Naslov
Smisao smrti i umiranja. Religiozno iskustvo hrvatskih branitelja
(The Purpose of Death and Dying. Religious Experiences of Croatian War Veterans)

Autori
Tadić, Stipan ; Mihaljević, Vine

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Čovjek i smrt. Teološki, filozofski, bioetički i društveni pristup. Zbornik radova sa Znanstveno- stručnoga skupa 'Čovjek i smrt', održanog od 14. do 16. rujna 2016. godine u Zagrebu

Urednik/ci
Markešić, Ivan ; Marinić, Marko ; Kozjak, Boris ; Črpić, Gordan

Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar ; Hrvatsko katoličko sveučilište ; Posmrtna pripomoć Zagreb

Grad
Zagreb

Godina
2017

Raspon stranica
477-488

ISBN
9789537964559

Ključne riječi
hrvatski branitelji, umiranje, smrt, smisao života, žrtva
(Croatian war veterans, death, dying, thepurpose of life, sacrifice)

Sažetak
U religioznom iskustvu branitelja vidljivo je transcendentalno iskustvo kojem su branitelji radikalno otvoreni prema tajni, prema Bogu i njegovoj milosti koji postaje njihovim obzorjem slobode i spasenja. Sva njihova kategorijalna iskustva, prožeta su radikalnom otvorenosti Bogu, a ta iskustva se prepoznaju u njihovoj žrtvi, u njihovom iskustvu sigurnosti i mira, međusobnom povjerenju, odgovornom ispunjavanju njihovih zadaća primjerenih situaciji u kojoj se nalaze. Posebna pak religiozna iskustva su molitva, prihvaćanje religijskih simbola (krunice) i odnos prema njima te sudjelovanje branitelja u obrednim slavljima (ukoliko je to bilo moguće). Branitelji su se suočavali s evidentnom smrću u ozračju religioznog iskustva: sve predajem u Božje ruke. Sve. To je bila njihova molitva, religijski simboli su im bili zaštita i mir. Branitelji, upravo uz religiozno iskustvo tajne, Boga, postaju slobodnima, odgovornim i obdareni posebnom milosti izvršavaju svoje zadaće koje su im bile povjerene primjerenog ratnoj situaciji u kojoj su se nalazili. Nedokučiva je sloboda u religioznom iskustvu branitelja jer se posvema predaju nedokučivoj tajni, Bogu, koji ih posebnom milosti vodi k njihovom oslobađanju i spasenju. Vanjski izričaj tog religioznog iskustva branitelja postaje očit. Branitelji su nastojali, gdje god su prebivali, taj prostor obilježiti ili pak pretvoriti u sakralni prostor, sveti prostor, koji posebice nastanjuje i Bog. Tako su ispunjavali sakralnim simbolima gospodarske pastirske nastambe gdje su se nalazili za vrijeme obavljanja svojih braniteljskih dužnosti. Tu su imali i euharistijska slavlja, zajedničke ispovijedi, zajedno su molili. Ilustracije radi, navodimo primjer kako su vojni kapelani slavili svetu misu sredinom svibnja 1992. godine zajedno s nekoliko stotina branitelja kojima su podijelili zajednički sakrament odrješenja. Nakon nekoliko dana, srpski neprijateljski vojnici, četnici, zarobili su dva hrvatska branitelja, koja su masakrirali i mučki ubili. Istog dana neprijatelji su napali maljutkama gospodarski pastirski objekt gdje su se brojni branitelji odmarali nakon straže. I maljutka pogađa objekt. Probija jedan zid u visini skoro 2 metra, zatim prelijeće preko branitelja koji se odmaraju, probija drugi nasuprotni zid pri dnu, u visini otprilike 50 cm, te na kraju izvan objekta ispod vojnog teretnog vozila eksplodira. Maljutka je prošla kroz „sakralni prostor“ i, hvala Bogu, nijedan branitelj nije stradao. Istu večer izvučeni su in neprijateljskog prostora dvojica stradalih branitelja za koje su vojni kapelani, navečer, imali misu zadužnicu te su ih ispratili na vječni mir u njihovim mjestima rođenja. Nažalost, tu tužnu vijest, kapelani su saopćili obiteljima, koje su na kraju zahvalile Bogu, jer su njihova djeca, muževi, ispovjeđeni, primili svetu pričest prije stradanja, naime, opremljeni su svetim sakramentima. Bila je to velika utjeha za njih. Znakovito iskustvo! Ne samo da su sakralizirali mjesto boravka, nego su nastojali sakralizirati i sam „rov“. Religiozno iskustvo Boga, je posljednja sigurnost, i u njemu branitelji žive, usprkos izravnom sučeljavanju sa smrću. To, primjerice, možemo prepoznati kada su branitelji od praznih čahura, u rovu gdje teško prodire svjetlost jedino kroz puškarnicu, načinili oblik križa. I ništa više! Oružje odloženo i „šuti“. Važno je ozračje sakralnosti. Kao izvanjski izričaji religioznog iskustva branitelja nije bila tendencija samo to da oni sakraliziraju prostore gdje su boravili, nego su nastojali i redovno slaviti sveta vremena: Božić i Uskrs. Željeli su i sveto vrijeme obilježiti i slaviti, jer to je vrijeme koje pripada Bog, a oni su njegovi. Na kraju branitelji nisu samo nastojali sakralizirati prostor i vrijeme, nego su i svoje tijelo na poseban način obilježili svetim simbolima s jasnim religioznim iskustvom, zaštita: to pripada Bogu. Religiozno iskustvo hrvatskih branitelja je transcendentalno iskustvo koje je radikalna otvorenost branitelja prema Bogu, Tajni, te je to transcendentalno iskustvo bitno obilježilo sva druga kategorijalna iskustva branitelja, naime, cjelokupno njihovo djelovanje koje je bilo primjereno u situaciji rata u kojoj su se hrvatski branitelji našli te njihovo aktivno osobno i zajedničko sudjelovanje u pripremanju i sudjelovanju na religijskim obredima i susretima s vojnim kapelanima na ratištu. Ovo promišljanje o religioznom iskustvu branitelja i njihovom suočavanju s umiranjem i smrti završit ćemo s pripovijesti Waltera Dirksa o posjeti Romanu Guardiniju, koji je već bio smrtno bolestan, u kojoj „čovjek - teolog“ želi i sam pitati?, a koju pak donosi Rahner „Tko to doživi, neće zaboraviti što mu je starac na bolesničkom krevetu povjerio. On si neće dopustiti da ga se na posljednjem sudu samo pita, nego će i sam pitati ; on se pouzdano nada da mu onda anđeo neće uskratiti pravo odgovora na pitanje, na koje mu nije mogla odgovoriti nijedna knjiga, pa ni samo Sveto pismo, nikakva dogma ni učiteljstvo, nikakva 'teodiceja' ni teologija pa ni njegova vlastita: Zašto, Bože, do spasenja ti užasni zaobilazni putovi, patnja nedužnih, krivnja?“. Rahner zaključuje kako „nema nikakvog blaženog svjetla, koje bi rasvijetlilo mračni ponor patnje, osim Boga samoga. A njega se može naći samo, ako u ljubavi potvrdimo samo Božju neshvatljivost, bez koje on ne bi bio Bog“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA