Pregled bibliografske jedinice broj: 1243652
Liječenje plućne hipertenzije specifičnim vazodilatatorima u bolesnika s Eisenmengerovim sindromom – naša iskustva
Liječenje plućne hipertenzije specifičnim vazodilatatorima u bolesnika s Eisenmengerovim sindromom – naša iskustva, 2014. (ostalo).
CROSBI ID: 1243652 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Liječenje plućne hipertenzije specifičnim
vazodilatatorima u bolesnika s Eisenmengerovim
sindromom – naša iskustva
(Treatment of pulmonary hypertension with specific
vasodilators in patients with Eisenmenger syndrome
- our experience)
Autori
Gašparović K, Jakopović M, Pavliša G, Samaržija M, Lulić F, Puretić H, Žuljević E, Čikeš M, Anić D, Redžepi G, Džubur F, Hećimović A, Vukić Dugac A.
Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo
Godina
2014
Ključne riječi
liječenje plućne hipertenzije ; Eisenmengerov sindrom
(pulmonary hypertension treatment ; Eisenmenger syndrome)
Sažetak
Uvod: Eisenmengerov sindrom je najrazvijeniji oblik plućne arterijske hipertenzije uzrokovane kongenitalnim srčanim greškama. Tri su skupine lijekova do sada odobrene za liječenje endotelne disfunkcije plućnog krvožilja u ovih bolesnika: prostanoidi, antagonisti endotelinskih receptora i inhibitori fosfodiseteraze-5. Metode: Retrospektivna analiza podataka iz Registra plućne hipertenzije Klinike za plućne bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Od ukupno 33 pacijenta sa korigiranom ili nekorigiranom srčanom greškom u Registru koji prati pacijente od 2000. do 2014.god. njih 18 je liječeno specifičnim vazodilatatorima. Analizirani su demografski podatci te varijable koje utječu na procjenu funkcionalnog statusa pacijenta (NYHA status, šestominutni test hoda i saturacija arterijske krvi kisikom) prije početka liječenja i na posljednjoj kontroli. Rezultati: Od rujna 2000. do rujna 2014. god. liječeno je 18 pacijenata s verificiranim Eisenmengerovim sindromom. Svi pacijenti stariji su od 18 godina i 13/18 (72 %) su ženskog spola. Prosječna dob u vrijeme početka liječenja specifičnim vazodilatatorima je 34, 3 godine, a trajanje istog u prosjeku je 4, 4 godine. Pacijenti su liječeni bosentanom (11 pacijenata), sildenafilom (12 pacijenata), iloprostom (6 pacijenata) te kombinacijama navedenih, a jedan pacijent liječen je ambrisentanom. U ovih 18 pacijenata uključeno je 10 pacijenata sa VSD-om (od kojih jedan korigirani), četiri s ASD-om (1 korigirani), jedan pacijent s transpozicijom velikih krvnih žila, dva pacijenta s arteriovenskim kanalom i Downovim sindromom te jedan pacijent s aortopulmonalnim prozorom. Funkcijski status pacijenata značajno se poboljšao nakon uključivanja lijeka (NYHA 2, 2±0, 5 vs. NYHA 2, 8±0, 7, P=0.032). Saturacija arterijske krvi prije i nakon uvođenja lijekova nije se značajno mijenjala (satO2 87±8 vs.87±9%, P=0.941), kao ni nalaz šestminutnog testa hoda (hodna pruga 323±93 vs. 353±69 m, P=0.532). Zaključak: Liječenje plućne hipertenzije specifičnim vazodilatorima u skupini naših pacijenata ukazuje na dugoročni benefit s obzirom na poboljšanje funkcijskog statusa pacijenata. Nije uočen pad saturacije kisikom u ispitivanoj populaciji bolesnika.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biotehnologija u biomedicini (prirodno područje, biomedicina i zdravstvo, biotehničko područje)
Napomena
10 Congress of the Croatian Cardial Society with
International Participation- Prošireni sažetak.
Cardiologia Croatica 2014;9(9-10):429.