Pregled bibliografske jedinice broj: 1234074
Hermeneutički problem jezika znanosti
Hermeneutički problem jezika znanosti // Filozofija između znanosti i religije. Jezik filozofije, znanosti i religije / Pešić, Boško ; Sekulić, Damir (ur.).
Osijek: Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2018. str. 28-29 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1234074 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hermeneutički problem jezika znanosti
(Hermeneutic problem of the language of science)
Autori
Uzunić, Mislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
ISBN
978-953-314-112-1
Skup
Filozofija između znanosti i religije. Jezik filozofije, znanosti i religije
Mjesto i datum
Jankovac, Hrvatska, 08.06.2018. - 10.06.2018
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
filozofija znanosti, znanstvena tradicija, postpozitivizam, hermeneutika znanosti
(philosophy of science, scientific tradition, postpositivism, hermeneutics of science)
Sažetak
Jezik znanosti, kao niz praksi i teorija kojima se podaci dobivaju, tumače i komuniciraju, uzima se kao nit koja omogućuje objektivni prijenos spoznajâ budućim znanstvenim istraživanjima. Postpozitivistička je filozofija znanosti, međutim, ukazala da je znanost obilježena naglim skokovima i promjenama u metodologiji, a ne postupnom akumulacijom znanja. Drugim riječima, napredak u znanstvenoj praksi i teoriji promjena je cjelokupnog sustava mišljenja i djelovanja, koji se ujedno etablira i kao referentna točka daljnjih znanstvenih proučavanja koja svoju validnost modeliraju prema utemeljenim paradigmama objektivnosti. Ono što su mislioci poput Kuhna, Feyerabenda i Lakatosa samo navijestili, a to je utjecaj dominantne znanstvene tradicije na pojedine znanstvene prakse, hermeneutika je već razradila u obliku hermeneutičkog kruga, inzistirajući da svaka tradicija, a ne samo znanstvena, daje matricu unutar koje se odvija svako ljudsko djelovanje i razumijevanje, pa tako i znanstveno. Uviđa se da jezik znanosti nema samo metodološko-znanstveni okvir unutar kojeg djeluje, nego i kulturno-historijsko nasljeđe koje ga uvijek određuje. Ove spoznaje za sobom povlače dva zaključka. Prvo, jezik znanosti, koji bi trebao osigurati objektivnost te ljudske prakse, nikada ne može djelovati izvan okvira kulturno-povijesne tradicije u kojoj se nalazi, što mu a priori uklanja aspekte objektivnosti i ahistoričnosti. Drugo, zbog takve naravi znanstvene, ali i svake druge ljudske prakse, znanost se uvijek nužno bavi razumijevanjem svog predmeta istraživanja, tj. tumačenjem koje je uvijek ograničeno, ali i omogućeno unutar tradicijskog okvira. U tom smislu, problem jezika znanosti ujedno je i problem hermeneutike kao discipline koja se bavi problemom tumačenja i razumijevanja u najširem smislu i koja nudi filozofska oruđa za nove i obuhvatnije uvide u navedenu problematiku.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija