Naslov
Laboratorijski predskazatelji razvoja sindroma aktivacije makrofaga u djece sa sistemskim tipom juvenilnog idiopatskog artritisa
(Laboratory predictors of the development of macrophage activation syndrome in children with systemic juvenile idiopathic arthritis)

Autori
Kifer, Nastasia ; Šestan, Mario ; Held, Martina ; Kifer, Domagoj ; Frković, Marijan ; Jelušić, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Reumatizam 69, Suppl. 1 / Grazio, Simeon - Zagreb, 2022, 43-43

Skup
24. godišnji kongres Hrvatskoga reumatološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 27.10.2022. - 30.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
sindrom aktivacije makrofaga ; sistemski tip juvenilnog idiopatskog artritisa
(macrophage activation syndrome ; systemic juvenile idiopathic arthritis)

Sažetak
Uvod. Sindrom aktivacije makrofaga (MAS) ozbiljna je komplikacija sistemskih upalnih poremećaja, koji se najčešće javlja u sistemskom tipu juvenilnog idiopatskog artritisa (sJIA). Disfunkcionalni imuni odgovor dovodi do pretjerane upalne reakcije uzrokujući hipersekreciju proinflamatornih citokina koja može biti životno ugrožavajuća. Ispitanici i metode. Retrospektivno su prikupljeni podaci djece oboljele od sJIA Referentnog centra za pedijatrijsku i adolescentnu reumatologiju. Laboratorijski podaci su prikupljeni na početku hospitalizacije (T1) i prije uvođenja imunosupresivne terapije (T2), tada bez simptoma MAS-a prema kriterijima EULAR/ACR/PRINTO iz 2016.g. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine, ovisno o tome jesu li ili nisu razvili MAS tijekom daljnjeg tijeka bolesti. Analizirani su feritin, AST, ALT gGT, LDH, trigliceridi, fibrinogen, D-dimeri, CRP, hemoglobin, broj leukocita, neutrofila i trombocita. Rezultati. Analizirali smo laboratorijske podatke 32 bolesnika, od kojih je 5 razvilo sindrom aktivacije makrofaga. 59% bolesnika je bilo muškog spola, bez razlike u spolu nakon podjele u dvije skupine. Medijan (raspon) dobi bolesnika s MAS-om je bio 1, 24 (1, 2–16, 9) godina, a bez MAS-a 10, 6 (0, 87–17, 4) godina. Na početku hospitalizacije nije bilo razlike u laboratorijskim podacima između bolesnika kojisu kasnije razvili MAS i onih koji nisu. Razine feritina bile su statistički značajno više u drugom mjerenju prije uvođenja imunosupresivne terapije kod bolesnika koji su kasnije razvili MAS (p = 0, 003, medijan 3411, 8 ug/Lvs 314, 35ug/L), kao i razine AST-a (p = 0, 014, medijan 67 UI/Lvs 27 UI/L). Hemoglobin je bio značajno niži u skupini koja je kasnije razvila MAS (p = 0, 022, medijan 90 g/Lvs 105 g/L). Pri analizi same veličine promjene laboratorijskih nalaza od T1 do T2 između dviju grupa nije uočena značajna razlika. Zaključak. Feritin, AST i hemoglobin pokazali su se značajnima u bolesnika koji su razvili MAS te bi mogli imati ulogu predskazatelja onih oboljelih od sJIA kojima prijeti razvoj MAS-a. Veće istraživanje je potrebno kako bi se istražila mogućnost primjene ovih laboratorijskih parametara i njihove točne vrijednosti kao predskazatelja MAS-a.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA