Naslov
Događaj slike, trag tijela. Estetika performativnosti u slikarstvu Julija Knifera
(Image Event, Body Trail. Aesthetics of Performativity in Julije Knifer's Painting)

Autori
Ramljak Purgar, Mirela

Izvornik
Quorum (Zagreb) (0352-7654) (2012), 1-2-3; 385-415

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, stručni

Ključne riječi
Julije Knifer, slikarstvo, performativnost, gesta, ponavljanje
(Julije Knifer, painting, performativity, gesture, repetition)

Sažetak
I prije no što se moglo u javnosti vidjeti dokumentarni film o Juiiju Kniferu, naime na izložbi iz 2014. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, pod nazivom "Bez kompromisa", kada je demonstrativno umjetnik povlačio gestom trag grafita po papiru, autorica je zašla u područje performativnog (pozivajući se na tekstove Erike Fischer-Lichte (2004) i Richarda Schechnera (2006)), jer je iza čiste geometrije prepoznala trag tijela, fizičku procesualnost, u vezi s intelektualnim naporom koji joj prethodi. Tzv. kazališno meandriranje, izvedeno iz interpretacije pojma performativnosti Judith Butler, prema kojoj je tijelo unutar nekog prostora unaprijed određeno prethodno danim "režijskim uputama", kod Knifera proizvodi paradoks: minimalno vidljivo je ono što se tiče identiteta, a izvodi se u procesu rada, i maksimalno vidljivo kao ono što se izvodi na matrici subverzije, jer predstavlja - stilizirano u pojedinačnim činovima (Butler performativno tumači kao 'stilizirano ponavljanje činova", a odnose se na 'tjelesne radnje') - meandrima - performativno izvođenje. Autorica reintepretira kontradiktornost nekih prethodnih interpretacija, koje, premda naglašavaju ponavljanje, a ne evoluciju, tu istu evoluciju uvode u diskurz. Autorica će taj paradoks razriješiti u načelu što ga umjetnik uvodi od početka svojega rada, a to je "iskaz odnosa prema beskonačnosti i prema granici, kao izvjesno treniranje slobode". Autorica uzima u obzir interpretacije Zvonka Makovića (2002 ; i njegovo teoretiziranje o pojmovima niza, vremena, prisutnosti odsutnosti, ali i "zasićenja crnilom" u interpretaciji radova grafitom) i Sonje Briski Uzelac (2008 ; koja piše o teoriji palimpsesta, koja implicira performativnost kontekstualne podloge): teoretičaraka, ističe autorica, definira proces kao palimpsest, odnosno kao 'performativni čin koji potvrđuje umjetnikovo mentalno i fizičko postojanje'. Teoretičarka će se složiti s Paulom Schimmelom koji 1998. piše o događaju, pozivajući se pak na H. Rosenberga, kada određuje poslijeratnu umjetnosti, kada temom umjetnosti postaje sam proces nastajanja umjetnosti i težište umjetnosti na funkciji djelovanja. Ovu spoznaju autorica povezuje s Kniferovom verzijom akcionizma, naime, zanos povezivanja nanosa grafita s onime što je je rezultat tog djelovanja i to u prisutnosti tijela u tom tragu. Konačno, povezujući vlastitu s interpretacijom Shoshane Felman (1993), zaključujući kako se kod Knifera ne radi o vezi erotike i lingvistike, nego o povezivanju pojma slobode i performativnosti, autorica predlaže viđenje performativnosti kao dijalektičke igre suprotnosti, između konstativnog i performativnog - u horizontalama i vertikalama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA