Naslov
Iskorak Vladimira Turine
(The breakthrough of Vladimir Turina)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2006

Ključne riječi
Ključne riječi Vladimir Turina ; arhitekt vizionar ; međunarodna recepcija ; sportska arhitektura ; konstruktivizam ; pejzažna arhitektura ; Stadion Maksimir ; Olimpijski stadion Banjica ; Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. ; Centar za zaštitu majke i djeteta ; Narodno kazalište, Zenica ; Olimpijski stadion, Teheran ;
(Vladimir Turina ; visionary architect ; international reception ; sports architecture ; constructivism ; landscape architecture ; Stadium Dinamo in Maksimir ; the Olympic Stadium Banjica in Belgrade ; Rijekas Flexible Swimming Pool from 1949 ; Centre for the Protection of Mother and Child ; the National Theatre in Zenica ; the Olympic Stadium in Teheran)

Sažetak
(...): Ovo je pismo čudno... možda je i čudno, svakako je istinito i pisano jezikom trenutka (...) pisano svime samo ne lažju koju oboje ne volimo, odnosno koju toliko mrzimo do korijena. (…) i vas su obmanjivali, i mene su obmanjivali… i vaša je sudbina u neku ruku slična mojoj…, i ne čudite se ničemu jer je na ovom svijetu sve ipak moguće. Ja sam se uvjerio – da samo treba imati hrabrosti trenutka da se brane pređu i dodirne druga obala. V. Turina. Emocija, ekspresija, intenzitet, duhovna dimenzija, presudni su u iščitavanju cjelokupnog djela arhitekta Vladimira Turine. Avangardni izazov koji izbija iz njegova intenzivna stila života i djela, nametnuo se tijekom istraživanja kao dominantan. No, suprotno avangardnom negiranju tradicije Turinina avangardna specifičnost krije se u istodobnom prihvaćanju i neprihvaćanju – u fleksibilnosti, mogućnosti... Vremenski okviri u kojima ga pratimo i promatramo su 1940-te, 1950- te, 1960-te... Pod pojmom “iskorak“ podrazumijevam nešto izvan i iznad prosjeka i presjeka generacije, što ga nadilazi pojedinac. Turina je bio svoj, a to znači da nije pristajao na brojne kompromise: ...nisam arhitekt-poltron, a što je danas moderno. U svojim tekstovima Turina demistificira društvo, smije se licemjerju, hipokriziji, mediokritetstvu, pozerstvu, laži koje je, prezirući ih, ismijavao… Prezentacijski kriterij izložbe svakako nije bio prikazati sva djela, nego samo ona koja su paradigmatska – koja očituju Turinin stvaralački rukopis i po kojima je on prepoznatljiv. Stoga je težište dato na konstruktivizam i grafizam, kojima je ponajviše utjecao na svoje studente. Tome bih pridodala još i literarnu komponentu, koja se je tijekom istraživanja nametnula svojom bitnošću. Kada je riječ o konstruktivizmu, to je rafinirani konstruktivizam estetike betona – Maillartove, Nervieve, niemeyerovske estetike – to je njegov životni san. Kada je riječ o grafizmu ili literaturi, to je eksplozija grafizma/grafije/sintakse/riječi. Kao predstavnik poslijeratnoga egzistencijalizma, Turina je okrenut sebi, čovjeku-individui. Tako su intonirani svi njegovi tekstovi, bez obzira jesu li stručno-teorijske ili privatne naravi. Takve su njegove skice (presjeci, tlocrti) s uvijek prisutnim ljudima u pokretu, koji nose svoje brige i probleme. Upravo tome je stremio u arhitekturi koja je: ...stvaralačko područje, toliko vezano za čovjeka i stepen njegove svijesti. (…) vezana uz čovjeka i individuu. Zdrav si koliko se osjećaš zdravim. Travis Bickle (Robert De Niro), Taxi Driver, M. Scorsese, 1976. Prva razina prezentacije obuhvaća pet kraćih cjelina koje su kontekstualno polazište i temelj za razumijevanje dosega i značenja cjelokupnog djela Vladimira Turine (Banja Luka 1913. – Zagreb 1968.) - izvanredni profesor, projektant, konstruktor, kritičar i teoretičar arhitekture i urbanizma, majstor grafizma, vrstan pedagog, lucidan literat. Ovdje je težište dato