovo uvijek ima standardnojezi ni oblik ato, tek ponekad ata (Na koncu, ako ni to ne upali, treba joj otvoreno rei: ata bi ona zapravo htjela? /str. 33./). U jeziku pripovijedanja prevladavaju standardnojezi ni oblici, no javljaju se i krnji oblici (Uvijek mu se to dogodi kad ga ma  ko  uatipne i uzalud mu je sujevjerno tuma enje... /str. 39./; Krv u krvi nek se mijeaa, neka se zamrse tui ra uni, a svoji interesi srede. /str. 42./). U sklonidbi pridjeva i zamjenica javljaju se kratki oblici koji su naj eae bez navezaka. (Svoga su Mrkana odmah odvukli u njegovu izbu... /str. 13./; Ako bi netko slu ajno i dovinuo njene namjere... /str. 27./; ... koga e silom odu iti od nepokoravanja. /str. 60./) Dugi se oblici javljaju iznimno i u ulozi su isticanja. (Za vladu ni u kojem slu aju. /str. 180./) I u pripovjednim dijelovima teksta prevladava odreena pridjevska deklinacija, a neodreeni se oblici javljaju samo iznimno i to u deskriptivnim ulomcima. (Prpoana igra vjetra i sunca doprati umorne seljake do Zrnieva dvorianog ulaza. /str. 66./; ...vrai paljevinu omrznuta simbola, na radost i naslaivanje onih koji se izruguju slobodi. /str. 146./) Regionalno je morfoloako obilje~je nedekliniranje apozicije, odnosno prelazak dviju rije i (imenica u funkciji apozicije i subjekta) u poluslo~enicu (U druatvu su sjedili joa i apotekar Rokvi sa svojom ~enicom, brbljavom ajora-Pavom... /str. 150./). Regionalnog su karaktera i intervencije u deklinaciji. (No, vina se ne treba odricati, jer ono gasi ~eu... /str. 192./; ... i jer se nije htio  ravo ponijeti prema ajor Ton u, pisaru,... /str. 197./) Prisutno je veliko bogatstvo i funkcionalna raznolikost porabe glagolskih vremena i na ina. Prezent karakteriziraju konjugacijske promjene (mijenjanja razreda glagola). Nekolicina glagola aeste vrste mijenja se kao glagoli prvoga razreda pete vrste. (Listopadski svje~i burni dan oko tree ure po podne rashlaiva i liska sitog i vinom ugrijanog Silvestra... /str. 46./; ...dovikiva za njom Silvestar, koji je jedini imao ipak neato suuti i poatovanja prema noseoj ~eni. /str. 204./) Perfekt se javlja u dva lika: s kopulom i bez kopule (Silvestar je otpljunuo ~estoko. Taj Bikanov pogled uzgrustio mu krv. /str. 37./). Perfektom bez kopule slu~i dinamizaciji naracije. Aorist je vrlo zastupljeno glagolsko vrijeme. Autor ga sustavno koristi za izra~avanje zavraenih radnja iz neposredne proalosti i to kao sredstvo ekspresije na klju nim i prijelomnim mjestima u tekstu (Bogdan 1977, str. 115). (Kad uoae u zaselak, Bikan pomrsi korak s Mrkoglavom. /str. 36./; ...Andriju neato ta e u srce. Prvi put on prestade sestru osjeati kao greanu, krivu i sramotnu djevojku... /str. 44./; Neato se u njemu na e. /str. 88./; }eni se srce ustu e kao krivnjom preliveno. /str. 207./). Aoristom se takoer posti~e dinami nost i porast napetosti u tekstu (Frano Kuatre je stisnutim oatrim crnim o icama, zaraslim u ~ute, suncem ispe ene dla ice, siktao u okolia gdje mu ne ute e pogledu ni jedna jedincata ~iva migaljka na zemlji i poletuaa u zraku. /str. 62-63./). est je i futurski aorist (Bogdan 1977, str. 90) kojim se izra~ava neposredna budunost (...ne ute e mlada. /str. 103./). Imperfekt slu~i izra~avanju dugotrajnih proalih radnja i zbivanja. Njime se stavlja naglasak ne samo na trajanje radnje, nego i na njezinu te~inu, mukotrpnost i drasti nost. (...pa ga u svom zagrljaju obrlati sasvim na druga iji ~ivot: nestajaae iz kue po viae mjeseci, a vraaae se pun nekog prkosa, sigurnosti i udnih rije i. Tako kite ljudi i pravdaju, jer Silvestar po udno sticaae imetak. /str. 18./; Samo, u familiji imaaae oca, koji nikad nije atedio ni jezi inu ni kajia... /str. 28./; Mrko imaaae unu adi kao piladi, i blizanaca i vranjaka, i, dok se jedni roakaju u tom koprivnjaku, drugi se ve devetaju, tako naglo i bujno ikaju. /str. 45./; Za njima batrgaae Bla~ Kurlan, zabacivaae u stranu krive noge da ne na~ulji straanu kilu, koju je ponekad grabio kao tijesto kratkim i vorugavim rukama. /str. 105./; I kako su uz to sito i uhranjeno, zadovoljno izgledali, Surko i Filip akrgutahu zubima i stiskahu suhe vilice. Mrki pade mrak na o i, ali je smireno ceptio i prisiljavao se stara kom strpljivoau da eka suca i  dabogda!  smrt njihovu poganu. /str. 112./) Trajna i dominantna obilje~ja (npr.: Bikanova bjelina) takoer bivaju izra~ena imperfektom. (Silvestar je otpljunuo ~estoko. Taj Bikanov pogled uzgrustio mu krv. U ini mu se sada ne samo kukavan, nego i podao, pizmen, opak! `to se viae klonio svjetla, to je manje li io na ovjeka, jer u mraku izgledaae Bikan podnaduo, nakljukan bijelom svijetleom praainom; napudrani, zbaburani rovo, narovaaen od vraga, bijele traave runje i dre~davih pokreta. /str. 37./) Pluskvamperfekt dolazi u dva lika: s pomonim glagolom u impefektu (A nebo se bijaae proparalo i zapalilo te noi. /str. 10./) i s pomonim glagolom u perfektu (Andrija je Garu dohvatio bio ve par puta nogom. /str. 25./). Pluskvamperfekt s kopulom u imperfektu stilogen je i javlja se rjee i to u deskriptivnim odlomcima. Brojne su specifi nosti i stilogenost upotrebe glagolskih vremena, njihovo kombiniranje i variranje. Emocionalna gradacija u pripovijedanju (na semanti kome planu) postignuta je gradacijom glagoskih oblika po ekspresivnosti: kako napetost raste, tako neutralni perfekt biva zamijenjen pripovjednim prezentom, odnosno aoristom (Frano Kuatre je stisnutim oatrim crnim o icama, zaraslim u ~ute, suncem ispe ene dla ice, siktao u okolia gdje mu ne ute e pogledu ni jedna jedincata ~iva migaljka na zemlji i poletuaa u zraku. /str. 62.-63./). U ovome se primjeru, budui da naglasci nisu obilje~eni, ne mo~e rei radi li se o prezentu ili aoristu. Za razliku od preteritalnih glagolskih vremena ije je bogatstvo u stilotvornoj ulozi, glagolska vremena kojima se izra~ava budunost koriatena su nemarkirano. (Velikoj Zaatitnici Krajine, koja udesnom moi ozdravljuje i opraata, molit e se ona svim biem svojim, zavjetovat e joj se za otkup grijeha, za blagoslov njenoga djeteta. /str. 232./) Futur drugi dosljedno je zamjenjivan prezentom svraenih glagola. (...jer ako se zgodi da ga Kro ovakvog slabotinjskog zatekne, iskaiaat e ga kao brava, osramotiti kao ovna galina s kozom auaom i puknut e glas po selima o njegovoj krivnji i niatavluku. /str. 93./) U estala je uporaba glagolskih priloga. I glagolski prilog proali (Filip, najmlai sin, pomljivo odmaknuo mater od komina, davi joj znak svojom grmovitom ukustralom kosom da ne ljuti staroga. /str. 10./; ... saleti ga Mrkoglava pipnuvi se za svoje runjave prsi kroz razdrljenu koulju. /str. 30./) i glagolski prilog sadanji (Opet ga vrati natrag do aae, kao da mu nije imao niata ni rei i sasvim ga tobo~e zaboravi poslu~ujui muaterije. /tr. 31./; I tako, upuujui sestru, Mrkoglava se naposljetku razbla~io zadovoljan samim sobom... /str. 33./) javljaju se u standardnim oblicima i u standardnim zna enjima. Od dvaju pogodbenih na ina nalazimo potvrde prisutnosti pogodbenoga na ina kondicionala 1. kao sredstva pripovijedanja (...na ~ivu ranu metnuo bi soli, a u suzno oko usipao papriku... /str. 28./). U romanu Kurlani naracija dominira nad deskripcijom. Glavna su obilje~ja naracije u romanu dinami nost, impulzivnost i hekti nost. To se posti~e postupcima vezanim uz uporabu glagolskih oblika, kao ato su: uporaba pripovjednog prezenta koji dominira pripovijedanjem (Sukan mu brzo namjeata praznu kotaricu, a punu podi~e do prvog nosa a, gore, na stijeni. /str. 12./; Nitko se od njih i ne osvre na Silvestra koji uvia da je doaao u nezgodan as. On sad hoe da se s Mrkom oprosti, ali ga u tom trenutku pikne stara Katuaa, plakavica... /str. 46./), perfekta bez kopule (Lice mu pocrnjelo, a usta zagor ala. /str. 10./; Surko i Sukan zavrnuli nogavice i rukave i zgrabili lopate i motike. /str. 11./; Osim toga sudac se evo umorio, znoj mu orosio elo, problijedilo mu lice. /str. 119./); aorista (I podruku, vedro i sve veselije, vjen aae se jedan po jedan sa Strmenduainom zemljom, preoteae je o inskoj vrta i, ponesoae nizbrdo... /str. 11./; -Doi e i to!  suho za epi Kro, pa se di~e. /str. 61./; Perka se grcavo zaplaka dugim osvijeaenim dahom. Ali u njoj odmah ~ivnu neka slabaana nada. /str. 256./) i pripovjednoga kondicionala prvoga (Filip je mogao dobaciti viae od ostalih; on bi se malko raskre eno ukapao u zemlju, opljuckao po obi aju kamen, pa ga zavitlavao desnom rukom elasti no i spretno prema cilju. /str. 59./). Obilje~ja naracije su i obilje~en red rije i, s atributom koji dolazi iza rije i kojoj se pridru~uje (Ali viae i od plemenitosti muake osveta vlada i zato on spremi negdje u njenu bisagu Krinu primisao. /str. 61./), specifi na bogata metaforika (Jetkost mu curi iz mozga, sla~e se na duau, opija krv i kroz prste aiba u prostor, svuda, oko njega i na svakoga. /str. 56./) i bogatstvo leksi kih, tvorbenih i frazeoloakih sredstava (Jedrila je teakim hodom, kao patka naduhana droba, za srebroljubivim svodnikom, koji joj je, kad su oboje nehajno klisnuli u Kalkievu ve~u, isplatio prvu ratu za popodnevno sramotovanje, zadr~avajui za sebe, za svoje gnusno snubljenje, mastan dio gospodske napojnice-nagrade. /str. 210./). Deskriptivni dijelovi romana Kurlani odlikuju se bogatstvom, stilogenoau i funkcionalnoau uporabe glagolskih oblika (Poakropljene ulice pocrniae i prosjajiae se ovdje-ondje lokvicama, kao stare penzionerske cipele-navlaka e lakiranim krpicama. Po krovovima i zapadnim prozorima gornjih katova blijedo mla no sunce varljivo je titralo i ~mirkalo; obla ine, ato su grnule u rasutim, sivo aavim oporima svaki ga as otkrivahu i rashlaivahu, kao revnosne asne majke tinjajueg bolesnika. /str. 145./), funkcionalnom raznovrsnoau leksika (Tada je bivao toliko nategnut i nakostruaen, da je mogao postati nabodica i svaalo najgore bagre... Bu na je smijuljasta, gordeljiva. /str. 95./), specifi nom metaforikom (Nisu pretjerivali neki aaljivci koji su tvrdili da gospodin Zrni ima  genijalni nos ; u korijenu tanak, u srednjem toku kriv, ra va se na uau i airi, kao grlo oknja. ini vam se da je na tom mesnatom i ponosnom deblu izniklo glogovo busovito granje  obrve su mu zaista kao grebenana kostrijet  pod kojom vise usaljene smee o i kao prezreli plodovi, ali od svega stabla samo to deblo cvate punim ~ivotom. /str. 70./), a na sintakti kome planu viaestruko slo~enim re enicama (Zagluauje se dozivi daleki, pa se opet oglaauju planinom, koja kao div leakari, kunja i diae na dopodnevnom nedjeljnom suncu; gore, na vrhovima Kameanice istan ano plavetnilo i pobijeljeli vrhovi, a dolje vidik praska na bezroj prvih plitkih jezeraca, kojima jesenje kiae naplave ovo kraako polje, ije proaarano lice kruni, duboko dolje u dnu, na i kan crvenim krovovima, pod starom gradinom, Sinj. /str. 36./). Unutarnji se monolozi odlikuju nizanjem i gomilanjem retori kih pitanja, porabom intelektualnog vokabulara, frazema, filozofskog leksika te interjekcijama (I eto, pokuaaj bilo ato, pokuaaj rije  jednu razumnu rei. No, pokuaaj! Pretvaraa se u sjenu, u projekciju, u magarca. Tko bi tu neato promijenio? I tko govori periculum in mora? A ato bi trebalo u initi, zapo eti? Pojuriti, iaakati sve oko sebe? Mo~da je tu problem: tui ih, da bi ih se spasilo? Na loma i spaliti sve ove pijetiste u sve anim albama; mo~da spaliti ovu idiotkinju s misti kom gro~njom u o ima, koja je sama ubila svoje vlastito dijete? Ili  sve seljake strpati u stogodianji zatvor s prisilnim u enjem prirodnih nauka? Ah. Nema odgovora u naaim relacijama. Vjekovi iza nas. Misliti, konstatirati, to je sve ato se mo~e u initi. U februaru: dionizijski libertinizam, u augustu: procesionisti ko ludilo. Konstatirati. I na tom se uglavnom kod nas i ostaje. A i to je mnogo, to bi bilo vrlo mnogo kad bi kljuvalo barem desetak glava u varoai. A ne kljuje. I tko zna kad e kljuvati... Uope... premalo je vatre na svijetu, i sve dobro ato dolazi s neba jest grom! /str. 257./). U leksi kome je smislu cijeli tekst Bo~ievih Kurlana, pa tako i njegov pripovjedni dio, izrazito bogat i raznovrstan. Karakteriziraju ga brojni regonalni leksemi (maaura, vu ija, ulak, komin, trud (s kratkosilaznim naglaskom), zarog, bakra, kenjac, telaruaa, kaaika, domazluk, pazar, gua, trtak, oglav, sklup anica, sveer, ripnuti se, povija, zarudak, sinija, oavica, ojedica, je mi ak, truntav, bugariti, mu ati, kar, sepet, ozrnica, akalja, kulaza, dipliti, ulak, bisaga, rovaaiti, akoriti, bi aljica, pazar, kartuaina, peruaina, klapati, orutan, sukanac, usov, skozan, vre ati, miaaja, kamia, pau iti, komainica, komoatre, brav, takljati, gunjac, ikati, plet, mlinica, pripaanja a, kaven, kiljav, kulaz, smraaljka, pea, bazati, bal ak, tapet, pitar, biljac, varak, pasac, buha , aimija, praklja a, oglavica, namusiti se, trina, bucati, telaruaa, ulak, bljutak, trklja, mozulj, ojajina, varenika, unkaa, naatesrca, mlinica, poveza a, atrbekati, nave, prpati se, kenjac, do ukati, fiatati, kolan, bi ota, teslica, vu ija, terluci, bje ve, maatel, rogalj, prljuga, laloka, batralj, skulav, taklja, kandioc, prpoljak, klaanja, kolan) te raznovrsni elementi razgovornoga jezika: ~argonizmi (buvara, petljavina, aeprtlja, uba, kvit, kme iti, otperjati, zakikotati, zatucan, eprkati, atrecati, deran, prokljuviti, pro, zvrko, huckalo, rusvaj, atrcnuti, rmpalija, naljoskati, pr kati, blefirati, spla ina, progunati, tutnuti, koprcati se, eprkati, mustra, kompanjon, mularija, prefrigan, ipanje, rintanje, petljanija, dje urlija, petstotinjarka, ~aca, mrcvarenje, deran, rondati, auknuti, frcnuti, svinjarija, razdrljiti, nakesiti se, klipsati, strovaliti, raskomotiti se, klipsati, zacinkati, nakesiti se, klisnuti, pokupiti se, kikot, otpiriti, izmotancija, zgoditi, piljiv, rastepsti, ganjati, odlunjati, dobauljati, ukeljen, trapati, zvrncati, cmarina, krkljanac, blezgarija, otperjati, frknuti), pomodnice (pic-cipele, ampir-fotelje) i tuice turskoga, talijanskoga, latinskoga, ruskoga, maarskoga i njema koga podrijetla (kaaika, avercati, dota, financi, domazluk, pazar, berietan, kajia, kand~ijanje, familija, albinot, mehand~ija, atucan, kaleidoskopski, moment, hamet i hator, autant, falaan, zvekir, fiakalski, intimitet, alineja, deliri an, rekvizit, fukara, klozet, sarkazam, kamaane, faliti, ardin, kavernozan, kibic, pi~olot, kura~an, ala, insignij, pilastar, rizalit, ioda, asketski, fizikus, pauzirati, element, bagatelan, luksuzarija, akromegali an, uskija, mogila, aakal, ka ket, indignirano, inauguriran, vaaar, trijumf, d~okejski, vagabundski, eksploatirati, bakaia, korijandol, sinir, satara, talon, tremol, protestant, alegorija, flaaa, improviziran, kandelaber, elisa, glorijeta, pare, procent, ilim, ~andar, mizerno, aofer, cviker, vinovnik, rufijan, lifrovati, ornat, pulpit, espap, kusur, tabernakul, monstranca, apalir, roketa, statueta, kordon, pompozan, halbcilindar, trahomati an, tuberkulotik, akrofulozan, kaia). Kao i u jeziku sinjske gradske sredine, i u pripovjednome diskursu nalazimo filozofske, politi ke i ideoloake lekseme (bivstvovanje, aovinist, republikanac, pseudorevolucionarnost, agitirati, parola, proskribiran) te pravni ki i administrativni jezik (tra~enik, tu~ba, navod, perovoa, punomonik, procjena, iskaz, protuslovnost, izvid, branjenici, dnevnice, podnesak, prijava, poglavarstvo, zapisnik, povjerenstvo, opaska, materijalna uvreda, prestup protiv asti i li nosti, svjedok). I na tvorbenoj su razini funkcionalni zahvati brojni. Vrlo je karakteristi no isticanje pleonasti nim izrazima ( asiti asa, Bikan Biloglavac, cigli ciglati, zdrav zdravcat, pravi pravcati, jedan jedincati, sam samcat). Za Bo~iev pripovjedni diskurs (jednako kao i za druge dvije jezi ne razine) vrlo je karakteristi na tvorba poluslo~enica u ekspresivno-stilisti koj ulozi (prilika-ponuda, usjekline-nogostupi, vino-veselje, magarci-sivci, grabe~nik-~ivotinja, ovjek-plja kaa, hitac-aiatac, usud-svijea, slugan-vrap i, kaktus-nos, uspjeh-neuspjeh, svjedok-kolega, psovka-oduaak, psovka-oru~je, poslu~nik-glasnik, ovjek-telal, mamci-vrapci, listi-poziv, uzre ica-uzdah, pijanci-neplatiae, roditelji-objeaenjaci, vojnik-nedjeljnik, trgovac-akrtac, papir-pozivnica, ~aba-kornja a, poznavaoc-pti ar, putnik-bolnik, lijes-koaara, fakin-uzorak, aetalica-naherenka, apric-praskavac, jarac-ateto ina, cipele-navlaka e, vriatac-smijeh, sarkofag-kutija, grdosija-lutka, varijante-znanci, igra ka-vjetrenja a, zub-dera , jadnici-proleteri, auakalice-parole, dijete-povoj e-demokracija, vrapci- iv aai, ~ilaa-brektaa, sko itrn-naprasnik, kremenjaa-veselnik, baamebriga-smijurija, zastupnik-branitelj, savjetnik-vjeatak, bog-osvetnik, zlovidjelica-maglica, svirala-piatac, sirotan-veseljak, ljubovanje-momkovanje, tera ica-ulaz, poatapalo-ataka, dje ak-pokuarac, kamenica-akropionica, glava-pila, vrabac-pokuarac, smijeaak-pohvala, lukavac-zanatlija, zanesenjaci-namjernici) te tvorba slo~enica (vragoduh, zlatocrpnica). Brojni su deminutivni i momentalni glagoli (gackati, drmuckati, pecnuti, backati se, zucnuti, liznuti, iljnuti, uskomenuti, zglednuti se, pljuckati, psiknuti, piknuti, cvrkutnuti, zalupnuti, pucketnuti, bucnuti, griznuti, krgnuti, drmnuti, poskoknuti, drhtnuti, igruckati se, virnuti, komenuti, rebnuti, klecnuti, ljuljkati) koji izra~avaju dinami nu, kratkotrajnu, prolaznu radnju slaba intenziteta. U ulozi su oneobi avanja i isticanja specifi nosti u tvorbi opisnih i posvojnih pridjeva (oatruljast, grmovit, ukustrao, otkrabljen, mrauljav, posreno, sveta an, bezdjetna, negrk, pomnjiv, vragoljav, tihano, podaduo, zbaburan, orlujski, plamenjav, obloguzan, slukonog, zaobadan, zemljav, dosko an, krivoaijast, puntast, ataponog, urokljiv, usjajen, izmazan, orutan, utjealjiv, ruskav, dvogub, probojan, slabotinjski, gordeljiv, vraljiv, bjelokostan, nakostruaen, ~arkast, smrdeljav, bjelcat, ~acnut, nepismenja ki, u~eaen, igli av, prezlaen, vragoljiv, izagnjio, slabomoan, tankovijast, ludoguban, zlehud, izbekeljen, razvagaljen, reckav, svilan, mrgodast, traav, hiljav, propuaan, trsti an, truljav, treaten, grdoban, blenorei an, bljuviv, aarobojan, nesklapan, aporast, zaopan, tuzlav, gologuzan, ludosmijast, slugaaan, zgrateno, ustravljen, kokorav, ludovijast, jedovan, skleputan, nabodljen, podmigljiv, pobranan, britkovit, slastven, ludovrtan, ludast, razbokoren, lamatav, srubljen, krhotan, glavotrupan, glibav, mamen, slabomoan, mljekovit), pridjevskih poluslo~enica (vragoljivo-blesav, majmunsko-lavlji, salunsko-kaubojski, lakouman-brzomislen, aeerno-naceren, stru no-lokalni, selja ko-malovaroaki, zlobni ko-mu~ja ki) i priloga (divlja no, malko, truntavo, stogubo, iskola eno, prekorljivo, sukrivno, dobroaalno, malcno, pobo ke, iznebuaeno, trenomice, usilno, oblaporno, brcimice, strpeljivo, molbeno, uzgredice, spoznajno, namjerice, golubije, pija no, privla ivo, pla kunjivo, brdimice, pomnjivo, sramotljivo, kradom-vragom, brzimice, lapatljivo, zagonetljivo, asovito, grcavo, gurimice, vodoskokno). U tvorbi glagolskoga pridjeva trpnog u glagola sedmoga razreda prve vrste rabljen je sufiks -t (nabit, razvit). Karakteristi na je stilogena tvorba imenica poimeni enjem pridjeva i glagola: crpa i (od glagola crpsti), gaonja (od imenice gae), sa~alnik (od glagola sa~aliti se), odra~ajke (od glagola odra~avati se), gladnik (od pridjeva gladan), odba enik (od glagola odbaciti), plakavica (od glagola plakati); podr~nik (od glagola podr~avati), bezganik (koji je bez gaa), kukavnik (od pridjeva kukavan), dodvora (umjesto dodvoravanje), migaljka (od glagola migati se), pakosnik (od pridjeva pakostan), neo ekivanost (od pridjeva neo ekivan), jazbinar (koji ~ivi u jazbini), nabodica (od glagola nabosti), obranaa (od imenice obrana), golu~dravac (od pridjeva golu~drav), topuzar (od imenice topuz), gladnia (umjesto gladua, od pridjeva gladan), stran ar u zna enju lan jedne od na sudu suprotstavljenih stranaka, izlaznik (koji izlazi), izmialja  (od glagola izmialjati), elavko (od pridjeva elav), iznenadnik (koji dolazi iznenada), prsak (od glagola prsnuti), suludica (od pridjeva sulud), mukotrpnik (od pridjeva mukotrpan), mekua (od pridjeva mekuaan). Tim su postupkom osobine likova sugerirane i istaknute kao trajne i dominantne. Oneobi avanje je postignuto i odabirom (ili stvaranjem) neobi nije rije i za dobro znani pojam (mrazotina i smrzlina u zna enju sladoled, staklenica u zna enju staklenka, repica u zna enju rep, gib u zna enju gibanje, odmjena u zna enju zamjena, zrcaj u zna enju zrcaljenje, plaanja u zna enju strah, gladnia u zna enju gladua, pomazaljka od glagola pomazati, povojnica u zna enju povoji, tajom u zna enju potajice, zemni u zna enju zemaljski, iznutrica u zna enju nutrina, ophodnja u zna enju ophoenje, uzduaje u zna enju uzduh, rugotinja u zna enju ruglo, podo je u zna enju podo njak, krhot u zna enju krhotina, zlatka u zna enju zlatnik, rasvitak u zna enju svitanje, ljubopitnja u zna enju ljubopitljivost, ubojan u zna enju ubojit, ~u kost u zna enju ~u ljivost, zlobiv u zna enju zloban, boljetica u zna eju bolest). Poimeni enje se javlja i u stvaranju naziva (kamen cjelac, magarac sivac, loza amerikanica, mravci sebi njaci, groznica pasja a, zvijezda proletuaa, golubovi repaai, golubovi krunaai, golubovi gaaai, golubovi kikaai, golubovi gutaai, smijeh praskavac, muhe zuzulje, buhe badalice, kokoa jastrebuaa, patkica kr~a, jama golubnja a, jamurina snje~nica). Zbirne imenice esto dolaze umjesto plurala (komae, lozje, zvukovlje). Javlja se tvorba originalnih glagolskih imenica specifi na zna enja (bogatanje - zazivanje Boga, avlekanje - zazivanje avla, politi arenje - bavljenje politikom, sramotovanje - bavljenje sramotnim stvarima). esta je tvorba imenica morfemima  luk i  d~ija koji su podrijetkom iz turskoga jezika (sebi luk, niatavluk, blesavluk, komailuk, prostakluk, bezobrazluk, silenluk, provodad~ija, ra und~ija, duanija, pazarlija-galamd~ija). Na mnogim se mjestima pisac odlu io za mno~inu bez nerelacijskoga mno~inskog morfema (za  kratku mno~inu ). (Bolesnik se malko trgnuo od vike, pridigao na lakte... /str. 47./; ...radujui se ato e ga uzbuditi samo trenuta no  ako bi joj bilo neizdr~ljivo  dvogubim kricima, najprije njenim muklim i slabim, pa djetetovim piateim, njemu na radost. /str. 88./; ..bilo je povaeno nekoliko panja i izgrizeno nekoliko prutia. /str. 174./) Brojne su specifi nosti i u tvorbi glagola. (Neko blago zujanje lijega na tek zamukla brda. /str. 13./; To Silvestar iskoriauje, kupuje esto u bescjenje. /str. 19./; }ivo nua pazarlije rakijom prepe enicom i muva se oko njih pitajui ih onako usput za juna ko zdravlje. /str. 20./; Za njima batrgaae Bla~ Kurlan, zabacivaae u stranu krive noge da ne na~ulji straanu kilu, koju je ponekad grabio kao tijesto kratkim i vorugavim rukama. /str. 105./; Ljeti je patio strahovitu ~eu, a baa ovoga ljeta sparina suha pritiska dane za danima. /str. 131./) Karakteristi na je stilogena perfektivizacija imperfektivnih i imperfektivizacija perfektivnih glagola. Naj eai postupak u perfektivizaciji jest (ponekad mnogostruka) prefiksacija (zabogohuliti, pri kiljiti, zastrepiti, za avrljati, proverati se, ponametati, usponositi se), a u imperfektivizaciji deprefiksacija (kostrijeaiti, roga iti, grnuti, japuriti se, drijeaiti). Za perfektivizaciju je karakteristi na stilogenost u odabiru prefikasa (proustiti, podgovoriti, usrnuti, protopliti, prosjajiti, otkobeljati, podsko iti, prosukati, obnjuakivati, okresnuti, ustidjeti se, nateretiti, uzjediti se, dotisnuti, rasprosipati, pripjevuckati). est je postupak variranje rodom imenica ( ... taj pregrat iscrpene crnice. /str. 12./; ...ali s vje nom grumeni smirenja u grudima. /str. 53./; a i glad je eae lupao o vrata. /str. 114./; Modri se svibanj razlio varoaem sramotljivo i mazno. /str. 187./; Svako popodne pari se Berleaa, do pasa gol, u Kalkievom glorijetu, obraslom veselim zvon iima. /str. 206./). Augmentativi, i ina e vrlo svojstveni govorima Dalmatinske zagore, u jeziku su pripovijedanja vrlo esti i doprinose preciznosti i slikovitosti izra~avanja pokazujui (naj eae pejorativan) odnos pripovjeda a ili likova prema pojedinome predmetu naglaaavanjem ru~noe i stvaranjem dojma hiperboli nosti (Kona no je sam Silvestar uzeo atapinu i potjerao magarca sivca uz brdo... /str. 14./; Pa, kad se prili no udaljio od Mrke, zagrabi dugim kora inama prema svojim kuama. /str. 16./; Provodad~iji kvrcnuae svjetlaci kao da ga netko kresnu aa etinom po ubi. /str. 40./; Ali svi su znali da mu je autnja nabita ljutinom, ato mu se nabrala oko o iju kao oblaci na grbinama planine.... Garin, koji se nezakonito protezao meu ovim starosjediocima, nije naravno znao da ga majka kao gromovod atiti i privla i na sebe svaku potmulu i skrivenu munjinu. /str. 48./; Ali prije svega nositi no~. No~inu! /str. 56./; Jedni ka~u da taj nos, svojom veli inom, na toj okrugloj pedesetogodianjoj glavi, odudara viae no udaraljka od bubnja; drugi opet nazivaju to kvartom: dvoperna buzdovan ina visi kao balkon nad ureenom travicom dla ica, ato zavodljivo draakaju. /str. 70./; Nije mu se svialo ato je Kalki potezao one zastarjele latinske frazetine i to pred ovim primitivcima. /str. 144./). Prisutni su i stilski obojeni augmentativi koji stvaraju lokalni kolorit. (Ve zamialja kand~aste o i svoje, teaku ru erdu, kamen i udarac... /str. 97./; Dr~ei valjda u svojoj glavurdi da i ovom prilikom ... /str. 111./) Deminutivi, ovome jezi nom lokalitetu puno manje svojstveni od augmentativa, u estalo su prisutni radi izra~avanja i isticanja sitnoe i neznatnosti pojedinih stvari (...Silvestar je imao daleko pre eg posla nego da se bocka ateticom u vinogradu. /str. 19./; Ja sam ka ra una...- po e opet Agnji, pa vrtei atapom u nezgodici sjeti se ... /str. 64./; I sad bi se produ~ila svakodnevna svaica dobrostojeeg malovaroakog bra nog para... /str. 73./), omalova~avanja i ironije (Kao staro potucalo sudsko u raznim dosko nim parni icama sa siromaanim parbenikom... /str. 62./; I evo ga, pojavljuje se, brza trgom kao konobar i. /str. 67./; Strpljivo i dobrostivo ga je sasluaao, ali kad ovje i htjede potr ati uz kamene stepenice... /str. 68./; -Ostavit emo, nije bolan priaa!  odgovori mirno Silvestar i ne pogledavai ovje uljka. /str. 73./; Tjeleace mu je nastojalo da se izmeakolji iz ko~ice i da se razgiba, razglobi u kostima... osim rijetkih dvorednih br ia koji pobuuju na neko podmuklo nepovjerenje... do te duae natopljene melankolijom vremena i duhom slabomonog provincijskog intelektual ia prevaljen je jedan koloritan i tipi an put varoakog mulca. ... nad kojim se straali prami ci rijetke, crne kose... /str. 113./.) te (puno rjee) nje~nosti (Kad je ovje e mlado, prenuto iz maj ine utrobe, po elo disati svojim osloboenim i uspravljenim grudaacima meketavo cili ui... /str. 44./). Brojni su stilogeni primjeri u tvorbi glagolskih oblika (mrmoljiti, tvrdokor iti se, pija ariti, nadljuditi, raskrabiti se, ciganiti, oburiti, skobiti se, jara iti, bako iti se, podru iti, mrzovoljiti se, propliati, prozeleniti se, plaminjati, akripuljiti, obnjuakati, pomiluaiti, uzgrustiti, zalopatiti, propupiti, pokrupnjati, roakati se, laparati, namjehuriti se, drnuti, za~gariti, izrojtati, pomekotiti, jeiti, spratiti se, gurikati, spuhoriti se, kleputiti, iskijati, trapati, mraviti, pokliziti, pljucketati, lijeniti se, izdjelavati, podupa iti, ome ati, angiriti, zblanuti se, tvrditi se, skrkljuaiti, buburiti, koprdecnuti se, laptati, srsiti, gutoljiti, krljuatiti, omilotvoriti, lapati, strviti, zaunjkati, bri~iti, trumpetati, glupiti, prebri~iti, ukolote iti se, aprdnuti, stinjati se, popljuziti, sljupnuti, zgratiti, utuljiti se, guaati, grgotati, rukati, smezgrati, upa iti se, prprhati, uatapiti se, raskrpati se, zabrljezgati, taban iti, zad~akati). Sintaksu karakteriziraju bezli ne re enice u situacijama kada vraitelj radnje nije bitan, ili se njegovo spominjanje ~eli izbjei budui da se radi o nekom tabuu (...a Perka, tako rei nena eta, okopni. Smaknulo djevojci cvijet, pa je obudovilo. /str. 19./; Bikana oaamutilo... /str. 32./). Takvu upotrebu bezli nih re enica smatramo posljedicom utjecaja lokalnoga idioma. Pasivne i bezli ne konstrukcije javljaju se i kao jedno od obilje~ja administrativnog jezika u pripovjednim dijelovima teksta (U podnesku se predla~e da bude ispitan kao svjedok komandir stanice na Hanu, oru~nik Krvavica, jer je bio prisutan kad su poljari u kr mi Mrkoglave  Cetina slo~no utvrivali iznos po injene atete, a ne razne svote kao ato se na sudu izjavljivalo. /str. 196./). Red je rije i esto obilje~en. Osobito je est postupak zamjena mjesta atributa i rije i na koju se odnosi. (Kao staro potucalo sudsko u raznim dosko nim parni icama sa siromaanim parbenikom... /str. 62./; ...poru io je ve u kova a malu limenu pe, u kojoj e preko zime, suznih o iju od dima i jare, pei kestene i opet uzvikivati svoju sreu sezonsku, svoj ~ivot sezonski. /str. 108./; Ispeli su se petstotinjak metara povrh kua, do nekog zaravanka svega grmljem isprepletenog. /str. 134./; Oko mu je buljavo bilo veselo. /str. 143./). Asidenton stvara dinamiku. Interpunkcijska rjeaenja (variranje zarezima, to kama i to kama-zarezima) daju pripovijedanju specifi an ritam (Bolno i muklo jaukne, zubi su mu bili oatri i zdravi. /str. 41./; itav taj dio varoai, visokih zbijenih kuerina, ima jedan jedini javni zahod iz koga guai amonija ni miris; od prozora do krovova suai se na konopcima razapeta rubenina, aarena jeftina i krpana; kroz okna vire dimnjaci, plo anim krovovima libe se ma ke, na  gradelama peku se srca, d~igerice i jetra, na foteljama tucaju se noktima stjenice. /str. 114./; ..gle, kakve su naae kamene kue: onoj pola krova propalo, drugoj vrata izvaljena, ucrvala se, grmlje u dvoriatu izraslo do koljena, kamenje napadalo po lijehama, zelenkasta smola spuzla niz auplje zidove. /str. 181./). Polisidenton tekstu daje ritam. (Joa im je kadio njihovoj ~ilavosti i ~ilavoj upornosti, spomenuo im poatenje i obraz, i starinu i estitost i krane sinove i bo~ji blagoslov i dosadaanje ~rtve i prestanak svih odricanja, kulu enja nevolja... /str. 82./).Re enice karakteristi ne i za deskripciju i za naraciju viaestruko su slo~ene (Zagluauje se dozivi daleki, pa se opet oglaauju planinom, koja kao div leakari, kunja i diae na dopodnevnom nedjeljnom suncu; gore, na vrhovima Kameanice istan ano plavetnilo i pobijeljeli vrhovi, a dolje vidik praska na bezbroj prvih plitkih jezeraca, kojima jesenje kiae naplave ovo kraako polje, ije proaarano lice kruni, duboko dolje u dnu, na i kan crvenim krovovima, pod starom gradinom, Sinj. /str. 36./), za razliku od kratkih re enica uvjetovanih dijaloakim karakterom prethodnih dviju jezi nih razina. Na mnogim mjestima nalazimo intervencije u rekciji glagola. Mnogi su neprelazni glagoli tako dobili izravni objekt. (Ljeti je patio strahovitu ~eu... /str. 131./; }ivo eljade jenjalo joj je uzdahe i razvedrilo je. /str. 223./; Na bijelu atapu visi zagasitocrvena kesa, koju on treska pred licem vjernika oko oltara, a oni je nakaplju i nazveckaju obilato u tili as. /str. 238./; Zrakaste plamen eve boje jutarnjeg sunca krvarile su njihova ela. /str. 245./; ...u koju cvoku zve ee milodare lakovjerni i praznovjerni zanesenjaci-namjernici. /str. 260./) Vrlo se esto izra~ajnost posti~e kada glagoli otvaraju mjesto imenicama, pridjevima i zamjenicama u instrumentalu. (Silvestar se spremao sa sinovima, pripaanja om se zategao i uparadio novim modrim i kavenim suknom. /str. 105./; Neuspjehom tuim cvjetati, ali ete zelenjeti i suaiti se ko... drvo biblijsko. /str. 115./; ...izlaznik koji smrdi talom i naftalinom... /str. 116./; -Opet oni, opet oni!- zavapi bolnom duom Mladar. /str. 118./ ; Dalekom huknjavom gmazila je studen... /str. 131./; Druga je jo starija, zaudara mokraom, trule~om i uparlo~enom posteljinom. /str. 158./; ...i obula ga zakrpanim Kalkievim zimskim postolama. /str. 166./; Micao je donju eljust samilosnim gr em, kao da neato ljepljivo ~va e. /str. 167./; ... ali upotrebljivo za finale igre, koju je gubio uzmicanjem, strahom i apati noau svoga protivnika. ... Mirisalo je onom sitnom kunom praainom i obiteljskim znojem, te gipsom i petrojejem, kojim je slu~avka mazala aarke ormara i postelja. /str. 194./; Gara je potonula sramotom, isplivala tugom. /str. 216./; Smrde znojem i rubljem. /str. 236./; Ovom mu prepasti srce zatu e toliko sna~no, da umalo ru etinom ne probi d~ep. /str. 259./; Blijeatale su joj o i uvjerenjem, vjerovanjem sasvim oroaene i sasvim prozeble stravi noau hladnog tjeleaca u pletu. /str. 261./) I u pripovjednim dijelovima teksta nailazimo na proklinjanje (...vrag im krovove razbucao! /str. 15./) i psovanje (Jok! Bosanski grb! Pu! /str. 48./) popraeno pripadnom gestikulacijom. Takav je na in izra~avanja karakteristi an za sredinu u kojoj se odvija radnja romana te doprinosi njegovoj ambijentalnosti. Eufemizacija na frazeoloakoj razini takoer je odlika pu ke knji~evnosti, a javlja se zbog potrebe za neizravnim izra~avanjem. (Da se ona prva rodila, e, tko zna, vjetar bi je mo~da liznuo, kako je u onim mladomu~evnim godinama Silvestar mislio. }ensku su novoroen ad, kao slu ajno, prepuatali vjetru... /str. 21./; Poato je  ijuhu kasno da se mul i iskopa, najprije treba  jarca mu pronijeti selom, da je  Garu Silvestrovu vitar natrunio . Ne, ne boj se; kad u selu zanesu bogate djevojke, onda svatko mirne duae vjeruje da ih je  vitar nagrdio ... /str. 24./) Stalna su mjesta Bo~ieva stila ( esto motivirana modelima iz pu ke knji~evnosti) kontrasti (Ali kako da se odva~i na bilo koji novi in, kad je njegovo bijelo ~ivljenje plivalo kao slamka u crnom moru selja kom? /str. 29./), etimologizacije (Glas se glasi jekom, a jeka odzvanja... /str. 26./) i mnogobrojne, esto kliaeizirane poredbe (Tko to sad hoe Garu, zdravu zdravcitu kao ~esticu stijenu, a mladu kao kaplju runolisnu. /str. 37.-38./; Sad su prosci poali autke, razdvojeno, kao da su smradljivi, i ato je nizbrdica bivala kosija, to su oni sporije puzli, pokisli i opareni. /str. 40./; Silvestar se uko io, o i mu nadoale okrugle kao poga e, a duboke i straane kao zjala. /str. 55./; itavu je no Andrija kisao kao uzljueni kvas. /str. 57./; Silvestar je svu no preo osvetu kao stari ma ak. /str. 60./; Pogled mu se izopa io i sad je kao u guje natopljen otrovom. /str. 62./; Ali duaa boli za krivokletstvo, koje e se o ito dogoditi, jer ono plane kao lu  po selima s oca na sina. /str. 79./; O i su mu pametno sjale kao u svra ka. /str. 84./; ...jer ako se zgodi da ga Kro ovakvog slabotinjskog zatekne, iskaiaat e ga kao brava, osramotiti kao ovna galina s kozom auaom i puknut e glas po selima o njegovoj krivnji i niatavluku. /str. 93./; A i njoj, samici, ako se dozna istina, potei e nevolja, kao gnojna rana, strvit e je Silvestrovi kao aakali. /str. 136./; ...dok bi on sladostrasno roktao kao eakano prase. /str. 166./). Pokazne estice i uzvici interpolirani u re enice pripovjednoga diskursa imaju emotivno-ekspresivnu ulogu. (Ali dijete Garino, evo, taklo ga je u mladiku duau... /str. 44./; Ali sada, nee viae laparati, jok! /str. 45./; Rod ti nije rod, ako te ne priznaje i ne poatuje. Eto tako! /str. 46./; I zbog nje, evo, svaanje svie i mo~e se u krv prometnuti kao namraten dan u olujan rujan. /str. 50./; Ona ih je sigurno oboje ~eljela spasti od svetogra koje su inili ne izustivai ime Svevianjega, evo, ni kad mu ruku najbolje osjeaju i vide. /str. 86./) U pripovjednom se diskursu romana Kurlani funkcionalno rabi stalan razgovorni frazeoloaki inventar suvremenoga hrvatskog jezika. (Mrkoglava ga ostavi kao na iglama; sigurno je znao da ga je ostavio kao na iglama, jer mu Bikan nije ni spomenuo dugovanje. /str. 31./; Ali i to je proalo, kao ato e sve proi, privikavala se na sve, privikavala kao magare na samar. /str. 77./; Uskoro e joj selo trubiti u rogove i cerekati se krpama i gladnim ustima. /str. 136./; ...pa je gorei u ~u ljivoj osvetni koj naravi to pri ao na sva usta u svojoj kr mi. /str. 142./; ... a Rokvi ~eli da popodne proaetka, pa treba  i tu pokoru skinuti s vrata . /str. 182./; On je najviae straaio Andriju, koji je zbog onog brbljanja s Franom Kuatrom o jarcu dobio od oca  ato ga je ialo . /str. 200./; A drugo su brdski zmijoglavi komailuci, tamo je i vrag rekao laku no. /str. 225./) Mnogi pripovjedni dijelovi donose i karakteristi ne sentencije koje su dobar pokazatelj mentaliteta likova i sredine. (Filip nee da odgovara, jer muako nije ~ensku zabava. /str. 96./; Ali, ma od koga laska dolazila, ona u ~eni nae toplo gnijezdo. /str. 165./; Nije svako zlo na zlo i ne treba sve pamtiti, pa makar se i vidjelo. /str. 192./; Sueno je bilo da je upravo njen zarobljenik i osuenik  grijeh!  oslobaa njenih vlastitih reaetaka. To se dogaa svakom licemjeru i svakom tiraninu. /str. 206./) Za pripovijedanje u Bo~ievu romanu karakteristi na je bogata metaforika (...oatri visinski zrak poamr e miris vrijesa i kadulje... A s proljea kljuju zemlju kratkotrajni hiroviti poto ii... /str. 8./; Najprije je vjetar zviznuo bi em, a onda stao jurnjavom voziti svoja ledena kola uz planinu... /str. 9./; I podruku, vedro i sve veselije, vjen aae se jedan po jedan sa Strmnduainom zemljom, preoteae je o inskoj vrta i, ponesoae nizbrdo u svatskom pijanom zagrljaju  svu no su egrtali njihovi poljupci  i, kona no je, kao staru, gladnu i krezubu drolju, ujutro ostaviae u goroj tijesnoj postelji. /str. 11./; Ali Mrko dr~i sve na uzdi svojim naobla enim vjeama. /str. 12./; Zato im Silvestar sada dubi u o ima tajnu, od koje zavisi pogaanje... /str. 20./; U kutu gori akrta, u sto~ac nakovr ana vatra, i upire plamenjavim jezikom u dno lonca s tek pomu~enim mlijekom. /str. 46./; Ni trunak smijeaka ne bijaae se namjehurio na Silvestrovom licu, zato prihvati izazivanje zapalivai svoju pe srd~be. /str. 47./; Jetkost mu curi iz mozga, sla~e se na duau, opija krv i kroz prste aiba u prostor, svuda, oko njega i na svakoga. /str. 56./; Subotom po podne varoa kao da joa uvijek odjekuje bukom i ~agorom dopodnevnog pazara; uskomeaani mijeh ljudski splaanjava. /str. 66./). Meu najmarkantnijim i najizra~ajnijim stilskim sredstavima su oksimoron (Ona se sama osjeala otu~no i smatrala je Garinu nesreu sretnom, a svoju ~alosnom. /str. 33./; Donjokurlanskim kuama pribli~ili su se oba sveta ki licemjerno, prosta ki srame~ljivo. /str. 35./; Umorit e se, promijenit e se re~im, udesit e se neki... tako... uspjeh-neuspjeh... /str. 78./; Taj Adonis rugobe, sad je, ini se, joa viae deformiran u licu... /str. 162.-163./; Ispevai se na vrhove svojih zimsko-ljetnih lakiranih cipelica... /str. 258./) i gomilanja istovrsnih re eni nih elemenata (..., a koja su mu sad oni vraali hametom i hatorom, kukom i motikom, drvljem i kamenjem, ruganjem i prdekanjem. /str. 62./; Tu, na pijaci, meu kuama, mijeaaju se sa svilenim pliaanim dominima, arlekinima, pul inelama, bajacima, maharad~ama, austrijskim feldveblima, krvnicima, sankilotima, kozacima, maioni arima i plesa icama. /str. 149./; Kao mravi mile, ljuljaju se, guraju, zastaju u tom zavjetnom puzanju s kraja na kraj, gore-dolje oko oltara. Cvrkuu, aiate, uzdiau, jauknu, pritiau se jedna o drugu. /str. 236./; ...koje je aumilo i bu alo lupnjavom limenih i gvozdenih orua, cilikanjem i ijukom ~ena, gurnjavom prolaznika, dre eim kreatanjem, nuanjem prodava a, podvikivanjem popijevki, muakim pogaanjem, ~ivotinjskim frktanjem, revanjem, gakanjem, kokodakanjem, rzanjem, mukanjem, blejanjem, skvi anjem, meketanjem. ... itav taj prostor podno crkve bio je nabit sto iima, ban iima, stalcima, airokim suncobranima; aarenim gomilama tikava, bakara; stala~ama splitskih trgov ia; sitni arijama i kartonskim igra kama, piataljkama, balun iima, bombonima, bebicama; sepetima jaja, jabuka, kruaaka, zelenih aljiva; koaaricama golubova, je~eva, ze ia; karovima dinja, ugljena, klaka, sijena, teladi, janjaca. /str. 239.-240./). Stilski postupci konstituiraju i dopunjuju sadr~aj knji~evnoga djela (Pavli i 1999, str. 54). Pa~ljivim se odabirom rije i i njihovih oblika u re enicama stvara melodioznost. (U svodovlju se zapravo ziblje taj stovrsni aum aapata... /str. 235./ za razliku od mogue neutralne re enice: U svodovima se zapravo ziba taj stovrsni aum aapata... ) Naturalisti nost je jedna od klju nih tematskih, pa tako i stilskih odrednica ovoga djela. (Provodad~iji kvrcnuae svjetlaci kao da ga netko kresnu aa etinom po ubi. /str. 40./ ...U prolazu zglednu se Mrkoglava sa sestrom, koja ih je motrila s prozora uokvirenih zelenim kapcima, i bez rije i joj ispri a sve u estalim podrizima, ra~valjenim ustima kao da gloe kost i miganjem obrva kao da ka~e:  Proi me se!  /str. 40./) Ona se od itava u po~ivotinjenju ljudskih likova ije su aktivnosti izra~ene glagolima koji standardno izra~avaju aktivnosti ~ivotinja. (Surko i Sukan nakotiae ih kao miaeva... /str. 45./; Naglasio je Grin kao da se radi o ku etu, pomisli Silvestar. /str. 45./; -Nema! Pij vode!  zaroke stara Katuaa. /str. 102./; Raskokodakao se svojim hrapavim i atucajuim glasom. /str. 106./; -A...? nenu, nenu...  zaroke jadnik. /str. 168./; A Gara je kriomice, u ovoj strci oko gospode, odnijela u rupcu nekoliko uatipaka breoj Perki... /str. 201./). Kurlanska imena i nadimci takoer su naturalisti ni i nose simboli na zna enja. (Garin je dobio ime po majci, ime se naglaaava injenica da je nezakonito dijete, a nadimak Bla~a Kulrlana Berleaa doaao od pridjeva berlav ato zna i luckast, lud, glup.) Zaklju ak Polazei od teze da je jezik knji~evnoga djela autonoman vid jezika, mo~emo zaklju iti kako se on u romanu Kurlani M. Bo~ia realizirao u tri razine, u tri samostalna, razli ita ostvaraja. To su: ruralni jezik seljaka gornjih i donjih Kurlana, urbani jezik stanovnika grada Sinja i jezik pripovijedanja, odnosno pripovjedni diskurs romana. Jezik je romana Kurlani artificijelan i kao takav se ostvaruje na svim trima svojim razinama. Svaka je od triju razina samostalna i ima svoju specifi nu fizionomiju, ukupnost svojih svojstava koja je bitno razlikuje od drugih dviju. Sve one zajedno ine autorski jezik M. Bo~ia u ovome romanu. Glavna je osobitost govora Kurlana gornjih i donjih njegova dijalektalna provenijencija. (On nosi osobitosti zapadnoga dijaleta, to jest dalmatinskih novoatokavskih ikavskih govora s pojedinim starohrvatskim elementima i nekim obilje~jima zajedni kim s akavatinom.) Budui da se radi o artificijelnome jeziku, o autorskoj tvorevini i kreaciji koja nije organski govor, on ne sadr~i sve (pa ni neke klju ne) osobitosti dalmatinskih novoatokavskih ikavskih organskih govora, ve i brojne elemente knji~evnoga jezika. Elementi su organskoga govora, kao i drugi jezi ni elementi, unoaeni selektivno. Osobine zapadnoga dijalekta najprisutnije u ruralnome segmentu jezika u Kurlanima su: ikavski refleks glasa jat, atakavizam, izjedna en dativ, lokativ i instrumental mno~ine imenica muakoga i ~enskoga roda s nastavcima  im i  am, stari oblik dativa, lokativa i instrumentala mno~ine li nih zamjenica (vami, nami), zamjena morfa  nu morfom  ni u glagola 2. vrste (dignit) i uvanje glasa l na kraju rije i (bil). Prisutne su i promjene suglasnika (najviae suglasnika h, te suglasnika f i b), pojednostavnjenja suglasni kih skupova (hv, ps, k, gd, kr i tk) te afereske, sinkopske, apokopske i svarabakti ne promjene. Od konjugacijskih promjena vidljiv je prelazak glagola 1. razreda 5. vrste u 4. razred 5. vrste (on ukrcaje), kao i prelazak glagola 4. vrste meu glagole 2. vrste (oni sklonu), a oblik velju za 1. lice prezenta ostatak je starohrvatskoga konjugacijskog sustava. Glagolima su pridodavani navesci -de i  der, a genitivu li nih zamjenica ja i ti navezak -ka. esti su reducirani glagolski oblici (infinitiv i glagolski prilog sadaanji bez nastavka  i, te prvo lice jednine kondicionala prvoga bez nastavka  h). Kod glagolskoga pridjeva radnog samoglasni ki se skup ao slijeva u dugi samoglasnik a. Sintaksu na ovoj jezi noj razini karakteriziraju kratke i lapidarne re enice (ato je uvjetovano njezinim dijaloakim karatkerom), te elipti ne, bezli ne i re enice s elidiranim predikatom, a njezina je glavna leksi ka karakteristika (pored dominantnog lokalnog i regionalnog vokabulara) mnoatvo tuica podrijetlom iz turskoga jezika (koje imaju univerzalnu uporabu), neato tuica podrijetlom iz talijanskoga jezika (s uporabom ograni enom prete~ito na kontakt seljaka s gradskom sredinom), te vrlo mali broj leksema podrijetlom iz njema koga, francuskoga i maarskoga jezika (uporabe strogo ograni ene na kontakt s graanima i to u formalnim situacijama). U pripovijedanju prevladava perfekt bez kopule. U estali su augmentativi, a deminutivi su i hipokoristici rijetki, gotovo iznimni. Brojni usklici, psovke, zaklinjanja i ruganja interpolirani su gotovo u sve iskaze i glavna su izra~ajna sredstva. Tipi na je i pu ka sentencioznost te frazemati nost. Upliv je standardnoga jezika nezanemariv, jer je jasno vidljivo da se sustavno javljaju i standardnojezi ni elementi (nema karakteristi nih prezentskih oblika ien, iea, ie, iemo, iete, iu i jiden, jidea, jide, jidemo, jidete jidu, oblika pokaznih zamjenica ovi i ti, suglasni koga skupa gnj umjesto gn, niti naveska n u prilozima koji su karakteristi ni za organski govor Cetinske krajine). Kurlanski je jezik slabo raslojen i funkcionira samo na dvjema razinama. Zamjetna je razlika izmeu jezika seljaka kojim razgovaraju meusobno i jezika kojim razgovaraju s graanima. U drugome je slu aju prisutna vea koli ina nadregionalnoga vokabulara, tuica podrijetlom iz talijanskoga jezika, te neato administrativnih izraza i standardiziranih formula u obraanju. Specifi na su obilje~ja govora Sinjana takoer ona koja pripadaju dalmatinskoj novoatokavskoj ikavskoj jezi noj osnovici (istoj kao i onoj seljaka Kurlana). Meutim, utjecaj je knji~evnoga jezika na ovoj razini puno znatniji i obuhvatniji. Refleks je glasa jat ikavski. Ijekavska i ekavska odstupanja od njega eaa su nego u jeziku Kurlana, ali naj eae nisu dijalektalnoga podrijetla. Promjene su zahvatile suglasnik h, a pojednostavnili su se suglasni ki skupovi hv, k, tk i gd i samoglasni ki skup ao. Meutim, te su promjene zamjetno manje u estale i manje obuhvatne nego u seoskome kurlanskom idiomu. Upitno-odnosna zamjenica prete~ito je u atakavskome obliku, ali ni njezin atokavski oblik nije izniman, dapa e, javlja se sustavno u formalnim situacijama. Dativ, lokativ i instrumental plurala imenica muakoga i ~enskoga roda pored standardnih oblika s nastavcima -ima i  ama puno rjee imaju starohrvatske oblike s nastavcima  im i -am. Infinitiv je supiniziran, a nenaglaaeni oblik aorista pomonoga glagola biti izrazno je izjedna en u svim licima i glasi bi. Deklinacijski oblici posvojnih i povratno-posvojne zamjenice uvijek su kratki, a pridjevska je deklinacija odreena te se naj eae provodi bez navezaka. (Nekoliko je primjera neodreene pridjevske sklondibe u formalnim situacijama kada su se likovi izra~avaju biranijim jezikom.) Nedekliniranje apozicije ( akavska osobina) eae je nego u kurlanskome govoru. Re enice su kratke, a este su elipti ne re enice kao i re enice s elidiranim predikatom. Za razliku od govora seljaka Kurlana, ova razina poznaje opairnost i monologi nost. Specifi na je poraba futurskoga aorista. Za gradsku je sredinu karakteristi na pojava administrativnog jezika i pravni koga stru nog te politi kog ~argona s jedne i ~argona gradskoga oloaa s druge strane. Kao i u govoru Kulrana gornjih i donjih javljaju se brojne specifi nosti razgovornoga jezika. Gradska gospoda u kontaktu sa seljacima rabe psovke i zaklinjanja, dok ih gradski oloa rabi u svim situacijama. U govoru je Sinjana zamjetno manje augmentativa, a viae deminutiva i hipokoristika (osobito u obraanju). Idiom gradske gospode poznaje ironizaciju i parodi nost, viaejezi ne sentencije i igre rije ima, te naginje citatnosti. Koli ina tuica znatno je vea nego u jeziku seljaka. Puno su rjee tuice turskoga podrijetla (njihova je uporaba ograni ena na kontakte graana sa seljacima), a prevladavaju brojni leksemi podrijetlom iz talijanskoga jezika, kao i europeizmi latinskoga podrijetla. Raslojenost je ove razine jezika zamjetno vea od raslojenosti jezika na kurlanskoj razini. Ne samo da se jezik kojim stanovnici Sinja razgovaraju meusobno razlikuje od onoga kojim razgovaraju sa seljacima iz okolice (kada je vidljiv vei iskorak u dijalekt, te karakteristi ne psovke i optativnost), nego je i jezik kojim Sinjani razgovaraju meusobno takoer raslojen na jezik gradske gospode i jezik gradskoga oloaa. Gradska gospoda rabe stru ni ~argon, koriste se terminologijom, mnoatvom internacionalizama, latinskim i talijanskim frazama, te ponekad i talijanskim jezikom samim, dok gradski oloa govori svojim specifi nim uli nim slengom s mnoatvom vulgarnih elemenata. Jezik je gradske gospode takoer raslojen u sebi: jezik kojim razgovaraju meusobno razlikuje se po stupnju uglaenosti ovisno o tome nalaze li se u formalnoj ili neformalnoj situaciji. Glavno je obilje~je pripovjednih dijelova romana da nisu dijalektalno impostirani, nego su bliski standardnome hrvatskom jeziku (napisani su u skladu s normom koja je bila na snazi u doba nastajanja i izdavanja romana). Brojne pia eve intervencije u jezik stvaraju dojam ambijentalnosti i daju pripovjednome jeziku specifi an kolorit. Refleks je glasa jat ijekavski, standardnojezi ni. Ikavica se javlja u lokalnome, regionalnome i dijalektalnome vokabularu. Prisutna je i ekavica, ali ne kao rezultat dijalektalne impostiranosti, nego kao rezultat utjecaja onodobnoga srpskog standarda. Brojna su regionalna fonoloaka rjeaenja (osobito kod glasova h i b). Upitno-odnosna zamjenica ima lik ato, tek ponekad nalazimo lik ata kao obilje~je razgovornoga jezika u djelu. Dominira odreena pridjevska deklinacija (naj eae ima kratke oblike bez navezaka) s nekoliko iznimaka neodreene u opisima i u citiranju slu~benih spisa. Nedekliniranje apozcije, ina e akavska osobina, takoer pridonosi ambijentalnosti. Upe atljivo je bogatstvo porabe glagolskih vremena i na ina (prije svega aorista, zatim imperfekta, perfekta bez kopule, pripovjednoga prezenta, pripovjednoga kondicionala prvoga, te imperativa) i variranje njima. Pripovjedni se dio romana sastoji od naracije, deskripcije i unutarnjih monologa (a moglo bi se raspravljati kojoj jezi noj razini unutarnji monolozi zapravo pripradaju). Naracija prevladava nad deskripcijom, a unutarnji se monolozi javljaju svega nekoliko puta. Naracija je obilje~ena karakteristi nim glagolskim vremenima i na inima (pripovjednim prezentom, pripovjednim kondicionalom prvim, perfektom bez kopule i aoristom) i funkcionalnom raznovrsnoau leksika, a deskripcija stilogenoau uporabe glagolskih vremena i na ina (najviae aorista, imperfekta i perfekta), bogatstvom leksi kih sredstava i specifi nom metaforikom, a na sintakti kome planu viaestruko slo~enim re enicama. Unutarnje monologe karakteriziraju viaestruko slo~ene re enice, gomilanja i nizanja, te esta retori ka pitanja. Leksi ki je plan pripovjednih dijelova romana obilje~en mnoatvom funkcionalno uvoenih regionalnih leksema, elemenata ~argona, tuicama turskoga, talijanskoga, latinskoga, francuskoga, ruskoga, njema koga i maarskoga podrijetla te filozofskim, politi kim i ideoloakim rje nikom. Brojni su tvorbeni zahvati karakteristi ni za pripovjedne segmente djela i klju ni za njihov stil. To se prije svega odnosi na tvorbu poluslo~enica, deminutivnih i momentalnih glagola, na tvorbu imenica poimeni enjem pridjeva i glagola te na tvorbu glagolskih imenica specifi na zna enja. Dominantne su i perfektivizacija imperfektivnih i imperfektivizacija perfektivnih glagola, variranje rodom imenica te stvaranje augmentativa i deminutiva. Upe atljivo je oneobi avanje u tvorbi glagola, imenica, pridjeva i priloga koje plijeni pozornost itatelja i, skreui je na konotaciju, doprinosi preciznosti pia eva izra~aja. Sintaksu karakteriziraju brojne pasivne i bezli ne re enice, est stilski obilje~en red rije i, te asindeton i polisidenton. Stilogene su intervencije u rekciji glagola, osobito pridavanje glagolima objekta u instrumentalu. Kao i u dvjema dijaloakim razinama (kurlanskoj seoskoj i sinjskoj gradskoj), i na pripovjednoj je razini esta optativnost (razna proklinjanja i zaklinjanja) te poraba pokaznih estica u emotivno-ekspresivnoj ulozi. Karakteristi no je obilje poredaba (i ustaljenih i originalnih), specifi an inventar standardnih frazema i sentencija, kao i bogatstvo uporabe metafora i oksimorona. Sva izra~ajna sredstva stvaraju lokalni kolorit i pridonose dojmu naturalisti nosti koji u cijelosti karakterizira ovo djelo. Kao ato se vidi iz opisa svih triju jezi nih razina, u svim se slu ajevima radi o artificijelnim jezicima koji su prirodne jezike uzeli samo za podlogu i polaziate, te su iz njih preuzetu odabranu grau transponirali za svoje potrebe stvorivai tako svijet, odnosno svjetove romana Kurlani. Ove se tri jezi ne razine stalno pro~imaju i isprepleu, pa su u odnosu meusobne funkcionalne suzavisnosti. Kada likovi iz dviju razli itih sredina dolaze jedni s drugima u doticaj, njihovi idiomi takoer dolaze u kontakt i pritom se modificiraju. Tako dolazi do upliva elemenata jezika jedne razine u drugu, do stanovite amalgamizacije. Izdvojili smo nekoliko glavnih promjena koje su tako nastale. Kada gradski likovi razgovaraju sa seljacima, a situacija u kojoj se nalaze nije formalna, njihov se govor po dijalektalnoj impostiranosti (na svim razinama jezika), te po izra~ajnim sredstavima (zaklinjanju i psovanju) jako pribli~ava selja kome. (Silvestre, jabuko rumena! Ajde sidi bolan. Sve si mlai, sve ja i, boga mi moga! Planina! ... A je li ti ovo sin? Bogami, jedva sam ga pozna'! Ma, jesi li ti to, Andrija, viru ti ljubim! Izrasta u mom etinu, neba mi  razveselio se advokat, koji je znao govoriti kao pravi seljak. str. 78.-79.) Kada seoski likovi razgovaraju s gradskima, osobito kada se nalaze u formalnim situacijama, njihov se idiom takoer mijenja. Promjena je doduae zamjetno manje nego u idiomu graana. One zahvaaju samo leksi ku razinu jezika i o ituju se u porabi birokratskih izraza i formula u obraanju (-Gledaj mi, gospodaru, istrat ato prije ovu parbu, nee ti bit s manjega! str. 82.; -Izvol te slavni prisidni e. Befelordnung! str. 173.; -U redu, kad je befel, slavni... str. 174.), dok ostale razine jezika ostaju netaknute. Svijet je romana Kurlani izgraen jezikom i mo~e se razumjeti i sagledati samo ako se sagleda i shvati njegov jezik. Tri su razli ita jezi na ostvaraja klju na kako za stvaranje tako i za sagledavanje ovoga romana. Svaka je jezi na razina u sprezi sa svijetom koji predstavlja i stvara. Jezik je u knji~evnome djelu (a Bo~ievi su Kurlani izvrstan dokaz te teze) prije svega svjetotvoran, a tek onda stilotvoran element. (A i sam je stil u knji~evnome djelu svjetotvoran.) Likovi su stvoreni i predstavljeni jezikom koji govore i jezikom kojim se pripovijeda o njima. Kurlanski je jezik kao i Kurlani sami: iako je pia eva kreacija, djeluje organski autenti no i elementarno, grub je, naturalisti an i augmentativan, jednoobrazan, impregniran psovanjem, ruganjem, proklinjanjem i zaklinjanjem, dijalektalan je, vehementan i eruptivan, i sve ga to ini izrazito ekspresivnim. Jezik je Sinjana takoer slika njihova mentaliteta: bli~i standardu i neutralniji od kurlanskoga, ali joa uvijek viae dijalektalan nego standardan (upravo se u pro~imanju lokalnoga govora i standarda zrcali mentalni i duhovni profil likova), impregniran pravni kim stru nim i univerzalnim intelektualnim, ali i regionalnim i lokalnim rje nikom,  viaejezi an i citatan, raslojen s obzirom na druatveni status govornika (u skladu s time poznaje dvije razli ite vrste ~argona) i prijetvorno deminutivan. Kao i izmeu njihovih jezika, tako i izmeu svjetova u romanu vladaju odnos antiteze i odnos paralelizma. Antiteza je u kulturnome obzoru likova dvaju sredina i na inu njihova ~ivota, a paralelizam u uzorcima obiteljskih odnosa te u slici ljudskih sudbina openito. Ta su dva odnosa uspostavljena upravo jezikom likova dvaju svjetova, njihovim sli nostima i razli itostima, a jezik je pripovijedanja vezivno tkivo izmeu tih svjetova s jedne, kao i posrednik izmedu romana i njegovih recipijenata s druge strane. Jezik je slika likova koji njime govore, on je slika lokaliteta u kojem se dogaa ovaj roman, u jeziku su sadr~ane i jezikom su izgraene njegova tema i fabula, njime su artikulirani svi njegovi motivi i izgraen itav njegov idejni obzor. Upravo kakav jest (bogat, inventivno koncentriran, i u svojoj vehementnosti precizan i ekspresivan) jedino je mogue sredstvo kojim je pisac mogao artikulirati ovu konkretnu dalmatinskozagorsku pri u i univerzalnu istinu u njoj. (U umjetnosti nikada nema drugih mogunosti, jer varijante nikada nisu jednako vrijedne. Zbog toga je i sam pojam izbora krajnje dvojben. Prije se mo~e rei da je sve u umjetnosti nu~nost te da izbora zapravo nema.) Upravo kakav jest, jezik je nerazlu iv od svijeta koji je konstruirao i osmislio (a taj je proces iaao i u drugome smjeru kao ato je jezik konstruirao svijet, tako je i svijet osmislio i konstruirao jezik). Da je njegov jezik imalo druga iji, roman Kurlani ne bi mogao biti to ato jest i njegova bi uspjelost zahtijevala druga iju valorizaciju. Literatura Ani, V. (1971) Jezik Ante Kova ia, Zagreb. Ani V. (1998) Jezik i sloboda, Zagreb. Ani, V. (1994) Rje nik hrvatskoga jezika, Zagreb. Ani, V. i Goldstein, I. (1999) Rje nik stranih rije i, Zagreb. Bagi, K. (1997) Beletristi ki stil, Kolo br. 2. Barac, N. (1956) Dva romana Mirka Bo~ia, Krugovi br. 1. Bari, E. i drugi (1997) Hrvatska gramatika, Zagreb. Beli, A. (1958) O jezi koj prirodi i jezi kom razvitku, Beograd. Biti, V. (1997) Pojmovnik suvremene knji~evne teorije, Zagreb. Bogdan, Z. (1977) Aorist u romanima Mirka Bo~ia, Zagreb. Boakovi, J. (1979) Putovi o ovje enja, Zadarska revija br. 2-3. Bo~i, M. (1989) Kurlani, Zagreb. Brleni Vuji, I. (1980) Poetika kompozicije romana Kurlani Mirka Bo~ia, Forum br. 7-8. Brodnjak, V. (1993) Razlikovni rje nik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb. Brozovi, D. (1970) Standardni jezik, Zagreb. Budak, M. (1996) Ognjiate, Zagreb. Cvitan, D. (1960) Urbaniziranje tematike i stila, Knji~evnik br. 9. ilaa, A. (2002) Fonologija ikavskih atokavskih govora izmeu rijeke Krke i Neretve, magistarski rad, Zagreb. Efimov, I. (1957) Stilistika hudo~estvenoj re i, Moskva. Enciklopedija Jugoslavije, 7. (1968) glavni urednik M. Krle~a, Zagreb. Finka, B. (1962) Pristup dijalektoloakoj stilistici, Suvremena lingvistika br. 1. Frangea, I. (1959) Stilisti ke studije, Zagreb. I. Frangea: Vrijednosti i granice stilisti ke kritike. Umjetnost rije i, 4/1957. Gluhak, A. (1993) Hrvatski etimoloaki rje nik, Zagreb. Grgas, S. (1996) Prostornost u druatvenim znanostima, Filozofska istra~ivanja br. 1. Guberina, P. (1952) Povezanost jezi nih elemenata, Zagreb. Guberina, P. (1967) Stilistika, Zagreb. Guberina, P. (1967) Zvuk i pokret u jeziku, Zagreb. Guiraud, P. (1964) Stilistika, Sarajevo. Hrvatski biografski leksikon, 2. (1989) glavni urednik A. Stip evi, Zagreb. Hrvatski enciklopedijski rje nik (2002) Zagreb. Jakobson, R. (1965) Lingvistika i poetika, Beograd. Jakobson, R. i Halle, M. (1988) Temelji jezika, Zagreb. Juri, `. (1999) Bibliografske zabiljeake o Sinju i Cetinskoj krajini, Sinj. Juriaa, S. (1956) Pe at autora, Krugovi br. 2-3. Kaleni, V (1960) Nekoliko problema uz jezik dvaju romana Mirka Bo~ia. Knji~evnost br. 8. Kaleni, V. (1961) Stilografski pravopisni elementi, Jezik in slovstvo br. 7-8. Kaleni, V. (1975) Stilotvorni postupci u  Kurlanima i  Neisplakanima Mirka Bo~ia, Zbornik Zagreba ke slavisti ke akole br. 3. Kayser, W. (1973) Jezi no umetni ko delo, Beograd. Klai, A. (1990) Rje nik stranih rije i, Zagreb. Kati i, R. (1971) Jezikoslovni ogled, Zagreb. Kati i. R. (1992) Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb. Kati i, R. (1986) Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika, Zagreb. Katni- Bakarai, M. (2001) Stilistika, Sarajevo. Kova evi, M. (1998) Hrvatski jezik izmeu norme i stila, Zagreb. Kova evi, M. (1998) Poetika mijena, Rijeka. Kova evi, M.(1996) Poetski govor na rubu proznog izri aja, Fluminensia br. 1-2. Kova evi, M. i Badurina, L. (2001) Raslojavanje jezi ne stvarnosti, Rijeka. Kru~i, K. (1997) Povijest Dalmatinske zagore, Split. Lisac, J. (1999) Hrvatski govori, filolozi, pisci, Zagreb. Mila i, B. (1956) Suze i zvijezde, Zagreb. Nemec, K. (1981) Rat, sudbine, iskuaenja, Istra br. 7-8. Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999) uredio Marko Samard~ija, Zagreb. Novak, S. (1952) Lirski roman Mirka Bo~ia, Krugovi br. 7. Opa enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda, 7. (1981) uredio J. `entija, Zagreb. Pavleti, V. (1953) Odlomak bijede i kontinuitet primitivizma, Republika br. 1. Pavli i, P. (1999) Tin Ujevi: Zelenu granu s tugom ~uta voa, Republika br. 9-10. Peco, A. (1991) Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd. Pranji, K. (1998) Iz-Bo-sne k Europi, Zagreb. Pranji, K. (1973) Jezik i knji~evno djelo, Zagreb. Pranji, K. (1972) Jezik i stil Matoaeve pripovjeda ke proze, Rad JAZU 361. Pranji, K. (1991) Jezikom i stilom kroza knji~evnost, Zagreb. Pranji, K. (1962) Lingvostilisti ka analiza suvremenih knji~evnih tekstova: ilustracije, Jezik br. 1. Pranji, K. (1962) Problemi prou avanja jezika i stila u suvremenih pisca Jezik br. 2-4. Pranji, K. (1973) Ruralno i urbano u novijoj hrvatskoj prozi, Lica br. 3-4. Pranji, K. (1962) Tehnika pauze kao stilski postupak, Umjetnost rije i br. 3. Pranjkovi, I. (1996) Funkcionalni stilovi i sintaksa, Suvremena lingvistika br. 41-42. Pranjkovi, I. (1996) Temeljna na ela jezi ne pravilnosti, Kolo br. 4. Pranjkovi, I. (1995) Sintaksa i povijest hrvatskoga jezika u XIX. stoljeu, Zagreb. Riffaterre, M. (1989) Kriteriji za stilsku analizu, Quorum br. 5-6. Rje nik hrvatskoga jezika (2000) glavni urednik: J. `onje, Zagreb. Rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1-23. (1880-1975) glavni urednici: . Dani i, T. Mareti, P. Budmani, M. Valjevac, S. Musulin i S. Paveai; Zagreb. Sabljak, T. (1979) Knji~evno djelo Mirka Bo~ia, Izraz br. 12. Samard~ija, M. (1995) Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb. Selakovi, M. (1974) Jalov i augav ~ivot kurlanski, Republika br. 10. Sili, J. (1996) Administrativni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo br. 4. Sili, J. (1999) Gramati ki red rije i u hrvatskome jeziku, Kolo br. 1. Sili, J. (1998) Hrvatski standardni jezik i dijalekti, Jezi na norma i varijeteti, uredili: L. Badurina, B. Pritchard i D. Stolac, Zagreb-Rijeka. Sili, J. (1998) Hrvatski standardni jezik i hrvatska narje ja, Kolo br. 4. Sili, J. (1997) Knji~evnoumjetni ki (beletristi ki) stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo br. 1. Sili, J. (1998) Leksik i norma, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 32, Zagreb. Sili, J. (1997) Morfologija hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika od XVI. do XIX. stoljea, Zagreb. Sili, J. (1996) Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika, Kolo br. 1. Sili, J. (1997) Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo br. 4. Sili, J. (1998) Re enica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika, Kolo br. 1. Sili, J. (1996) Slobodan Novak i jezik knji~evnosti,: Slobodan Novak, ~ivot i djelo, Rijeka. Skok, P. (1971-1974) Etimologijski rje nih hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1-4, Zagreb. Solar, M. (1986) Teorija knji~evnosti, Zagreb. Sovi, I. (1982) Jezik Janka Leskovara, Zagreb. Sovi I. (1985) Jezik Ksavera `andora Gjalskoga, Zagreb. Steiger, E. (1978) Umee tuma enja i drugi ogledi, Beograd. Studije i graa o Sinjskoj krajini (1968) uredila M. Boakovi-Stulli, Zagreb. `egedin, P. (1954) Kurlani  roman Mirka Bo~ia, Republika br. 9. `icel, M. (1975) Knji~evno djelo Mirka Bo~ia, Zbornik Zagreba ke slavisti ke akole br. 3. `imundi, M. (1971) Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo. `kalji, A. (1989) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo. `kiljan, D. (1980) Pogled u lingvistiku, Zagreb. `kreb, Z. (1956) Jesu li gramatika i logika doista duamani poezije? Jezik br. 5. `kreb, Z. (1956) Jezik i umjetni ka cjelina, Jezik br. 2. `kreb, Z. (1954) Jezik u interpretaciji pjesni kog djela, Jezik br. 5. `kreb, Z. (1961) Karakterizacija pjesni kog stila, Umjetnost rije i br. 1-4. `kreb, Z. (1958) Pjesni ki jezik i proalost, Jezik br. 4. `kreb, Z. (1955) Prijelaz iz gramatike u stilistiku, Jezik, 4. `ojat, A. (1976-77) Aorist u romanima Mirka Bo~ia, Jezik br. 5. Uvod u knji~evnost (1986) uredili Z. `kreb i A. Stama, Ljubljana. U~arevi, J.(1991) Kompozicija lirske pjesme, Zagreb. Vince, Z. (1978) Putovima hrvatskoga knji~evnog jezika, Zagreb. Von ina, J. (1999) Tekstoloaka na ela, Zagreb. Vu eti, `. (1980) Mirko Bo~i, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, 147, Zagreb. Wellek, R. i Warren, A. (1965) Teorija knji~evnosti, Beograd. Zima, L. (1988) Figure u naaem narodnom pjesniatvu, Zagreb. Sa~etak Polazei od teze da je jezik knji~evnga djela autonoman, artificijelan vid jezika, zaklju ujemo da se on u romanu Kurlani realizirao u tri samostalna ostvaraja. To su: ruralni kurlanski jezik (karakteriziraju ga selektivno unoaene osobitosti dalmatinskih novoatokavskih ikavskih govora i knji~evnoga jezika te slaba funkcionalna raslojenost), urbani jezik Sinjana (iste dijalektalne osnovice kao i ruralni, ali s bitno veim uplivom standarda te znatno vee funkcionalne raslojenosti) i pripovjedni diskurs romana (koji je blizak knji~evnome jeziku onakvome kakav je bio u doba nastajanja romana s brojnim pia evim intervencijama na svim jezi nim razinama). Sve te tri jezi ne razine zajedno ine autorski jezik M. Bo~ia u ovome romanu. Svaka je od njih u sprezi sa svijetom koji stvara. (Jezik je u knji~evnome djelu svjetotvoran, kao ato je njegov svijet jezikotvoran.) Svijet je romana Kurlani izgraen jezikom i mo~e se razumjeti i sagledati samo ako se razumije i sagleda njegov jezik. Kada bi njegov jezik bio imalo druga iji, romani Kurlani ne bi bio to ato jest. Klju ne rije i: knji~evni jezik, jezik knji~evnosti, jezik knji~evnoga djela, autorski jezik, raslojenost jezika, diskurs Abstract Starting from the hypothesis that the language of a literary work is an autonomous, artificial form of language, we can conclude that in novel Kurlani it has been realized in three autonomous realizations. These are: rural Kurlan speech (characterized by the selectively inserted specific qualities of Dalmatian new tokavian ikavian speech and the standard language and the weak functional stratification), the urbane speech of the inhabitants of Sinj (with the same dialectal base as the rural speech, but much more influenced by the standard language and with much greater functional stratification) and the narrative discourse of the novel (which is close to the standard language as it was at the time when the novel was written, but includes numerous interventions of the writer on all levels of the language). All three levels of the language together make the authorial language of M. Bo~i in this novel. Each of them is in a relationship with the world it creates. (Language in a literary work is world forming, just as its world is language-forming.) The world of the novel Kurlani is constructed by language and can be understood and perceived only if its language is understood and perceived. If its language would be even slightly different, the novel Kurlani would not be what it is. Key words: standard language, the language of literature, the language of literary work, authorial language, stratification of language, discourse }ivotopis Sanda Lucija Udier Rodila sam se u Zagrebu 3. kolovoza 1972. godine. Roditelji mi se zovu Marija (roena Pezelj) i Ivan Piteaa. U Zagrebu sam zavraila osnovnu akolu. Maturirala sam 1991. godine u zagreba kome Centru za upravu i pravosue s ocjenom odli an. Iste sam se godine upisala na studij Kroatistike i ju~noslavenskih filologija na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Diplomirala sam u srpnju 1997. godine na Katedri za standardni hrvatski jezik obranivai rad pod naslovom Jezi ni purizam i razlikovni rje nici izraen pod mentorstvom prof. dr. Josipa Silia. Prosjek ocjena svih mojih ispita bio je 4,4. U akolskim godinama 1997./1998. i 1998./1999. radila sam kao profesorica hrvatskoga jezika i knji~evnosti u zagreba kim osnovnim akolama Ivana Gundulia i Silvija Strahimira Kranj evia. Upisala sam se na kroatisti ki poslijediplomski studij jezi noga smjera u sije nju 1998. godine. U sije nju 2000. godine dobila sam mjesto znanstvene novakinje u Leksikografskome zavodu  Miroslav Krle~a na projektu Hrvatski biografski leksikon voditelja dr. Trpimira Macana. U zimskome semestru 1999. godine po ela sam raditi na Filozofskome fakultetu kao ugovorna lektorica na Pripremnoj godini studija Odsjeka za kroatistiku. Od 1. velja e 2001. godine tamo sam stalno zaposlena. PAGE  PAGE 74 24DFxz|~HJLNPDFxz|DFHLN$&XZ\`b jUmHjgUmHjUmHjqUmHjUmH6mHj{UmHjUmH jUmHmHCJ jCJU CJOJQJ=RPd\  n  d p$dh$dhdhdhx dhx h dhx h dhxdhRPd\  n  d p!&BQ Xb&~L0>D$,dL 2!!p()B*/0N22x647779<=@>D«a`C  P R T X Z     . 0 b d f j l ~     $ & X Z \ ` b d f f 6OJQJOJQJ 5CJmHCJ jUj?UmHjUmHjIUmHjUmHjSUmHjUmHj]UmHmH jUmH;"l" #6#@7R777,cjc DH  Ld"&"PVr|VhZl$,d2 J L 0!2!CJmH CJ6CJ 6CJmHCJmH 6OJQJOJQJXp!&BQ Xb&~L0>D$,ddh$dhdh$dh$dhL 2!!p()B*/0N22x647779<=@>D:HHMNrU$dh$dh$dh$dhdh2!N!!!2$4$p()))@*B*/0f00N2f22233x6L77792:@:F:\:<<<=@@>DDD:HVHHHXMZMMM(NNrUUU&V``jkkrNwhwwwwxxxxyy`{n{΄ZhPCJ6CJOJQJ OJQJmH 6OJQJmH  6CJmHCJmHV>D:HHMNrU&V\\`&```hhjnrwwxxxxrzz{*{4blȝx@68RZ6ƺj      GrU&V\\`&```hhjnrwwxxxxrzz{*{4 $ & Fdh$dhdh$dhdh@ dhdh4blȝx@68RdhZdhdhdh$dh$dh.Г•ĕΕ*0LNbhڗܗ.0 z ȝnʞnx:@FX@48<JTd,:hn: &6:fr 6OJQJOJQJ6CJCJCJmH 6CJmHYZ6&~R\L$dh$dh$dhdh^ >DJN`hnt *6^dRT\^NRnp.<fh ":Tjt 02N\ 56CJ6CJCJ56OJQJOJQJ 6OJQJX 8rtLnrv.0@BL 2T`^nv:@Np<lxz6Df5CJCJ 56CJ6CJ^<Djl|28:blv *Hp.0HLdfj:>FLVb:txDF\`rx|hl6CJ 56CJCJ`6&~R\L t v68!d#+/18456f96;<2?C EKTUX^[]bbcrfo|ruw{@Z,ƌr֎zҔf.JdΨ<dƲldfJ 7\ 4^jl>:>Bv,.*T\  < J |           2 R        < n x     OJQJ>*CJ5CJ 56CJCJ6CJZL t v68!d#+/18456f96;<2?C EKTU$dh$dh$dh   T  nDV\6l,<Rp`nlp^dl &,HPV^fx 5CJ56CJmH 6CJmHCJmHCJ 56CJ6CJV 0>`ZbjrB`~8 < B J       !!8!\!d!f!h!r!!!!!"""4":">"""J###p$v$z$$$$$$$$$$ %4%<%N%%%%5CJCJ 56CJ6CJ^%%%& &j&&&&&&&V'`'b''''$(*(@(H(((() ).)8):)V)~))))))))*l*~***,+D+R+++++++j-p-------........P/T/Z/p/00R0X0d0j0n0000000000"141p1z1>*CJ5CJ 56CJCJ6CJ\z1122T3`33334444455^5p5z5527477777888"8j8n8v88899F99999:::::::::;j;n;;;;;;<< =$======>>?????@@^BtBxBBCHCLCCCCCC@DRD`DdDxDDDD 56CJCJ6CJ`DDDDDfFxFFFFFFFFGGGH2JHKNKnKKKKKKKKK0M4M8M>MBMrM NNN,NzNNNNN|O~OOOOOPP*CJ 56CJ6CJCJ]WX$X2XPXlXXXhYY$Z2Z6ZBbfr&>H 56CJmH 6CJmHCJmH566mH CJY*|̞ LNhҡrƢޢfj|p&T\ĪުThjdʬ8:Tܭ0f¯ޯ"HȰ&,F02BTV`| 5CJmH56CJmHCJmH 6CJmH[<dƲldfJ$dhdh$dh$dh|~ҳ "BHZصjطX "Nl"BX\^xHҿ޿^`pxx8Tf $BJP8^tZ^HL~*v5CJ6CJ 56CJCJ56OJQJ 6OJQJOJQJCJmH56CJmH 6CJmHOD"@Df2:@TV$>F`Xh(,f.<^t.28>@HPnnpt56OJQJ >*OJQJ 6OJQJOJQJ56CJmH 6CJmHCJmHCJR26NRVv"<D\dp*8JL"&TXZ Jftz0:<@Fh~  5OJQJ56OJQJ 56CJ6CJCJOJQJ 6OJQJV \(` P4.( )-*3D5D7@9F<rG&IVJL4O$dh$dh$dh &@ ZbBPRn>DV\`|@HJRl   X^jrv~ * 2  * Z l     H `          >     56CJ6CJCJOJQJ 6OJQJ56OJQJX\(` P4.( )-*3D5D7@9F<rG&IVJL4O]pbdThijzlvnxnnnnv{Z}~6چЈf"8ʖޢhrBLJ8G4%R2!D$$~&@(+057CN\VJYT\tZ  PT\`d":4 4Fp :DF\`dzP &( 6P   # >*OJQJ 5OJQJ56OJQJ 6OJQJOJQJ 56CJ 6CJmH56CJmHCJmHCJ6CJL#$%%%%X(f())+,,---.00~1111f22(3*3445>57889t;;0<@<B<D<F< >2>:><>Z>b>z>>>>>>>>?$?AVA`AbAlA56CJmH 6OJQJOJQJCJmH 6CJmHYlAB4BRBpBBBBBBBBC*C4CCCEEFFGG0GTGrG&H I&I$JPJK$K8KKKKKKK|LLL^M|MMMO.O2O4OjS UUnZZ>[[[X\\\\\\\\R]l]]^>_@_^___n``` 5OJQJ56OJQJ 6OJQJOJQJ6CJCJ 5CJmH56CJmH 6CJmHCJmHN4O]pbdThijzlvnxnnnnv{Z}~6چЈf"8dh$dhdhdh$dh$dh$dh``"a8aXavaaaaaaaTbcPdlddefgg4h6hhhhiJibidijj4j6jjjjjjkkk,lJlPl\lzllZnxnnnnssssvvvtwxx.xLxZxxx$y.yvyyyy(z>|@|P|R|V|v|z| 56CJ6CJCJ CJOJQJ 6CJmHCJmHOJQJ 6OJQJ56OJQJQz||||||||.}0}4}T}~~2~8~<~~~~fz6Ff̂8ăP΅,<@ʉ2Jf`Ȍ܌0VfЎ ,v~ 6CJmH56CJmHCJmH 56CJCJ6CJX$N`ʒ 0:>JV.$.™Й*ƚܛ0D"@̝ޝ$Ȣܢޢftxz"26BZܨ~*ȯ"cn 5CJmHCJmH 6CJmH56CJmH[ʖޢhrBLJ84R2!D$$~&@($dh$dh$dhdh$dhвv $6`lз b~ܸ.6>BTbֹ(:L^zк<@JVjx޻ 6ļּ0<P^x 0*@R 56CJ6CJCJmH 6CJmH56CJmHZpTdvDX^n,4JvR.BL0J88-6mHmH6 6CJmH56CJmH  6CJmH CJmH  56CJ6CJCJmHCJP4 ZR  HJL^R ,.0.6<Lf| 6FL^x 8FLZn 6OJQJOJQJCJCJmH 6CJmH[ *FZ`p0L^dr",2Hx.4@Zh 8LrDZx$:\p 6CJmHCJmHa(J`jn|   ( < N R j          !!"!8!D!H!\!p!|!!!!^"b""">$$$$$d%x%z%|%%%%%"&:&&&&&.':()x))))Z*h**+P+Z++ ,2,>,l,,,,, 5CJmH56CJmHCJmH 6CJmH[@(+057CN\VJYT\`fHmq,|~dzvtfdhdh$dh$dhdh$dh,- ----t.."/:////r1.2Z2^2~223 5f5n5t5v55555555626:6J6T6`6r666667n777P:::::b;v;;;(<<<P<d<=.=~>>>>>>>?H@`@@ AAAABBBC*CXChCCEtEEEE.FBF 5CJmH56CJmH 6CJmHCJmH[BF^FtFFF"GpGGGH0HHHHHI IrII J8JPJbJJJ8KDK>L\LLLMMFMMMMZNnNNN(O\VWWX2XDXXXZX^XnXXXHZ^ZtZ|ZZ[,[4\.]B]`]]]^_$_@_^__`2`8`F`T`a b$bddf5CJ 56CJ6CJCJ6 5CJmH56CJmHCJmH 6CJmHST\`fHmqrtuxz|,|~dzvtfLT' 2"64>6>8>:>P>R>>>b??J@@&AA(BBCbCDDENEEFF$GGVHHXIIpJJ6KKKLLRMM\NNtOPQ~QQ>RR,S+lUffgggggggggghh,h.hhDibl2n>nBnDnNnfntnxnnnnnnnoooop&pDpppppppqq&qqrrs s6s:sXstsvss tt)t6t7tBtTttu uuuuuv6v8vhvjvvvvvvv ww:wZwwwx\xxxxy 56CJ6CJCJ`y yyy2yyyyyyz z&zRzTzpzzz~zzzzzz {{&{B{P{{{{|*|,|||||} }8}B}҂ʃBbD܅(0djֆ"*6<^zֈR56OJQJ 6OJQJOJQJ5CJCJ 56CJ6CJVRn֊6XʋRΌ2vzƍލ&(BDbd<bh Ȑΐd>HB\ʔL̕:Zޖ"җzҘTV\^ 5OJQJ 56CJ6CJCJ56OJQJ 6OJQJOJQJV^zhšĚКҚhj*HXZʟ.Hʢ\rPjRnPjdrШ(NR|<\d~<X~>جެ\ܯN ޲t.F56OJQJ 6OJQJ5CJ 56CJ6CJCJOJQJWFRZιкʼ2VȽ2P"ĿпܿzN`tz"$,NTdjbdPT6CJ CJOJQJCJCJmH 5OJQJOJQJ 6OJQJ56OJQJTLT' 2"64>6>8>:>P>R>>>b??J@ dh !dh$dh$dh$dhdhTVd04:@PX24.404RVZ^bhlrjn  $&,.v| ,#%"&8&&&&x''''))r==0>2>8>5CJ6CJCJa8>:>R>r>>>>?P???@.@l@@@AHAAABLBBBB@CPCCCCCOJOOO:PPRR,SSTnTUUVVVVW XX@YYZ[b[[dh$dhQR,RdRRRSdSzSSTT>T\TnTTTXUUUV8VzVVVW6WVWW,X`XXXhYYZ`ZZZ*[P[[[[D\\\\]]]B^^^^ _f___`t```aXa\anaaab:bbFcJdddeJeee4fpffgNg&hhhLiii.jj klk 6OJQJOJQJ6CJCJ^,SSTnTUUVVVVW XX@YYZ[b[[b\\]`^^_H``abb$dd eeNffhhfi jjk llmDnnotoopqq@rr"ss8tt`uuRvvZwwFxxFyy:zz@zBzDzFzHzJzLzNzPzTzVzXzZz\znzpzЂ҂؃ڃ <>c[b\\]`^^_H``abb$dd eeNffhhfi jjk llmDn$dh$dhdhlkklBlllBmm2nfnnnn"oboooo0ppp0qjqq*rfrrrsDssstZttt*uuuuz@zBz$dh$dhBzDzFzHzJzLzNzPzTzVzXzZz\znzpzЂ҂؃ڃ <>dh$dh$dh444j::::::::::::::::::::::::dh$dh>  %')*+,-.   >  )*+,-.B*D*,,j.....j0dhh&`#$$dh$dh# 0&P . A!"#$%aabacbbcdcS74 {DyK  _Toc24286146{DyK  _Toc24286147{DyK  _Toc24286148{DyK  _Toc24286149{DyK  _Toc24286150{DyK  _Toc24286151{DyK  _Toc24286152{DyK  _Toc24286153{DyK  _Toc24286154{DyK  _Toc24286155{DyK  _Toc24286156{DyK  _Toc24286157{DyK  _Toc24286158{DyK  _Toc24286159ҏ: $%'()+,-.:*<*@*B*D* ,",$,f,|,~,,,, .".$.f.h............. 0"0$0f0h000000000000000 4"4$4f4h446CJ0JmHCJ0J j0JU 6OJQJOJQJ 6CJmHCJmHCJRj0000000000j4444444444444444444$dhdhstr. str. abaaaabbcije jezi nim sredstavima (SilicaaabacbbcdcS46 str. str. abaaaabbcije jezi nim sredstavima (Silica , I. (1957), br.ab ab, ab c a b ab a b c a b c a b c dS74 str. str. abaaaabbcije jezi nim sredstavima (Silica , I. (1957), br.ab ab, ab c a b ab a b c a b c a b c d ab S75 44444444444444 :":$:f:h:::::::::::::::CJmH 6OJQJ0JmHOJQJCJ6CJ $ [$@$NormalmH @@@ Heading 1$@&5CJOJQJmHB@B Heading 2$@&56CJOJQJmHB@B Heading 3$$d@&CJ0@0 Heading 4$@&CJ>> Heading 5$$d@&CJ<A@<Default Paragraph Font6B@6 Body TextCJOJQJmH, @,Footer  !&)@& Page Number.". Footnote Text8&@18Footnote ReferenceH*,B,Header  !,+R, Endnote Text6*@a6Endnote ReferenceH*@P@r@ Body Text 2 $d 6CJmHJC@JBody Text Indent$dCJmHNS@NBody Text Indent 3$dCJmHRR@RBody Text Indent 2$d 6CJmHTOC 1"@"TOC 2"@"TOC 3""TOC 4X""TOC 5 ""TOC 6 ""TOC 7!""TOC 8"x""TOC 9#@)*2y 7_ r&*M/=FHNSJUWY%kmm(8Rҍ,>']-xBMh%#wIflrxSYkLKbe۬Oդ3TŨ,ohMCxŮ3)m?@AcC<ҸIڹOݺ  $*           @@   2!  %z1DWp|  #lA`z|,BFfyR^FT8>Qlk4:  prU4LU<4O@(J@RM[DnBz>j04:  >D6T\,S>. Unknown123 "=?"=@-0Ytw 25?Z]h) t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%tĕ  !!t8@0(  B S  ? _Toc24286146 _Toc24286147 _Toc24286148 _Toc24286149 _Toc24286150 _Toc24286151 _Toc24286152 _Toc24286153 _Toc24286154 _Toc24286155 _Toc24286156 _Toc24286157 _Toc24286158 _Toc24286159zggG]`zI* KgZf`Q*2))>?<<NOO      #&&*2))>?<<NOO      #&&*123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd"XD g ,  Q wj Ri {.= X  p  ~"  J%  +) mA) f+ p- 2gF. x[2 NU4 TiX7 I$PH)P\PjnP mhQ.<3mTB1I> Heading 5$$d@&CJ<A@<Default Paragraph Font6B@6 Body TextCJOJQJmH, @,Footer  !&)@& Page Number.". Footnote Text8&@18Footnote ReferenceH*,B,Header  !,+R, Endnote Text6*@a6Endnote ReferenceH*@P@r@ Body Text 2 $d 6CJmHJC@JBody Text Indent$dCJmHNS@NBody Text Indent 3$dCJmHRR@RBody Text Indent 2$d 6CJmHTOC 1"@"TOC 2"@"TOC 3""TOC 4X""TOC 5 ""TOC 6 ""TOC 7!""TOC 8"x""TOC 9#@(*2y 7_ r&*M/=FHNSJUWY%kmm(8Rҍ,>']-xBMh%#wIflrxSYkLKbe۬Oդ3TŨ,ohMCxŮ3)m?@AcC< #)           @@   2!  %z1DWp|  #lA`z|,BFfyR^FT8>Qlk44  prU4LU<4O@(J@RM[DnBz>j044  >D6T\,S>. Unknown123 "=?"=@-0Ytw 25?Z]h( t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%tĕ  !!t8@0(  B S  ? _Toc24286146 _Toc24286147 _Toc24286148 _Toc24286149 _Toc24286150 _Toc24286151 _Toc24286152 _Toc24286153 _Toc24286154 _Toc24286155 _Toc24286156 _Toc24286157 _Toc24286158 _Toc24286159zggG]`zH) KgZf`P)2))>?<<     "%%)2))>?<<     "%%)123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magister      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd"XD g ,  Q wj Ri {.= X  p  ~"  J%  +) mA) f+ p- 2gF. x[2 NU4 TiX7 I$PH)P\PjnP mhQ.<3mTB1I> Heading 5$$d@&CJ<A@<Default Paragraph Font6B@6 Body TextCJOJQJmH, @,Footer  !&)@& Page Number.". Footnote Text8&@18Footnote ReferenceH*,B,Header  !,+R, Endnote Text6*@a6Endnote ReferenceH*@P@r@ Body Text 2 $d 6CJmHJC@JBody Text Indent$dCJmHNS@NBody Text Indent 3$dCJmHRR@RBody Text Indent 2$d 6CJmHTOC 1"@"TOC 2"@"TOC 3""TOC 4X""TOC 5 ""TOC 6 ""TOC 7!""TOC 8"x""TOC 9#@(*2y 7_ r&*M/=FHNSJUWY%kmm(8Rҍ,>']-xBMh%#wIflrxSYkLKbe۬Oդ3TŨ,ohMCxŮ3)m?@bB;ѸHٹNܺ #)           @@   2!  %z1DWp|  #lA`z|,BFfyR^FT8>Qlk4<  prU4LU<4O@(J@RM[DnBz>j04<<  >D6T\,S>. Unknown123 "=?"=@-0Ytw 25?Z]h( t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%t%tĕ  !!t8@0(  B S  ? _Toc24286146 _Toc24286147 _Toc24286148 _Toc24286149 _Toc24286150 _Toc24286151 _Toc24286152 _Toc24286153 _Toc24286154 _Toc24286155 _Toc24286156 _Toc24286157 _Toc24286158 _Toc24286159zggG]`zH) KgZf`P)2))>?;;MNN     "%%)2))>?;;MNN     "%%)123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc123(C:\My Documents\Sanda\Magisterij SVE.doc1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd1237C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Magisterij SVE.asd"XD g ,  Q wj Ri {.= X  p  ~"  J%  +) mA) f+ p- 2gF. x[2 NU4 TiX7 I$PH)P\PjnP mhQ.<3mTB1I]@]E]F]G]H]I]J]K]L]M]N]P]R]S]T]W][]^]a]e]f]g]h]i]t]z]]]]]]]]]]ãģʣ  bddddĨ?@efRSccM^_wBCTUwxĮŮ23)i>?OPk@APQ%&SbcrsBCRS<rrHI_NOsfff   "'()@@@ A:AAA :@@@"A:A:(A:Ar/A:A7A:@GA:ARA:AW@XA@@@@ @AAA@@@ @$@*@2@:@N@V@`@n@A@@@A :@A@AH@A@@A":A@@AA@A@AA@@A@@@@@@@@@@@ @@@@@@"A&A(@*@.@0@4@6@8@<@DAH@JANAP@R@X@Z@r@tA|@~@@@@@A@@@@@@A@@A$:AAd:A@@@@@@@@@@@A@@@@A@A@@(@,@.@4A>A@@B@H@J@LAf:@FR@b@j@l@|@~A@@@@@A@AA@@@@`@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @&@,@0@2@6@<@@@B@H@J@X@Z@\@`@b@f@h@n@p@r@@  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~~"Qg wgx[2f+{Iw+XamA)nP= _X, XD{.="@dC$Eƀb'C$EƀCJb'IJO !!q'r'***RSTWXkpsy    "#%&'*+78<=?ADGLMNOUVWXYZ\Wbwb|b}b e g o r v x y z { | } ~                  ,-                              QQQQvvvv v v vvvvvvvvvv"v#v*v+v,v.v/v1v2v5v6v7v8]:];]<]=]>]@]E]F]G]H]I]J]K]L]M]N]P]R]S]T]W][]^]a]e]f]g]h]i]t]z]]]]]]]]]]ãģʣ  bddddĨ?@efRSccM^_wBCTUwxĮŮ23)i>?OPk@APQ%&SbcrsBCRS<rrrreee !&'(@@@ A4AAA 4@@@"A4A:(A4Ar/A4A7A4@GA4ARA4AW@XA@@@@@AAA@@@ @$@*@2@:@N@V@`@n@A@@@A 4@A@AH@A@@A"4A@@AA@A@AA@@A@@@@@@@@@@@ @@@@@@"A&A(@*@.@0@4@6@8@<@DAH@JANAP@R@X@Z@r@tA|@~@@@@@A@@@@@@A@@A$4AAd4A@@@@@@@@@@@A@@@@A@A@@(@,@.@4A>A@@B@H@J@LAf4@FR@b@j@l@|@~A@@@@@A@AA@@@@`@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @&@,@0@2@6@<@@h."I$PmhQ<3mT1I]@]E]F]G]H]I]J]K]L]M]N]P]R]S]T]W][]^]a]e]f]g]h]i]t]z]]]]]]]]]]ãģʣ  bddddĨ?@efRSccM^_wBCTUwxĮŮ23)i>?NOj?@OP$%RabqrABQR;qqGH^MNreee !&'(@@@ A<AAA <@@@"A<A:(A<Ar/A<A7A<@GA<ARA<AW@XA@@@@@AAA@@@ @$@*@2@:@N@V@`@n@A@@@A <@A@AH@A@@A"<A@@AA@A@AA@@A@@@@@@@@@@@ @@@@@@"A&A(@*@.@0@4@6@8@<@DAH@JANAP@R@X@Z@r@tA|@~@@@@@A@@@@@@A@@A$<AAd<A@@@@@@@@@@@A@@@@A@A@@(@,@.@4A>A@@B@H@J@LAf<@FR@b@j@l@|@~A@@@@@A@AA@@@@`@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @&@,@0@2@6@<@@@B@H@J@X@Z@\@`@b@f@h@n@p@r@@@v@x@v@x@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@A< @A @&@2@6@h:A>@>@b?@@@B@D@HAHAj:Ar:At:AHA:A"IA:AFI@TI@JA:@ KA:@ZK@L@N@PAR@:AR@l@LfAm@n@r@:A8t@:AuAv@ sA:@@sA:As@:A`u@6t@t@Rv@zA:@`zA @A@ @@A@, @@Z, @@, @A:@N, @@:@Z, @@B@H@J@X@Z@\@`@b@f@h@n@p@r@@@v@x@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@A< @A @&@2@6@h4A>@>@b?@@@B@D@HAHAj4Ar4At4AHA4A"IA4AFI@TI@JA4@ KA4@ZK@L@N@PAR@4AR@l@LfAm@n@r@v@zA4@`zA @A@ @@A@, @@Z, @@, @A4@N, @@4@Z, @G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1hrfrf%:&gjN.!0d MAGISTERIJ123123CompObjj0Table"7B@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@A< @A @&@2@6@h<A>@>@b?@@@B@D@HAHAj<Ar<At<AHA<A"IA<AFI@TI@JA<@ KA<@ZK@L@N@PAR@<AR@l@LfAm@n@r@<A8t@<AuAv@ sA<@@sA<As@<A`u@6t@t@Rv@zA<@`zA @A@ @@A@, @@Z, @@, @A<@N, @@<@Z, @G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1hrfrf%:& gjN.!G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"1hrfrf%:& gkN.!0d MAGISTERIJ123123*4<`W ^p;*JG l.bjbjَ < ]8lLBZl"irtO<-------$BDJ=-ii=-< --i!*-<`\  ,JRoot Entry F``\@Data 1Table$DWordDocument<     " !6#%&'()*+,-./012345SV:;<=>?@ABCDEFLMNOPQRzTUWpqrstvwx{|}~SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table9B  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,8 hp|   T.   MAGISTERIJ Title 6> _PID_GUIDAN{0d MAGISTERIJ123123CompObjj0Table9BG |.bjbjَ @ ]8l6AL^"[rtA< - - - - - - -$BDJ/-}[[}}/-.}  -} -[* -<  ,JRoot Entry F`@Data 1Table$DWordDocument@4D2DAC00-5B26-11D3-A33B-EDAAC9812478} Oh+'0h   $ 0 <HPX` MAGISTERIJAGI12323 Normal.dot12393Microsoft Word 8.0@ա@Ʈ@>GH@YgkNSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table[D      !67%&'()*+,-./012345SV8XTUWpYZ\]^_`abcdefghijklmnoqrstvwx  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,8 hp|   T.   MAGISTERIJ Title 6> _PID_GUIDAN{4D2DAC00-5B26-11D3-A33B-EDAAC9812478} Oh+'0h   $ 0 <HPX` MAGISTERIJAGI12323 Normal.dot12310Microsoft Word 8.0@ա@Ʈ@>GH@YgjN