Naslov
Kako u koštac s kokcidiozom janjadi i jaradi?
(How to deal with coccidiosis in lambs and kids?)

Autori
Đuričić, Dražen

Izvornik
Gospodarski list (0350-3100) 181 (2022), 23/24; 75-75

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, ostalo, stručni

Ključne riječi
janjad ; jarad ; kokcidioza
(lambs ; kids ; coccidiosis)

Sažetak
Kokcidioza je parazitarna bolest brojnih vrsta domaćih životinja, osobito sisavaca i ptica, prouzročena praživotinjama iz reda kokcidija. Uzročnik je mikroskopski sitna jednostanična praživotinja (protozoa) koja stvara spore. U ovaca i koza, kokcidiozu mogu uzrokovati kokcidije iz roda Eimeria. Unutar ovog roda postoji desetak vrsta od kojih nisu sve vrste patogene. Svaka vrsta je specifična za domaćina pa tako one koje parazitiraju u ovaca ne parazitiraju u koza i obrnuto. Životni ciklus ovih parazita je vrlo kompliciran s nekoliko razvojnih stadija. Razlikujemo stadij slobodnog života koji se odvija izvan životinje i parazitski stadij koji se odvija u crijevima domaćina. Okruglasta ili jajolika struktura kokcidije naziva se oocista, a prenosi se izmetom zaraženih ovaca i koza. Oocista mora proći kroz razdoblje razvoja koje se naziva sporulacija. Nakon sporulacije, oociste su vrlo otporne na uvjete okoliša i ne mogu ih uništiti obični dezinficijensi. Kad ovca ili koza proguta sporuliranu oocistu na travi ili u hrani, sporozoiti koji se nalaze u oocisti se oslobađaju i ulaze u stanice koje oblažu tanka crijeva. Cijeli životni ciklus traje oko 14 dana. Najčešće obolijeva janjad i jarad u dobi od 1 do 6 mjeseci, a najosjetljiviji su u dobi od 4 tjedna. Stresno razdoblje u životu janjadi ili jaradi koje pogoduje izbijanju kokcidioze i mnogih drugih bolesti je ubrzo nakon odbića. Odrasle životinje uglavnom su imune na djelovanje parazita, ali služe kao izvor infekcije. Janjad i jarad najčešće boluje od supkliničkog oblika kokcidioze pa ne pokazuju očite znakove bolesti, ali manje jedu, imaju slabu konverziju hrane i prirast te zaostaju u rastu. Kod kliničke kokcidioze bolesne životinje puno piju, ali ne jedu. Zaostaju u rastu, mršave, imaju neurednu i grubu dlaku. Izražena je bol u trbuhu, uslijedi vodenast, žutosmeđi proljev s primjesama krvi ili sluzi nakon čega slijedi teška dehidracija i smrt. Mogu uginuti već za 3-5 dana od početka bolesti. Liječenje i preventivna terapija se provode sustavno, čitavog stada, a mogu se koristiti amprolij, sulfonamidi, toltrazuril i diklazuril. Preventivne mjere se odnose na održavanje higijenskih uvjeta, redovitog čišćenja objekata i prostora gdje životinje borave.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA