Naslov
Literarnobiblioterapijski prinosi izgradnji identiteta
(Contributions of the Literary Bibliotherapy to the Identity Development)

Autori
Piskač, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Zbornik radova s IX. međunarodnog znanstvenog skupa Dijete i jezik danas - Dijete i jezični identitet, Osijek, 12. - 14. rujna 2019

Urednik/ci
Bakota, Lidija ; Karlak, Manuela

Izdavač
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti,

Grad
Osijek

Godina
2021

Raspon stranica
369-392

ISBN
978-953-6965-78-6

Ključne riječi
Literarna biblioterapija, identitet, identitetski identifikatori, transfer, emocionalni paralelizam, komunikacijska komplementarnost
(Literary bibliotherapy, identity, transfer, emotional parallelism, communication complementarity)

Sažetak
Premda se vode vrlo žive rasprave o tome što je identitet, je li on samo lajtmotiv koji se s vremena na vrijeme javlja u društvenim i humanističkim znanostima ili je on nužna životna konstanta, nekako nam je intuitivno jasno da život bez jasne slike o svome identitetu u njegovom kontinuitetu vodi u depresivna psihološka stanja, kao što nam je jasno i s druge strane da je razvijanje svijesti o identitetu jedan od presudnih faktora u izgrađivanju pozitivne slike o sebi. Kao pravi interdisciplinarni fenomen, identitet se zaista može objašnjavati iz gotovo svih znanosti i struka koje u sebi sadrže antropološku komponentu. U skladu s gledištima literarne biblioterapije kao jednog oblika biblioterapijske prakse, članak Literarnobiblioterapijski prinosi izgradnji identiteta temelji se na hipotezi da identitet koji izgrađujemo posredstvom književnosti nastaje iz transformacije podsvjesnih želja i strahova u identitetsku sliku o sebi. Dijete rođeno u svijet uspostavlja nepromjenjiv osobni identitet kroz svoj odnos s majkom, no kada se susretne s jezikom, a kasnije i književnošću, u skladu s osobnim identitetom iz književnosti će prihvatiti one identifikatore koji se uklapaju u njegov već postojeći identitet prema načelima emocionalnoga paralelizama i komunikacijske komplementarnosti. Literarnobiblioterapijski novum je u tome što literarna biblioterapija smatra da tekst postaje analitičarem koji pokreće odgovor čitatelja kao analiziranoga, odnosno pristajanjem na ulazak u proces analize teksta, čitatelj ujedno postaje i svojim analitičarem. Identifikatore koje je u toj analizi razlučio, čitatelj ugrađuje u već postojeću identitetsku matricu o sebi samome. Stoga uvođenje novih književnih djela u čitateljsko iskustvo djeteta, na način kako to čini literarna biblioterapija, pomaže djetetu usvojiti sve složenije identitetske identifikatore te na taj način sve jasnije stječe sliku o svome identitetu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost

POVEZANOST RADA