Naslov
Košnica umjetničkih događanja svijeta – Centar Pompidou
(The beehive of the world's artistic events – Center Pompidou)

Autori
Demonja, Damir

Izvornik
Meridijani (Samobor) (1333-7289) (2022), 223; 73-80

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Pariz, Centar Pompidou, arhitektura, umjetnost, događanja
(Paris, Center Pompidou, architecture, art, events)

Sažetak
Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou (Centre national d'art et de culture Georges-Pompidou, CNAC-GP), poznat i kao Centar Pompidou ili, jednostavno, Beaubourg, zbog istoimene četvrti u kojoj se nalazi, izgrađen je 1977. godine, a sastoji se od Musée national d'art moderne (Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti), Bibliothèque publique d'information (Javne informativne knjižnice) i IRCAM-a (Centra za muziku i akustična istraživanja). Nazvan je po francuskom predsjedniku Georgesu Pompidouu, koji je za svog predsjedničkog mandata pokrenuo ideju o izgradnji Centra. Centar su dizajnirali talijanski i britanski arhitekti Renzo Piano i Richard Rogers. Oni su odlučili da na eksterijer zgrade budu postavljeni elementi koji su tipični za interijer kao što su pokretne stepenice, dizala, obojene cijevi i masivna čelična konstrukcija što do tada nije bilo uobičajeno. Musée national d'art moderne je francuski nacionalni muzej moderne umjetnosti. Smješten je na četvrtom i petom katu Centra. Može se usporediti s muzejima MoMA u New Yorku i Tate Gallery u Londonu. Posjeduje 100.313 umjetnina od više od 6.400 umjetnika, a njih oko 1.300 izloženo je za javnost na prostoru od 18.500 m². U zbirci se nalaze djela Marcela Duchampa, Vasilija Kandinskog, Henria Matissea, Pabla Picassa, Andyja Warhola i drugih. Muzej priređuje i privremene izložbe na prostoru od oko 5.200 m². Izvan zgrade, na Trgu Georges Pompidou, nalazi se Atelje Brancusi (L'Atelier Brancusi), također izložbeni prostor, a na južnoj strani pokraj Centra je Fontana Stravinsky, poznata i kao Fontaine des automates, sa skulpturama Jeana Tinguelyja i Niki de Saint-Phalle. Od 2000-ih godina Centar Pompidou širi se regionalno, pa tako, primjerice postoji Centar Pompidou-Metz, i međunarodno, u Málagu, Bruxelles, Šangaj i Meksiko. U tekstu koji slijedi bit će opisana arhitektura Centra i njegov Nacionalni muzej moderne umjetnosti sa zbirkama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA