Naslov
Stadion Maksimir - sportska arhitektura Vladimira Turine
(Maksimir Stadium - sports architecture by Vladimir Turina)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2020

Ključne riječi
Muzej grada Zagreba ; Vladimir Turina ; arhitekt vizionar ; međunarodna recepcija ; sportska arhitektura ; konstruktivizam ; pejzažna arhitektura ; Stadion Maksimir ; Olimpijski stadion Banjica ; Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. ; Hotel Plitvice ; Centar za zaštitu majke i djeteta ; Narodno kazalište, Zenica ; Olimpijski stadion, Teheran ;
(Zagreb City Museum ; Vladimir Turina ; international reception ; sports architecture ; constructivism ; landscape architecture ; Stadium Dinamo in Maksimir ; the Olympic Stadium Banjica in Belgrade ; Rijekas Flexible Swimming Pool from 1949 ; the Hotel Plitvice ; Centre for the Protection of Mother and Child ; the National Theatre in Zenica ; the Olympic Stadium in Teheran)

Sažetak
Studijska izložba iz fundusa Stadion Maksimir (sportska arhitektura Vladimira Turine) održavala se u Muzeju grada Zagreba od 23. prosinca 2020. do 28. ožujka 2021. te je produžena do 23. svibnja 2021. Izložba je produžena s obzirom na velik interes posjetitelja te dosada neviđenu prisutnost u elektroničkim i tiskanim medijima šireg spektra (od znanstvenog, kulturnog, vjerskog do sportskih i drugih programa), što govori o prilagodljivosti široj publici, ali prije svega o kompleksnosti i kvaliteti projekta, bitnosti, aktualnosti i intrigantnosti teme (posebno s obzirom na budućnost Stadiona Maksimir) koja je po prvi put znanstveno interpretirana. Izložba je doprinos na području povijesti umjetnosti, teorije i povijesti hrvatske arhitekture-urbanizma 20./21. stoljeća, zaštite i očuvanja vrijedne graditeljske baštine svjetskih značajki – njene afirmacije i prezentacije u nas i u inozemstvu, što potvrđuje i velik odaziv publike, posebno profesora i studenata Arhitektonskog fakulteta (muzealaca, sportske publike, političara). Lajtmotiv izložbe koji prožima njen sadržaj (kao i sugestivan projekt postava) – atmosferu, i poruka generalno jest: ipak je iza svega toga SUŠTINA STVARI – ČOVJEK. ON I NJEGOVA AMBICIJA, ON I NJEGOVA EMOCIJA MJERILO SU VRIJEDNOSTI SVAKOG PROSTORA. U ARHITEKTURI NARAVNO. (V. Turina, 1963e). Izložba je također doprinos muzejskoj struci u svim aspektima, posebno zbog znanstveno- dinamično-emocionalnog pristupa muzeološke interpretacije same teme, „posebne energije, emocionalnog, 'osobnog'“ (A. Čeko, d.i.a., u: Kvartal, IPU). Uklapanjem u situaciju razmjerno skučene parcele uz Maksimirsku cestu, otvaranjem izvanredne vizure na maksimirsku šumu i Medvednicu u daljini te visokom razinom oblikovanja cjeline i detalja, Stadion Maksimir iznimno je djelo sportske arhitekture. Cilj je izložbe dati povijesni presjek, kontekstualizirati i naglasiti važnost Stadiona i okolnog prostora kao inspirativnog okruženja, emocionalne čimbenike (mitski Maksimir), afirmirati taj prostor kao izvorišnu točku zagrebačkog sporta, njegovu arhitekturu i urbanizam, povezanost s klubom, navijačima, čovjekom, s gradom i šumom-parkom Maksimirom (memorija mjesta, duhovnost fenomena). Pritom je važna i činjenica da je GNK Dinamo sportski simbol Zagreba, ali i puno više od toga, jer je nogomet u svijetu danas univerzalna vrijednost ; Dinamo je rekorder u povijesti finala svjetskih prvenstava po broju svojih bivših i aktivnih igrača. Izložba je rezultat dugogodišnjega znanstvenog istraživanja (temelji se na doktorskoj disertaciji autorice, uvažavajući znanstvene doprinose suradnika i kolega na polju sportske arhitekture, i šire), a njen sadržaj postupno je stvarao konačan izgled i atmosferu. Budući da Stadion Maksimir nije samo arhitektonski sklop, nego i dinamičan prostor za rad, nadmetanje u sportu, navijanje, druženje, glazbene spektakle, građa za izložbu je sadržajno i produkcijski šireg obuhvata, znanstveno interpretirana, a istodobno ne želi biti pravolinijska. Riječi su također gradbeni sloj prostora i ravnopravan segment ostaloj građi (Vukadin-D., H., Arhitekt Vladimir Turina, doktorska disertacija, FFZG, 2012., građa – fundus MGZ). Kao što je iz samog naslova izložbe razvidno, usko su povezane dvije glavne teme: Stadion Maksimir kroz povijest i danas te naglasak na projekte arhitekta Vladimira Turine i posebno njegove projekte sportske arhitekture. Kroz nekoliko podtema kontekstualizirane su u prostoru i vremenu pojedine dionice dviju glavnih tema, kao i uloga Vladimira Turine u kontekstu hrvatske i svjetske arhitekture 20. i 21. stoljeća, čiji su projekti i danas izazov i inspiracija, zastupljeni na svjetskim izložbama, bijenalima suvremene arhitekture i drugdje. Izložbu čine dvije skupine predmeta: izvorni nacrti, fotografije i publikacije etapa projektiranja i izgradnje Stadiona Maksimir (1945. – 1969.) i drugih građevina sportske arhitekture Vladimira Turine (1941. – 1968.) te raznorodni predmeti koji objašnjavaju navedenu građu [riječi su također gradbeni sloj prostora]. Za izložbu su izrađene makete presjeka zapadne i istočne tribine te je posuđena maketa cjeline stadiona s Arhitektonskog fakulteta. S obzirom na izvornu visokoestetiziranu koncepciju Stadiona Maksimir (na tragu svjetskih zbivanja), koji je u vrijeme izgradnje zadovoljavao kriterije tada suvremenoga sportskog objekta, danas je situacija bitno drugačija. Od kraja 20. stoljeća rađene su brojne studije njegove rekonstrukcije, za sada samo djelomično izvedene. Unatoč građevnim intervencijama, Turinin pristup „otvorene pejzažne arene” nije u potpunosti kompromitiran, kao ni njegove izvorne tribine na zapadu i istoku, koje su integralni dio cjeline. Izložba počinje i završava (krug!) s današnjim stanjem Stadiona Maksimir, što sugerira da se nakon strateške detaljne analize postojećeg stanja, studije stanja konstrukcije i opsega investicije pri saniranju posljedica potresa u daljnjim radovima na revitalizaciji stadiona trebaju konzervirati izvorne tribine na zapadu i istoku, koje su integralni dio cjeline, kako bi se stadion u budućnosti sačuvao od daljnjih degradacija radi valorizacije izvornih kvaliteta vrijednoga kulturnog nasljeđa. Temeljna je činjenica da je Stadion Maksimir u suodnosu s prostorom Sportsko- rekreacijskog centra Svetice, šumom, kao i dijelovima ničega – praznine, uza sve emocionalne čimbenike vezane za klub i lokaciju, zadržao sugestivnost i snagu prostora. U kontekstu aktualnog stanja Stadiona Maksimir, sugerira se kako današnji stadioni trebaju postati mjesta kolektivnog doživljaja na kojima će se naći svi aspekti života na jednome mjestu, ne izgubivši pritom primaran odnos prostor – čovjek. Stari ambijenti. Spontano, harmonično, ljudsko (V. Turina, 1963c). U kontekstu odnosa prema baštini – izvornim stadionima danas (tj. odnosa staro – novo), komparativno su prezentirani i europski primjeri, a čini se da su najsugestivnija rješenja ona koja ciljaju na kvalitetnu rekonstrukciju – dogradnju, kada, u svome izrazu snažna, arhitektura sama djeluje, a ispod toga diše izvanvremensko tijelo – nasuprot scenografiji, naglašenoj ikoničnosti, kompozicijskom kloniranju tadašnjih i današnjih stadiona. Dodana vrijednost izložbi jest integracija znanosti – povijesti umjetnosti i muzeologije, jer se ne radi isključivo o faktografsko-kronološkom pristupu, nego je to samo baza za slojevit, teorijski i sintezni pristup, što se iščitava iz strukture tematskih cjelina izložbe, kao i opsežnih legendi. Tematske cjeline daleko su šireg obuhvata negoli je to isključivo arhitektonsko- urbanistička problematika Stadiona Maksimir i sportske arhitekture općenito – prikazani su i drugi antologijski, vizionarski projekti (primjerice Narodno kazalište Zenica, Dječja bolnica u Klaićevoj ul., Zagreb), a temeljno je da se kroz izložbu iščitava duh vremena, promišljanje prostora u razdoblju od vremena neposredno nakon Drugoga svjetskog rata pa do danas u našoj sredini i inozemstvu, unutar svjetskih tokova. Potonje poglavito kroz poziciju arhitekta Vladimira Turine kao profesora Arhitektonskog fakulteta (i na inozemnim sveučilištima – Berlin, Salzburg) te njegove kontakte sa svjetskom arhitektonskom scenom (Le Corbusier, Oscar Niemeyer i drugi), a sve to u odnosu na njegove suvremenike, kao i kasnije generacije arhitekata koje su prenosile njegovu misao. Posebna je vrijednost na izložbi i Turinina bibliografija, problematizirajući struku i njene težnje prema „prostornoj humanizaciji, skladu“, upozoravajući i na problematiku odnosa investitor-arhitekt, autorskih prava, suprotstavljajući pojmove „tezga – laička interpretacija – neznanje“ i „prava uvjerenja, visoki ciljevi“, i drugo. Autorica izložbe Hela Vukadin-Doronjga dobila je dvije Nagrade i njen rad je prepoznat u svim aspektima-kategorijama: 1/ Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za izložbu za 2020. godinu – za izložbu Stadion Maksimir (sportska arhitektura Vladimira Turine) ; 2/ Godišnju nagradu Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji za istraživački rad koji je rezultirao izložbom iz fundusa Stadion Maksimir (sportska arhitektura Vladimira Turine): izložba je ogledni primjer komunikacije jednog muzeja sa stanovnicima njegova grada (povjerenstvo DPUH). Spomenimo da je u tijeku izrada izložbe u virtualnoj formi te film koji nastaje u suradnji s Komorom arhitekata, a koji će uz znanstvene doprinose izložbe biti podloga budućim natječajima, konzervatorskim i drugim strateškim studijama vezanima uz Stadion Maksimir, dodatno stoga što je i kroz dulje razdoblje bio zaštićeno kulturno dobro, sve dok 2000. godine zaštita nije skinuta skinuta (sudionici filma: studio 3LHD M. Dabrović ; profesori AF-a V. Kasun, H. Njirić i L. Modričin ; Z. Belošević, ing. građ. – statičar, R. Loher i drugi). K tome, izložba je u sklopu Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2020. godini prezentirana u Vili Zagorje (24. travnja – 8. svibnja 2021.) ; a segment izložbe prezentiran je i u sklopu samostalne izložbe arhitekata Ivanišin.Kabashi koji su projektanti postava izložbe Stadion Maksimir (Projekti i stvari, Ivanišin.Kabashi.Arhitekti, 2021. – knjiga, izložba, „Oris kuća arhitekture“, 8. 7. 2021.). [doc. dr. Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi, Rudolf Raspudić ; Grafičko oblikovanje: Bilić_Műller studio]

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA