Pregled bibliografske jedinice broj: 1231295
Bura na Jadranu i hidrauličko strujanje preko planine
Bura na Jadranu i hidrauličko strujanje preko planine, 1991., magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1231295 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Bura na Jadranu i hidrauličko strujanje preko planine
(The Adriatic bura and hydraulic flow over mountain)
Autori
Vučetić, Višnjica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
06.11
Godina
1991
Stranica
130
Mentor
Jurčec, Vesna
Ključne riječi
hidraulička teorija, trodimenzionalna analiza, bura, srednji Jadran
(hydraulic theory, three-dimensional analysis, bura wind, the mid-Adriatic)
Sažetak
Analizirana je vertikalna struktura atmosfere u 6 situacija s olujnom burom (Vsred >= 17.0 m/s) u jedinom raspoloživom razdoblju radio-sondažnih mjerenja u Splitu (1959-1963). Za proučavanje navjetrinskog sloja bure pored sondažnih podataka Zagreba po prvi puta su korišteni i aerološki podaci Beograda. Mjerenja nad Splitom omogućila su usporedbu teorijskih rezultata, dobivenih primjenom hidrauličke teorije, s mjerenim vrijednostima. Pokazuje se da za vrijeme olujne bure na srednjem Jadranu uz prizemnu ili podignutu inverziju temperature održava jedna do dvije visinske inverzije koje odvajaju tok više i niže atmosfere i omogućuju donjem fluidu da se ponaša prema hidrauličkim zakonima. Usporedba teorijskih rezultata pokazuje jednaki mehanizam nastanka i održavanja olujne bure u kvazi-stacionarnim situacijama na srednjem i sjevernom Jadranu. Za razliku od sjevernog Jadrana olujna bura na srednjem Jadranu, koja u zaleđu ima široki i visoki planinski lanac Dinarida, povezana je s debelim slojem bure nad Zagrebom (Hsred = 2.8 km) unutar kojeg se javlja prosječno jako NE strujanje (Usred = 12.1 m/s). Gornja granica sloja bure se spušta prema zavjetrini (nad Splitom Hsred = 1.8 m/s, Usred = 9.1 m/s) i prema Beogradu (Hsred = 2.3 km, Usred = 7.3 m/s). Primjena hidrauličke teorije s malim kolebanjem jačine bure pri tlu je uspješno procijenila maksimalnu brzinu prizemnog zavjetrinskog vjetra i visinu sloja bure u zavjetrini. Međutim dvodimenzionalna hidraulička teorija nije mogla u potpunosti objasniti buru na Jadranu jer zahtjeva trodimenzionalno istraživanje bure za što je primijenjena analiza visinskih podataka Zagreba, Splita i Beograda. Pokazano je da navjetrinska struktura donje troposfere nad Beogradom ne mora imati NE strujanje pri tlu kao što je to slučaj u Zagrebu. Uz prevladavajuće polje anticiklonalne relativne vrtložnosti na izentropskoj plohi na vrhu sloja bure, ispod koje se izentrope spuštaju prema Jadranu, prevladava divergentna komponenta vjetra nad zapadnim, a konvergentna komponenta nad istočnim dijelom navjetrinske strane bure. To je očit dokaz trodimenzionalne struktura navjetrinskog sloja bure. Ta analiza je pokazala na prostorno-vremenske varijacije polja vjetra i stabilnosti za vrijeme olujne bure ne samo između unutrašnjosti i Jadrana nego i zapadnog i istočnog dijela u navjetrini bure. Iz toga slijedi da bi se potpuna slika strukture bure i njene dinamike mogla dobiti samo primjenom trodimenzionalnog modela i odgovarajućih polja temperature i vjetra.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Geofizika
POVEZANOST RADA
Projekti:
MZO-1-06-049 - Atmosferski procesi i kvaliteta zraka (Lončar, Edita, MZO ) ( CroRIS)
Ustanove:
Državni hidrometeorološki zavod