njegovoj literarnoj građi i emocijama. Tako prvu grupu izložaka čine neobjavljeni rukopisi (i prepiska), nastali u razdoblju između 1942. i 1944. U bijegu od/iz te ratne svakodnevnice, Turina se posvetio prevođenju. Prevodio je knjigu Odgoj ličnosti svjesnom autosugestijom, autor koje je Emile Coūe, te ga je ovaj čin već vrlo rano pozicionirao u jedan drugačiji i nesvakidašnji kontekst, u kojem je duhovna dimenzija postala dominantna (tada je Turina imao samo 31 godinu). Knjiga je pisana 1932. god., a inspirirana Freudovom metodom psihoanalize.To je background kojem je i Turina pripadao. Osjećaj izolacije, iskupljenja svijeta... a sve pokreće ljubav. Sve je to krug koji se okreće: revolt, bunt, manirizam, nonkonformizam, druge obale – što je pokretalo i Turinu. Sukob pojedinca s vremenom/društvom, s konvencijama (tip usamljenog pojedinca). Pozitivne i negativne strane pedesetih i šezdesetih, te mnogi i danas aktualni problemi s područja arhitekture i urbanizma, moći će se najbolje iščitati kroz Turininu bogatu bibliografiju (posebice 1960-ih godina kada je objavio seriju članaka u tjedniku Telegram tematizirajući humane ambijente u suvremenom urbanizmu i arhitekturi). Na izložbi su prezentirani ključni, i danas aktualni tekstovi koji nas potiču na razmišljanje – gdje smo danas? Turinine preokupacije i lajtmotivi tekstova su: potpisivanje ugovora – menadžerska arhitektura – business – arhitekt poltron – funkcionalno – komercijalna arhitektura ; arhitektura = prostorna poezija ; arhitekt – ugrožen i anoniman ; arhitekt – investitor – autorska prava – nerealizirani projekti ; nehumanizam našeg doba ; pitanja zaštite (npr. Dinamov stadion) ; arhitektonska sinteza s dominantnim ekonomskim faktorom: Nadolaze nova vremena. Lomovi stoljeća (…) nema vremena. Menadžerska bolest. Zaradite novaca! (…) sve je u vrtlogu novog ritma.V. Turina Moj dragi prijatelju, vi ste malo pred svima napredniji u idejama… Dobri prijatelju Vladimir Turina, (…), Le Corbusier, Pariz, 23. veljače 1950. (…) zapadna je tribina namreškana siva ploča, zaustavljena u lebdenju i primaknuta uz nasip, oslobođena i dalje nametljivog doticaja s tlom. Ona laka i prozračna leži na svojim dinamičkim pothvatačima iz kojih je nestalo svakog suviška materijalnosti, a ostala sama inkarnacija sile sapete u betonu i sprovedene u tlo. V. Turina Baš kao u svojim tekstovim, tako je i u arhitekturi Turina prostornu dinamiku, mogućnost preobrazbe i metodu kontrasta podredio sadržaju i emociji. Tako je, primjerice, u težnji za postizanjem intime čovjeka/prostora kao polazište za realizaciju Centra za zaštitu majke i djeteta poslužila izrazito senzualna istoimena fotografija ; postiže to i izrazito rafiniranim detaljima interijera (npr. ultramoderno – čisto, monokromno/crno stubište Centra). Turina istodobno majstorski rješava zahtjevne konstrukcijske zadatke stadionskih gradnji. Posebice se to odnosi na bezbrojne "konstruktivne igre" zapadne tribine Dinamova stadiona, kao i njegove cjeline – naglasak je na prozračnosti-otvorenosti pejzažne arene prema sjeveru (otkud cirkulira zrak iz maksimirske šume, tj. s Medvednice). Nadalje, u fluidnosti i polivalentnosti Delte, koje su lajtmotivi: prototip – pokretna tribina – kružna hala (riješena u konstruktivnom sistemu "ljuske") – pejsaž – prozirno, a što je bilo revolucionarno i nedostižno u svoje doba. Jer, prostor natkrit prozirnim materijalom bio je i za Europu tada (neposredno nakon rata) nezamisliv i teško izvediv zadatak. Bez obzira na prijevod Le Modulora, te na činjenicu da se u razdoblju između 1951. i 1954. dopisivao s Le Corbusierom, a kojem je u svojim tekstovima dao dosta mjesta, te bez obzira na činjenicu što su i jedan i drugi bili fascinirani iskonom, Balkanom..., Turina je formalno bio bliži lecorbusieovcima (ciamovcima) novijeg datuma. To su Pier Luigi Nervi, Robert Maillart i Oscar Niemeyer. Estetika betona (rafinirani konstruktivizam) – konstrukcija – čime je Turina bio opsjednut (iz L'architecture d'aujourd'hui, časopisa u kojem je objavljivao svoje projekte, saznajemo da se čak konzultirao sa stručnjacima Betonskoga instituta u Madridu, a vezano za temu rješenja - sistema "ljusaka"). Turina je u svojoj zaokupljenosti sportskom arhitekturom u Niemeyeru prepoznao arhitekta koji je u tom pogledu išao naprijed (1951. godine mu piše, a osnovni motiv nastanka pisma je Turinina želja da jedan broj Arhitekture u cijelosti posveti upravo brazilskoj gradnji). (…), ipak je iza svega toga suština stvari - č o v j e k. On i njegova ambicija, on i njegova emocija mjerilo su vrijednosti svakog prostora. U arhitekturi naravno. V. Turina Posebno važnu ulogu na izložbi ima ZVUČNA KULISA koja objedinjuje sve razine prezentacije, a koja nije birana isključivo prema kriteriju vremena u kome je Turina živio i stvarao – ona je bezvremenska. Kriterij odabira bio je Turinin modus vivendi (duh, temperament – intenzivni stil života, sudbina iskoraka), a koji se jasno zrcali iščitavanjem njegovih tekstova: Držimo u ruci dio pakla dio raja / Ne želimo vječnost / Želimo do kraja (Budi ponosan, Majke). Na izložbi su sve ove emocije pojačane izborom glazbe, spajajući halucinogene ritmove, iskonski zvuk garaže (garažnog rocka) i punka, a koje – individualnim ekspresijama, povezuje osjećaj izolacije, nonkonformizma, prelaska i hodanja "drugom stranom". Pa ako si dopustimo malo poetske slobode, asocijacije sežu dotle da baš kao što Sex Pistolsima mnoge velike izdavačke kuće nisu htjele objaviti prvijenac Never mind the bollock's (manifest punk pokreta), tako su i Turinini brojni projekti zbog svoje neuniformnosti (i njihova autora) i dominacije nekih već postavljenih normi, ostali samo na papiru (kao i prijevod Le Corbusierova Le Modulora). Jedna od Turininih preokupacija bilo je poantiranje nereda trenutačnoga stanja arhitekture i urbanizma, što je posebice izraženo u tekstu Sudar dviju sudbina: Današnji je urbanizam svojim pretežnim dijelom ekonomski-racionalan s jako izraženim srčanim infarktom. On je hladan, prazan i bez emocija. Laboratorijski je kondenziran na nekoliko općepoznatih plastičnih metoda s malim ili nikakvim prisustvom čovjeka (dobar primjer za ovo je i opservacija u tekstu Problem stihije na Zagrebačkim obroncima). Ovaj njegov osjećaj povezujemo s uvodnom pjesmom albuma Unknown pleasures Joy Divisiona - Disorder. Nemoć promjene takvog stanja iskazuje se Gillianovim vriskom u izvedbi Child in time Deep Purplea: (…) i neurotskim grčevima radi sukoba svoje ličnosti i svoje sredine, a tako su puni poezije, da bi im ovaj tupi svijet mogao zavidjeti. (…), i ne čudite se ničemu jer je na ovom svijetu sve ipak moguće. Ja sam se uvjerio – da samo treba imati hrabrosti trenutka da se brane predju i dodirne druga obala. V. Turina. (Breake on through to the other side, The Doors). Turinina kvaliteta – moralna (samopreispitivanje, potraga za dobrim, pozitivnim) i intelektualna superiornost – iskorak (suprotstavljanje pozerstvu, kompromisnosti i mediokritetstvu) – rezultirala je ipak manjim brojem realizacija, jer mnogi mu, zavideći, nisu htjeli pomoći. Osjetljiv na ignoranciju i nepravdu akumulirao ju je u sebi, a to je posve sigurno pridonijelo preuranjenoj smrti: Katkada treba govoriti istinu, koja uvijek nije koketna (…) nisam arhitekt-poltron. Iako je u gradu bez ljubavi i okolini koja je daleko od istine (Grad bez ljubavi ; i Daleko od istine, Azra), zima je, ipak, zaobišla njegov dio grada (Skriven iza lažnih imena, Haustor).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA