Pregled bibliografske jedinice broj: 1242495
Odijelo (ne) čini čovjeka – slučaj titularnih savjetnika ranog realizma
Odijelo (ne) čini čovjeka – slučaj titularnih savjetnika ranog realizma, 2016., diplomski rad, diplomski, Odjel za rusistiku, Zadar
CROSBI ID: 1242495 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Odijelo (ne) čini čovjeka – slučaj titularnih savjetnika ranog realizma
(Clothes (Don't) Make the Man – The Case of Titular Counselors in
The Early Realism)
Autori
Rudan, Sanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Odjel za rusistiku
Mjesto
Zadar
Datum
12.02
Godina
2016
Stranica
42
Mentor
Vidić, Adrijana
Ključne riječi
N. V. Gogol', F. M. Dostoevskij, kostim, titularni savjetnik, socijalna funkcija odjeće
(N. V. Gogol, F. M. Dostoevsky, costume, titular counselor, social function of clothes)
Sažetak
U radu je predstavljena analiza pripovijetki „Kabanica“ (1842.) i „Luđakovi zapisi“ (1935.) N. V. Gogolja te romana Bijedni ljudi (1946.) F. M. Dostoevskoga. Glavni junak u svakom od tri teksta je titularni savjetnik, činovnik koji je često bio tema u ruskoj književnosti. Svaki tekst otkriva funkcionalnost kostima i sadrži velik broj motiva odjeće koji skrivaju određeno značenje. Cilj rada je analiza distribucije uloge kostima u tekstovima različitih pripovjedačkih i žanrovskih oblika te analiza potencijalne evolucije motiva socijalne funkcije odjeće. U pripovijetkama „Kabanica“ i „Luđakovi zapisi“ evolucija motiva socijalne funkcije odjeće izražena je u transformaciji stare odjeće u novi, idealni kostim koji ima savršeno funkcionalno značenje. Prelaskom u novi status kralja Španjolske, glavni junak pripovijetke „Luđakovi zapisi“, Popriščin, šiva novi kostim koji odgovara društvenim normama te nadopunjuje njegovu (izmišljenu) društvenu ulogu. Glavni junak „Kabanice“, Bašmačkin, mijenja kostim čak dva puta te u konačnici dobiva idealnu generalsku kabanicu. Devuškin, junak romana Bijedni ljudi, s druge strane proživljava duhovnu evoluciju koja je izražena kroz njegovu percepciju kostima i materijalnog općenito. Svaki motiv u romanu poslužio je za izražavanje njegovih misli i shvaćanja socijalnog svijeta. Na kraju romana on odbacuje kostim i razvija se do razine duhovnog oslobođenja. Junak nastoji odgovarati društvenim normama, a okolina koja uvelike utječe na njegovo mišljenje i samosvijest kreira neprirodnog čovjeka. Svaki od navedena tri junaka u konačnici doživljava „(ne)sretno buđenje“ i „golotinju“ koja je suprotstavljena kostimu i iluziji u kojoj su živjeli dotad.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija