Pregled bibliografske jedinice broj: 1227505
Ontološka dimenzija (moralnog) čina u svjetlu grijeha i krivnje
Ontološka dimenzija (moralnog) čina u svjetlu grijeha i krivnje // Diacovensia: teološki prilozi, 27 (2019), 2; 219-237 doi:• https://.org/10.31823/d.27.2.7 • (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1227505 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ontološka dimenzija (moralnog) čina u svjetlu
grijeha i krivnje
(The ontological Diemension of the (moral) Act in the
Light of Sin and Guilt)
Autori
Stjepan Radić
Izvornik
Diacovensia: teološki prilozi (1330-2655) 27
(2019), 2;
219-237
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
čini – djelovanja, promjena, događaj, grijeh, razlika, odgovornost, krivnja, (po)kajanje, oprost.
(acts – actions, change, event, sin, difference, responsibility, guilt, repentance, forgiveness)
Sažetak
Usuprot uvriježenom mišljenju kako metafizička refleksija o moralu i temeljnim principima ne pomaže osobito, cilj je priloga osvijetliti ishodište moralnoga diskursa koji nužno započinje od metafizičke raščlambe ljudskih čina. Metoda koju autor u razmatranju čina primjenjuje jest analitičko- ontološka, štoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize prispjelo uvidima koji neporecivo upućuju na to da se ljudski čini daju svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika obaju vrsta djelovanja, odnosno činā jest promjena, bilo da je riječ primjerice o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju, ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti premjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je pozadinom razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsežnošću i kakvoćom nužno potpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao tranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi, za posljedicu također imaju – kao i djelovanja općenito – promjenu, poglavito na unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo grijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o fenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu očituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz oprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao.
Izvorni jezik
Hrvatski
